Etruščani

[Daniel.N]

Zavelim kaže:

Jer nismo mi govorili o tome što je bitnije već da autohtonci nisu nestali, već su dapače brojčano prevladavali što onda nameće i tezu o prihvaćanju jezika. Ku'iš.

Hajde neka mi netko objasni što to znači "autohton", TOČNO. Dakle, ne mislite da su ljudi nastali od australopiteka in situ u Italiji — "autohtoni".

Koliko dugo moraš živjeti na nekom mjestu (i tvoji preci) da bi bio autohton? A što je sa stalnom fluktuacijom stanovništva (uvijek dođe neki trgovac, neka žena se uda u selo 20 kilometara dalje, i za deset generacija to je 200 km... i tako se stanovništvo stalno miješa...)


Što je sa supstratom u jeziku (neki jezik se prihvati, ali ostanu tragovi starijeg)

Što je recimo s činjenicom da je rumunjski romanski jezik, iako nekog ogromnog naseljavanja na prilično veliku teritoriju u doba Rima i nije bilo (ako se ne varam tamo je bilo stalno neko poluratno stanje...)

I što s tim da etruščanski uglavnom poznajemo s obrednih predmeta, grobovima, religijskim objektima, ugovorima itd (tako bi netko na temelju ostataka s crkava i nekih grobova, kao i službenih spisa mogao zaključiti da su u Hrvatskoj do prije koje stoljeće govorio latinski?) Moguće da se etruščanski prestao govoriti "među narodom" mnogo ranije nego što mislimo...?

[Shain]

Daniel.N kaže:

Hajde neka mi netko objasni što to znači "autohton", točno. Koliko dugo moraš živjeti na nekom mjestu (i tvoji preci) da bi bio autohton?

Pokušala se odrediti donja granica od koje se može govoriti o autohtonosti, npr. najmanje 100 godina opstojnosti na kakvu prostoru, barem pet generacija na određenom prostoru.

Autohtoni su i oni stanovnici neke države koji su stigli na njen prostor prije nego što se formirala kao državna zajednica.

Etimologija riječi autohton može zavarati: auto+khthon (grčki). To bi značilo "iz same zemlje iznikao", "samonikao", "odvajkadašnji", "oduvijek". To nije nitko, sve su populacije odnekud doselile.

[Zavelim]

E to su pitanja.

Autohton, domicilan u ovom slučaju znači samo to da se u odnosu na pretpostavljeno miješanje dviju ili više skupina u točno određeno vrijeme (recimo popularna seoba Slavena 6/7st) jedna od tih skupina već dulje vrijeme (500, tisuću, deset tisuća godina... nebitno) nalazila na teritoriju kojeg razmatramo i da su na tom teritoriju usljedile takve promjene da su u neku jedinstvene za dotičnu populaciju, nazovimo ih endemskima, recimo dinarizacija, utabana transhumanca, način pivanja.

Dakle pokušavamo odrediti za taj trenutak i događaj kako su se stvari odvijale. Za neki godađaj od prije i kasnije mijenjaju se i pojmovi. Bunjevci spletom okolnosti nastaju tek za Turaka, prije njih nema, ali su autohtoni na području Cetina, Neretva, Bijakovo, Rama jer su tu nastali baš tada, genetika nam pomaže da vidimo od koga su većinski nastali, dok u Lici i u Bačkoj nisu autohotni kad stižu. Od skupina od kojih su nastali opet možemo zaključit da je jedna autohotna, ona Delmatska više ili manje romanizirana, a druga doseljena u 6/7st, protohorvati.

Ako odemo u vrime nastajanja Delmata opet možemo na temelju jezika, genetike zaključiti da je bilo seoba i kretanja i početkom 3 milijenija p.n.e. i opet pronaći autohtonu i doseljenu komponentu.

Što se mišanja tiče to je prije bilo daleko sporije nego danas. Svi moji preci unatrag trista godina (zadnjih većih seoba i mikroseoba u dinaridima) su iz iste crkvene župe u krugu od 3km zračne linije. Virovali ili ne. Nije džabe poslovica bila, "ako cura išta valja ne iđe iz sela"

[Liburn]

Shain kaže:

Postalo je u posljednje vrijeme vrlo "in" povezivati aktualno stanovništvo s autohtonim - a sve bez nekih pouzdanih dokaza.

