Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 15.05.2015., 17:12   #1
Anksioznost i roditelji

Pozdrav.

ne znam gdje smjestiti ovu temu; ima dijelove i otrovnih roditelja i roditelja i djece.

ovih dana doznala sam da me moj otac želi upoznati. to ne bi bilo čudno da ja nemam 30g i živim u istom gradu kao i on i to cijeli život. desilo se da je moja baka, njegova majka, bolesna i trenutno živi kod nje.pretpostavila sam da je tamo jer je njoj loše pa da nas ona zeli nekako natjerati da se vidimo. pravi razlog ne znam, možda ga je nova žena izbacila iz stana. ona radi, on se prisilno umirovio i već godinama ne radi ništa.

moji roditelji su bili u braku oko 2 godine, 1980tih. rastali su se kad sam imala 2 ili 3g. majka se udala ponovno kad sam imala 6g, i sa novim mužem dobila prvo moju sestru a onda dosta kasnije blizance, brata i sestru. moj ''otac'' se ponovno ozenio i dobio sina. on je 9g mlađi. ukratko najstarija sam i godinama sam bila primjer i uzor jer sam sve obveze, skole itd izvrsavala i vise nego dobro. trudila sam se biti uzorna i odlikasica jer mi se cinilo da samo tako mogu zasluziti majcinu ljubav. uvijek sam imala dojam da smetam; u njenom novom braku moja sestra je bila pravo dijete a ja dezurno smetalo.uvijek sam se drzala po strani jer se nisam uklapala. npr kad sam krenula u skolu, vecinu djece su roditelji ili vozili do skole ili pratili.ja sam isla sama skoro 2 kilometra pjeske, po cesti, iako je ocuh vozio i to u istom smjeru.to je samo jedan primjer. jedino mjesto gdje sam se uklapala je bilo sa bakama i djedovima. majcini baka i pokojni djed su mi bili kao roditelji. baka se i dalje drzi kao da mi je prakticki majka. majka me doslovce pokusava tolerirati. o svadjama i svemu necu jer bi to zauzelo pola foruma. bilo je svega; od psihickog, ekonomskog nasilja do fizickog. moj ocuh je bio bivsi branitelj, teski alkoholicar i zlostavljao je nju i pokusao svoju djecu.manje vise uvijek sam bila neka ''tampon'' zona između njega i tkogod bi se nasao na putu. to se trajalo godinama dok nije eskalirao kad sam imala 17g. tada smo dobili stan uz neke povlastice i to na njegovo ime. tako da smo prvi put zivjeli kao obitelj, bez bake u blizini. kroz tu godinu i nesto policija je redovito dolazila jer su svađe majke i ocuha bile uvijek na granici fizickog nasilja.ukratko kad sam se vracala iz skole navecer, trcala sam doma jer nikad nisam znala sto ce me docekati i da li cu naci nekog ozlijeđenog ili lokvu krvi ili nesto trece.

tada sam sanjala da ce se jednog dana, magicno pojaviti moj ''otac'' (zivio je nekih 300m od mene, prakticki preko puta moje srednje skole) i ''spasiti'' me tih sranja i svađi i svega jer me voli samo eto nije mogao zbog obaveza doci ranije. nakon sto su se moji starci rastali, on je zavrsio faks, nesto sitno radio i onda otvorio svoju firmu. to mu je islo pa je prosirio poslovanje na nekih 5,6 trgovina u gradu.njegova zena je radila s njim.alimentaciju sam dobivala redovno cim mu je posao krenuo.takodjer,za 7mi rođendan krenuli su pokloni za rođendan. sjecam se kad mi je dostavljac donio veliki kofer sa lego kockicama.to se nastavilo svake godine.dobila bi poklon koji bi dostavio neki njegov zaposlenik.on se nikad nije pojavio.za bozic bi stigla cokolada sa novcem unutra i obavezno cestitka.vecinom bi se potpisao kao ''tata''.

pokloni i alimentacija su trajali do moje 21g. iako sam tada i dalje redovno studirala i imala pravo na alimentaciju, on je zakljucio da mi vise nece slati novac.otada nisam dobila ni cestitke za rodjendan, nista. razlog nisam doznala.prebacila sam se na laksi fakultet i krenula raditi. otada vucem faks, malo studiram kad mogu financirati a vecinom ne. to se vuce godinama. posto nemam zavrsen fakultet radim vecinom minimalno placene poslove, za srednju strucnu spremu i ne mogu napredovati.nikako da sakupim dovoljno novca da se odselim iz starinog stana. ona i ocuh su se rastali pred nekih 10g, otada nastojimo prezivjeti na njenoj placi, mojim povremenim i nesto sa strane sto skupimo honorarnim poslovima. ocuh godinama ne placa alimentaciju svojoj djeci. sestra zivi s deckom i radi ali blizanci su poceli studirati i trebaju tu alimentaciju.sto se toga tice, moj je barem placao.

od kontakata i viđenja do ove godine, sa ''ocem'' mogu ovo nabrojati:
vidjeli smo se na tri sprovoda, redom kad su umrli prabaka, pradjed i djed, njegov otac. izmijenili smo 3 ili 4 recenice i to su bili izrazi sucuti, nista drugo. od ostalih susreta, vidjela sam ga jednom u soping centru, kad sam bila sa starom a on sa zenom.nije me pozdravio. to je sve. stara mi je pricala da me znao vidjeti u gradu pa joj pricati o tome kad bi se sreli.inace njih dvoje su znali popricati, jer kad bi on kasnio sa alimentacijom, ona bi ga zvala doma.

