hmmmm , ja mislim da ti to nema veze s ofucanosti naslova već s onim :"tko zna-zna,tko ne zna-dva"
sve je stvar inspiracije...evo dala sam si truda i pretipkala sam od riječi do riječi moju zadaćnicu sa mature (prije ohoho godina) sa sličnim naslovom ovim tvojima.
sad bi malo nešto izmijenila,jer promijenila sam se ja,promijenio se stil
inače raska koja je mrzila sve žive i mrtve u mom razredu ,a ja i ona bili ko mačka i pas --javno me pohvalila pred svima na maturi-pa ti vidi
(tko zna-zna -tko ne zna-2)
"Bez pravih ljudi nema zdravog društva,bez slobodnih naroda nema naprednog čovječanstva"(Stjepan Radić)
Sloboda kao esencija ili kao šlag na torti.
Bilo kako bilo u današnjem društvu taj šlag se već odavno istopio u šalici kave,a ostao je,nadasve,gorak okus.
Manje više tokom ove 4 godine ,u svojim pismenim zadaćama iz hrvatskog jezika ispitujem problem relativnosti.Je li u kruhu našem svagdašnjem tvrda korica realnost ili je krv ljudska samo običan mjehurić sapunice?Gledati ne znači uvijek i vidjeti.Opčinjeni šarenim preobražajem boja ni ne shvaćamo da se naš mjehurić širi,raste-i odjednom nestane.Zavedeni ljepotom propuštamo poantu.Velika iluzija.Prevareni smi i želimo svojih petnaest kuna natrag.Dobri stari Einstein smatra da je sve relativno.Smatram da je u pravu.
Sloboda je esencija.Relativna esencija.Pojam pravog čovjeka možemo relativizirati.Kao i pojam "lažnog".Vrijeme je da potražimo pravu istinu i pogledamo jaguara pravo u oči.U trenutku kad smo na toliko maloj udaljenosti da nam njegove zjenice ne predstave ništa drugo doli tamnu crninu crnog,možda shvatimo da nam vlastita sebičnost ne dopušta sveobuhvatnu predstavu.Nema velikog platna i glamurozne projekcije.Prevareni smo i želimo svojih petnaest kuna natrag.
Mi smo,napokon,pravi ljudi u pravnoj državi.Pardon,pravni ljudi u pravnoj državi.Ponovno prihvatite moje isprike-mi nismo ni jedno ni drugo.Zašto?Zato.Zašto zato?
Zato što tako tvrdi Stjepan Radić,zato jer to tvrdim ja,zato što bez slobode nema morala,bez morala nema svijesti,bez svijesti nema zdravog društva.Zbog svega toga i zbog toga što je sve relativno,a upravo je to ono što nam daje nadu.Dakle u tom grmu leži zec.Jer ako je naše društvo hrpa galebova Jonathana Livingstona podrezanih krila u kojem bi većina prodala dušu vragu(a imnogo više) u zamjenu za novi jaguar coupe ( i tu ne mislim na onaj sa početka priče),onda smo mi društvo zahvaćeno tumorom.
Tumorom na svijesti.
Mi smo sebični i iskvareni.Mi nismo pravi,mi smo dio iluzije o napretku čovječanstva.Opet želite svojih petnaest kuna natrag?Ništa od toga,priznajte da ste prevareni jer ste naivni.Vi ste fiktivna publika pravne države u kojoj rastu fikusi.Ali-sve je to relativno.Kako tko shavti,uzme-uzme.
Možda će doći neko novo vrijeme,"vrijeme da se krene",a moja generacija poput apokaliptičnih jahača donesenovu viziju i izgradi neku novu kulu u pješčaniku -kulu svijesti i morala.No pak,nije sve tamna crnina mračne crne-neki od nas high-tech zoon politicona su ipak odškrinuli sporedna vrata i primili (na kapaljku) -ljubav,razumijevanje i slobodu.Slobodu koja im daje pravo izbora.Izbor?
Pokoriti se materijalističkom doživljavanju čovjeka i vrijednosti života ili ostati vjeran idealima i poštenju i osigurati napredak čovječanstva po zakonu jedan korak naprijed,dva natrag?DA,pitanje je sad,a red je na vama,bivši ljudi,da se odlučite.
Dobro razmislite prije nego što ćete dati svoj odgovor jer će vas pregaziti oni koje jaguar prati poput psa ,a novac koji leži na cesti biti će njihovom rukom podignut.Tada iz grma iskače zec i to onaj Dugouško i dok posljednja nada bježi,ceri vam se u facu i pita vas : " Što te muči,Njofra?" Vi koristite priliku i zahtijevate svojih petanest kuna natrag.
Hm,mislim da niste shvatili poantu.
© by cranberryCherry