Kako nazvati ovo što mi se događa?

[lutkica24]

Pozdrav svima!
Dakle ovako,ovo što ću sada opisati događa mi se posljednja dva mjeseca.
Ne svaku noć,nego u razmacima od odprilike tjedan do dva.
Noću,negdje između ponoći i jedan sat ujutro,uvijek čujem nečije korake.
Osjećam da mi netko prilazi,zaustavlja se pored mene i promatra me. (Nekada osjetim i dah iznad svojeg lijevog ramena.) Uvijek,ali uvijek kada mi se to događa osjećam se tako lijepo,sretno i opušteno. Kao da je pored mene netko koga jako volim,a i on mene.
Posljednji puta mi se to dogodilo sinoć,negdje oko 00:30 h,sjedila sam za računalom i pretraživala nekakvu temu na forumu,kada sam iznenada začula snažan udarac,a nedugo zatim (riječ je o 30 - ak sekundi do jedne minute) korake,tako lake i polagane korake,kako mi se približavaju. Kada je taj netko stupio gotovo tik do mene,osjetila sam takvu radost i počela sam se nekontrolirano smijati,bilo je predivno. Tada sam (svjesno ili nesvjesno,ne znam) ispružila ruku,i OSJETILA da mi je taj netko nježno,sasvim nježno,ali istodobno odlučno stisnuo ruku. Bilo je tako lijepo. A zatim,nakon nekih 10 - ak sekundi je netragom nestao,kao da nikada nije niti bio pored mene.
Iskreno,ne očekujem da ćete mi vjerovati,ali ja ZNAM što sam DOŽIVJELA. Bila sam budna i potpuno svijesna svega što se događa oko mene. (Moram napomenuti da alkohol ne pijem,da netko ne bi napisao komentar tipa:"Bila si pijana. Jer i sama znam da nisam.)
Dakle,ako možete (i želite) napisati svoje mišljenje što mislite o ovome,bilo bi mi jako drago da ga i napišete,samo molim bez vrijeđanja i ismijavanja teme.
I mislite li da ovo,možda,ima veze sa astralnom projekcijom,tj. da se netko astralno projicirao i doputovao do mene? Ili ovo,možda,ima veze sa duhovnim svjetom?
Unaprijed hvala,i još jednom molim,bez podrugljivih komentara.
Laura...

[lightshadow]

lutkica24 kaže:

Pozdrav svima!
Dakle ovako,ovo što ću sada opisati događa mi se posljednja dva mjeseca.
Ne svaku noć,nego u razmacima od odprilike tjedan do dva.
Noću,negdje između ponoći i jedan sat ujutro,uvijek čujem nečije korake.
Osjećam da mi netko prilazi,zaustavlja se pored mene i promatra me. (Nekada osjetim i dah iznad svojeg lijevog ramena.) Uvijek,ali uvijek kada mi se to događa osjećam se tako lijepo,sretno i opušteno. Kao da je pored mene netko koga jako volim,a i on mene.
Posljednji puta mi se to dogodilo sinoć,negdje oko 00:30 h,sjedila sam za računalom i pretraživala nekakvu temu na forumu,kada sam iznenada začula snažan udarac,a nedugo zatim (riječ je o 30 - ak sekundi do jedne minute) korake,tako lake i polagane korake,kako mi se približavaju. Kada je taj netko stupio gotovo tik do mene,osjetila sam takvu radost i počela sam se nekontrolirano smijati,bilo je predivno. Tada sam (svjesno ili nesvjesno,ne znam) ispružila ruku,i OSJETILA da mi je taj netko nježno,sasvim nježno,ali istodobno odlučno stisnuo ruku. Bilo je tako lijepo. A zatim,nakon nekih 10 - ak sekundi je netragom nestao,kao da nikada nije niti bio pored mene.
Iskreno,ne očekujem da ćete mi vjerovati,ali ja ZNAM što sam DOŽIVJELA. Bila sam budna i potpuno svijesna svega što se događa oko mene. (Moram napomenuti da alkohol ne pijem,da netko ne bi napisao komentar tipa:"Bila si pijana. Jer i sama znam da nisam.)
Dakle,ako možete (i želite) napisati svoje mišljenje što mislite o ovome,bilo bi mi jako drago da ga i napišete,samo molim bez vrijeđanja i ismijavanja teme.
I mislite li da ovo,možda,ima veze sa astralnom projekcijom,tj. da se netko astralno projicirao i doputovao do mene? Ili ovo,možda,ima veze sa duhovnim svjetom?
Unaprijed hvala,i još jednom molim,bez podrugljivih komentara.
Laura...