od mojih pokusaja da dodjem do njega - par primjera: u srednjoj skoli htjela sam probati raditi ljeti iako mi je to bilo jedino vrijeme odmora posto sam isla u dvije skole paralelno plus svakodnevna sranja doma. samopouzdanje mi je bilo nikakvo, kad otvorim dnevnike iz tog razdoblja pitam se kako sam prezivjela a da nisam prerezala zile ili nesto. ljetni posao cinio se idealnim da se malo maknem od svega. stara me pitala da li bi probala raditi kod ''oca'' u trgovini, slagati nesto ili prati prozore ili stagod treba.odmah sam krenula zamisljati kako se eto nakon svih tih godina razdvojenosti, bondamo kao pravi otac i kci, on me zapravo voli samo je eto bio sprijecen nazvati ili naci vremena za mene stara ga je pitala da li bi ja mogla raditi kod njega, rekao je da ne mogu onda je ona predlagala da ja ljetujem s njima na njegovom brodu pa rucak s njima jedan dan.. nista od toga se nije desilo jer je on ili imao obaveze ili eto bas sad putuje/radi/ima sastanke/idu negdje/nema mjesta/itd. viđali smo se samo na sprovodima i to je to.

pred 2 godine njegovoj mami, svojoj baki, predlozila sam da mu da moj broj mobitela pa kad bude mogao na kavu, da mi se javi. dobila sam odgovor njen da on sada nema auto, pa ne moze nigdje. a i ne radi, pa nema novca za kavu. inace, ne vozi se busom - to sam doznala od stare .takodjer, da sam odlicno prosla sto ga nisam upoznala jer je u depresiji itd. od stare sam godinama dobivala nekakve ''podatke'' o njemu, npr koji okus sladoleda voli, i takve gluposti. kao da ga bolje upoznam.ne znam cemu je to sluzilo osim sto me totalno deprimiralo i natjeralo da zamisljam svakakve scenarije u kojima se on sjeti da postojim. sad kad se to konacno desilo ja sam blah trebala bi biti sretna ili nesto ali samo mislim kako se prestrasio da ce uskoro dobit alzheimera (njegov otac je umro od te bolesti) pa me zeli upoznati prije nego bude prekasno.

ja i njegov sin smo se upoznali preko facebooka.jedan dan me dodao pa smo krenuli pricati. nakon godinu dana price nasli smo se na kavi i setali po gradu.imao je tada 16g. onda je bio period kad smo samo fejsali pa prosle godine par kava.upoznala sam i neke njegove prijatelje i opcenito cujemo se redovito.

ne znam da li imam zivaca i volje upoznavati nekog nakon 30g sutnje. da je zivio u npr australiji imao bi relativno dobar razlog zasto nije nasao vremena za kavu od jednog sata. da je predsjednik republike ili kralj, a ja sam izvanbracno dijete pa se boji publiciteta, totalno bi razumjela. ali nije. obican je covjek. godinama ne radi, ima svo vrijeme svijeta da se javi. konacno sam zaboravila tu ranu i strah me sto ce se desit ako odem na to upoznavanje. osjecam se stjerana u kut; zelim vidjet baku, ali ne mogu jer je on tamo. konacno sam se rjesila napada panike a sad me opet hvata panika i gusenja i ne mogu zaspati navecer nego ostajem budna do 3,4 ujutro. ne znam sto misliti. help.
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2015., 19:53   #2
Stari ti je kreten..odjebi to.
batas is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2015., 21:03   #3
tijekom godina sam to i sama skuzila nego uvijek su moji ga nekako branili.ili je bilo da puno radi, ili jadan depresivan je, pa sad jadan nezaposlen itd. i da, izgubio je vecinu novca koji je zaradio, barem tako cujem, pa je opet jadan i sve to.

mislim da se sad pokusava izvuc na bolest svoje majke, tako da ispadne da ona zeli da se upoznamo, pa ako odbijem, ispadnem zla unuka ili nesto jer ona ima pacemaker i bolesno srce i jako bi joj znacilo da se mi upoznamo.bila je sva sretna kad mi je pricala kako je on tamo.da mogu upoznat ''tatu''.meni se bljuvalo:S

sto je najgore, godinama su me privlacili muskarci koji su na neki nacin nedostupni kao on. uvijek sam se trudila ih ''uhvatiti'' i promijeniti izlijeciti svojom ljubavlju