Mislim da se o tom povezivanju počelo više pisati oko 1985., kada je Jožko Šavli (a potom i Matej Bor) postavio autohtonističku "Venetsku teoriju" o porijeklu Slovenaca. To je amaterska teorija, koja nije ozbiljno shvaćena, ali je i danas draga u "rodoljubnim krugovima" jer stvara u javnosti dojam o kontinuitetu života naroda na nekom teritoriju, a smanjuje dojam o doseljenju.

Čini mi se da ja tako i kod nas.

Ma ne. Problem nije u teorijama nego u glavama onih koji ih čitaju i interpretiraju. Prvo teorija o isključivo slavenskom porijeklu Slovenaca stvara otpor i kontru - Venetsku teoriju. Međutim obje su dijelom istinite. Po meni, tvrditi da su Slovenci isključivo Slaveni ili isključivo Veneti je potpuno jednak ekstrem. Tu se radi o asimilacijama i simbiozama a ne o "rasističkim" plemenima koja frontalno napadaju sve pred sobom i brišu bilo kakav znak života koji nije njihove vrste. Porijeklo modernih Slovenaca se krije u svim skupinama koje su formirale slovenski narod ili naciju.

Tako je i kod nas. I uopće ne sumnjam da je tako i kod Etruraca.

I ne da mi se čini nego znam da masu ljudi ne kuži ove procese i temama prilazi s predrasudom, često ideološkom. Tako je i kod nas i kod Slovenaca i svugdje. Ali neću zbog toga zatvoriti usta i um. Asimilacija je proces a ne događaj. Kad namažeš paštetu na frišku fetu kruva, triba proć par sekundi da kruh onako površinski povuče malo šuga od paštete, jel tako? Eto i to je proces, koji ima trajanje. A izuzetno glupo je tvrditi da je taj sendvič od paštete nastao samo od paštete ili samo od kruha, jel tako?

[Zavelim]

a prožimanje komponenti u buzari od slatkovodni rakova da i ne spominjemo

[tom_xox]

Daniel.N kaže:

Što je recimo s činjenicom da je rumunjski romanski jezik, iako nekog ogromnog naseljavanja na prilično veliku teritoriju u doba Rima i nije bilo (ako se ne varam tamo je bilo stalno neko poluratno stanje...)

I što s tim da etruščanski uglavnom poznajemo s obrednih predmeta, grobovima, religijskim objektima, ugovorima itd (tako bi netko na temelju ostataka s crkava i nekih grobova, kao i službenih spisa mogao zaključiti da su u Hrvatskoj do prije koje stoljeće govorio latinski?) Moguće da se etruščanski prestao govoriti "među narodom" mnogo ranije nego što mislimo...?

Ja bih to sa jezikom objasnio drugačije, jezik se mijenja ako je na nekom mjestu drugi jezik službeni, tj. ako je jezik na kojem moraš komunicirati s vlastima, birokracijom, trgovcima iz drugog područja, naseljenicima, vojnicima, drugim narodima koji su možda 30 km udaljeni, ali pričaju drugim jezikom koji ne razumiješ, ali znaju službeni jezik države,

već nakon 20-30 godina će većina ljudi i kod kuće pričati makar na pola tim drugim jezikom, a mlađe generacije će kompletno pričati novim jezikom radi svoje probitačnosti jer se tako čini da su građani te države i mogu napredovati, a ne pokoreni seljaci koji se neće mrdnuti sa svoje njive. ako mlađe generacije i pričaju stalno novim govorom ili jezikom, njihovi roditelji ih svejedno razumiju, a njihova djeca uče novi jezik, a stari ne znaju, moraš im prevoditi što im je baka rekla. ima primjera i u hrvatskoj književnosti, šenoa, kovačić - "otišao je na škole i više ne govori jezika našega, srami ga se, pogan mu je, priprost, seljački" (ovo je moja slobodna interpretacija tih rečenica, nemojte zamjeriti).