Više bih ti vjerovao da je bilo neko uznemiravanje i/ili plašenje a sada da pozitivni se diraju u ljude to je malo vjerovatno jer ... al ok , ... u svakom slucaju ako bi pitanje bilo mogu li te s duhovne razine drugi ovako kontaktirat da bude tako stvarno odgovor je svakako da al osobno to znam više zbog negativnih kontakta nego ovako pozitivnih koji u osnovi ono , recimo da pozitivni ne izvode trikove al ok ovdje nema ni trika nekoga nego samo neka pozitiva al dobro skeptican sam opet al to je moja takva karakterna crta.

PS : kad je netko na astralu onda je duh ( izlaženje iz tijela , tijelo je tamo negdje a duh izlazi ) pa onda u osnovi to pitanje jel to astralna projekcija il je svijet duhova je ono odgovor : astralna projekcija tj izlaženje iz tijela i jest svijet duhova.

[Ivancica 26]

Svatko ima svog anđela čuvara,možda je to...

[luanalu]

Čuva te Anđeo čuvar, budi sretna.

[NAJBOLJA]

Ako ti se to dešava unazad dva mjeseca , a prije nije, malo si razmisli od kojega se trenutka to počelo događati, možda neki bitan datum ili nešto?

Nemam pojma što je, ali sam uvjerena da ti nešta želi poručiti sa svojim pojavljivanjem ... sretno!

[Victory =)]

Prije par godina meni se nešto slično dogodilo. Par mjeseci me 'nešto/netko' stalno prati(l)o. Osjećala sam nećiju prisutnost, kao da me netko gleda, da je oko mene, da mi prilazi. Isprva me bilo malo frka jer osjećaj je stvarno čudan, znam da nema nikoga u sobi a kao da netko pored mene sjedi ili stoji. Pogotovo kada sam išla iz škole doma, znam da me putem nešto lagano okrznulo po ruci. Više me nije bilo strah, jer me taj 'netko' nije strašio i nisam osjećala zbog toga strah, nelagodnost, negativnost. U tih par mjeseci sam se naviknula na to. Puno puta me taj 'netko' nasmijao bez razloga, kao da mi je nešto smiješno rekao, jedino nisam shvaćala što. Čak mi je postalo i zabavno jer sam znala da nisam sama, a i u puno situacija sam se osjećala sigurnom. Znakovi da je netko tu nikada nisu bili jako izraženi (tipa da čujem korake, netko da priča kada nema nikoga i sl.) samo osjećanje nečije prisutnosti u sobi, danju oko mene ali na određenoj daljini, jedino kojiput noću kao da mi je uz lice (kao da te netko zagrli).

U to vrijeme sam mogla spavati bez lampice ili tv-a, nije me bilo frka kako me inače zna biti. Mama mi je onda jedan dan iz vedra neba rekla kako sam trabala imati brata (starijeg godinu dana od mene), ali imala je pobačaj... tu sam ostala u šoku i nisam ju dalje ništa ispitivala, mada sam možda trebala. Znala sam da taj netko je sigurno moj brat. Nedugo kako mi je to rekla više nisam osjećala da je netko pored mene i da me prati, jednostavno je nestao. Kao da je samo htio da saznam za njega... Oduvijek sam htjela imati starijeg brata, kako sam bila manja molila sam nebesa da imam brata, bilo kakvoga.... i eto... želja mi se ispunila ali ne na način koji sam ja zamišljala.....svejedno sretna sam

[lutkica24]

