Krajnici - upala krajnika, operacija krajnika (tonzilektomija, adenoidektomija)...

[Miss_B]

Aux1 kaže:
I ja ih trebam izvaditi a za 9 dana idem na more, da li bi do tada dovoljno zarasla rana da mogu normalno jest, pit, kupat se i sve ostalo? Ili da pomaknem za na jesen?

ne znam da li si narucen za vadjenje. ako nisi naruci se. ja sam cekala cca mjesec dana.

[Toco1980]

Javi iskustva.....

[polly]

Meni su ih ščupala kad sam imala 3 god.
Tako maloj djeci vade ih sa totalnom anestezijom, odraslima sa lokalnom.
Najbolje je što ti savjetuju da poslije operacije jedeš sladoled u neograničenim količinama jer se hladi rana pa ne boli i brže zacijeljuje.
1. dan si u bolnici da naprave pretrage, 2. te operiraju, 3. pošalju doma.

[Toco1980]

polly kaže:
1. dan si u bolnici da naprave pretrage, 2. te operiraju, 3. pošalju doma.

Ja sma u bolnici bio 24 sata. Sve pretrage (krvna slika i EKG) sam napravio tjedan dana prije u jednom domu zdravlja....

[polly]

Tolko je bila neka žena kaj ju moja mama zna. Prije 2-3 godine, Vinogradska bolnica.

[trebor]

Ova tema je već nekoliko puta "žvakana" ali samo ukratko...

Tonzilektomia kod djece i kod odraslih nikako nije ista stvar što se rizika tiče.
Dok kod djece to je uglavnom pis of kejk, u odraslih rizik značajno raste. Značajna krvarenja pa čak i ona vrlo dramatična s mogućim fatalnim ishodom i nisu baš neki raritet.
Oprezno odrasli! Najstrože moguće pridržavati se uputa!

[Miss_B]

dakle:

najkasnije 15 dana prije operacije potrebno je napravit pretrage (vadjenuje krvi, ekg, po zelji slikanje pluca...)

20. sam dosla ujutro u bolnicu i smjestili me u sobu. obavila 5-minutni razgovor sa anesteziologom i onda cijeli dan prodavala zjake po dvoristu bolnice (umrla sam od dosade. nemam pojma koja je svrha tog dana boravka u bolnici).

dopusteno mi je bilo jesti do ponoc u noci sa 20 na 21., a nakon toga nesmijes ni jesti ni piti nista.

21. oko deset sati ujutro pozvali me u operacijsku. nakon nekog vremena dolazi doktor i daje mi anesteziju. istog trena vise neznas za sebe. sljedeceg cega se sjecam je da lezim u nekoj sobi (ne mojoj) i sestra mi govori da moram lezat na boku i po potrebi pljuvat krv. jedva drzim otvorene oci jer anestezija jos djeluje.

oko podne me dovezu u moju sobu i ja lezem na krevet. bol ne osjecam jos uvijek. zaspim i gotovo cijeli dan prespavam, osim kad sam se budila kako bi popila malo vode i nesto protiv bolova (za sto mi je trebao sav trud ovog svijeta).

drugi dan, dakle 22. budim se i grlo me boli ali podnosljivo je. dolazi vizita. pregledaju me i kazu mogu kuci. stari dolazi po mene i ja odlazim. cijeli dan lezim i spavam jer dok spavam manje me boli.

danas, 23. budim se u 6 sati ujutro i previjam se od bolova. ne mogu otvorit usta da sto kazem, a kamo li popit vode. stara ludi i ne zna sto da ucini kako bi mi pomogla. na kraju smrvi voltaren i ja ga drz-nedaj nekako uspijem popiti. zatim mi je sve bolje. pijem, i papam sladoled. sada vise ne boli, a nadam se da ce sutra biti jos bolje...


p.s. koliko znam vise ne daju lokalnu za to. barem nisu nikom sa mog kata u bolnici (a imas djece od 3 god do zena od 50 i kusur godina)

[Toco1980]

Ja se sjećam da sam dobio točno popis što smijem i kada jesti...

