Kako izdati knjigu?

[okapoaN]

Hazen kaže:

Ja imam doma Novakovićevu Radionicu pisanja fikcije, Algoritam.

To je to! Hvala! Pomoglo? Je/nije?

[Hazen]

okapoaN kaže:

To je to! Hvala! Pomoglo? Je/nije?

Kad su je meni dali imala sam stav "njah šta će to meni, pa ja znam pisati", da bi mi na kraju ispala skroz zanimljiva. Da, vjerujem da mi je pomogla.

[Deckard]

Meni je dotična knjiga bila dosadna. Nikako se udubit pravo.

[Deckard]

Hazen kaže:

Inače ubija me u pojam ovo što Deckard govori o fantasyu u Hrvatskoj, koji glupi začarani krug. Još ako nisi siguran valja li uopće ono što pišeš.. Ma..

Uh, nije mi baš to bila namjera, ubijat nekoga u pojam, je'l, samo htjedoh biti realan. Ali, tako stvari stoje, nažalost, u Hrvatskoj. Možeš baciti pogled i na NOSF, forum za SF i Fantasy, tamo je mrtvilo kao na groblju, jedino što vidim da Žiljak tu i tamo baci neki link o promociji - svojih knjiga. Svi ostali - nema ništa. Izdavači doslovce ne odgovaraju na mailove i poslane radove (osobno sam poslao par priča na te njihove natječaje - nikad odgovora) što te odmah odbije od ikakve pomisli od ulaganja vremena u nešto konstruktivno. Imaš ove neke biblioteke, Noir, recimo, gdje ti obećavaju rad s nepoznatim autorima, ali kad se javiš - tišina. I onda vidiš da se objavljuju neke arhaične stvari (tipa Tribuson i Pavličić) pa već u startu znaš da ni od toga ništa. Možeš samoizdat, ako imaš love, ali logistika te koči da nešto korektno napraviš s time, pa je to isto slijepa ulica (no imaš zrno manevarskog prostora više nego ovako). Ja sam doslovce odustao od daljnjeg pisanja, radim na nekom rukopisu samo zato što se teško riješit navike da nešto zapisujem, i čekam da se pojavi netko tko se ekčuli razumije u izdavaštvo i spreman je raditi kako treba. Što će se dogoditi, vjerujem, nikad.

[Lyanna Stark]

Što se tiće fantasy i sf zajednice, eydis.co je ponovno oživio nedavno. Možete tamo baciti pogled.

[Rum]

A crtat se valjda treba tebi, jer je otpočetka vrlo jasno rečeno o čemu se govori, a ti uporno piliš nešto pedeseto.

Iskreno se ispričavam magijskom realizmu i/ili njegovim podformama ako se, te njegove podforme ili kriva shvaćanja, osjetio imalo uvrijeđenim od moje malenkosti. Nadam se da nije doživio neku ozbiljniju ili dugotrajniju traumu, te da će me ipak pozvati na sljedeću rođendansku proslavu. Ali realno da me pozove, ne magijski.
Toliko od mene što se offtopica tiče.

[Urbalari]

Ako netko želi prevesti neku knjigu na hrv. sa ciljem da se objavi taj prijevod, što se mora učiniti?

Radi li se tako da se najprije nađe izdavač i izloži mu se npr. zašto je neka knjiga trenutno popularna u inozemstvu te bi kod nas mogla naići na dobar odjek tj. biti rado kupovana ako se prevede, ili se kuca na vrata raznih izdavača sa već napravljenim i lektoriranim prijevodom?

Koliko je taj posao teži ukoliko osoba nije studirala jezik s kojeg se prevodi ali je u stanju napraviti dobar prijevod? Ovo što bih ja preveo nije fikcija nego ugl. par znanstveno-popularnih te političkih djela.

[tanveer]

Urbalari, ako se radi o prijevodu s engleskog (radi šireg poznavanja tog jezika), prevedi prvo poglavlje, pa ga uz original tog poglavlja i kraće pismo objašnjenja o čemu se radi pošalji na odjele naklada izdavačkih kuća, koje ti se čine da objavljuju slične stvari. elektronički, mislim, ne papirnato. tako će lako vidjeti koliko dobro prevodiš i da li je tekst zanimljiv. diplome nisu bitne.

ako se radi o nekom rjeđe prevođenom jeziku, morat ćeš potražiti urednika koji se njime bavi.