Victory jako si lijepo napisala svoj post,uistinu mi se sviđa.
Naime,moja majka je rodila blizance (mene i još jednu djevojčicu koja
je,nažalost,preminula nekoliko sati nakon poroda).
Možda,bi to mogla biti ona,premda ja,na neki čudan način
osjećam da to nije ona.
Mislim da je to jedna osoba do koje mi je poprilično stalo,ali
nemam za to nikakav siguran i opipljiv dokaz,no na neki čudan,mističan način to
osjećam. Kao da je to,upravo On. No,to,možda,nije nitti važno.
U svakom slučaju je netko tko me voli i kome sam mnogo značila u životu
(ili mu/joj još uvijek značim.) A,možda,mi i netko na taj način želči
prenijeti nekakvu poruku. U svakom slučaju,tako se lijepo osjećam kada je
On tu,i ne bih željela da me prestane "posjećivati". Veoma mi se sviđa
taj misteriozni duhovni svijet i voljela bih ga pobliže upoznati,a za to imam
priliku,vjeruj mi.
Laura...

[Lellow]

ajme, bas lijepe obje price
Moguce da je i andjeo cuvar, znam da je nama u srednjoj prof
iz vjeronauka pricala kako je ona jedno vrijeme osjecala neku prisutnost koja "ide" uz nju. Kad je npr setala ulicom, osjecala je kao da je uz nju netko i ona kaze da cvrsto vjeruje da je to bio njezin andjeo cuvar.
Znam jos 2 dirljive price sa andjelima koje su se dogodile mojim bliznjima ali ne bi o tome na forumu..

Ja jos uvijek cekam svog andjela cuvara

[Miceki]

Victory =) kaže:

Prije par godina meni se nešto slično dogodilo. Par mjeseci me 'nešto/netko' stalno prati(l)o. Osjećala sam nećiju prisutnost, kao da me netko gleda, da je oko mene, da mi prilazi. Isprva me bilo malo frka jer osjećaj je stvarno čudan, znam da nema nikoga u sobi a kao da netko pored mene sjedi ili stoji. Pogotovo kada sam išla iz škole doma, znam da me putem nešto lagano okrznulo po ruci. Više me nije bilo strah, jer me taj 'netko' nije strašio i nisam osjećala zbog toga strah, nelagodnost, negativnost. U tih par mjeseci sam se naviknula na to. Puno puta me taj 'netko' nasmijao bez razloga, kao da mi je nešto smiješno rekao, jedino nisam shvaćala što. Čak mi je postalo i zabavno jer sam znala da nisam sama, a i u puno situacija sam se osjećala sigurnom. Znakovi da je netko tu nikada nisu bili jako izraženi (tipa da čujem korake, netko da priča kada nema nikoga i sl.) samo osjećanje nečije prisutnosti u sobi, danju oko mene ali na određenoj daljini, jedino kojiput noću kao da mi je uz lice (kao da te netko zagrli).

U to vrijeme sam mogla spavati bez lampice ili tv-a, nije me bilo frka kako me inače zna biti. Mama mi je onda jedan dan iz vedra neba rekla kako sam trabala imati brata (starijeg godinu dana od mene), ali imala je pobačaj... tu sam ostala u šoku i nisam ju dalje ništa ispitivala, mada sam možda trebala. Znala sam da taj netko je sigurno moj brat. Nedugo kako mi je to rekla više nisam osjećala da je netko pored mene i da me prati, jednostavno je nestao. Kao da je samo htio da saznam za njega... Oduvijek sam htjela imati starijeg brata, kako sam bila manja molila sam nebesa da imam brata, bilo kakvoga.... i eto... želja mi se ispunila ali ne na način koji sam ja zamišljala.....svejedno sretna sam

Mislim da je to definitivno bio on. Čitala sam jako puno knjiga na tu temu i kažu kada se netko tako pojavi da zapravo samo želi da ga se primijeti, da priznamo njegovu prisutnost. A svojom prisutnošću nam zapravo poručuje: Tu sam blizu tebe, pazim te i volim te.

[Victory =)]

lutkica24 kaže:

...

Dok mi mama nije rekla za taj pobačaj, jedino sam znala da je muška osoba u pitanju. Stvarno je teško objasniti rječima kako to možeš znati, ali isto je kao i što znaš svoje ime i prezime.

