Dobar si i kad si mrtav

[*_spike]

Ti si rahlo tijesto
Smrdiš po iznutricama
Nož ti i dalje
Viri iz leđa

Tvoja usta nepomična
Tvoj penis nepomičan
Umro si
S erekcijom
Debeli

Krunica oko vrata
Pater Marko
Tvoja ruka
Crvena kao zalazak sunca

Pederu,
Sjećam te se
Zadnje što si rekao
Dobar si i kad si mrtav

[Druid]

Strašno jebote...

[*_spike]

Slažem se da se vidi velik utjecaja Rimbauda oko refleksivnog elementa pjesme i da početna metafora unosi kaos i futuristički nemir u naše duše.

Ne rugaj mi se

[beheaded]

Nit ima rime, nit ritma, nit notu prisutnu kroz više kitica ili strofa...
Samo nasilje nije dovoljno za pljesak nad pjesmom, dječače.

[Druid]

A vidiš da je čovjek nadrealistički dadaist. To je dobro katkad .

Iako nekad indicira nestabilnost, u suštini je dobar ispušni ventil i pobuđuje razne asocijacije i guštanje (mind travelling), pogotovo kad je dobro napisano.

Meni se ova pjesma sviđa, ali može se i bolje .

[*_spike]

beheaded kaže:
Nit ima rime, nit ritma, nit notu prisutnu kroz više kitica ili strofa...
Samo nasilje nije dovoljno za pljesak nad pjesmom, dječače.

Usuđuješ se mene kritizirati?

Ti samo ne prepoznaješ umjetničku vrijednost moje pjesme, ponovi gradivo futurizma i postimpresionizma, pa tek tada sudi!

Sad si me rasplakao

[beheaded]

Imao sam ubij(već jednom do kraja)Bože profu iz književnosti koja svjetske pravce 20. st. s mojim razredom nije obradila kak treba. No i ona meni dosta toga zamjera te nije jedina što se upuštala u nepravične polemike, tak da sam imao dojmljive odnose s profesorima, ali nekako me guzica zanosi s teme...

Nego, ne bi li bilo dojmljivije da se takav sadržaj nađe unutar soneta? Nihilistički element unutar klasičnog savršenstva.

Pogledaj broj stihofa u strvama: 4-5-4-4. Čemu baš takva?

Postoji li pravilnost u broju slogova unutar stiha?

Mogao si početi s nečim što zvuči kao nešto što moja profa pročita pa prinese knjigu isušenim grudima te ispusti smiren izdah.

Subjektivno jest (sve što napišem JEST subjektivno), ali ako pjesma ne ZVUČIi, ako je ne možeš uglazbiti, meni je nedostatak preko kojeg ne prelazim, a i nije neki izazov napisat pjesmu koja se ne pridržava pravila, mojih pravila.

Volio bih kad bi više forumaša moglo istaknuti tuđe nedostatke, barem na ovom kutku, a ti mi, *_spike, djeluješ kao savršena početna žrtva.

[*_spike]

Dobra kritika, beheaded, pokušat ću odgovoriti na nju, koliko mogu...

"Shema" s ekspresionističkim, kaotičnim motivima u obliku soneta već je toliko puta napravljena i prožvakana je sa svih mogućih strana, a cilj umjetnosti kao takve bi trebao biti upravo u novim idejama. Nitko se ne želi ponavljati. To je razlog zašto ovo nisam upakirao u sonet.

Broj stihova je raspoređen tako da u sebi sadržava klasičnost i "novo". Klasičnost vidimo po tome što svaka strofa ima četiri stiha, uz izuzeta druge strofe, koja sadrži jedan stih viška. Promotriš li malo bolje, vidjet ćeš da je to jedini stih koji sadrži smajlić, što naglašava uvođenje novih elemenata u suvremenu književnost.

Pravilnosti u broju slogova nema, ritam i harmonija su slobodni što naglašava subjektivni doživljaj pjesme i daje čitaocu više prostora da ju sam pročita tempom koji želi.

Tvoje kritike su u redu, za nekoga tko se književnošću bavi samo rekreativno. Da bi u potpunosti razumio moje pjesme i ne se blamirao pred ostatkom foruma, preporučujem ti da upišeš (i završiš) komparativnu književnost na FFZG i tada se javiš.

Do tada, sretno

[Druid]

Promotriš li malo bolje, vidjet ćeš da je to jedini stih koji sadrži smajlić, što naglašava uvođenje novih elemenata u suvremenu književnost.

To sam ja baš htio reći, ali moram te razočarati jer sam već hrpu takvih pjesama napisao . Čak sam napisao i kratki esej nazvan - emotikonologija, pa si ti misli o čemu .

BTW, jako mi se sviđa što koristiš jedan od mojih omiljenih smajlića općenito (ne na ovom forumu) .

[*_spike]

Druid kaže:
To sam ja baš htio reći, ali moram te razočarati jer sam već hrpu takvih pjesama napisao . Čak sam napisao i kratki esej nazvan - emotikonologija, pa si ti misli o čemu .

BTW, jako mi se sviđa što koristiš jedan od mojih omiljenih smajlića općenito (ne na ovom forumu) .

Druiže , možeš li mi poslati link ili mail s tim esejem? Pogotovo ako je kratak.

[beheaded]

*_spike kaže:
Usuđuješ se mene kritizirati?

Ako ne želiš da ljudi pišu što misle, zamoli moderatora da ti zaključa temu ili si stavi u potpis da si osoba koja ne želi tuđe mišljenje koje ne sadrži stopostotne hvalospjeve.

