Najdosadniji pisac

[general Martok]

Djela kojih pisaca su vam iznimno naporna, dosadna, ubitačna za čitati? Pritom donekle zanemarimo njihovu umjetničku vrijednost.

Meni su kao najdosadniji uvjerljivo ostali Krleža (Povratak Filipa Latinovicza, najgora knjiga koju sam u životu pročitao) i Marcel Proust (Combray i dosadni kolačić koji budi sjećanja )

[beogradjanka]

general Martok kaže:

Djela kojih pisaca su vam iznimno naporna, dosadna, ubitačna za čitati? Pritom donekle zanemarimo njihovu umjetničku vrijednost.

Meni su kao najdosadniji uvjerljivo ostali Krleža (Povratak Filipa Latinovicza, najgora knjiga koju sam u životu pročitao) i Marcel Proust (Combray i dosadni kolačić koji budi sjećanja )

Gde baš moja omiljena dela?! Meni ni ta dela ni ti pisci nisu dosadni jer uživam u svakoj reči, u psihološkoj analizi, u dugim i detaljnim opisima... Istina je da nekad nedostaje dijaloga i događaja, ali dok čitaš, postaje jasno da bez tih "dosadnih" delova to ne bi bilo to.

Što se tiče dosadnih dela, u mom slučaju su to najčešće dela spisateljica. Znam da ne treba generalizirati i očekujem drvlje i kamenje, ali još nijedna žena me u tom polju nije oduševila (osim J.K. Rowling )

[seljo bear]

Đuro Sudeta, A.B. Šimić i Dragutin Tadijanović

[kevin80]

Meni je Aralica (Duše robova). Milijun likova i priča, teško se snaći. Često odluta sa glavne teme po 50-ak stranica i onda se vrati.

Proust mi je dobar, znam mnogo ljudi kojima je on najdraži pisac. Sviđa mi se njegova idealizacija stvari i događaja u očima djeteta, tako poznata svima nama.

[sleng]

general Martok kaže:

Djela kojih pisaca su vam iznimno naporna, dosadna, ubitačna za čitati? Pritom donekle zanemarimo njihovu umjetničku vrijednost.

Meni su kao najdosadniji uvjerljivo ostali Krleža (Povratak Filipa Latinovicza, najgora knjiga koju sam u životu pročitao) i Marcel Proust (Combray i dosadni kolačić koji budi sjećanja )

Jao, klingon đenerale, Filip je na momente, posebno, kroz usta Kyrialesa, pravi manifest anarhije...strašan tekst..o Proustu se nema što reći osim, bolje ne može skoro..
hm najdosadnije? ovisi koji se kriterij uzme za najdosadnije...ako uzmemo predvidljivost svakako Alkemičar onog brazilskog piskarala...ako uzmemo stil i ne-vodim-te-nikud-nego-u-ku... radnju, teško je reći, možda "Ognjište" Budakovo...

[general Martok]

@sleng
Nisam ulazio u umjetničku vrijednost navedenih uradaka, a koja je nedvojbena, nego tek u njihovu napornost i nečitljivost, a koja je isto tako nedvojbena.

Što se mene tiče, knjiga mora imat neku radnju, biti pitka, a ne ubitačna kao da čitam Zakon o obveznim odnosima.

[sleng]

general Martok kaže:

@sleng
Nisam ulazio u umjetničku vrijednost navedenih uradaka, a koja je nedvojbena, nego tek u njihovu napornost i nečitljivost, a koja je isto tako nedvojbena.

Što se mene tiče, knjiga mora imat neku radnju, biti pitka, a ne ubitačna kao da čitam Zakon o obveznim odnosima.

Zamisli da studiraš pravo onda

[rusofilka]

Krleža

[general Martok]

sleng kaže:

Zamisli da studiraš pravo onda

Uf, ne hvala.

Inače, možda će se nekom drugom činit dosadnim, no meni je Dundo Maroje bio izvanredan kad sam ga svojedobno čitao. Iznimno zabavan, unatoč arhaičnom izričaju.

[gordanač]

Najdosadnije djelo svih vremena po meni su posljednji stipancici, mislim da je to vjenceslav novak. Uglavnom sve u svemu radje bi da me stave na mucila neg da to ponovno citam. Knjizevnim zargonom radje cu citat prousta i krlezu zajedno nego stipancice.