Lellow kaže:

...

Nama je isto profa na vjeronauku ispričala par priča o anđelima. Jednu nikako ne mogu zaboraviti, mada mi je malo teže povjerovati u istu, ta se dogodila prijateljima od profe. Obitelj je išla na putovanje i naišao je auto iz suprotnog smjera i završio u njihovoj traci, vozač je izbjegao sudar ali auto je 'otklizao' do ruba ceste i visio je nad provalijom. Auto se lagano njihao, ali nekakva sila kao da je počela gurati auto naprijed na cestu. Ti ljudi i 2 djece tvrde kako su vidjeli 2 anđela kako su pogurali auto. Svi su na sreću ostali živi. Stvarno je teško povjerovati u tako nešto, pogotovo da su vidjeli anđele, ali opet i to je moguće ako i mi imamo neka iskustva s time.

Miceki kaže:

...

Vjerujem da je to bio on. Puno puta sam znala sanjati mamu i tatu, i malo dalje od njih je uvijek stajao mali dječak. Nikada nije bio skroz blizu mojih već uvijek malo dalje, tako da predpostavljam da mi se i na taj način javljao. Uvijek je šutio i bio miran, s onako bezbrižnim i blagim pogledom.

[Lellow]

Victory =) kaže:

....

Tesko za povjerovat na prvu, al da nikad se ne zna, mozda je stvarno istina..

Meni je moja tetka pricala njezin susret..
inace je jako pobozna osoba i sva je u tim molitvama, i tako to.. i pred par mj. je isla na jednu tesku operaciju uha i u bolnici je bila u sobi sa nekom bakicom.
Ugl. prije spavanja se duugo molila Bogu i pogotovo svojim andjelima cuvarima da ju cuvaju za vrijeme operacije, i da bude sve uspjesno.
Tu noc je normalno spavala i ujutro se probudila i ta bakica ju je zabrinuto pitala kao ; jel dobro, i da sta su to doktori bili usred noci kod njezinog kreveta. I moja tetka nju gleda, pa nije joj jasno kakvi doktori kad je ona normalno spavala i nije se ni budila. I ta bakica kaze da je bilo par doktora koji su okruzili njezin krevet i tako stajali...
moja tetka se sjeti da se sinoc molila andjelima i samo se nasmije i kaze, ma u redu je , dobbro se osjecam..
Ja vjerujem da su to bili andjeli, a i bakica je vjerojatno starija pa dobro ne vidi i odmah je zakljucila da su bili doktori..

[lav1]

Lellow kaže:

Tesko za povjerovat na prvu, al da nikad se ne zna, mozda je stvarno istina..

Meni je moja tetka pricala njezin susret..
inace je jako pobozna osoba i sva je u tim molitvama, i tako to.. i pred par mj. je isla na jednu tesku operaciju uha i u bolnici je bila u sobi sa nekom bakicom.
Ugl. prije spavanja se duugo molila Bogu i pogotovo svojim andjelima cuvarima da ju cuvaju za vrijeme operacije, i da bude sve uspjesno.
Tu noc je normalno spavala i ujutro se probudila i ta bakica ju je zabrinuto pitala kao ; jel dobro, i da sta su to doktori bili usred noci kod njezinog kreveta. I moja tetka nju gleda, pa nije joj jasno kakvi doktori kad je ona normalno spavala i nije se ni budila. I ta bakica kaze da je bilo par doktora koji su okruzili njezin krevet i tako stajali...
moja tetka se sjeti da se sinoc molila andjelima i samo se nasmije i kaze, ma u redu je , dobbro se osjecam..
Ja vjerujem da su to bili andjeli, a i bakica je vjerojatno starija pa dobro ne vidi i odmah je zakljucila da su bili doktori..