sto vise razmisljam o ovome, dodje mi da vidim tog ''oca'' na sat vremena i to rjesim zauvijek
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2015., 21:39   #4
To i napravi. Isključi emocije, upoznaj ga maltene kao nekog prolaznika, stranca i nastavi se boriti sa životom kao i do sada. Nadam se da će ti krenuti na bolje, stvarno si prošla kroz mnogo toga a nisi trebala. Respect!
__________________
"Ako u životu ne možeš naći nekoga da hoda uz tebe ili bar dovoljno prati, onda je bolje kroz život kročiti sam."
M@zi is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2015., 21:49   #5
Autorice imaš 30 godina, dakle dovoljno odrasla da napustiš sve zauvijek. Zaboravi svog 'tatu' - njega nikada nije ni bilo, što će ti sada?
Mama ti je isto čudna biljka koja nije puno bolja od njega. Sada bi ti trebala školovati polubraću - zbog čega uopće idu na faks ako nema novaca?
Na tvom mjestu ja bi sve ostavila i otišla u neku stranu zemlju i našla tamo posao, upoznala nekog tipa i pokušala živjeti normalno.
My time is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2015., 22:36   #6
Quote:
M@zi kaže: Pogledaj post
To i napravi. Isključi emocije, upoznaj ga maltene kao nekog prolaznika, stranca i nastavi se boriti sa životom kao i do sada. Nadam se da će ti krenuti na bolje, stvarno si prošla kroz mnogo toga a nisi trebala. Respect!
Da. I zbog sebe mislim da je jako bitno da mu kazes sve ovo sto si nam napisala.nijembitan on, njegova reakcija vec da ti kazes sve sto mislis i nosis na dusi, i ides dalje.
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2015., 22:57   #7
bilo je jos puno toga ali nisam htjela zatrpavat. medju ostalim sta me totalno ubilo u pojam - sudski procesi sa ex ocuhom radi alimentacije, zlostavljanja i sl. koji su trajali godinama. morala sam ici kao svjedok. na kraju je zavrsio u zatvoru na nekih godinu dana, nije nikad nista platio, radi na crno. fasciniraju me takvi tipovi koji imaju djecu a eto kao da nemaju. nakon zatvora nas je nazvao da se pohvali kako mu je super bilo tamo.
moja stara ima neki talent naci totalne kretene. srecom sada je sa likom koji je predobar za nju i izgleda da ce prekinuti. iako su 10tak godina skupa. a mozda se i vjencaju, nemam pojma.

za selidbu - to je plan cim krenem raditi. ili nakon odradjene sezone, na moru, daaaleko od mojih. u rodnom gradu ne mogu naci posao. btw zivjela sam sama u vise navrata (sezona) i uspjela prezivjeti

imam 30g ali drugi me tretiraju kao tinejdzericu, pogotovo stara.imamo los odnos opcenito. sto se tice ''starog'' i upoznavanja - ako baka bude prisutna onda moram biti pazljiva jer ce se nasekirati. ali nemam nekih osjecaja prema njemu.nisam cak ni ljuta
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Old 15.05.2015., 23:52   #8
Quote:
My time kaže: Pogledaj post
Autorice imaš 30 godina, dakle dovoljno odrasla da napustiš sve zauvijek. Zaboravi svog 'tatu' - njega nikada nije ni bilo, što će ti sada?
Mama ti je isto čudna biljka koja nije puno bolja od njega. Sada bi ti trebala školovati polubraću - zbog čega uopće idu na faks ako nema novaca?
Na tvom mjestu ja bi sve ostavila i otišla u neku stranu zemlju i našla tamo posao, upoznala nekog tipa i pokušala živjeti normalno.
za posao vani - razmisljala sam o tome ali privremeno odustala od te ideje. em sto ne mogu to financirati jer ne radim i doslovce sam svorc plus samopouzdanje mi steka. posljedica danonocnog slusanja kako nesto nisam dobro napravila itd.
ne vjerujem u upoznavanje neke x osobe koja ce mi sredit zivot, mislim da to moram sama i to ne ovisi u kojoj sam zemlji, to je samo geografija.
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 14:51   #9
update:
zasad nista od upoznavanja, on vise nije zainteresiran. cula sam od brata (njegov sin, moj polubrat) da mu je jako tesko, da je depresivan (po prici moje stare takav je vecinu zivota) jer ne radi, nema novca itd. nego sise svoju majku koja ima skoro 80g i mirovinu 2500kn. napominjem da bilo kakav posao ne dolazi u obzir, (radio je samo u svojoj firmi) samo finiji poslovi tipa uredski, sa nelosom placom. predlagala sam bratu da mu kaze za neke firme, oglase, gdje traze ljude i to muske inzenjere i sl ali ne dolazi u obzir. zabio se kod bake, zajedno sa psom, retriverom. pretpostavljam da ona cisti za njim i za psom.zena ima pacemaker i vecinu vremena provede po bolnicama na pregledima.mislim da ce ju totalno unistit psihicki. otkad je on tamo, slabo pricamo. kad god zovem, ispadne da joj je bilo lose taj dan ili nesto ali mislim da joj on brani da pricamo. ona je takva da zeli sama sve obaviti pa odbija pomoc.
dodje mi da odem tamo i razbijem mu njusku. ne psecu naravno.