*_spike kaže:
"Shema" s ekspresionističkim, kaotičnim motivima u obliku soneta već je toliko puta napravljena i prožvakana je sa svih mogućih strana, a cilj umjetnosti kao takve bi trebao biti upravo u novim idejama. Nitko se ne želi ponavljati. To je razlog zašto ovo nisam upakirao u sonet.

Samo mi pošalji neki svoj sonet, da vidim da možeš, ali ne želiš, jer tako ni ja ne želim zakucavati na drugi obruč. Ne mora sadržavati ekspresionističke, kaotične motive. Hajde, dečec, samo 2-3 primjerka i više se nećeš morati ponavljati. Usto će tvoje pjesme pisane u drugim formama dobiti na težini.

Cilj umjetnosti upravo u novim idejama? Za tebe je umjetnost - ideja o novoj rasporedu epruveta u laboratoriju i nova promidžbena kampanja proizvođača kave? Za mene je važniji intenzitet dojma kojeg djelo ostavlja na čitatelja (imam i još, za raspravu nebitnih, preduvjeta), a tvojim stihovima nedostaje još jedna dimenzija.

*_spike kaže:

Klasičnost vidimo po tome što svaka strofa ima četiri stiha, uz izuzeta druge strofe, koja sadrži jedan stih viška. Promotriš li malo bolje, vidjet ćeš da je to jedini stih koji sadrži smajlić, što naglašava uvođenje novih elemenata u suvremenu književnost.

Dobro, znači 3 smajlića koja plaču ne pripadaju pjesmi? Nije ti se potkrala i peta strofa? Ha, dečec?

Svaka strofa ima četiri stiha => klasično? Jednostavno, nedovoljno uz neujednačen ritam i slobodnu rimu. I ako nekom pročitaš drugu strofu, neće biti siguran jesu li tamo tri ili pet stihova.

*_spike kaže:
Pravilnosti u broju slogova nema, ritam i harmonija su slobodni što naglašava subjektivni doživljaj pjesme i daje čitaocu više prostora da ju sam pročita tempom koji želi.

Baš kao što šut s poluodstojanja gledatelju daje priliku vidjeti putanju lopte i više prostora da uživa u neizvjesnosti točnosti šuta.

Dosuđujem ti gramatičku: «je», a ne «ju». :evil:


Ne kažem da je pjesma loša, samo da nije za moj pljesak. Imaš dobru ideju, ali treba se pomučiti i oko razrade.

Dobra je nedefiniranost završetka (biva li pripovjedač gužen ili netko treći).



I vraga ću studirat na FFZG-u, davno sam rekao ljudima da se ne vidim u tome. Ja sam faca s EFZG-a. (alley oop…)

[*_spike]

beheaded kaže:
Ako ne želiš da ljudi pišu što misle, zamoli moderatora da ti zaključa temu ili si stavi u potpis da si osoba koja ne želi tuđe mišljenje koje ne sadrži stopostotne hvalospjeve.

A ti si ozbiljno shvatio.

Ah

[Ariston]

Debeli?

[*_spike]

Ariston kaže:
Debeli?

Imaš... kritiku?

[Ariston]

Kritiku? Ne, samo me pogodila pjesma

I ja sam nekad bio debeo.. i jos uvijek se sjecam

[*_spike]

Ariston kaže:
Kritiku? Ne, samo me pogodila pjesma

I ja sam nekad bio debeo.. i jos uvijek se sjecam

Nema veće pohvale umjetniku, nego kad rezultat njegovog kreativnog rada emotivno djeluje na druge ljude u tolikoj mjeri da budu na tik do plača (tuga).

Hvala na pohvali, ono "Debeli ", je ironija koja uzrokuje još veći rascjep između događaja i osjećaja, kao kada na filmovima imamo tužne nostalgične scene i neku veselu melodiju.

Drago mi je da si prepoznao moj stil

[Ariston]

Ne samo da si me potakao na tugu koja je kasnije urodila plačem, već si mi pomogao da u sebi otkrijem davno zaboravljenu ličnost koja je čučala u kutu moje duše i čekala.. vapila za ljudskom rukom.
A ti si to uspio učiniti ovom pjesmom. I sad sam opet potpun.

Hvala ti!

[*_spike]

Ovo je prizor radi kojeg je pisana ova pjesma

Ne da bude tehnički savršena, kako bi beheaded želio, nego da emotivno djeluje na čitaoca tako da samo uzburka more emocija koje u njemu udara u obalu svijesti

Drago mi je da ti je pjesma pomogla, zbilja sam sretan

[Ariston]

Oprosti, znam da sam sad patetičan, ali ne mogu zaustaviti niti suze niti sreću. Ovo nije bilo kakva pjesma niti bilo kakav osjećaj kojeg sam ja doživio čitajući ju. Ovo je nešto neopisivo. Osjećam se kao Bog. Osjećam se "Budha".
Sve ove godine moja duša uzalud pati. I ne zna što da učini. I lunja svijetom u potrazi za jednom trunkom razumijevanja i onda naiđe na nešto ovakvo.

Ne znam tko si, ali da te nema - trebalo bi te izmisliti.

[*_spike]

Hvala ti

Upravo zbog tebe napisao sam još jednu pjesmu s temom smrti

ŽAO MI JE

Mirna, moja majko
Najsretniji dan u mom životu
Bio je 13.9.1969.
To je bio dan
Kad si umrla.

Od tada, svakog petka
Kada okružuju me sjene
Nanovo kopam
Tvoj grob

Žao mi je

Što te na taj način
Nisam mogao voljeti
Dok si bila živa
Amor omnia vincit



Nadam se da ćeš se uspjeti naći i u ovoj