Mom mlađem bratu

[Wall]

Loš dan. Kako si, moj mlađi brate? Kiše je do neba. Ostat ćemo sami ti i ja, u svijetu kome rod i ne treba. Pritišće san, ljepljiv i jak. Spi li smrt u ovaj mahnit sat? Šapuće mrak. Dugo se nismo čuli. Večetas mi Brega pomaže da ti napišem pismo Ne znam gdje si, rijetko se javljaš, tek u prolazu, noću dok svi spavaju. Adresa ti je uvijek privremena. Neka hladna i udaljena točkica na karti, za mene još jedna pustopoljina. U grlu uvijek stoje neizgovorene riječii da te volim. Prekruti smo za to obojica, pretvrdoglavi. Otkad je stari umro, nismo razgovarali. Među čempresima si glumio sabranost i hladnoću, ali znam da si se u sebi osjetio izgubljenim, baš kao ja. Mima je daleko. Njezina ,je majka odavno za vas oboje prešla Rubikon, a jedinu skelu potopila za sobom. Nema se nazad, a naprijed su same magle. Loš dan. Kako si, moj mlađi brate? Kiše je do neba. Ostat ćemo sami ti i ja, u svijetu kome rod i ne treba. Neki davno neraščišćeni računi, loše uspomene i preteške riječi. U tome smo obojica nažalost na oca. Sjetim se često kako si odmalena bio poseban. Vlastite sreće, što više nisam sam. Sa jedanaest godina imao si Yamahu, jer si baš takav motor poželio. Moja ljubomora predugo me gušila. Balavac uvijek ima sve što poželi, gunđao sam, ali rado sam i sam davao priloge tvojoj razmaženosti. Sjećaš se, kad sam zbog tvog glupog motora završio na sudu? Bio si maloljetan,otac je bio bolestan, pa sam te ja, s tek navršenih osamnaest, zastupao na sudu. Sjećam se namrštenog suca, kako ste djetetu mogli kupiti tako opasnu igračku? Nje znao, da tebi nismo ništa mogli odbiti. Tvoje školske eskapade uvijek su me fascinirale, kao i tvoja karizma, koju smo svi slijedili kao mušice, koje nemaju izbora već da idu prema svjetlu. Ne sjećam se kako si dobio ižiljak na bradi. Jesi li pao kao mali na igralištu? Jesi li meni, dok sam te čuvao, ispao iz kolica? Taj me tvoj ožiljak oduvijek proganjao. Mora da sam sebe podsvjesno optuživao. Grlio sam te često do si bio mali. Ali od tvoje petnaeste, nikome nisi dao da ti se približi. Pritišće san, ljepljiv i jak. Spi li smrt u ovaj mahnit sat? Noćas šapuće mrak mom mlađem bratu, a moje su oči ledenjačka jezera.

[drugar'ca]

Wall kaže:
Loš dan. Kako si, moj mlađi brate? Kiše je do neba. Ostat ćemo sami ti i ja, u svijetu kome rod i ne treba. Pritišće san, ljepljiv i jak. Spi li smrt u ovaj mahnit sat? Šapuće mrak. Loš dan. Kako si, moj mlađi brate? Kiše je do neba. Ostat ćemo sami ti i ja, u svijetu kome rod i ne treba. Spi li smrt u ovaj mahnit sat? Noćas šapuće mrak

... a vjetar ?? mozda: kroz cempres vjetar duva a grobnica je javna kuca' dobro je imati brata - mog ima javna kuca

[Wall]

lijepo sam rekao da mi Brega pomaže. moje su riječi one u sendviču, između euforije pred koncert Dugmeta i žalosti,
jer pismo ostaje u meni, neisporučeno.

[cranberryCherry]

ovo dijelovi su mi jednostavno presavršeni:

Wall kaže:
Loš dan. Kako si, moj mlađi brate? Kiše je do neba. Ostat ćemo sami ti i ja, u svijetu kome rod i ne treba. Pritišće san, ljepljiv i jak.


Spi li smrt u ovaj mahnit sat? Šapuće mrak. Dugo se nismo čuli. Večetas mi Brega pomaže da ti napišem pismo Ne znam gdje si, rijetko se javljaš, tek u prolazu, noću dok svi spavaju. Adresa ti je uvijek privremena. Neka hladna i udaljena točkica na karti, za mene još jedna pustopoljina. U grlu uvijek stoje neizgovorene riječii da te volim. Prekruti smo za to obojica, pretvrdoglavi. Otkad je stari umro, nismo razgovarali. Među čempresima si glumio sabranost i hladnoću, ali znam da si se u sebi osjetio izgubljenim, baš kao ja.

Loš dan. Kako si, moj mlađi brate? Kiše je do neba. Ostat ćemo sami ti i ja, u svijetu kome rod i ne treba. Neki davno neraščišćeni računi, loše uspomene i preteške riječi. U tome smo obojica nažalost na oca.

dirljivo.ova rečenica : kiše je do neba .super


a koje je to točno pjesma od dugmeta i kak idu riječi ?

[prometej]

Grad Niš, grad Niš
Ludvig van
5. simfonija
prečicom za raj
nikad stić
ovako cijepljen
protiv rijetkih infekcija...

[Wall]

kad sam pisao u kasni sat, bijah blago omamljen, oči lagano zakrvavljene, lak muškarac prelako intoksiciran, svakakvim budalaštinama od teškog dana inficiran, sklon zakapanju u rupu previše emocija, s krivim adresatom i s previše nepoznatih adresa.....

isprike.smrde riječi. rukav invalida na vjetru oprosti im (nam) Brego, ne znaju što čine! obećavam, poštedjet ću vas ubuduće privatnih pisama

[cranberryCherry]

pa ja sam samo napisala da je lijepo i dirljivo

[Wall]

cranberryCherry kaže:
pa ja sam samo napisala da je lijepo i dirljivo

noćas je (opet bio) ko lubenica pun mjesec iznad Bosne a dečko ti sigurno opet izjavljuje da je glupo bit zaljubljen u damu.

[cranberryCherry]

Wall kaže:
noćas je (opet bio) ko lubenica pun mjesec iznad Bosne a dečko ti sigurno opet izjavljuje da je glupo bit zaljubljen u damu.

a ne noćas je mjesec bio pun ko šipak koštica,a meni je smetala haljina za plesanje i ubijala me štikla u šetnji...a kaj tebe muči ?

[Wall]

cranberryCherry kaže:
a ne noćas je mjesec bio pun ko šipak koštica,a meni je smetala haljina za plesanje i ubijala me štikla u šetnji...a kaj tebe muči ?

ma, ništa važno. samo, izgledaš mi kao lutkica iz Trsta, lalala zato ne znaš dugme, ti si Čola fan

[Pallas]

Recenica "kisa je do neba" je uistinu odlicna , a svidja mi se i ono da ti "Brega pomaze napisati pismo" (iako ne podnosim Dugme). Takodjer, zanimljiva je misao o "neisporucenom pismu".

...

A sada pitanje! Kako to da nije bilo ni rijeci kritike Hrvatstva i Crkve? Ocekivao bih da ce, primjerice, sudac biti opisan kao bivsi ustasa i bliski Stepincev suradnik koji je iz samostana izbacen jer se saznalo da zlostavlja djecake?

[CHE-Guerrilla]

"kisa je do neba" to je štulićevski

kada smo već kod kiše i dotičnog..."oblaci su vukli kišu sve do prozora"