ako netko ima kakav savjet, bilo bi super da podijeli. ja vise ne znam.
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Old 08.06.2015., 20:19   #10
Baš mi je žao..šta reći na takve "očeve" ?
I ti bi ga sad trebala žaliti, jel ?
Trebaš se ponašati kao da ti je neki poznanik, sasijeci te emocije, nije vrijedno
da se praćkaš u njima, nikad nisi imala oca i nemaš ga ni sad.
Ti si odrasla žena ,a ne curica i on ti ništa ne može, zato nema mjesta panici, tvoj otac nije tvoja briga !!gdje je on bio kad se po prirodi stvari trebao brinuti za tebe? Previše razmišljaš o tome jer još želiš "oca" i stvaraš si teret, on se nikad neće promijeniti. Misli na sebe i sve lijepo
što te čeka u budućnosti, moraš biti sebična..radi sebe
ElenorBonaparte is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.06.2015., 00:22   #11
Quote:
ElenorBonaparte kaže: Pogledaj post
Baš mi je žao..šta reći na takve "očeve" ?
I ti bi ga sad trebala žaliti, jel ?
Trebaš se ponašati kao da ti je neki poznanik, sasijeci te emocije, nije vrijedno
da se praćkaš u njima, nikad nisi imala oca i nemaš ga ni sad.
Ti si odrasla žena ,a ne curica i on ti ništa ne može, zato nema mjesta panici, tvoj otac nije tvoja briga !!gdje je on bio kad se po prirodi stvari trebao brinuti za tebe? Previše razmišljaš o tome jer još želiš "oca" i stvaraš si teret, on se nikad neće promijeniti. Misli na sebe i sve lijepo
što te čeka u budućnosti, moraš biti sebična..radi sebe
ne znam kako to objasniti ali kad mi se on pojavi u zivotu na neki nacin (ili preko posrednika pita za mene ili prije rodjendanski pokloni koji su stizali preko dostavljaca, nikad osobno) ja se pretvorim u sedmogodisnju djevojcicu koja je zeljna oca i njegove paznje i zagrljaja i ne znam sto jos djeca imaju od oceva jer ja to nisam nikad imala sad to zvuci djetinjasto, ali to se svaki puta desi.nema veze sto sad imam 30. i onda mi trebaju tjedni da ta rana zaraste, jer ta ''ceznja'' ili stovec predugo traje, cijeli moj zivot.

i neke veze, zapravo sve veze mi se pretvore u taj odnos ja-nedostizni muskarci, makar ispocetka izgleda bajkovito i savrseno. tretiraju me kao princezu a onda se pretvore u kopiju mog oca, ignoriranje, navlacenje itd. a ja se trudim i trudim zadobiti paznju i ako budem savrsena, ovaj puta, on ce se ponositi, naci vremena za mene itd. imam taj neki kompleks
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Old 09.06.2015., 07:42   #12
Quote:
anna518 kaže: Pogledaj post
ne znam kako to objasniti ali kad mi se on pojavi u zivotu na neki nacin (ili preko posrednika pita za mene ili prije rodjendanski pokloni koji su stizali preko dostavljaca, nikad osobno) ja se pretvorim u sedmogodisnju djevojcicu koja je zeljna oca i njegove paznje i zagrljaja i ne znam sto jos djeca imaju od oceva jer ja to nisam nikad imala sad to zvuci djetinjasto, ali to se svaki puta desi.nema veze sto sad imam 30. i onda mi trebaju tjedni da ta rana zaraste, jer ta ''ceznja'' ili stovec predugo traje, cijeli moj zivot.

i neke veze, zapravo sve veze mi se pretvore u taj odnos ja-nedostizni muskarci, makar ispocetka izgleda bajkovito i savrseno. tretiraju me kao princezu a onda se pretvore u kopiju mog oca, ignoriranje, navlacenje itd. a ja se trudim i trudim zadobiti paznju i ako budem savrsena, ovaj puta, on ce se ponositi, naci vremena za mene itd. imam taj neki kompleks
Jel ides na pt? Ja sam u slicnoj situaciji, u svima trazim mamu, odnosno zastitu, podrsku a sa mamom sam ulazila u lose po mene destruktivne svadje, razgovore i sl, jer jos uvijek zelim tu u glavi stvorenu obitelj, mamu a toga nema.
I ja se kao i ti, razumom uvijek kritiziram da imam puno godina, da trebam odrasti bla, ali emotivno to vidim da neide samo tako.
Trebam pomoc pt da to razrjesim vec jednom, to dijete u meni da ja zavolim ali nemam novaca za pt, a i iskreno ne znam ni kojem psihoterapeutu da vjerujem u sumi koliko ih ima.
Eto.

Sent from my GT-P5110 using Tapatalk
__________________
And although my eyes were open wide
They might have just as well been closed..
Kymatica is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.06.2015., 17:36   #13
Pogledaj malo moju temu ( jedinu ),jer se u nekim stvarima pronalazim kod tebe a vidjet ćeš
što su mi sve forumaši odgovarali i meni je pomoglo (pročitaj posebno upise od forumaša "Radical".

To je meni već tako poznata shema. Nismo dobili od roditelja ono što smo trebali, zakinuli su nas i zbog
toga imamo posljedice sada, i to jadno dijete još uvijek čuči u nama, željno ljubavi i pažnje.
Tako želiš udobrovoljiti i svojim partnerima, dečkima kao što cijeli život želiš biti "dobra" za svog oca, kojeg,
gle čuda, uopće i nema, tako se prilagođavaš i njima..a gdje si ti, gdje si PRAVA ti ?? Izgubila si sebe u svoj toj
patnji i čežnji..
I ja sam tako trčala za " nedostižnim " muškarcima.. znaš zašto, ti nedostižni muškarci, "prinčevi" su samo iluzija,
ne mogu te povrijediti kao što te tvoj otac, zato se i kačiš na njih.. a na kraju te ipak povrijede jer su naravno
slika i prilika tvog oca.