[neshvacen]

Pozdrav!

E ovako, već neko vrijeme mi se vrti po glavi da napišem knjigu, zapravo da sve ono što sam u životu napravio, doživio, pogriješio svjesno i nesvjesno, ljubavna iskustva ne tako svakidašnja, dosta toga što se tiče intime, raznih tragičnih događaja u životu, i zbog toga što zbog jedne osobne stvari pripadam u jednu manjinsku društvenu zajednicu koja još nije prihvaćena u našem društvu da sve to stavim na papir.

Dali vrijedi tako što napisati? Budite raskošni u odgovorima!

[creativa]

Neshvaćen, ono što ti se već neko vrijeme vrti po glavi, moglo je već biti i napisano :-) Piši, ako tako osjećaš. Kad kreneš u tu avanturu, sam ćeš uvidjeti dal je to za tebe ili ne. Ja sam isto krenula, ispočetka je bilo sporo i labavo, pa nisi ziher jel ti to treba, jel gubiš vrijeme.... Sada mi je svaka situacija zgodna za obraditi i preraditi. Nikud više bez bilježnice za zapise. Sretno!

[neshvacen]

Hvala!

[FeetF1]

Pitanje za one koji su objavili štogod (bilo prvo djelce, bilo više djela...)

Zanimalo bi me - kakve su bile reakcije (kritike, prikazi...) na objavljeno?
Čitate li kritike - i da li odgovarate na njih? Ili vas to ne tangira?

Zahvaljujem!

[Deckard]

FeetF1 kaže:

Zanimalo bi me - kakve su bile reakcije (kritike, prikazi...) na objavljeno?

Superiška su bile. Sve 5. Doduše, rekli su mi to oni koji me znaju, pa se još pitam koliko su bile iskrene

Čitate li kritike - i da li odgovarate na njih? Ili vas to ne tangira?

Čitam kritike na neke druge stvari i uopće se ne obazirem na njih. Čemu? Pišem da zadovoljim sebe i ispričam priču, a ne druge. Najgora kritika koja postoji počinje s; "Kada bih ja to pisao..." Mislim, koji kurac, nekome se roman/članak/esej ne sviđa jer autor nije pisao onako kako kritičar želi? Odjebi u troskocima.

[FeetF1]

Deckard kaže:

Čitam kritike na neke druge stvari i uopće se ne obazirem na njih. Čemu? Pišem da zadovoljim sebe i ispričam priču, a ne druge. Najgora kritika koja postoji počinje s; "Kada bih ja to pisao..." Mislim, koji kurac, nekome se roman/članak/esej ne sviđa jer autor nije pisao onako kako kritičar želi? Odjebi u troskocima.

Zahvaljujem na odgovoru.

Još bih imao pokoje pitanje.
Znači, probrao sam nešto materijala od onoga što pišem.
Frendovi su ponešto od toga pročitali, kažu da je dobro, a i ja osjećam da je materijal dobar (poezija). Pa bih tako po prvi put htio to objaviti u obliku knjige.

Ovdje na temi sam vidio da se knjiga može objaviti i digitalno, ali i na starinski, Gutenbergov način pri izdavačkoj kući - a postoji i opcija izdavanja materijala u vlastitoj nakladi.
OK - sve to ima svoje prednosti, ali i nedostatke.
Kad bih objavio materijal u vlastitoj nakaldi - e, onda je sigurno da će biti štampano! Samo - tu su troškovi takvog poduhvata - a onda treba izdanje i reklamirati, odnosno, prodavati.
To jest avanturistički pothvat - i koliko god si nezavisan - opet ovisiš o drugima kad im nudiš svoju knjigu - ugovaraš mjesto i vrijeme promocije npr. Znači, mnogo posla.
(Ali, opet -zaobiđeš neke prepreke.)