Zanimljivo! Baš interesantne priće i doživljaji. Baš na te teme o prerano umrloj braći dosta ljudi imalo takve susrete. Znam osobu koju je pokojna sestra (nije ni znala da ju ima), spasila od stradanja. A ovo, ak su izgledali ko doktori, mislim, ak su bili tako ubućeni, možda su bili duhovi (duše) nekih pokojnih doktora koji su možda svoju "misiju" pomaganja ljudima nastavili i nakon odlaska sa ovog svijeta. A možda su bili baš anđeli.

[Miceki]

Ja se ponekad znam "igrati" sa svojim anđelom/anđelima u smislu da kažem u sebi: Ok, ako stvarno postojiš i čuvaš me, onda ću danas dobiti cvijeće. I padne mi na pamet da ću dobiti ruže. I ja kažem: Ok, neka budu ruže... i smijem se jer si mislim da sam zadala težak zadatak anđelu jer nema šanse da dobijem ruže poznavajući mog muža koji mi je u 10- ak godina možda 3 puta donio cvijeće. I jbt, vraća se moj muž od moje mame gdje je pokupio našeg sina toga dana i nosi buket crvenih ruža...poslala mi mama

Drugi puta sam tako dogovorila "znak" s anđelom, kao, neka mi uskoro netko donese neki magnetić...i čekala ja cijeli dan, ništa... Idućega dana kuham ja, moja beba se igra blizu frižidera, puzi, vrti se (gledam jednim okom ) i vidim prilazi mi. Okrenem se prema njoj, a ono pregori žarulja i skužim da mi je ona donijela magnetić-lutku, skinula s frižidera i donijela mi do nogu. Ne bih ja to niti skužila niti povezala da nisam čitala sve takvu neku literaturu pa mi pregorena žarulja odmah bila sumnjiva, kao: obrati pozornost!...

[Momak 90]

Pa eto Laura lijepa priča. Ja vjeurjem da je moguće. Zašto ne? Bitno je da je iskustvo pozitivno a ne negativno. Mislim pozitivno i tako će ti i biti.

[tanita]

lutkica24 kaže:

Pozdrav svima!
Dakle ovako,ovo što ću sada opisati događa mi se posljednja dva mjeseca.
Ne svaku noć,nego u razmacima od odprilike tjedan do dva.
Noću,negdje između ponoći i jedan sat ujutro,uvijek čujem nečije korake.
Osjećam da mi netko prilazi,zaustavlja se pored mene i promatra me. (Nekada osjetim i dah iznad svojeg lijevog ramena.) Uvijek,ali uvijek kada mi se to događa osjećam se tako lijepo,sretno i opušteno. Kao da je pored mene netko koga jako volim,a i on mene.

to i je netko tko te voli i ti voliš njega...tko je tocno ne znam, probaj u glavi razvrtiti film tko bi to mogao biti, probaj u tom trenutku kad se pojavi pitati ga tko je, možda ti odgovori (vjerojatno ce ti se u mislima pojaviti taj tren odgovor) malo je vjerojatno da ceš baš cuti glas, al, nije iskljuceno...ovisi o tebi i tvojoj otvorenosti za primanje...obicno imamo dar za jedno, da osjetimo ili cujemo....malo je onih koji mogu oboje....to se više odnosi na medije...također obrati pažnju na svoje misli u tom trenu jer ako nisi nedavno izgubila neku dragu osobu, možda ti se to dešava da bi dobila neku poruku, ili ako si proživjela nešto teško zadnje vrijeme možda ti je to znak podrške...ima puno varijanti i ako se potrudiš, saznat ceš sve....u svakom slucaju, jako lijepo, pocašcena si i budi sretna radi toga

[tanita]

lightshadow kaže:

Više bih ti vjerovao da je bilo neko uznemiravanje i/ili plašenje a sada da pozitivni se diraju u ljude to je malo vjerovatno jer ... al ok , ... u svakom slucaju ako bi pitanje bilo mogu li te s duhovne razine drugi ovako kontaktirat da bude tako stvarno odgovor je svakako da al osobno to znam više zbog negativnih kontakta nego ovako pozitivnih koji u osnovi ono , recimo da pozitivni ne izvode trikove al ok ovdje nema ni trika nekoga nego samo neka pozitiva al dobro skeptican sam opet al to je moja takva karakterna crta.