za tri generacije cijela obitelj i svi koji u u kontaktu s njima moraju komunicirati na novom jeziku, a prije 2000-3000 godina je ljudski vijek trajao puno manje nego sada pa tri generacije nisu bile 150 godina, nego možda samo 70 pa je izmjena jezika trajala kraće, a kada je došlo do mira nakon aneksije i rimljani su im donesli ceste, vodovod itd., tj. malo prosperitetniji život, ljepše im je bilo osjećati se građanima rima, nego borcima za "slobodu"

imamo primjer i kod nas u ovom trenutku. ja sam rođeni čakavac, živim u rijeci, a rijetko imam priliku pričati čakavski. a ništa mi nije draže od toga. jednostavno ne mogu jer me nitko ne razumije, krug ljudi u kojem se krećem ne priča tako, cura mi nije čakavica, iz dalmacije je, ali rođena ovdje pa skoro manje razumje dalmatinski nego čakavski, mlađi brat ne želi pričati čakavski jer ga smatra jadnim i zaostalim i ni sa starcima ne priča tako. isto kao i još neki koje poznajem i većina sada priča službeni hrvatski. tako bi bilo i da je bilo koji drugi jezik, čak i totalno različit, službeni, 3-4 generacije i doviđenja jeziku mojeg djeda. u ljudskoj je prirodi da je lakše se prilagoditi nečemu što moraš, nego furat ono na što te nitko ne tjera. zapravo ljudi ni ne razmišljaju o tome, nego samo voze niz vjetar

pa tako je i došlo do vulgarnog latinskog, osnova službenog jezika sa puno domaćih izraza, lokalna prilagodba, i to među različitim narodima - iberima, ilirima, tračanima, galima... jezik se brzo mijenja, samo treba dovesti sakupljača poreza koji komunicira na službenom i otvoriti dvije birtije

[Liburn]

Zavelim kaže:

a prožimanje komponenti u buzari od slatkovodni rakova da i ne spominjemo

[Liburn]

Malo poluofftopic ispričavam se unaprid, no troll.
Znate li kako se na Komiži kaže 1404?
Mijarkatorzecetiri. mijar-katorze-cetiri!

„mijar“ – miljar, čakavski 1000, riječ I-E porijekla starije forme od latinskog mille, a sačuvana u dalmato-romanskom; od poznatog najsličnija etrurskom millairas.

„katorze“ – quatorze, francuski 14, komiški ribari su naime, ribareći po cilom Sredozemlju, dugo vremena solili srdele u marokanskim solionicama di je službeni bija francuski (kolonija), tako je eto francusko brojanje ušlo i u ribarske kuće na Komiži…

„cetiri“ – slavenski 4, karakteristika nekih Čakavaca je da su Ćakavci a neki su Cakavci. Bracani i Komizani su cakavci i mnogi sjeverni boduli. M. Pallotino kaže da je etrursko „što“ bilo „ca“. Da li to znači i da je liburnski bija sličan etrurskom? Ili je takav ili sličan jezik bio još rašireniji među plemenima s istočne jadranske obale npr. kod Dalmata ili Ardijejaca, uzimajući u obzir nama poznatu početnu distribuciju srednjovjekovne hrvatske čakavice? Je li slavizacijom došlo do slavenske „čakavizacije“ selektivno ili potpuno romaniziranih pred-slavenskih pred-latinskih cakavaca? Horror film Čakavica 3: Regeneracija. Ili Pallotino bunca sa ca?

Eto ti skoro cila povist otoka Komiže u jednoj brojkici.

[žalac_1]

Liburn kaže:

Malo poluofftopic ispričavam se unaprid, no troll.
Znate li kako se na Komiži kaže 1404?
Mijarkatorzecetiri. mijar-katorze-cetiri!

„mijar“ – miljar, čakavski 1000, riječ I-E porijekla starije forme od latinskog mille, a sačuvana u dalmato-romanskom; od poznatog najsličnija etrurskom millairas.

„katorze“ – quatorze, francuski 14, komiški ribari su naime, ribareći po cilom Sredozemlju, dugo vremena solili srdele u marokanskim solionicama di je službeni bija francuski (kolonija), tako je eto francusko brojanje ušlo i u ribarske kuće na Komiži…

„cetiri“ – slavenski 4, karakteristika nekih Čakavaca je da su Ćakavci a neki su Cakavci. Bracani i Komizani su cakavci i mnogi sjeverni boduli. M. Pallotino kaže da je etrursko „što“ bilo „ca“. Da li to znači i da je liburnski bija sličan etrurskom? Ili je takav ili sličan jezik bio još rašireniji među plemenima s istočne jadranske obale npr. kod Dalmata ili Ardijejaca, uzimajući u obzir nama poznatu početnu distribuciju srednjovjekovne hrvatske čakavice? Je li slavizacijom došlo do slavenske „čakavizacije“ selektivno ili potpuno romaniziranih pred-slavenskih pred-latinskih cakavaca? Horror film Čakavica 3: Regeneracija. Ili Pallotino bunca sa ca?

