vezano na ovaj vlastiti post:
https://www.forum.hr/showpost.php?p=36528365&postcount=1063
pade mi na pamet da bi mogla biti zgodna zasebna tema.
Naime poznato je i dokazano kako psiholosko stanje pacijenta u velikoj mjeri utjece na zdravstveno stanje i cini mi se da je staro tazdvajanje uma i tijela pitanje proslosti.
Medjutim cini mi se kako se sve to drzi sfere istrazivanja i slabo implementira u praksi.
Svakako mih mogao spomenuti i primjere u vezi hipnoze o kojima sam vec pisao, naime radi se o metodi koja je nastala kritickim promatranjem iscjelitelja, zakljuckom kako se radi o sugestiji (placebu) te razvojem metoda koje bi to prakticno maksimalno iskoristile.
Prva medicinska upotreba nastala je silom prilika kada je odredjeni engleski kirurg u kolonialnoj indiji prije izuma anestetika poceo te metode (tada vrlo rudimentarne i dugotrajne postupke) koristiti kod raznih zahvata, osobito amputacija.
Po povrtku u Englesku izvjestio je vrhovno medicinsko tijelo, koje je stvar odbacilo zbog toga sto je "Bog stvorio patnju i ne zeli da ju uklanjamo". Uskoro potom izumljen je kloroform i Bog tada nije bio problem, iako je ta pocetna upotreba anestetika bila prilicno opasna.
Dakle vec vidimo odredjeni obrazac koji ce se uporno ponavljati.
FastForward i imamo slicno istrazivanje u modernim uvjetima - u poznatoj Mayo klinici su proveli uspjesan eksperiment sa operacijama pod hipnozom.
Ipak to nije nikada u praksi previse koristeno, ne samo u operaciji (gdje treba i razumjeti prakticne razloge) vec niti kod nekakvih kronicnih bolova gdje bi se lako umjesto propisivcanja tableta mogao propisati tecaj autohipnoze kod kakvog obucenog psihijatra.
Zatim jos jedan primjer, donkle vezan.
Vezan utoliko sto su hipnotickom regresijom pojedinci dosli do zakljucaka da su odredjeni postoperativni problemi vezani uz razgovore lijecnika i ostalog osoblja u operativnoj dvorani. Dok regresiju ne mozemo smatrati dokazom da postoji veza potvrdjeno je medicinskim eskperimentima gdje je zamjeceno znacajno poboljsanje u postop. oporavku kod pacijenata kojima su se tokom zahvata pustale pozitivne sugestije. Nagadjam da je u tom eksperimentu u kontrolnoj skupini ipak bilo iako bez pozitivnih i bez negativnih sugestija ukoliko su lijecnici bili svjesni da se isti provodi, dakle nije se mogao dovoljno pokazati potencijalni negativni ucinak negativnih primjedbi.
Iako ne znam sa sigurnoscu sumnjam da je i to primjenjeno u praksi, cak sumnjam da je puno lijecnika svesno (dakle medicinski dokazane) cinjenice da je osoba pod anestezijom prilicno prijemciva za sugestije.
To je tek jedan mali, a meni bliski segment price. Mozemo govoriti i o puno naizgled banalnijim stvarima poput samog prostora bolnice, zvukova, boja, rasporeda prostorija, odnosa sa osobljem i lijecnicima...
Naime vrlo se lako i brzo poteze argument placeba i psihicke manipulacije kada se kritiziraju alternativci, no jednako je korisno postaviti pitanje bi li bilo toliko potrebe za alternativom da odlazak u bolnicu izgleda poput odlaska u wellness centar?
Naravno tu je veliki financijski prooblem pa je ovo u praksi tesko provedivo. Ipak mislim da postoji sem financijskog i svojevarstan subjektivan ljudski otpor, mozda dosta vezan i uz skolovanje. Naime primjetih kod odredjenih struka kako generalno imaju problem sa bilo cime sto djeluje "zrakasto", cak i kada postoje cvrsti dokazi iza njih. Mozda veze ima cak i potreba, nagadjam nesto cesce prisutna kod visoko skolovanih, da se djeluje distancirano i profesionalno i izbjegava bilo sto sto bi moglo narusiti takav stav i ugled. Naravno postoji i praktican problem prezasicenja i preopterecenosti, posebno u drzavnim bolnicama.
Kako bilo zanima me misljenje prvenstveno skeptika o tome kako bi se zdravstveni sustav mogao unaprijediti da smanji uopce potrebu "trazenja utocista" van njega.