Ja sam tako odrasla preko noći i nije mi teško palo ,(to se desilo nakon pokretanja moje teme..jer nisam više znala kako ću i kako dalje ),
shvatila da mi više ne treba njegovo odobravanje za nijedan aspekt mojega života, ne pokušavam se više nikom svidjeti.
Ti jesi već savršena takva kakva jesi, ti si DOVOLJNA i dovoljno dobra takva kakva jesi i ne moraš se radi nikog mjenjati. Tvoj otac ima veliki propust u životu, nije uspio kao otac, nije upoznao tebe, svoju kćerku. On je na gubitku, ne ti.
Prvo kažeš da nisi ljuta na njega, poslije da bi mu "razbila njušku"..možda je i potisnuta ljutnja u tebi koje nisi ni svjesna.A možda ti i zato dolazi panika..tako je bilo kod mene. Ja sam onda shvatila da je ok, da se mogu naljutiti jer je to u našoj prirodi, kada dijete ne dobije ono što želi prirodno je da se naljuti, a ako potisne ljutnju ona postaje destruktivna, djeluje perfidno iznutra, a čovjek je nije ni svjestan..zato pripazi..možeš se ljutiti i onda sve to otpustiti..
Ono što me je još mučilo je bila krivnja-"pa on mi je otac, ne mogu imati loše osjećaje prema njemu..očito nešto ne štima sa mnom..opet sam ja kriva bla bla..znaš već..ali naučila sam živjeti bez toga jer kao što sam već rekla-ja nisam kriva za njegove propuste i sa mnom je apsolutno sve u redu, razumiješ!??
Više me ne zanimaju takvi muškarci, koji su se isto tako ponašali kao moj otac, znam ih namirisati izdaleka..pošto sad cijenim sebe privukla sam
i neke drugačije osobe, osobe kojima je stalo do mene..tako da, može se promijeniti taj obrazac. Naravno nije još sve bajno i sjajno ali naprema
onome što je bilo..
ElenorBonaparte is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.06.2015., 22:23   #14
Kažu da se ljudi kako stare okreću bogu i djeci. Jer ih postaje trta starosti, bolesti i smrti.

Mislim da je ta izreka vrlo točna u slučaju tvog "tate" i njegove mame tj. tvoje bake.

Iskreno, kad bih bila toliko jaka, zaboravila bih da postoje i ne bih dala da me uvuku u svoje usrane, stare, bolesne i sjebane živote. Gdje su bili kad je tebi trebalo?
lanajurce is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2015., 15:11   #15
Quote:
lanajurce kaže: Pogledaj post
Kažu da se ljudi kako stare okreću bogu i djeci. Jer ih postaje trta starosti, bolesti i smrti.

Mislim da je ta izreka vrlo točna u slučaju tvog "tate" i njegove mame tj. tvoje bake.

Iskreno, kad bih bila toliko jaka, zaboravila bih da postoje i ne bih dala da me uvuku u svoje usrane, stare, bolesne i sjebane živote. Gdje su bili kad je tebi trebalo?
na baku se ne mogu pozaliti; s njom se redovito, barem jednom tjedno cujem, vidimo se par puta godisnje, jer je ona inzistirala da svaki put kad sam tamo uzmem novac koji mi nudi, tako da sam dolazila rijetko, odbijala novac jer znam kolika joj je mirovina i koliko trosi na ljekove i preglede. pa je rekla ili dodji i uzmi ili nemoj dolaziti. uglavnom s njom imam okej odnos, nije otvorena kao moja druga baka, koja mi je kao mama prakticki. moram paziti o cemu pricam s njom jer je bolesna pa da se ne nazivcira, uglavnom to je kao hod po minskom polju ili nesto takvo.
cijela ta oceva strana obitelji se drzi nekako po strani, imaju svoj standard neki, nisu siromasni, jedna rodjakinja vodi restoran, druga u gradskoj upravi itd. mama je znala reci da su snobovi. drze do vanjske slike a sto se stvarno desava nije bitno. tako da je moj ''otac'' redovito meni slao poklone da se moze svojima pohvalit kako brine o meni itd. inace, probala sam se upoznati sa tim rodjacima, ali to je nemoguce makar smo se vidjali kad sam bila dijete. jednostavno se ne uklapam u taj dio obitelji. osjecala sam se kao neki uljez ili izvanbracno dijete.
baka je jako cvrsta osoba i pozitivna ali osjecam da joj njezin sin ''sise'' tu energiju i volju za zivotom, jednostavno se promijenila i postala depresivna nekako, cujem joj u glasu kako je umorna.
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2015., 16:14   #16
ona je odgojila tog sina i ako je on loš i prema njoj i prema vlastitom djetetu, možda je i ona dobrim dijelom kriva za to, zar ne?

te priče "evo ti za sladoled" od bake i nazovem te tri puta godišnje kutroazno i za rođendan meni to ništa ne znači. sama kažeš da im je vanjska forma jako bitna. a to "hodanje po minskom polju" neću ni komentirati. no, kažem, nismo nismo svi isti i pokušavam ti samo ukazati da si u krivu i da trebaš više brinuti o sebi a ne "o hodu po jajima" zbog neke egoistične babetine.

ja mislim da je najbolje da se ti useliš k njima i budeš im kućna pomoćnica i njeguješ ih do smrti. ipak je ona stara, i on sve stariji i nije najboljeg zdravlja. i onda kad oni umru, oporučno će ostaviti stan vjerojatno caritasu ili susjedovom pesu, jer ipak tebe ne poznaju najbolje i ustvari si strankinja koja im je pod stare dane samo htjela oteti stan, a ustvari se niste ni poznavali.
lanajurce is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2015., 17:03   #17
Quote:
ElenorBonaparte kaže: Pogledaj post
Pogledaj malo moju temu ( jedinu ),jer se u nekim stvarima pronalazim kod tebe a vidjet ćeš
što su mi sve forumaši odgovarali i meni je pomoglo (pročitaj posebno upise od forumaša "Radical".