[lexluthor84]

Stephen Dobbyns-Crkva mrtvih djevojka-dosadan triler razvučen potpuno nepotrebnim rslojavanjem radnje,spor i naporan.
Minette Walters-svi njeni krimići,jako dosadni i razvučeni čak i za britnasku krimi školu
Arhur Phillips-Egiptolog
Donna Tratt-Tajna povijest

[Rasta Monsta]

definitivno Kant kojeg bih otkantala iste sekunde da sam si to mogla priuštiti. Makar ću ga jednom progutati, prožvakati i ispljunuti s užitkom kad odrastem, možda
btw svi ovi naši pisci koje ste naveli mene jako vesele i nikako ih ne bih svrstala pod najdosadnije.

[Urbanna]

Walter Scott
- nemojte me klati. Jednostavno ne ide.

[Reuma]

general Martok kaže:

@sleng
Nisam ulazio u umjetničku vrijednost navedenih uradaka, a koja je nedvojbena, nego tek u njihovu napornost i nečitljivost, a koja je isto tako nedvojbena.

Što se mene tiče, knjiga mora imat neku radnju, biti pitka, a ne ubitačna kao da čitam Zakon o obveznim odnosima.

Potpisujem istu misao,vezanu za iste pisce i njihova dosadnjikava i prilično naporna djela,koja ipak imaju umjetničku vrijednost.....ako se gleda sa te strane,ali sa strane smislenih dijaloga,toka radnje,zanimljivosti-su strašno iscrpljujuća za većinu čitatelja.

[sleng]

Reuma kaže:

Potpisujem istu misao,vezanu za iste pisce i njihova dosadnjikava i prilično naporna djela,koja ipak imaju umjetničku vrijednost.....ako se gleda sa te strane,ali sa strane smislenih dijaloga,toka radnje,zanimljivosti-su strašno iscrpljujuća za većinu čitatelja.

Kao i general klingonac, tako i ti kažeš jednu nejasnu tvrdnju. Dosadno je, al ima umjetničku vrijednost. Ne kužim kakva je to fraza. Proust ima fantastičan stil, majstor, i ne jebe me jel radnja dosadna il ne. A zaista nije. Naprosto široka slika drušva i stanje svijesti i morala u tom istom društvu. Šire ne može biti, naravno kroz oči jednog čovjeka. A tzv. uzbudljivi romani s radnjom, recimo trileri i krimići, završavaju s rješenjem, eto ubojice. E to je dosadno...

Neka mi zato neko objasni tvrdnju: dosadno je, ali ima umjetničku vrijednost.
Zšto priznavati umjetničku vrijednost nečemu što ti je dosadno?
Npr. Hemingway je opće priznat..ali on je meni ne samo dosadan, nego čovjek bez nekog stila uronjen u nekakve američke fascinacije luzerstvom koje puno bolje opisuje bilo koji malo bolji Rus, recimo. Dakle, ne smatram ga ni umjetničkim vrijednim.
Eto.

[beogradjanka]

Reuma kaže:

Potpisujem istu misao,vezanu za iste pisce i njihova dosadnjikava i prilično naporna djela,koja ipak imaju umjetničku vrijednost.....ako se gleda sa te strane,ali sa strane smislenih dijaloga,toka radnje,zanimljivosti-su strašno iscrpljujuća za većinu čitatelja.

Što se mene tiče, zanimljivost nekog dela ne leži samo u toku radnje i u dijalozima, već u onome što nam pisac prenosi - dakle, ako delo nosi neku poruku, ono mi je zanimljivo.

Što se tiče pisaca iz početnog posta, jesu li oni po tvom mišljenju inače dosadni, ili misliš samo na navedena dela? Volela bih da i pokretač teme odgovori.

[general Martok]

beogradjanka kaže:

Što se tiče pisaca iz početnog posta, jesu li oni po tvom mišljenju inače dosadni, ili misliš samo na navedena dela? Volela bih da i pokretač teme odgovori.

A dosadni su općenito, dok su djela koja sam naveo pravi primjer njihove dosadnosti.

