horor priče iz gradskih kronika

[Fermine]

Vidim, čitam i slušam razne priče o poslu u gradskoj rubrici naših dnevnih novina, svega ima, od horor priča u kojima su urednici hibridna vrsta kojoj se ni Kruger i ekipa zajedno ne bi zamjerili do ratnih priča popraćenim raznim vrstama PTSP-a, i drugih žali-suza žalopojki.

Objektivnu sliku koju sam dobila je da se trebaju imati jaki živci i da takav posao zauzme pa gotovo sve slobodno vrijeme. A studenti, poput mene, ako odluče studirati uz takav honorarni rad, bude dosta teško jer sav drugi život zamre u nedostatku vremena. Uglavnom, čini mi se da nije za one mekog srca, ali nije ni osvajanje Mt. Everesta.

Pošto mi se čini da prvi korak u radu u novinama je gradska rubrika zanima me što je vama bio/je najgori dio posla? Što vam je najteže? Što vam je bilo najzanimljiviji i najbolji dio takvog posla? Čega ste se osobno odrekli?

I ono za mene najvažnije, iako su neki već odgovorili ali nadam se većem odazivu, je li nužno biti novinar/studirati novinarstvo da bih radila u novinama? Studiram FF, humanističke predmete, završila 2.godinu.

[Lali Puna]

nije nužno studirati novinarstvo.
ja sam imala dva urednika u gradskoj, jednog superkul, koji je bio genijalan čovjek, ali je slabo držao disciplinu i nije me baš previše naučio te jednog koji je bio grozan čovjek, a još k tome nije ni znao posao. bilo je taf u gradskoj, u to vrijeme sam živjela posao, gotovo svo slobodno vrijeme provodila sam s ljudima s posla - iz svoje ili drugih redakcija, s njima izlazila, s njima ljubovala, s njima pila kave...
najgore je to što nikad ne znaš pta ćeš raditi sljedeći tjedan i niš se nemreš dogovarat.
kad se sad toga s nostalgijom sjećam i ne djeluje mi tako strašno. iako, bilo je naporno i nije bilo lako. i ne bi to nikad više prošla ponovno.

ali da se preživjeti. u principu je ekipa ta koja te drži.

[stardust]

Konkretno od zadataka ja sam mrzila ici raditi one bebe koje izlaze iz rodilista, to mi je bilo ono
Kao sto kaze Lali, sad kad se sjetim to zbilja nije bilo nesto tako grozno. Stvar je u tome da u Gradskoj uvijek radi neka cool ekipa, pa i nije tako strasno. Kad sam otisla iz Gradske u drugu rubriku, nije mi vise bilo tako zabavno, oko mene su odjednom bile sve neke tmurne face, a kao njima je bolje nego onima u Gradskoj. Yeah right.
Ali moze reci tko sto hoce, no u Gradskoj je ok raditi, jer je stalno neki moving. A i ekipa je ok.
Istina je da se provodi puno vremena u redakciji, ali hebiga, obzirom da je to bio posao s kojim sam se ionako htjela baviti izdrzala sam i nije mi zao nijednog trenutka kojeg sam provela u Gradskoj.

[zamiel]

Lali Puna kaže:

ja sam imala dva urednika u gradskoj, jednog superkul, koji je bio genijalan čovjek, ali je slabo držao disciplinu i nije me baš previše naučio te jednog koji je bio grozan čovjek, a još k tome nije ni znao posao. bilo je taf u gradskoj, u to vrijeme sam živjela posao, gotovo svo slobodno vrijeme provodila sam s ljudima s posla - iz svoje ili drugih redakcija, s njima izlazila, s njima ljubovala, s njima pila kave....

A tebi gaga bio urednik, ha...
Koliko sam čuo, sada je najgore u VL, oni rintaju pod bičevima, JL je ipak ležerniji, Vjesnik, hm, pa Vjesnik je Vjesnik... I tako...

[atlantis]

u vjesniku ovisi o uredniku

jednog su tak obozavali da su mu radili feste za rodjendan, kad je odlazio...

jednog tak ne vole da mu okrecu glavu na hodniku

jednog je bolio quratz za posao i za ljude pa ja i njih boljela ista stvar

sad imaju jednog koji ih ganja, al od njega i uce dosta

[mio mao]

Meni je najgore bilo raditi tzv. PČLJ, odnosno "plac", "čestitamo" i "ljuti".

Bilo je to ovako: otprilike dva-tri puta mjesečno dobiješ čast da istoga dana obaviš ova tri slatka mala zadatka.
Prvo odeš na npr. Kvatrić i tamo uhvatiš neku babu koja ti ispriča šta je toga dana kupila na placu te što će i za koga od tih namirnica pripraviti.
Nakon toga - put Petrova, gdje moraš ukebati neki par koji izlazi s novorođenčetom.
Na povratku u redakciju, ukoliko te ne čeka još neki zadatak, moraš pronaći nekoga tko će ti biti voljan odgovoriti na svakodnevno anketno pitanje: "Što me ljuti u gradu Zagrebu?".
Sve te žrtve moraju, naravno, pristati na fotografiranje, na što ih obično moraš nagovarati.