Mislim da mi je bilo prva dva dana ništa, samo piti (čaj). Onda par dana samo kašasta hrana (pire i tome slično) Tek nakon nekih 5-6 dana pomalo kruta hrana....

Inače grlo zna prilično boljeti nakon tog zahvata; ja znam da sam ga dobrano osjećao i dva tjedna kasnije....

Bok ljudi,
trebala bi već prekosutra na operaciju mandula u vinogradsku(dr. Grgić). On je rekao lokalnom anestezijom ali ja sam prestravljena i bojim se da to nece ici. Imate li kakvih iskustava sa lokalnom i općom anestezijom, ili sa tim doktorom. Inače sam već dva puta operirana općom i ničega me nije bilo ako strah kao sada kad mi trebaju dirati grlo. Inače kakav je oporavak od jedne ili druge anestezije, kad se ide doma, krvarenje, bolovi i sl... Molim vas pomozite mi jer mi je stvarno hitno!!!

[sepiani]

ček ček, a kad si saznala da ideš? naime, ja sam baš neki dan bila na šalati isto zbog toga i, osim što moram prilično dugo čekat na operaciju, također prije operacije moram obavit svu silu pretraga upravo zbog anestezije. na šalati se to radi pod općom, dva dana si u bolnici i svi me tješe da jako boli i ne možeš govorit dva tjedna itd inače mislim da se nemaš što bojat, ne znam što bi moglo poć po zlu jer to je stvarno minimalan zahvat.

[moorhen]

Nakon dugogodisnjih problema zbog mandula (ceste upale) odlucio sam ih izvadit u 24oj godini ( e da san bestiju ranije izvadija nebi toliko pencilina i antibiotika prima godisnje). Tijek operacije je slican vađenju zuba s tim da se moraju prethodno izvaditi neki nalazi, ne sjecam se koji. Sidnes na stolicu, dobijes inekciju u obe mandule i za koju minutu ti ih vadi nekakvim klistima. Ne boli nista, mozda malo inekcija. Nakon operacije (traje sve skupa 5min) voze me dvi sestre u sobu a ja iden nesto rec a ne ide. dva dana ne mozes nista rec. U bolnici si 3-4 dana i jedes na kasku ( sorry zlicu )nekih tjedan dana. Zahvat je izveden u Dubrovniku. Sve u svemu najgore mi palo sta san se hranio cokolinom tjedan dana

[bliss]

Ma nije to ništa strašno, rutinski postupak. Meni su mandule izvadili kad sam napunila 3 godine i buđenje u bolnici mi je zapravo prvo sjećanje.Nikakve boli se ne sjećam. Neko vrijeme ne možeš pričati, papaš mekano. Ali ne mekani kruh. Kruh je loša ideja. Vjeruj mi

[Okata]

I ja imam stalno upale ali me doktorica uporno uvjerava da ih ne trebam vadit.

[bliss]

OkatoZlo kaže:

I ja imam stalno upale ali me doktorica uporno uvjerava da ih ne trebam vadit.

A šta kaže zašto stalno imaš upale?
Meni su čekali da napunim 3 godine da bi mogli operirat jer sam konstantno bila bolesna. Nakon toga sam se preporodila.

[moorhen]

OkatoZlo kaže:

I ja imam stalno upale ali me doktorica uporno uvjerava da ih ne trebam vadit.

Meni su starci godinama govorili da one imaju svoju svrhu i da su tu sa razlogom i ja se slazem sa tim. Ali ako one nisu vise zdrave tj. stvaraju ti cesto upale onda ih moras vadit. Ja sam 2x godisnje prima penciline i isto toliko puta antibiotike. Prijatelji su me zafrkavali kad bi ljeti pio pivo iz skladista tj toplu. Jedno hladno pivo i ja bi bio sutradan na tabletama.
U Dubrovniku su mi rekli da su sagnjile i da ih je trebalo davno vadit.
Od kad sam ih izvadija a to je bilo prije 5-6 godina preporodija san se i sada ljeti pijem hladno pivo

[lara21]

vadila ih sa 17, u Rijeci. bila sam stalno bolesna, pila antibiotike, primala inekcije i svakakva sranja. bila sam pod općom anestezijom, probudila se u strašnim bolovima, zašili mi tampon na desnoj strani jer sam krvarila i zato mi nisu smjeli dati nikakve tablete protiv bolova, pa sam dobila čepić. konce rezala i tampon (gazu, kako god) vadila neka pripravnica, škare bile tupe, pa mi gurala skalpel u usta, ja počela hiperventilirat (ili kako se već kaže) pa me sestre držale... uglavnom neugodno iskustvo i neponovilo se.