Eto ti skoro cila povist otoka Komiže u jednoj brojkici.

mediteranski lingua franca?

znam da su mediteranski pomorci govorili nekom mješavinom francusko-španjolsko-grčko-latinsko-talijanskog jezika- tzv. lingua franca

[Liburn]

žalac_1 kaže:

mediteranski lingua franca?

znam da su mediteranski pomorci govorili nekom mješavinom francusko-španjolsko-grčko-latinsko-talijanskog jezika- tzv. lingua franca

Pa tu je ipak riječ o lokalnom komiškom dijalektu hrvatske čakavice, a ne o mediteranskoj pomorskoj lingua franci. Ali ubacivanje francuskog "quatorze" je sigurno refleksija možda neke takve lingue france na mediteranu. Ili bolje reći takva lingua franca je i nastala na isti način kako bi komižani uklopili francuske brojeve u svoj govor. "mijar" i "cetiri" su ipak specifičnosti govora hrvatskog Jadrana.

[TIGR]

Liburn kaže:

Da znam, tu je u osnovi sukob između jezičara i arheologa. Jezičari tvrde da je za nametanje govora potrebna demografska većina. Arheolozi tvrde da se prema materijalnim ostacima uopće ne može reći da su pridošlice preplavile Ilirik. Slavizacija Ilirika sigurno nije bio bombastičan i vremenski koncentriran proces, nego nešto se valja kroz duži period i počinje van gradova dakle u ruralnom da bi završilo stoljećima kasnije u urbanom. Ako su npr. ranosrednjovjekovne ratničke skupine sa slavenskim govornicima u 6. st. mobilizirale i slavizirale dio ruralnog stanovništva, onda u 7. st. imaš situaciju da sad daljnju Slavizaciju u ruralnom provode i oni koji su potomci Slavena i oni koji su potomci slaviziranih domorodaca. Po toj formuli u 11. st. od onih koji slaviziraju lokalne Romane samo možda manji dio direktno potječe od onih koji su proces započeli.
Dakle važnu ulogu igra i uloga došljaka, npr. politička. Pa i sam primjer rapidne štokavizacije neštokavske Hrvatske kroz 20. st. govori koliko politika može igrati kod izmjene govora.

Zaboravljaju i jedni i drugi da je nametanje jezika cesto uslovljeno ekonomskim prilikama. Ako je u jedno doba slavenski nacin zivota i interslavenska interakcija bila ekonomski najpogodniji nacin prezivljavanja starosjedioca, onda su oni itekako bili poticani da se slaviziraju. A postoje indikacije da je egalitaran i po svojoj prilici jednostavan slavenski nacin zivota u to doba iz danas jos ne potpuno razjasnjenih razloga bio itekako zanimljiv razlicitim etnickim grupama. Preuzimanjem slavenskog nacina zivota oni su se uklopili u ekonomsku shemu Slavena pa polako poceli preuzimati i jezik i kulturu.

[von_ungern]

Liburn kaže:

Malo poluofftopic ispričavam se unaprid, no troll.
Znate li kako se na Komiži kaže 1404?
Mijarkatorzecetiri. mijar-katorze-cetiri!

„mijar“ – miljar, čakavski 1000, riječ I-E porijekla starije forme od latinskog mille, a sačuvana u dalmato-romanskom; od poznatog najsličnija etrurskom millairas.

„katorze“ – quatorze, francuski 14, komiški ribari su naime, ribareći po cilom Sredozemlju, dugo vremena solili srdele u marokanskim solionicama di je službeni bija francuski (kolonija), tako je eto francusko brojanje ušlo i u ribarske kuće na Komiži…

„cetiri“ – slavenski 4, karakteristika nekih Čakavaca je da su Ćakavci a neki su Cakavci. Bracani i Komizani su cakavci i mnogi sjeverni boduli. M. Pallotino kaže da je etrursko „što“ bilo „ca“. Da li to znači i da je liburnski bija sličan etrurskom? Ili je takav ili sličan jezik bio još rašireniji među plemenima s istočne jadranske obale npr. kod Dalmata ili Ardijejaca, uzimajući u obzir nama poznatu početnu distribuciju srednjovjekovne hrvatske čakavice? Je li slavizacijom došlo do slavenske „čakavizacije“ selektivno ili potpuno romaniziranih pred-slavenskih pred-latinskih cakavaca? Horror film Čakavica 3: Regeneracija. Ili Pallotino bunca sa ca?