Digitalno - ne znam baš kako tu stvari stoje. Pa ako netko može napisati svoja iskustva...

Treća je opcija ponuditi svoje radove izdavačkoj kući (toj sam opciji najviše sklon).
Nisam iz metropole, pa bih stoga materijal ponudio ovdašnjoj izdavačkoj kući. Naravno, provjerio sam kakvu vrst književnosti objavljuju - a i imam na svojim policama dosta njihovih izdanja.

E, sad - ja sam zamislio stvar ovako: tražiti sastanak s izdavačem (petnestak minutica) u njihovom uredu.
Voditi izdavačku kuću je posao i oni tamo nemaju previše vremena, pa bi možda bilo zgodnije dopisivati se preko e-pošte - ali, opet, mislim - ovo je manja sredina, možda nije sve tako užurbano kao u Zagrebu.
Osim toga, htio bih im predočiti par svojih uradaka, raznovrsne tematike, ono - - s neba pa u rebra... Zanima me njihova rekacija iz prve (iako ću se vjerojatno preznojavati tamo i biti malčice nervozan.)

Onda taj materijal prolazi kroz ruke recenzenta (negdje sam pročitao da obično dva recenzenta napšu svoje mišljenje.)
I da im još spomenem kako sam napisao i predgovor toj svojoj zbirci, tako da se netko drugi ne mora s tim mučiti?
(Čisto da uz nervozu pokažem i samouvjerenost.)

Znam da je teže objaviti nešto ako si neafirmirani autor, pa se trebam pripremiti i na odbijanje.

To bi bila mala knjižica poezije (manje od stotinu stranica).
Koliko sam razumio, autor dobije neki postotak od prodaje knjige?
Naravno, ne mislim da će dukati početi gromoglasno pljuštati - ipak: prvi rad, mala naklada, neafirmirani autor...

Pa, eto to su neke misli koje mi se vrzmaju po glavi...

[zgdust]

FeetF1, moja dva pitanja za tebe:
1. Koliko si zbirki poezije hrvatskih autora kupio (ne čitao, nego baš kupio)?
2. Zašto se ne prijaviš na natječaj Na vrh jezika?

[FeetF1]

zgdust kaže:

FeetF1, moja dva pitanja za tebe:
1. Koliko si zbirki poezije hrvatskih autora kupio (ne čitao, nego baš kupio)?

Ovo me pitanje iznenadilo - i drage volje na njega odgovaram.
Iako kažem da više volim poeziju, u mojoj biblioteci je više knjiga proze - i, naravno, najviše je stranih autora.

Od naših pjesnika, imam nekoliko knjiga koje sam kupio - većinom onih malih knjižica u izdanju Matice hrvatske (biblioteka Parnas):
Vidrić, Kranjčević, Šop, Cesarić, Nazor, Tin Ujević, Matoš. Dakle - klasici...

Iz bibliteke Stoljeća hrvatske književnosti: Ujević, Vlado Vlaisavljević te Nikola Šop.
(Od nekih pjesnika poput Ujevića imam i starijie izdanje poezije, iz antikvarijata), a od npr. Cesarića, tu su dvije zbirke (sabrane i izabrane pjesme).
Zbirku poezije Ive Andrića - također iz antikvarijata. Krleža.

Kupio sam izbor poezije Stojana Vučićevića (Semafor). Imam i izbor iz djela Ivana Slamniga, gdje je zastupljena i njegova poezija (ubrojimo tu i dramu u stihovima Carev urar).

Volim i humorističnu poeziju (dvije knjige Paje Kanižaja).

Sveukupno, oko petnaestak, dvadesetak knjigica.

Od novijih, imam nešto u bookmarkima na kompu.

Pretpostavljam da smatraš kako poezija slabije prolazi od proze kod izdavača?

zgdust kaže:

2. Zašto se ne prijaviš na natječaj Na vrh jezika?

Jel tamo prolaze prijevodi/prepjevi poezije?

[zgdust]

Suvremene pjesnike praktički nitko ne kupuje, čak ni oni sami. To sam ti htio dočarati. Naravno da ih nitko neće objaviti bez državne ili gradske potpore. I proza je neisplativa, kamoli poezija.