To je meni već tako poznata shema. Nismo dobili od roditelja ono što smo trebali, zakinuli su nas i zbog
toga imamo posljedice sada, i to jadno dijete još uvijek čuči u nama, željno ljubavi i pažnje.
Tako želiš udobrovoljiti i svojim partnerima, dečkima kao što cijeli život želiš biti "dobra" za svog oca, kojeg,
gle čuda, uopće i nema, tako se prilagođavaš i njima..a gdje si ti, gdje si PRAVA ti ?? Izgubila si sebe u svoj toj
patnji i čežnji..
I ja sam tako trčala za " nedostižnim " muškarcima.. znaš zašto, ti nedostižni muškarci, "prinčevi" su samo iluzija,
ne mogu te povrijediti kao što te tvoj otac, zato se i kačiš na njih.. a na kraju te ipak povrijede jer su naravno
slika i prilika tvog oca.

Ja sam tako odrasla preko noći i nije mi teško palo ,(to se desilo nakon pokretanja moje teme..jer nisam više znala kako ću i kako dalje ),
shvatila da mi više ne treba njegovo odobravanje za nijedan aspekt mojega života, ne pokušavam se više nikom svidjeti.
Ti jesi već savršena takva kakva jesi, ti si DOVOLJNA i dovoljno dobra takva kakva jesi i ne moraš se radi nikog mjenjati. Tvoj otac ima veliki propust u životu, nije uspio kao otac, nije upoznao tebe, svoju kćerku. On je na gubitku, ne ti.
Prvo kažeš da nisi ljuta na njega, poslije da bi mu "razbila njušku"..možda je i potisnuta ljutnja u tebi koje nisi ni svjesna.A možda ti i zato dolazi panika..tako je bilo kod mene. Ja sam onda shvatila da je ok, da se mogu naljutiti jer je to u našoj prirodi, kada dijete ne dobije ono što želi prirodno je da se naljuti, a ako potisne ljutnju ona postaje destruktivna, djeluje perfidno iznutra, a čovjek je nije ni svjestan..zato pripazi..možeš se ljutiti i onda sve to otpustiti..
Ono što me je još mučilo je bila krivnja-"pa on mi je otac, ne mogu imati loše osjećaje prema njemu..očito nešto ne štima sa mnom..opet sam ja kriva bla bla..znaš već..ali naučila sam živjeti bez toga jer kao što sam već rekla-ja nisam kriva za njegove propuste i sa mnom je apsolutno sve u redu, razumiješ!??
Više me ne zanimaju takvi muškarci, koji su se isto tako ponašali kao moj otac, znam ih namirisati izdaleka..pošto sad cijenim sebe privukla sam
i neke drugačije osobe, osobe kojima je stalo do mene..tako da, može se promijeniti taj obrazac. Naravno nije još sve bajno i sjajno ali naprema
onome što je bilo..
hej.
evo procitala sam cijelu tvoju temu, u nekim dijelovima se nalazim jer su dosta slicni. mene moja stara podsjeca na tvog oca, takodjer treba odrasti.moja je putovala/radila sa deckom po europi dok smo mi djeca bili sami u stanu ili sa bakom ako bi dosla, zajedno sa bivsim ocuhom koji je bio lud, alkoholicar i ptspovac.

nisam ljuta na ''oca'', mislim da je slab i jadan i sazalijeva se 10tak godina sto ne radi,umjesto da mrdne. nije se maknuo s mjesta jer ga je zena financirala i sad eto majka.
i razbila bi mu njusku jer vidim da unistava svoju majku.ona je teski srcani bolesnik. sto se tice njegove sjebanosti, djed je bio zenskar i varao moju baku, pa je on patio zbog toga kao dijete (tako sam cula).opet to nije isprika da se ponasa kao supak prema meni.tim vise sto sam bila besprijekorno dijete i tinejdzer, nikakvih problema nisam stvarala, a u skoli/skolama super.

i brat mi je sjeban, njegov sin, sa 21g jos nije zavrsio srednju, cak su ga u privatnu upisali i potrosili ogroman novac.tesko mi je shvatiti taj postupak, s jedne strane meni nije 2g placao alimentaciju jer nema, a s druge strane, istovremeno spiska 100njak tisuca kuna na sina. kad sam to saznala zgadio mi se. s bratom danas imam ok odnos.on se isto trudi odrasti i osamostaliti, trazi posao ali vidim da ima problema sa samopouzdanjem, koncentracijom, tjeskobom.

sto se tice nasljedjivanja, ne ocekujem nista jer je dosad pokazao koliko mu je stalo. inace navodno prodaje jedan poslovni prostor u centru grada i to za ogroman novac, ali to traje par godina vec jer je odbio ponudu koja bi mu rjesila i dug i prakticki cijelu svoju obitelj bi time osigurao. ali zbog neke svoje ideje, plus pohlepe pretpostavljam, je odbio. tesko mi ga je zaliti sada.

