Psihologija Vodič kroz um i ponašanje za entuzijaste. Podforum: Psihokauč |
|
|
05.09.2017., 14:40
|
#121
|
falša pamet
Registracija: Mar 2007.
Postova: 28,947
|
Vidim da miješate dvije stvari. HSP (nije stranka ) i običnu plačipičkastost.
__________________
#HoldMyRakija
|
|
|
15.03.2018., 15:00
|
#122
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2017.
Postova: 104
|
ne znam da li sam pogodila temu ali....nešto nije u redu sa mnom u zadnje vrijeme.
inače nisam bila neko posebno osjetljivo dijete, kasnije sam cmoljila kad sam trebala pažnju, ali sve u svemu sam se dosta dobro nosila s nedaćama u životu , čak i smrću bliske osobe (djed) i inače svemu pristupam hladne glave a paničim tek kad sve prođe (što je moglo biti).
Ali zadnjih par tjedana kao da pucam, na sve reagiram suzama. Primjer - jučer sam bila na plesu i jedna gospođa mi je uporno ulazila u prostor želeći me izbaciti iz reda (jer je prvi red, lijepo se vidi), udarila me par puta i kada sam je zamolila da se malo makne jako neljubazno me je otkantala i u sljedećem plesu stala na nogu i podrugljivo se nasmijala. Inače bih uzvratila ili se posvađa, ali jučer sam se skupila s treninga i plakala doma jedno sat vremena.
Prije tjedan dana isto - neljubazna blagajnica u dućanu jer nisam imala sitnog, na kraju sam vratila artikl i izašla plačući.
i tako stalno...
Inače se suočavam s teškom dijagnozom u obitelji, stresnim poslom, selidbom pa vjerujem da je sve to povezano ali ovo nisam ja.
od vesele, zabavne djevojke pretvorila sam se u kmezavo derište koje plače kad ga krivo pogledaš.
Što da radim? Jeste li imali ovakve sitacije u životu? jeli to samo faza dok sve ne izbacim?
Hvala.
|
|
|
15.03.2018., 15:26
|
#123
|
Registrirani korisnik
Registracija: Jan 2018.
Postova: 84
|
Quote:
Leteća kaže:
Vidim da miješate dvije stvari. HSP (nije stranka ) i običnu plačipičkastost.
|
Da, upravo tako!
Citam ove prve postove i hvalospjeve pojedinaca o sebi samima i svojim posebnostima i super "osjecajima" koje "grozni drugi ljudi svuda oko nas" ne kuze, i sve vise mi se cini da se radi o narcisima.
Ima jednog takvog na poslu. Svaki dan mi se dolazi zalit u ured (ne znam zasto meni, mora da sam i ja vrlo empaticna ) da ga jedan kolega danas nije lijepo pozdravio, kolegica ne zeli rucat s njm, druga pak kolegica je bila zla jer mu je u pauzi rekla da joj se ne svidja nesto sto je napravio, ali bas "onim nekim ruznim tonom" koji ga je ful povrijedio....bla bla bla. uzasno naporno i dosadno, i mogu zakljuciti da je doticni samo bio razmazeno deriste vecinu zivota koje sad ocekuje da ga svi vole i razumiju, a zanimljivo da sam sebe takodjer opisuje kao vrlo "osjetljiv i empatican" muskarac. Ono sto zapravo zelim reci je da sam vrlo oprezna s ljudima koji mi govore "ja sam stvarno jako dobra osoba ili ja sam bas jako emocionalan i osjetljiv". Obicno su takvi samo vanserijski razmazeni egoisti, uzasno naporni za okolinu.
|
|
|
18.03.2018., 16:04
|
#124
|
.- -... ... . -. -
Registracija: Oct 2005.
Postova: 19,725
|
Quote:
cajna_mjesavina kaže:
Kako se nosite sa svojom preosjetljivosti?
|
Preosetljivost je opšte stanje organizma, ne samo psihičko, tako da meni, recimo, dosta smetaju buka ili jaka svetlost, zatim koža i kosa su mi osetljivi, imam česte alergijske reakcije, jako reagujem na pojedine lekove, slabo spavam u noći punog Meseca i slično. Tu se ne može mnogo učiniti.