u duhovnom svijetu nema negativnosti, uznemiravanje i plašenje su stvar naše percepcije i sposobnosti prihvacanja....npr.. prvi put kad sam cula te korake, sjedila sam sa svekrvom koja ih je cula isto kao i ja...bilo je oko 22-23h ....obje smo najprije pomislile da se netko spušta stepenicama, moj suprug ili klinci....kad smo shvatili da nema nikoga....u meni se probudio neki sretan/veseli osjecaj a, moja sveki se osjecala nelagodno....vidjelo joj se na faci.....
i nema tu trikova to su nacini kojim nam druga strana daje do znanja da je tu...koraci, paljenje/gašenje elektricnih uređaja itd...

[abeloth]

Znam samo da bih ja u toj situaciji umro od straha!

[lutkica24]

Hvala svima na odgovorima,a posebno tebi Tanita.
Uistinu su me se dojmili tvoji postovi (komentari).
No jučer i danas sam poprilično nervozna i uznemirena (zbog čega i zašto,
veoma duga priča. Tako da ne bih ulazila u to. Niti govorila o tome.)
No napravila sam nešto zbog čega se sada užasno sramim,i strahovito mi
je neugodno.
U naletu bijesa i ludila koje me je jučer uhvatilo (nisam se mogla prepoznati,
to je bilo nešto prestrašno.) Počela sam proklinjati svoga anđela čuvara.
Znam da ćete mi sada gledati sa gađenjem,no učinila sam to,i osjećam se strahovito
loše radi toga. Kako bih to mogla ispraviti? (Osim molitvom.U crkvu NE idem,niti želim
ići.) I još nešto: Tanita,mogu li ti se javiti putem privatnih poruka?
Unaprijed hvala!
Laura...

[tanita]

lutkica24 kaže:

Hvala svima na odgovorima,a posebno tebi Tanita.
Uistinu su me se dojmili tvoji postovi (komentari).
No jučer i danas sam poprilično nervozna i uznemirena (zbog čega i zašto,
veoma duga priča. Tako da ne bih ulazila u to. Niti govorila o tome.)
No napravila sam nešto zbog čega se sada užasno sramim,i strahovito mi
je neugodno.
U naletu bijesa i ludila koje me je jučer uhvatilo (nisam se mogla prepoznati,
to je bilo nešto prestrašno.) Počela sam proklinjati svoga anđela čuvara.
Znam da ćete mi sada gledati sa gađenjem,no učinila sam to,i osjećam se strahovito
loše radi toga. Kako bih to mogla ispraviti? (Osim molitvom.U crkvu NE idem,niti želim
ići.) I još nešto: Tanita,mogu li ti se javiti putem privatnih poruka?
Unaprijed hvala!
Laura...

tek sad vidim tvoj post, naravno da mi se uvijek možeš javiti na p.p.
što se tice ovog što si rekla anđelima, ljudski je griješiti a, ono što je bitno je ne ponavljati greške kojih postajemo svjesni...rijeci oprosti, molim te, volim te i hvala su male rijeci al imaju veliko znacenje...

[emnasut462]

lutkica24 kaže:

U naletu bijesa i ludila koje me je jučer uhvatilo (nisam se mogla prepoznati,to je bilo nešto prestrašno.) Počela sam proklinjati svoga anđela čuvara.
Znam da ćete mi sada gledati sa gađenjem,no učinila sam to,i osjećam se strahovito
loše radi toga. Kako bih to mogla ispraviti? (Osim molitvom.U crkvu NE idem,niti želim ići.)

Ljudi psuju roditelje i svu blizu i daljnju rodbinu, drzavu, policiju, neprijatelje, zivotinje, prirodne i neprirodne pojave, Vraga, Isusa, Mariju i Boga, a ti si se bas namjerila opsovati andjela cuvara za kojeg sam sigurna da se zbog toga silno sokirao, i tako neugodno iznenaden, najvjerojatnije vrlo uvrijedio.

Stoga moje pitanje je kako ti se pobogu desilo da si omaskom opsovala andela cuvara, a ne Boga koji ga je poslao (i koji mu je nadlezan?)