nemam pojma koja sam prava ja. eto napisala sam to. pitao me davno jedan prijatelj sto bi htjela raditi, sto me cini sretnom a ja nemam pojma. strah me ista pozeljeti jer imam toksicnu staru doma, ne mogu mrdnut igdje (fizicki kad odem raditi sezonu zivkaju i manipuliraju, traze novac itd tako da na kraju dugujem njima lol), a kako ne mogu financirati da se preselim zaglavila sam s njima jos neko vrijeme. tesko je objasnit kako s 30g ne mogu otici. jer mi je usadjeno u mozak da se necu snaci sama (stara svaki dan ponavlja sto samnom ne valja, sto radim lose - sve, kakva sam - udebljala se/smrsavila/imam pristic/nisam nasminkana/jesam nasminkana). to je totalno pranje mozga i traje desetljecima. kao dijete nisam znala sto mi radi/rade. sad vidim i jos mi je gore jer znam da su me sjebali, znam da je lose ovo sto se desava ali ne mogu otici. imam tu blokadu u glavi izgleda kad ti netko godinama ponavlja kako je vani strasno i kako nisi dorastao pravom, samostalnom zivotu/poslu/svemu kako vjerovati da je to laz?

sto se tice psihoterapije, isla sam nekoliko mjeseci, sa 17g, tijekom izuzetno stresnog razdoblja. bio je to neki besplatni centar za djecu zrtve zlostavljanja ili slicno. psihologica je bila mlada, neiskusna i mislim da nas (isli smo svi, brat i sestre) nije shvatila ozbiljno. brat je s 6g bio depresivan, sestra zavrsila na intenzivnoj a drugu sestru je njen otac fizicki napao, ne znam da li ju je silovao ili nesto jer nikad nije pricala o tome. ja sam pricala kako me bivsi ocuh doslovce zeli ubiti, prijetio je da ce me upucat itd a meni psihologica odgovori kako trebam napisati pismo u kojem cu mu objasnit sto me muci svaki tjedan je bio zakazan jednosatni razgovor mislim. cilj je bio na sudu, u nekoj parnici protiv njega (bilo ih je vise, pokrenula stara) pokazati kako svi mi djeca imamo posljedice njegovog ponasanja. kako je on rodjak jednog od najmocnijih osoba u regiji u kojoj zivim, nije bilo previse koristi od prijava policiji itd koje su se gomilale.
taj covjek je na kraju, godinama kasnije zavrsio u zatvoru na nekih godinu dana, danas mu je super jer nema nikakvih obaveza prema svojoj djeci. nije ih nikad ni imao, izlazi, pije itd. bio je omiljen u drustvu i nitko nije vjerovao kakav pakao radi nama iza zatvorenih vrata.

sto se tice odnosa sa muskarcima, upoznala sam decka koji se cinio super. mjesecima se ponasao prema meni kao da sam princeza, doslovce. nisam se mogla ni na sto pozaliti. da bi jedan dan zakljucio da je to to i da me ostavlja. na kraju smo se pomirili ali nisam sigurna da mu vise vjerujem, stalno ocekujem da me opet ostavi. a imam strah od ostavljanja.
u toj vezi doslovce me gusilo u grlu, nisam mogla disati. to mi je prva prava veza sto je tuzno. tek prosle godine sam pocela intenzivno izlaziti, dotad me blokirao strah od ostavljanja, nemogucnost da se opustim s nekime, stalno analiziranje zasto je netko samnom, osjecaj da nisam dovoljno zgodna/pametna/zabavna/dovoljna u svakom pogledu.
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2015., 22:21   #18
Quote:
anna518 kaže: Pogledaj post
hej.
opet to nije isprika da se ponasa kao supak prema meni.tim vise sto sam bila besprijekorno dijete i tinejdzer, nikakvih problema nisam stvarala, a u skoli/skolama super.
Anna, nazalost nema ti veze to sta si bila besprijekorna. Jednostavno se moras pomiriti s tim da se neki roditelji mogu odreci svoje djece .

Ja cacu nemam od 13 god i nakon rastave, u srednjoj sam patila da ga vidjam i od pet puta , jednom smo se vidjeli i tad mi je jeb...o sve po spisku.

Da danas umre, na sprovod mu ne bi ni otisla.Izbrisan je iz mog zivota, ne postoji.U detalje necu ulaziti, dijelom se vidim u tvojoj prici.

Preporucila bih ti da se sta prije maknes od majke i potrazi neku vrstu psiholoske pomoci, odnosno podrsku da se rijesis kao sta si rekla 'toksicnosti'.

Sta budes starija teze ces se odvojiti, napravi rez dok jos nije kasno.
mjesecarka is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.06.2015., 23:55   #19
Quote:
mjesecarka kaže: Pogledaj post
Anna, nazalost nema ti veze to sta si bila besprijekorna. Jednostavno se moras pomiriti s tim da se neki roditelji mogu odreci svoje djece .

Ja cacu nemam od 13 god i nakon rastave, u srednjoj sam patila da ga vidjam i od pet puta , jednom smo se vidjeli i tad mi je jeb...o sve po spisku.