Što se tiče krimića i trilera, ne preferiram navedene, izuzev ako nije riječ o kakvom špijunskom-hladnoratovskom romanu. Meni osobno nema do ekipe iz razdoblja realizma, bilo da je riječ o Francuzima, bilo Rusima, bilo našima, kad govorimo o nekoj "općoj književnosti". A što se tiče specifičnih žanrova, onda je tu svakako na prvom mjestu SF (Asimov, Clarke, Hyperion,..), te profesor J.R.R.

[Frau Flick]

Jean-Paul Sartre i Ivan Aralica. Ne mogu, baš mi nisu "pitki" za čitanje.

[lexluthor84]

sleng kaže:

Kao i general klingonac, tako i ti kažeš jednu nejasnu tvrdnju. Dosadno je, al ima umjetničku vrijednost. Ne kužim kakva je to fraza. Proust ima fantastičan stil, majstor, i ne jebe me jel radnja dosadna il ne. A zaista nije. Naprosto široka slika drušva i stanje svijesti i morala u tom istom društvu. Šire ne može biti, naravno kroz oči jednog čovjeka. A tzv. uzbudljivi romani s radnjom, recimo trileri i krimići, završavaju s rješenjem, eto ubojice. E to je dosadno...

Neka mi zato neko objasni tvrdnju: dosadno je, ali ima umjetničku vrijednost.
Zšto priznavati umjetničku vrijednost nečemu što ti je dosadno?
Npr. Hemingway je opće priznat..ali on je meni ne samo dosadan, nego čovjek bez nekog stila uronjen u nekakve američke fascinacije luzerstvom koje puno bolje opisuje bilo koji malo bolji Rus, recimo. Dakle, ne smatram ga ni umjetničkim vrijednim.
Eto.

Mislim da je to zato jer ljudi prosuđuju po vlastitom interesu i po onome što ih zanima.recimo meni su ti klasici poput Prousta,Hugoa,Kafke,itd.tematski nezanimljivi pa prema tome i dosadni,ali im ne osporavam umjetničku vrijednost iako mi ništa ne znači to jer ih neću zbog toga čitati.
S druge strane krimići i trileri su mi najdraža književnost,i bez obzira što većina ih nema tu neku umjetničku vrijednost već naprosto zabavnu vrijednost,nikako mi nisu dosadni,sve dok imaju zanimljivi sadržaj,priču,radnju i naravno efektno riješenje.

[sleng]

lexluthor84 kaže:

Mislim da je to zato jer ljudi prosuđuju po vlastitom interesu i po onome što ih zanima.recimo meni su ti klasici poput Prousta,Hugoa,Kafke,itd.tematski nezanimljivi pa prema tome i dosadni,ali im ne osporavam umjetničku vrijednost iako mi ništa ne znači to jer ih neću zbog toga čitati.S druge strane krimići i trileri su mi najdraža književnost,i bez obzira što većina ih nema tu neku umjetničku vrijednost već naprosto zabavnu vrijednost,nikako mi nisu dosadni,sve dok imaju zanimljivi sadržaj,priču,radnju i naravno efektno riješenje.

Dakle, ne namjeravam raspravljati o imenovanim piscima, to sad nije važno za raspravu. Jednostavno te pitam, ako su ti dosadni, zašto im ne osporavaš umjetničku vrijednost? Što ti znači umjetnička vrijednost ako su ti dosadni? Zato jer je neko rekao da su umjetnička vrijednost?
Ja pak sam pročitam pa sudim. Nikad ne pljujem nešto što nisam makar probao pročitati. Ono brazilsko piskaralo sam probao, pa kažem, vrhunac dosade.
Možda bi se pokačio s nekim da mi kaže da ja Kafka dosadan, ali ovdje to nije tema. Dakle, zašto smatrati da ima umjetničku vrijednost ako ti je dosadan? zato jer se to tako kaže i tvrdi? Za mene je on jedan od par najvećih, ali govorim o stvaranju vlastitog stava. Jednostavno više ću poštivati stav: probao sam, ne ide, koje bezvrijedno sranje, nego tu stupidnu rečenicu: dosadno je, al ima umjetničku vrijednost.