Na vrh jezika nije za prepjeve nego za izvornu neobjavljenu poeziju relativno mladih pjesnika.

Sve su ove diskusije uzaludne jer će za koju godinu propasti svi izdavači osim onih koji izdaju udžbenike. Hrvatsko tržište beletristike je mrtvo.

[FeetF1]

zgdust kaže:

Suvremene pjesnike praktički nitko ne kupuje, čak ni oni sami. To sam ti htio dočarati. Naravno da ih nitko neće objaviti bez državne ili gradske potpore. I proza je neisplativa, kamoli poezija.

Sve su ove diskusije uzaludne jer će za koju godinu propasti svi izdavači osim onih koji izdaju udžbenike. Hrvatsko tržište beletristike je mrtvo.

Razumijem.
Ići u objavu knjige je borba s vjetrenjačama.
Ili moraš biti već priznati autor (i po mogućnosti pisati prozu, tj. romane) - a poezija je u zapećku.

Imam nešto zezantskih (humorističkih, satiričkih) pjesama - ali, s time ne bih za sada išao u objavu. Satira je, zapravo, vrlo ozbiljna stvar, očešao sam se tu i o našu estradu - i nemam dovoljan broj uradaka da se s tim predstavim. (Možda se nakupi nešto, za pet godina recimo...)

Kajkavske pjesme pišem neredovito i sporadično - a i tko će čitati zavičajnu poeziju, ako ni ona na standardu ne prolazi?

Prepejva je najviše, materijala za zbirku ima dosta, samo treba naći nekog dovoljno hrabrog da to objavi.
Ma i ja bih se konačno trebao odlučiti i posjetiti izdavača, ali još to odgađam - ajd, napisat ću još jednu-dvije pjesme... Još deset? I tako odugovlačim...
Zapravo, prvo se nekome mora svidjeti moje stihotvorenje pa da se krene u afirmaciju neotkrivenog pjesničkog talenta.

Htio bih da recenzent moje poezije bude ženska osoba, ako je moguće - čisto da vidim kako ti moji uratci djeluju...
Jer - poezija bi trebala izazivati neke plemenite osjećaje, djelovati na dušu, zar ne? Makar će dotična pročitano mjeriti i književnoznanstvenim kriterijom,
a ne samo književnoumjetničkim.

[V the fabulous]

Ja bi na tvom mjestu poslala mail ili nazvala izdavača i vidjela prakticira li on uopće posjete... Ja sam sa svojim sve maillom rješavala. Što se tiče naknade, ja sam se svojih u startu odrekla jer je izdavač ionako sigurno u debelom minusu sa mnom, pa ak je on tolko fer da ide izdat nekaj zato kaj misli da je dobro iako zna da se neće pokrit, nije mi padalo na pamet da još i tražim naknadu.
Dojmovi su bili vrlo pozitivni, što od strane poznanika što na promociji knjiga, ali nije bilo nikakvih kritika objavljenih ni tako nečeg...
P.S. Ne bi bilo loše ako možeš da ponudiš izdavaču financijsku pomoć u izdavanju ako on to odluči izdati. Često se poezija ne izda ne zato kaj nije dobra nego zato kaj je zarada 0 a troškovi za 200 knjiga od cca 100 stranica su minimum 6000kn pa sve do 10000. Nisu to male cifre.

E a sad da ja vas nekaj pitam - kolko bi po vama priča trebala imat minimum stranica? 100? Može li manje od tog? Pišem tu svoju magično realističnu priču pa čisto da si zadam neki minimum. znam da ima svega i svačega na tržištu ali mene zanima mišljenje prosječnog čitaoca. Ja osobno volim i knjige od 70 str i od 700 str i ne radi mi to neku razliku, ono. a good book is a good book, ali zanima me kaj ostali misle...

[Bogdana]

Ovo je zanimljivo pitanje... Kako se kartica teksta ponaša u knjizi? Ako postoji tekst od recimo 200 kartica teksta, nekih 400 000 znakova sa proredima, kakva bi to knjiga ispala? Mala? Srednja? Velika? Teško mi je to procijeniti...