Da danas umre, na sprovod mu ne bi ni otisla.Izbrisan je iz mog zivota, ne postoji.U detalje necu ulaziti, dijelom se vidim u tvojoj prici.

Preporucila bih ti da se sta prije maknes od majke i potrazi neku vrstu psiholoske pomoci, odnosno podrsku da se rijesis kao sta si rekla 'toksicnosti'.

Sta budes starija teze ces se odvojiti, napravi rez dok jos nije kasno.
hej.

evo problem rijesen. zvala sam zadnji put baku, ne da mi se vise pitat kad mogu doci, a ni slusat isprike zasto nije doma. ocito me ne zeli tamo, pa nek im sretno bilo. zaboli me, iskreno, predugo sam se i trudila.

od prosle godine skoro svaki tjedan zovem da vidim kako je i da pitam kad mogu do nje. zadnji put smo bili ja i brat negdje u studenom.

sad me vise nije briga. ovaj vikend njena sestra ima veliko slavlje, slavi obljetnicu braka. naravno, nikad na takvo nesto nisam pozvana, ali da, uvijek cujem sve o tome, prije i nakon. ta teta koja ima hrpu prijatelja i veza posvuda, mogla mi je masu puta pomoci oko posla, ali nece jer je zamislila da se bavim glazbom, zavrsim akademiju i radim u kazalistu. nazalost nije bilo novca za takvo nesto, bile su bitnije druge stvari (privatna skola mog brata i sl) pa sam upisala drugi fax. nikad nije odustala od stavljanja soli na tu ranu i svaki put slusam (preko posrednika naravno, jer ne mogu nista izravno reci) sto je rekla da sam trebala sa svojim zivotom, kao da se ja namjerno nisam htjela baviti glazbom. jednostavno ne spadam u tu obitelj i bilo je glupo od mene sto sam se trudila uklopiti.

iskreno, ovo za sprovod i da neces otici - necu ni ja. sad sam sigurna. razmisljala sam o tome godinama, sad jasno vidim koje je to smece od covjeka, kako manipulira ljudima i ispire im mozak, a usput od sebe radi zrtvu. strah me da ne postanem kao on mislim da se moja stara uvijek bojala da ne ispadnem kao mala verzija njega.

ne znam koji je gori od mojih roditelja, bas su sugavi uzori. uopce ne znam kako se ponasati u zdravoj vezi ni kako treba izgledati brak ni ista jer kod nas nista nije normalno. stara se pomirila sa svojim deckom iz francuske koji je jedan od najboljih ljudi koje znam, darezljiva budala koja ju voli a ona ga vuce za nos godinama i obecava svasta. joj povraca mi se.

sto se tice reza sa mojima - on je vec napravljen, to sto zivim na istom mjestu ne znaci nista jer znam da im nije stalo, samo se toleriramo. bratu mozda ali sestra i druga sestra kad dodje se ponasaju kao da sam smece. to traje godinama, uz blagoslov moje majke naravno. mislim da se ona jos uvijek potajno nada da ce meni ''otac'' ostaviti nekakvo nasljedstvo

sto se tice ljubavi i veza - moj decko ne osjeca potrebu da me utjesi ili podupre ili ikako pokaze da ga je briga sto se trenutno usrano osjecam. kad krenem pricati nesto njemu negativno, a sve sto je vezano za moju obitelj je njemu negativno, jednostavno nije zainteresiran i uopce ne reagira na to. princ se pretvorio u zapca.

ne znam kolika kolicina psihoterapije je dovoljna da ovo rjesim, nemam novca za privatnike a preko socijalnog cu cekati mjesecima ili se vuci po nekim besplatnim klinikama i sl gdje zapravo nikog nije briga, glavno da nesto odrade. to je samo moje dosadasnje iskustvo.
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Old 11.06.2015., 00:04   #20
Quote:
Kymatica kaže: Pogledaj post
Jel ides na pt? Ja sam u slicnoj situaciji, u svima trazim mamu, odnosno zastitu, podrsku a sa mamom sam ulazila u lose po mene destruktivne svadje, razgovore i sl, jer jos uvijek zelim tu u glavi stvorenu obitelj, mamu a toga nema.
I ja se kao i ti, razumom uvijek kritiziram da imam puno godina, da trebam odrasti bla, ali emotivno to vidim da neide samo tako.
Trebam pomoc pt da to razrjesim vec jednom, to dijete u meni da ja zavolim ali nemam novaca za pt, a i iskreno ne znam ni kojem psihoterapeutu da vjerujem u sumi koliko ih ima.
Eto.

Sent from my GT-P5110 using Tapatalk
ne idem, javila sam se jednoj osobi preko foruma za pt ali iskljucivo trazi ljude iz zagreba, a ja sam iz rijeke. za privatne sate nemam novca a preko socijale ce me mrcvarit kojekakvi psiholozi koji samo nesto odrade. nemam povjerenja vise u psihologe, opekla sam se jednom. zamisli osobu koja je mjesecima nesto svrakala u notes/papire kad smo nas 4 djece dolazili se ''ispovijedati'' i onda na kraju je bila prelijena prepisati taj svoj svrakopis da bi to bilo citljivo na sudu? i to se radi o nekakvom centru za zlostavljanu djecu lol. stvarno mi ne treba tako nesto opet. ma ne vjerujem vise nikome, to su samo glumci
anna518 is online now  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:34.