Poliklinika Đorđićeva - iskustva

[SourTimes]

Isprika adminu ako je ovo postano pod krivom temom, slobodno preusmjeriti gdje je relevantnije...

Ima li netko ovdje ikakva iskustva s Poliklinikom za zaštitu djece grada Zagreba?
Ja sam užasno razočarana, a pomalo i išokirana. Samoinicijativno sam otišla s djetetom kako bi mu pomogli oko psiholoških problema (nedostatak motivacije-odražava se na učenju- nedostatnom zalaganju i slabom samopouzdanju, tuguje za tatom jer ga viđa izuzetno rijetko-što ne nalaze uopće problematičnim-jer se kao dijete nije žalilo pa mu je to ok, te je bio pretučen od jednog malog iz popravnog doma nekoliko puta...), uglavnom...umjesto očekivane kraće timske obrade i serije stručnih razgovora s djetetom na kojima bi ga uputili, savjetovali..., isto se pretvorilo u brojne dolaske u sklopu timske obrade gdje je očito da te promatraju kao broj XY i totalno površno i paušalno izvlače zaključke, a razgovaraju s roditeljem kao da je cigić-narkoman-nemarno đubre, ukratko, s djetetom si 24/7, sve mu pružaš najbolje što znaš, a onda se osjećaš kao piece of shit, upravo bijesan i iznerviran. Neki su doista ljubazni i profesionalni, to ne mogu reći, ali neki bezobrazno 'skaču' u riječ i pogledavaju na sat (očito si im zamoran), ne daju ti dovršiti rečenicu, te umjesto da se fokusiraju na to kako pomoći djetetu, imaš osjećaj kao da ti je najbolje otići odmah do advokata i platiti pravnu pomoć (možda i treba?).
Je li netko krenuo na timsku obradu i jednostavno nije dovršio 'proceduru'? Ja bih naime najradije ovo stopirala, dijete razvlačim, oduzimam vrijeme za aktivnosti i učenje pa i odmor, i ja sam bolesna ionako, a samo se iznerviram. Da ne velim da par stvari koje su mi rekli ionako dobro znam (no ne možeš niti izreći da znaš i već rješavaš, jer na tebe 'skaču').
KOMA!!!!