Eto ti skoro cila povist otoka Komiže u jednoj brojkici.

to je ok, ali moramo imati na umu da ono što vrijedi za par stoljeća novog vijeka nemora vrijediti za čitavu povijest, a kamoli predpoviijest...
Ako imamo na umu da su većina mitova i zakonika u prapovijest bili uglavnom pjevani (često s rimon) i da ih se trebalo učiti napamet, tek se tada vidi koliko problema izaziva prelazak s jednog jezika na drugi ... čitav svijet se raspada... stari zakoni i mitovi postaju besmisleni... zato su oni često bili tako tvrdoglavi i konzervativni...

[Liburn]

TIGR kaže:

Zaboravljaju i jedni i drugi da je nametanje jezika cesto uslovljeno ekonomskim prilikama. Ako je u jedno doba slavenski nacin zivota i interslavenska interakcija bila ekonomski najpogodniji nacin prezivljavanja starosjedioca, onda su oni itekako bili poticani da se slaviziraju. A postoje indikacije da je egalitaran i po svojoj prilici jednostavan slavenski nacin zivota u to doba iz danas jos ne potpuno razjasnjenih razloga bio itekako zanimljiv razlicitim etnickim grupama. Preuzimanjem slavenskog nacina zivota oni su se uklopili u ekonomsku shemu Slavena pa polako poceli preuzimati i jezik i kulturu.

To je istina što kažeš. Ali mislim da je ekonomija samo dio procesa ili nešto što ga prirodno prati. Da bi uopće došlo do slavizacije Ilirika moralo se desiti nešto bitno što će pokrenuti taj proces. Najjednostavnije i inertno objašnjenje je masovna seoba koja doslovno uništava staru populaciju. A to se definitivno nije desilo jer je kontinuitet u arheološkim slojevima ipak daleko prisutniji nego prekid i promjena koji su locirani sporadično. Na isti način neki naglašavaju kontinuitet u razvoju od Villanove do Etrurije u Etruraca. To bitno što se desilo je promjena u političkoj dimenziji prostora, područja, teritorija kao prostorne jedinice.

U željezno doba, na prostoru Ilirka, prostorna jedinica je teritorij jednog plemena, bez obzira da li se radi o području oko jednog ili više gradova. Imena nekih plemena su vezana uz samo jedan grad/selo/naselje, nekih drugih uz široka područja. Tamo gdje pleme nosi ime područja sigurno je u pitanju nekakav savez među više lokalnih šefova/naselja. A oni su kao sportski navijači, mogu biti međusobno u konfliktu ali kad dođe utakmica njihovog kluba (plemena) svi idu zajedno i to uopće nije upitno.
Tu znači imamo malu prostornu jedinicu formiranu oko jednog naselja/gradine kao političkog centra, koja je samostalna ili je dio područja/saveza većeg plemena,

Pod Rimom stvaraju se rimski municipiji (općine). Sad već postoji sjedište općine kao centar prostorne jedinice i njene političke moći, ali ta općina obuhvaća i druga naselja u kojima lokalni šefovi mogu biti najbolji seljaci, ratnici ili umjetnici ali nemaju političku moć. Cijela općina politički gravitira sjedištu općine. Više općina odgovara nosiocu vlasti u provinciji, itd. Piramida vlasti. Latinizacija je obrnutog smjera od kasnije slavizacije, nju politika nosi iz grada u ruralno. Sa rimskih cesta na ilirske gripe i kozje staze

Ono što se dešava s upadom „barbara“ u Ilirik je novo stanje u prostoru nametnuto gradovima općinama, stvara se politički dualitet u istoj prostornoj jedinici. Slavenski element osvaja punktove u ruralnom dijelu i neka postojeća naselja, a sjedište općine se zatvara u sebe i tako se brani. Starosjedioci u ruralnom dijelu imaju novog gazdu koji govori slavenski, ali on ih i diže jer ih je oslobodio plaćanja nameta općini. Oni dakako za njim ponavljaju njegove riječi na slavenskom jeziku. Na taj način se fronta rapidno širi kroz par stoljeća van gradova. Slavizacija gradova se ipak ne dešava zato što su osvojeni, nasilno slavenizirani itd. Dešava se zato što slavenski element ulazi i u grad privučen njegovom kulturom, mogućnostima, trgovinom,… Slavenski govornik koji je ušao u grad sad zazuzima poziciju građana i s prezirom gleda preko gradskih zidina na svog didu koji je ostao vani. Ali tad je već prošlo nešto vremena i već postoji kritična slavenska govorna masa vani koja ionako po logici stvari demografski obnavlja gradsko stanovništvo.
Dakle govor se u Iliriku promjenio kad je nakon početnih „pljačkaških“ upada došlo do „političkih“ upada u Ilirik. Malo karikirano ali to je tako.