[trebor]

Ovo je već nekoliko puta bilo. No opet...tonzilektomija kod odraslih nije ista stvar kao ona kod djece. Kod odraslih ova operacija nosi bitno više rizika nego kod djece.
Učestalost VRLO OPASNIH postoperativnih krvarenja veća je nego kod djece. Vrlo je važno strikno se pridržavati dobivenih savjeta.

Što se anestezije tiče, şvakako opća. Bez ikakvog razmišljanja ukoliko ne postoji kontraindikacija za nju.

[boxer_zg]

hi!
ja sam vadil krajnike/mandule prije kojih pet godina (jeez kak vrijeme leti), dakle s 23 godine i cijelo mi je iskustvo ostalo u dobrom sjecanju.
upale su bivale sve cesce, to ljeto sam se nadobival penicilinskih injekcija i tableta. da bi mi puknuo vise film (narocito zbog svih tih piz*arija kaj nisam smio/mogao jest sladoled usred ljeta, a niti piti nis mlacno) pa sam trazio doktoricu uputnicu, rezervirao termin u vinogradskoj (cekao sam otprilike tri tjedna), napravio razne krvne, ekg, i sl. pretrage i dosao u bolnicu gdje sam sljedece jutro bil operiran (skoro pa nisam jer sam noc prije imal blagu temp. jer sam se zbog dosade suncal taj cijeli dan u bolnici na prozoru moje sobe.