Što se psihičke preosetljivosti tiče - nastojim da se ne zadržavam u "nezdravim" okolinama i odnosima i da ne stavljam sebe u situacije kojima "nisam dorasla". Ako neko/nešto konstantno čini da se osećam loše - onda ne može biti dobro za mene. Generalno verujem intuiciji i osećanjima. Takođe se trudim da budem rezervisana prema ljudima dok ne utvrdim da me neće "preplaviti" sobom.
|
|
|
28.03.2018., 00:17
|
#125
|
među krošnjama
Registracija: Oct 2014.
Postova: 82
|
Knjiga Elaine Aron mi je oci otvorila. Ali nije mi bilo drago, i jos uvijek se privikavam na cinjenicu da je preosjetljivost osobina koja ostaje za cijeli zivot-moze se jedino naucit zivjet s njom. Al bar sad znam sto to "nije uredu samnom" i zasto se cijeli zivot osjecam kao roba s greskom.
Jasne su mi prednosti preosjetljivosti, to boja iskustvo nekim posebnim tonovima i cesto ljepote pojedinih iskustava mogu biti neopisive. Ali brate, mijenjala bih se ovog trena za "neosjetljivo" tijelo i psihu.
Sve dozivljavati na volume up, od tudje boli, kritike, glasnih zvukova, vlastitih emocija, procesa u svom tijelu, svih mogucih stimulansa sa svih mogucih strana... Pa nije cudo da ponekad pop*zdim.
Zeznuto je jako nosit se sa svime sto zivot servira, a tu jos hendlat vlastitu preosjetljivost. Jos ako je kao kod mene ona kombinirana s niskim samopouzdanjem, to je plodno tlo za depresivna stanja ( + ako okolina nema razumijevanja, sto je velika vjerojatnost da nece, suprotne su sobine na cijeni u ovom prostor-vremenu).
|
|
|
13.05.2018., 21:31
|
#126
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2009.
Postova: 179
|
Quote:
Čupiks kaže:
Knjiga Elaine Aron mi je oci otvorila. Ali nije mi bilo drago, i jos uvijek se privikavam na cinjenicu da je preosjetljivost osobina koja ostaje za cijeli zivot-moze se jedino naucit zivjet s njom. Al bar sad znam sto to "nije uredu samnom" i zasto se cijeli zivot osjecam kao roba s greskom.
Jasne su mi prednosti preosjetljivosti, to boja iskustvo nekim posebnim tonovima i cesto ljepote pojedinih iskustava mogu biti neopisive. Ali brate, mijenjala bih se ovog trena za "neosjetljivo" tijelo i psihu.
Sve dozivljavati na volume up, od tudje boli, kritike, glasnih zvukova, vlastitih emocija, procesa u svom tijelu, svih mogucih stimulansa sa svih mogucih strana... Pa nije cudo da ponekad pop*zdim.
Zeznuto je jako nosit se sa svime sto zivot servira, a tu jos hendlat vlastitu preosjetljivost. Jos ako je kao kod mene ona kombinirana s niskim samopouzdanjem, to je plodno tlo za depresivna stanja ( + ako okolina nema razumijevanja, sto je velika vjerojatnost da nece, suprotne su sobine na cijeni u ovom prostor-vremenu).
|
Hej, ovo kao da sam ja pisala...
Mam bi se mijenjala za neku “jaču i otporniju” verziju sebe, koja se ne raspada zbog tuđih komentara, mišljenja, ponašanja...
Kolike prilike propuštene, koliko suza isplakano...
|
|
|
13.05.2018., 21:33
|
#127
|
Registrirani korisnik
Registracija: Mar 2009.
Postova: 179
|
Koja je to knjiga Elaine Aron? (Sorry, nisam sve ranije postove čitala)
|
|
|
16.05.2018., 10:37
|
#128
|
Ⓡ
Registracija: May 2015.
Lokacija: Starship
Postova: 20,763
|
To je i prednost, bez toga nema psihologije, analize, recimo. Zatim kreativnosti. Duhovnosti.
Može biti i nedostatak u normalnim životnim situacijama. Kako se naučiti nositi sa time je izazov.
|
|
|
17.05.2018., 23:28
|
#129
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2014.