TIGR kaže:

Preuzimanjem slavenskog nacina zivota oni su se uklopili u ekonomsku shemu Slavena pa polako poceli preuzimati i jezik i kulturu.

Jezik očito da, ali kultura općenito mi je upitna, s obzirom da ustvari Slaveni u Iliriku daju jezičnu strukturu ali i prihvaćaju jako puno od lokalne kulture. Npr. prihvaćaju način pokapanja pokojnika od starosjeditelja itd...

Da ne budemo skroz offtopic.
Najvjerojatnije se i u Etruriji desila neka simbioza materijalne kulture u kontinuitetu na Villanovu i možda u nekom trenutku jezičnog utjecaja sa istoka, možda čak globalnog u dijelovima istočnog i centralnog Mediterana. Povezivanje sa Tirenskom kulturom i Lemnosom je bazirano na jeziku i nazivlju. Radi se o starijem sredozemnom jezičnom sloju povezanim s Malom Azijom. Interesantna veza je i numerička organizacija prostora, dodekapolitije, tetradekapolitije... Na ist. Sredozemlju i u Maloj Aziji su poznati ahajski, eolski, jonski, likijski i likaonski savezi, kod Grka najčešće tetrapolitije i dekapolitije, dok se u Maloj Aziji sve vrti oko brojeva 6, 12 i 14. Npr. likijski savez je sačinjen od 23 grada koji su organizirani pod 6 glavnih gradova sa središtem u Xantosu, Likaonci imaju 14 civitates a 1 je vodeći. Ovakva prostorna uređenja se na zapadu ponavljaju u Mesapiji, južnoj Italiji, Liburniji i Etruriji. Etrurci u dolini Po i Liburni na Jadranu imaju tetradekapolis (14-1).
Nema smisla ne vidjeti istočni utjecaj u etrurskoj kulturi. To ne znači da je kultura prenesena s istoka, to je više istočnjačka komponenta u Zavelimovoj buzari od slatkovodni rakova u Etruriji.
Izgleda da su im i krave došle sa istočnom komponentom i to morskim putem, sudeći po genetičkom istraživanju stoke u današnjoj Toskani.

[Shain]

tom_xox kaže:

Por favor, Etruščani, ne Hrvati su tema ove priče. Zna li netko nešto o krvavim običajima na kraju njihove civilizacije - negdje sam pročitao da su radili žrtvovanja, ili se međusobno ubijali.

Ne znam je li to bilo na kraju, ali su ljudske žrtve pratile pogrebne rituale istaknutih osoba.

Kod Etruščana su te ljudske žrtve bile ublažene jer je dana šansa onima koji su određeni za žrtvu. Dobivali su aktivnu ulogu: trebali su se u vrijeme pogrebnih svečanosti oružjem boriti za svoj život. Najjači i najvještiji borac ostajao je na životu.

Postoji mišljenje da su iz tih običaja proizašle i rimske gladijatorske igre.

[Daniel.N]

Shain kaže:

Ne znam je li to bilo na kraju, ali su ljudske žrtve pratile pogrebne rituale istaknutih osoba.

Kod Etruščana su te ljudske žrtve bile ublažene jer je dana šansa onima koji su određeni za žrtvu. Dobivali su aktivnu ulogu: trebali su se u vrijeme pogrebnih svečanosti oružjem boriti za svoj život. Najjači i najvještiji borac ostajao je na životu.

Postoji mišljenje da su iz tih običaja proizašle i rimske gladijatorske igre.

Najvjerojatnije su sljedeće riječi u latinski došle iz etruščanskog:

• arena
• histrio
• lanista

O tome ima i ovdje: http://en.wikipedia.org/wiki/Gladiator

S druge strane, Rimljani su bili opsjednuti drevnošću, sve je bilo bolje ako je imalo neko drevno porijeklo.

