Quote:
missglamorazzi kaže:
Prije svega treba mi savjet nekoga tko je roditelj, kako uopće iznijeti cjelokupnu priču oko pada godine? Kako bi vi reagirali? Znam da je to djelomice individualno pitanje, jer vjerojatno je i drugačiji odnos s djecom, ali u opisanoj situaciji i koliko toliko opisanom karakteru roditelja( prvenstveno tate) što mogu očekivati, i shodno tome kako pristupiti u razgovoru?
|
Ja sam mama. Da si moje dijete, koliko god zaribala (po mojem mišljenju), ja bih te opet jednako prigrlila, zagrlila i voljela. Možda podcjenjuješ svoje roditelje, pa i oca. Pokušaj se vratiti svojoj pravoj obitelji na koji god oni način pristali. Baka ima pravo: jednom nasilnik, uvijek nasilnik (ako se ne liječi).
Možda ćeš u odnosima s ocem morati malo podviti rep i pognuti uši... Prihvati kritiku ako misliš da je zaslužuješ.
Ako baš uopće ne prihvate tvoj povratak u obiteljsko gnijezdo, tada uzmi stvar u svoje ruke. Pokušaj naći posao i završiti faks uz rad, u Hrvatskoj ili drugdje. Imaš prijatelje? Traži njihovu podršku u svom nastojanju. Ako su ti se prijatelji izgubili, uvijek ovdje možeš naći podršku. A u međuvremenu se trudi naći nove kontakte, poznanstva, prijateljstva. Nisi dijete, možeš ti to.
Nemoj odustati od faksa jer mi se čini da si predaleko došla da bi odustala.
Samo se nemoj vratiti negdje gdje te zlostavljaju. Drugo će sve biti u redu.
Lijepo je biti mlad - pred tobom je cijeli život. Lijepo ga isplaniraj i slijedi svoj san i ništa ti neće biti nemoguće, makar možda bilo i teško. Koncentriraj se na ono što želiš. Nemoj u svom planu zaboraviti zdravlje. To je, ako se naruši, teško ispraviti.