Znači, jako vam je potrebno tuđe društvo i znakovi pažnje, ali najčešće se osjećate samotno ili kao autsajder. Nelagodno vam je u većim društvima te s nepoznatim ili bezobzirnim ljudima. Patite kad se drugi prema vama ružno ponašaju - kad vas isključuju iz društva, odbijaju vaše pozive, zapostavljaju, ismijavaju ili vrijeđaju. Ponekad vas okolina toliko napuni stresom da se povlačite u osamu. Ljudi vas doživljavaju stidljivom, plašljivom možda čak i čudnom osobom. Pokušavali ste biti jaki, čvrsti i otvoreni prema drugima, ali ste obično završavali uzrujani i povrijeđeni. Sve vam se to događa zato što ste - posebno osjetljiva osoba.
I tako, dok neki ljudi stoje mirni poput stijene usred mase uzbuđenih i uspaničenih ljudi, hladno i trezveno razmišljajući, drugi su na čuđenje svoje okoline potpuno živčani zbog gotovo nikakvog razloga.
Inače ja sam jedan od takvih, koji ima neprotumačive promjene raspoloženja, od umora do pretjerane uzbuđenosti ili agresivnosti.
Jeste li se vi našli u nekoj takvoj situaciji kao što je opisano gore i pokušavali to nekako promijeniti?
Quote:
Ljudi vas doživljavaju stidljivom, plašljivom možda čak i čudnom osobom. Pokušavali ste biti jaki, čvrsti i otvoreni prema drugima, ali ste obično završavali uzrujani i povrijeđeni.
|
Evo, točno ovako kako je napisano, se može i mene opisati. Unatoč pokušaju, ništa...
Uglavnom, ako imate slabe živce, onda ste i živčano nestabilno osoba te iscrpljeni.
Zna li netko terapiju protiv toga, mogu li se slabi živci izliječiti?
Kako pokušati ponovno steći povjerenje u samoga sebe i svoje sposobnosti i spoznati da je život vrijedan življenja?