Postova: 1,010
|
Zapravo sad kad imam nekakav uvid , mislim da vrlo tesko hendlam preosetljivost. Izbegavam konflikte i situacije koje bi me mogle povrediti sto znaci da se vrlo cesto drzim po strani. Mislim da to znaci neko odustajanje od zivljenja zivota u fullu.
|
|
|
17.05.2018., 23:30
|
#130
|
Registrirani korisnik
Registracija: Aug 2014.
Postova: 1,010
|
Quote:
croshtula kaže:
Hej, ovo kao da sam ja pisala...
Mam bi se mijenjala za neku “jaču i otporniju” verziju sebe, koja se ne raspada zbog tuđih komentara, mišljenja, ponašanja...
Kolike prilike propuštene, koliko suza isplakano...
|
Potpisujem.
|
|
|
21.05.2018., 19:05
|
#131
|
I am here for you-always.
Registracija: Dec 2012.
Postova: 12,318
|
Jesam ja jedina kojoj se u kući rugaju zbog preosjetljivosti.?
__________________
~The world is big and I want to have a good look before it gets dark. ~
|
|
|
21.05.2018., 22:27
|
#132
|
Ima Nešt
Registracija: Apr 2010.
Lokacija: Flexi
Postova: 879
|
Nismo mi preosjetljivi.
Mi samo imamo "dodir neba" i tada ta "preosjetljivost" postaje manifestacija naseg viseg ja. Onog neprilagodjenog u njihov patoloski deformiran svijet.
Samo srcem covjek dobro vidi. Ono bitno, ljudskom je oku nevidljivo, kaze Mali Princ.
Lijepo je vidjeti pa makar cijena bila i cijelozivotno rasplakano dijete u nama koje urla od boli.
Nije sramota plakati.
Sramota je biti zivi mrtvac.
|
|
|
22.05.2018., 00:42
|
#133
|
Registrirani korisnik
Registracija: May 2014.
Lokacija: za kompom
Postova: 228
|
Zbog preosjetljivosti primjećujem detalje koje drugi ne primjećuju. Primjećujem najsitnije promjene u zvuku, ali jaka buka me preoptereti. Jako sam osjetljiv na mirise, od intenzivnih dobijem glavobolju. Imam jako razvijeno osjetilo okusa. Što se tiče emocionalne osjetljivosti, imam dosta jaku kontrolu i drugi ljudi me teško mogu destabilizirati. U stresnim situacijama ostajem hladan i mogu racionalno razmišljati, a prema drugima ne osjećam gotovo nikakvu empatiju. Ono što kod mene izaziva jake emocije jest slušanje glazbe, promatranje prirode, sanjarenje o nedostižnom, proučavanje nepoznatog,. i to od trnaca kroz leđa i glavu, euforije, suza radosnica, tugu rijetko. I primjetio sam da mi je obično potrebna jedna prespavana noć da emocije popuste, I 2-3 dana da se potpuno slegnu.
...Sad kad sam počeo malo razmišljati o ovome, shvatio sam da sam bio jako emotivan na podražaje drugih ljudi sve do jednog događaja prije oko 10 godina. Mojim susjedima s kojima sam provodio djetinstvo, poginuo je otac. Mene je to jako pogodilo jer sam osjećao jaku empatiju prema njima. Nakon tog trenutka, jednostavno sam izgubio taj osjećaj. Par godina kasnije kad mi je umrla baka, ja nisam osjećao gotovo ništa, a ona mi je bila kao druga majka po provedenom vremenu s njom. Do sad u životu nikad nisam osjetio ljubav prema drugoj osobi. Jesam li od zbog tog događaja otupio na emocije koje u meni izazivaju druge osobe?
|
|
|
22.05.2018., 11:31
|
#134
|
Ima Nešt
Registracija: Apr 2010.
Lokacija: Flexi
Postova: 879
|
Quote:
DarkoPRO kaže:
Jesam li od zbog tog događaja otupio na emocije koje u meni izazivaju druge osobe?
|
Pogibjom susjedovog oca razvijo si snazne mehanizme obrane a koje su pak nesvesne reakcije koje služe prilagođavanju promenama i zaštiti ličnosti. Najčešće je to korištenje psihičke energije u službi zaštite ega od neželjenih osjećanja ili želja koje bi poremetile trenutno funkcioniranje tvog bio-psiho-emotivnog sustava. Uvijek uključuju djelomično iskrivljenje stvarnosti i tako, ako se koriste na duže staze, u pravilu uvijek dovodi do tuposti i smanjene empatije/ suosjecanja, pa cak i kad je u pitanju smrt bliskog clana obitelji ( u tvom slucaju bake).
|
|
|
23.05.2018., 18:30
|
#135
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2013.