U svakom slučaju je proricanje iz životinjske jetre uzeto od Etruščana.

[Shain]

Leper Messiah kaže:

Zanima me nešto više o Lanenoj knjizi, kako je etruščansko pismo završilo na mumiji?

Mumifikator je u nekoliko uskih traka čitavom dužinom razrezao laneno platno na kojemu je bio napisan etruščanski tekst, i njima je zavio žensko tijelo. Ti "Povoji zagrebačke mumije" zovu se i "Zagrebačka lanena knjiga".

[Gregory House]

Shain kaže:

Mumifikator je u nekoliko uskih traka čitavom dužinom razrezao laneno platno na kojemu je bio napisan etruščanski tekst, i njima je zavio žensko tijelo. Ti "Povoji zagrebačke mumije" zovu se i "Zagrebačka lanena knjiga".

Nedavno sam bio na nekakvom "stručnom izletu", recimo to tako, do Arheološkog u Zagrebu pa nas je dočekao sam Igor Uranić i proveo egipatskom zbirkom...
On čak nagađa o mogućem djelomično etrurskom podrijetlu mumificirane žene pa da joj je zbog toga na povojima bio ispisan etrurski tekst, no priznaje da je vrlo lako moguće i da se tekst našao tamo sasvim slučajno, nevezano uz samu mumiju.

[Shain]

Liburn kaže:

Prema tvrdnji talijanskog lingvista Massima Pallottina naša riječ "šutnja" dolazi od etruščanskog "asutina" - vječni spokoj/mir, medijacijom liburnskog jezika.

Imam u rukama Pallottinovu knjigu "Etruščani" (Zagreb, 2008), u kojoj je i etruščansko-hrvatski rječnik. U njemu nema riječi "asutina" (ili je ja nisam uspio naći).

Imenica šutnja zaista postoji samo u hrvatskom, te riječi nema u ruskom, poljskom i drugim udaljenim slavenskim jezicima. To bi moglo značiti da nije općeslavenska, nego da je nastala na našem prostoru (koji je susjedan Etruščanima).

Međutim, naši etimolozi (P. Skok i R. Matasović) ne dovode šutnju u vezu s tom etruščanskom riječju, nego s općeslavenskom riječju ćutjeti (=osjećati). Razvitak značenja se tumači ovako: tko dugo ćuti (=osjeća), a nikome to ne kaže, taj šuti.

Neki etimolozi (npr. Štrekelj) porijeklo riječi šutjeti vide i u mađarskoj riječi "sut" (izgovor: šut).

Ne može se s pouzdanošću tvrditi da je hrvatska šutnja postala od etruščanske riječi.

[Daniel.N]

Shain kaže:

Međutim, naši etimolozi (P. Skok i R. Matasović) ne dovode šutnju u vezu s tom etruščanskom riječju, nego s općeslavenskom riječju ćutjeti (=osjećati). Razvitak značenja se tumači ovako: tko dugo ćuti (=osjeća), a nikome to ne kaže, taj šuti.

Neki etimolozi (npr. Štrekelj) porijeklo riječi šutjeti vide i u mađarskoj riječi "sut" (izgovor: šut).

Ne može se s pouzdanošću tvrditi da je hrvatska šutnja postala od etruščanske riječi.

Ne može se uopće tvrditi, to je valjda najmanje vjerojatna hipoteza. U doba kad su se naselili Slaveni (6.-7. st.) Etruščani su već bili zaboravljeni. Trebali bi izvanredni dokazi za tako nešto, tipa sve međuforme, latinske, ilirske itd.

Što se tiče šutnje, treba objasniti i srpsko ćutati. Dosta je slično...

[Shain]

Liburn kaže:

Prema tvrdnji talijanskog lingvista Massima Pallottina naša riječ "šutnja" dolazi od etruščanskog "asutina" - vječni spokoj/mir, medijacijom liburnskog jezika.

Tko govori o medijaciji liburnskoga jezika? Pallottino? Liburnski je jezik nepoznat, pa se ne može znati je li bio posrednik.

To mi više sliči na razmišljanje Z. Yoshamyje. On tvrdi da su u današnjoj čakavici otoka Krka ostaci liburnskoga jezika. Međutim, to nije jezikoslovno dokazano. On to samo pretpostavlja u skladu sa svojim autohtonističkim stavom, i nateže jezične podatke da bi potvrdio svoju etnogenetsku tezu.