trazil sam lokalnu anesteziju, jer su mi svi (ukljucujuci staru koja je medicinar) vezani uz medicinu savjetovali govorili da je s lokalnom oporavak brzi.
ujutro je dosla sestra u sobu, dala mi nekakvu injekciju, cini mi se za smirenje, jer sam ja cak sa smajlom na licu ulazio/izlazio iz operacijske sobe. nedugo nakon toga su me krevetom (ne kuzim zakaj, al nije mi smetalo) odvezli na operaciju. posjednu te na nekakvu ogromnu stolicu/fotelju, ogrnu kutom i prekriju nekakvim pvc pregacama da bi sprijecili mazanje tvoje odjece/pidzame. zatim mi je sestra pospricala usta sa sprejem koji sprjecava stvaranje sline, a ujedno je i anestetik - bas se sjecam da mi je to rekla. zatim sam dobil cetiri injekcije. po dvije u svaki krajnik i nesto iznad svakog. to me cak nije boljelo, vec sam imao osjecaj kao kad prstima pucketas one plasticne mjehurice za omatanje lomljivih predmeta. iako to je zbog tog spreja. nakon tih injekcija koje su mi jedine izgledale grdo zbog debljine igle (koja je takva da bas ne pukne u grlu, jasno). pricekali su da anestetik djeluje i za to vrijeme ti objasne da ne smijes ni slucajno gutat tijekom zahvata kao i kontrolirat refleks povracanja. do tada sam imal taj refleks u toj mjeri da nisam zlicu mogao dublje u usta stavit... a sad ga uopce niti nemam.
na toj fotelji ces sjedit vrlo uspravno i nagnuta unaprijed. meni su jos dali u ruke posudicu koju sam drzao ispred i ispod brade. time te i zaposle i misli ti nisu samo u strahu i panici. rezuckanje, vadjenje, koaguliranje tkiva, dakle sve nakon tih anestetika traje 15tak min. znam da mi je od ulaska u op salu, pa do izlaska proslo nesto vise od pol sata. jos sam cak i za vrijeme operacije bacal oko na te vrazje trule mandule koje su vec bile na stolu sa strane. i cak dok mi je doktorica zavrsavala zahvat komentirao super sat na ruci doktora koji ju je nadgledao. njoj je to naime bila prva tonzilektomija (plava doktorica, duzu kosu je imala. jako simpaticna), kaj mi je cak bilo i drago, jer je sve radilo smireno, pazljivo i nisam imao dojam da sam na pokretnoj traci u tvornici.
neko vrijeme nakon operacije ces bit okay, ali ce ti onda pocet bolovi, iako opet nisu neki gadni. vise mi smeta zatezanje fixnog aparatica na zubima koji sad nosim nego taj oporavak od dva-tri tjedna. nemoj se ni slucajno trudit govorit, jer ni ne smijes, vec se opskrbi papirom i kemijskom. ne smijes gutat taj dan, a dobila bus i posudicu u koju ces pazljivo pljuvat zgrusanu krv i slicne gadosti vlastitog ti tijela. to je meni trajalo samo taj dan. obavezno ponesi kutiju, pa cak i dvije papirnatih maramica. kad god osjetis da ti pocinje bol, ali ona jaca (sitniju bol pretrpi, jer nije ni dobro cesto trazit injekcije), trazi sestru da ti da injekciju. meni su taj dan dali dvije ili tri injekcije (tu mislim i na jednu tijekom noci). ne sjecam se kaj sam i da li sam ista jeo taj dan, al se sjecam da sam drugi dan jel ocajni caj i tri petit beurre keksa u dubokom tanjuru i da mi je to, uz srkanje juha ostalih bolesnika na odjelu u menzi bilo groznije od bolova. treci dan su me pustili doma na njegu, a pritom me je stara super njegovala i davala mi injekcije voltarena koji bi brzo maknuo bol. opskrbi se proteinskim prascima i cokolinom, jer ja sam primjerice u prvih 10tak dana izgubio 8kg (a inace sam sportas). svu ostalu kuhanu hranu jedi mixanu i to je to. nikakav sladoled btw. njezno i polako pricaj i na to budi iznimno pozorna, jer kod odraslih (koji se okuraze, a kasnije i ku*ce da su oni odmah pricali) bas zbog te nepaznje moze doci do komplikacija i krvarenja. gledaj dosta filmova i igraj igrice, jer bus inace umrla od dosade doma.
eto, mislim da nisam nis propustil.
vjeruj mi, vrlo sam objektivan i nije mi namjera tjesit te, ali sama procedura i taj oporavak nisu nis strasno. siguran sam, po pricama nekih frendica, da vise bole neki kozm. zahvati ili plasticna operacija. ovo je nekak kao vadjenje zuba. nis zbog cega bi morala biti prestravljena. samo imaj na umu kak vise ne bus imala problema s cestim upalama, lezanjem u krevetu, gadnim temperaturama i sl. vec ti je to motivator.
osim toga, ak imas problema s linijom, ovo bu ti upalo ko sjekira u med kaj se gubitka kilaze tice. inace, pij sto vise mlacnim shakeova i mixanog i mirna si.
evo ti pusa za srecu i sto brzi oporavak! xx

[Piggy]

Ja bila kod jedne glupače koja mi je rekla da pod hitno moram vadit tonzile, a nikad me u mom životu nisu zabolile! Tako sam to lagano odjebala i od tada je prošlo 10g. i sve funkcionira po propisu!

[Okata]

bliss kaže:

A šta kaže zašto stalno imaš upale?
Meni su čekali da napunim 3 godine da bi mogli operirat jer sam konstantno bila bolesna. Nakon toga sam se preporodila.

A nist ne kaze. Jednom me grlo uzasno bolilo pa sam otisla kod nje po neki lijek pa sam ju tad pitala trebam li ih vaditi jer svakih dva-tri mjeseca meni naoteknu, bocne bolit i katastrofa uglavnom. Ona je rekla da ne treba da su one u redu i posto mi te upale traju samo par dana da nema straha.
Malo mi je to cudno jer ako mi se upale svaka dva, tri mjeseca onda nesto nije u redu. Uglavnom, i sad ih mogu osjetiti i napipati bez problema. Kod drugih to nisam primjetila.

Ne znam, dugo mi traje taj opravak pa stalno odgadjam. Znam, znam.