Postova: 83
|
Quote:
khari kaže:
Nismo mi preosjetljivi.
Mi samo imamo "dodir neba" i tada ta "preosjetljivost" postaje manifestacija naseg viseg ja. Onog neprilagodjenog u njihov patoloski deformiran svijet.
Samo srcem covjek dobro vidi. Ono bitno, ljudskom je oku nevidljivo, kaze Mali Princ.
Lijepo je vidjeti pa makar cijena bila i cijelozivotno rasplakano dijete u nama koje urla od boli.
Nije sramota plakati.
Sramota je biti zivi mrtvac.
|
Slažem se da je svijet deformiran, no...
nije li to možda utjeha, opravdanje za nezrelost? Poremećaj?
Kakav bi to bio "dodir neba" kad po svijetu hodaš kao da "cijeli svemir" u tebe penetrira?
Eto, baš tebe srećkovića odabralo, pa budi zahvalan što bivaš silovan ne samo od sebe, nego od svih i svega. Ne znam.
Kakav je to život, te koja je njegova svrha u današnje doba, kad su na cijeni kvantiteta i egoizam?
Pokaži tračak "svjetla" kojeg imaš, i sve "crne" sile se brzo okome na tebe i šta? -Idi si svijetli negdje drugdje, nisi nam baš napet sa tim svjetlom, dapače, smetaš
Ovo je čisto moj subjektivni doživljaj što se te teme tiče.
No da.. i dalje se pitam, nije li to zapravo poremećaj...
|
|
|
24.05.2018., 11:33
|
#136
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 1,536
|
Ljudi su danas postali bezosjećajni i bezoobzirni. Svatko gleda sam sebe i naravno da onda netko ko se opire takvom načinu života postaje u očima drugih (pre)osjetljiv jer se nije prilagodio nezdravom kolektivu (masi)
|
|
|
24.05.2018., 12:34
|
#137
|
Registrirani poslušnik
Registracija: Oct 2006.
Postova: 22,612
|
Quote:
Ivchy26 kaže:
Ljudi su danas postali bezosjećajni i bezoobzirni. Svatko gleda sam sebe i naravno da onda netko ko se opire takvom načinu života postaje u očima drugih (pre)osjetljiv jer se nije prilagodio nezdravom kolektivu (masi)
|
a kakvi su ljudi bili nekad?
|
|
|
24.05.2018., 13:06
|
#138
|
Ima Nešt
Registracija: Apr 2010.
Lokacija: Flexi
Postova: 879
|
Quote:
Shri kaže:
No da.. i dalje se pitam, nije li to zapravo poremećaj...
|
I što treba činiti u slučaju poremećaja?
Ići kod doktora pa u apoteku?
|
|
|
24.05.2018., 13:19
|
#139
|
Registrirani korisnik
Registracija: Oct 2013.
Postova: 83
|
Quote:
khari kaže:
I što treba činiti u slučaju poremećaja?
Ići kod doktora pa u apoteku?
|
U slučaju poremećaja, takvi ljudi bi možda trebali imati poseban tretman od društva, okoline.
Nešto kao ljudi s posebnim potrebama, bog zna koliko bi to, ne samo za djecu već i za odrasle bilo olakšavajuća okolnost. I to ne mislim u pogrdnom smislu, već ono, čisto radi praktikalija radi.
Ne volim trpanja u ladice, no to je zaista (oni koji ZAISTA jesu preosjetljivi) jako gadno, u smislu funkcioniranja i duševnog stanja u svom ovom kaosu.
|
|
|
24.05.2018., 13:32
|
#140
|
Registrirani korisnik
Registracija: Apr 2012.
Postova: 1,536
|
Quote:
Flat kaže:
a kakvi su ljudi bili nekad?
|
Manje opsjednuti sobom, to svakako
|
|
|
|
|
Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 14:05.
|
|
|
|