nedostaje mi ...
jako...
Svaki dan mu se pozelim javiti barem 154 puta to pozelim...
Znam da mi nece odgovoriti...
znam da je tako odlucio...
on nije kao ja, on moze otici bez da zali...
a ja patim... i nije ga briga...
Nedostaje mi kako voda pustinji...
Nedostaju mi razgovori s njim, svađe s njim, njegova poruka, njegov glas...
sve njegovo
Najzalosnije je to sto mi nikad nece prestati nedostajati a moram glumiti kao da sam se oporavila, da ne ispadnem jadna...
a jadna sam...
jer 200000 pomislim na tebe... i svaki put se pregrizem, svaki put se borim sama sa sobom, da ti se ne javim...
Iz sata u sat iz dana u dan nedostajes sve vise...
Kako su lagali kad su rekli da vrijeme lijeci rane... u meni si i ranjavas me...
Kako da te prebolim?
Kako se to radi?