To mi je bilo najgore jer se vječito ponavljalo, ali bilo je još mnogo "lijepih" situacija. Cjelodnevno trčanje po gradu je uobičajeno, faks ćeš neminovno zapostaviti, ali u svemu tome je dobro to što je rad u gradskoj najbolji način da naučiš novinarski posao.
Nakon 2-3 godine u gradskoj, ukoliko si prosječno inteligentan i pismen, možeš raditi bilo gdje.

[GretaGabor]

meni je u gradskoj jako lepo..al mogu reći da mi je sad pomalo već i dosadilo jer urednici stalno naručuju iste teme pa kreativnost i motivacija opadaju s vremenom..

mlada ekipa..posla ima, al ne tak strašno..svaki dan nekaj novo..nove face..druženje..šetuckanje po gradu..

bebe i plac mora proć svatko..mrzila sam ih, a sad mi ponekad i fale..

kad dođeš u gradsku, za dva tjedna znaš jel novinarstvo ono kaj oćeš (al onda nema radnog vremena) ili ti treba neki posao od 8 do 4 - da u uredu buljiš u komp i pičiš doma kad sat otkuca svoje..


p.s. netko je spomenuo ljubovanje na poslu? ne preporučam! (osim ak nije s urednicima šala)

[Ariston]

GretaGabor kaže:

meni je u gradskoj jako lepo..al mogu reći da mi je sad pomalo već i dosadilo jer urednici stalno naručuju iste teme pa kreativnost i motivacija opadaju s vremenom..

Ne'š ti rubrike u kojoj urednici naručuju sve teme.. U kojoj je to rubrici? Lijepo kolegij svako jutro i ajmo cipelići, predlažite suvisle teme..

[GretaGabor]

Ariston kaže:

Ne'š ti rubrike u kojoj urednici naručuju sve teme.. U kojoj je to rubrici? Lijepo kolegij svako jutro i ajmo cipelići, predlažite suvisle teme..

ah bahatosti moja...

stanje je takvo..da se radi, teme predlažu i istražuju prema vlastitim sklonostima..naravno..

al često se dogodi, u mom mediju pogotovo, da jednostavno urednik hoće to i to..i onda se sve drugo stopira..

no zakaj se ja trudim..pa ja sam samo cipelić

[Ariston]

I ja sam još uvijek samo cipelć. Razlog više da daješ svoje teme.

[GretaGabor]

cipelići se očito nisu dobro razumijeli.. kod nas više ni nema predlaganja tema..točnije, nema kolegija..samo smisliš i radiš..pa je zato možda zvučalo kao da urednik naručuje...

sorkač

p.s. ariston, a gdje cipelariš?

[MBS]

slažem se s tvrdnjom da te u gradskoj drži ekipa s kojom radiš. ako nemaš tu ekipu ili negativno osjećaš (ne)prijateljsko okruženje... crno ti se piše 8) ali sve u svemu, ne treba ti nikakav fakultet niti bogznakakvo znanje. ako imaš volje i vremena, ostalo će lako...

[Ariston]

Treba ti, pobogu, obrazovanje.

[MBS]

tamo se kuje zanat i moje je mišljenje da se uči pragmatički, a ne teorijski.
Fakultetsko obrazovanje za rad u gradskoj? nema šanse šećeru...

[Ariston]

U gradskoj obično rade studenti, ali im obrazovanje i praksa idu usporedo. No, ne možeš doći apsolutno nepismen..

[plavva]

MBS kaže:

tamo se kuje zanat i moje je mišljenje da se uči pragmatički, a ne teorijski.
Fakultetsko obrazovanje za rad u gradskoj? nema šanse šećeru...

sori, ali bulšit.
znači novinar ne mora ništa znati ni o čemu? mislim, moguće, al to je onda loš novinar ili vječni gradskić.

[Green street elite]

U gradskoj je vazna samo volja i želja za radom. Moras definitivno gristi kao pittbull i shvatiti da ovo nije posao vec nacin zivota...

P.S. Ekipa iz Jutarnjeg kada ce poceti vase horor price?

[stardust]

Green street elite kaže:

Ekipa iz Jutarnjeg kada ce poceti vase horor price?

[Fermine]

Green street elite kaže:

U gradskoj je vazna samo volja i želja za radom. Moras definitivno gristi kao pittbull i shvatiti da ovo nije posao vec nacin zivota...

Dobro, no što ti je najteži dio takvog života a što najbolji?

Green street elite kaže:

P.S. Ekipa iz Jutarnjeg kada ce poceti vase horor price?

Zašto su oni tako posebno istraumatizirani?

Slobodno, podijelite iskustva... baš me zanima.