1990/2000 - Renesansa Akcijskog Filma

[Deckard]

Ovaj put nije anketa bilo bi toga malo previše. Ali ne mogu se oteti dojmu da su devedesete bile najplodnije desetljeće za akcijski film bilo po kritičarskim hvalospjevima, bilo po komercijalnom uspjehu, bilo po nekom svjetski prepoznatljivom statusu, a dobri dojmovi traju još i danas, za neke od naslova gotovo i dva desetljeća nakon što su snimljeni. Preveliki višak slobodnog vremena je doveo do toga da počnem malo reorganizirati osobnu kolekciju i nekako nisam mogao ne zamjetiti da svaki film koji znam sa vremena na vrijeme pogledati potječe upravo iz spomenutog razdoblja.

Tako je u tom desetljeću John McLane još jedanput postao čovjek na krivom mjestu u krivu vrijeme u Die Hard 2 (1990), da bi mu koju godinu kasnije preživjeli članovi obitelji Gruber objavili osobni rat u Die Hard: With a Vengeance (1995), a svoj je imidž mamurnog tipa koji uvijek ima nešto sarkastično za reći podcrtao nastupom u The Last Boy Scout (1991), a da je jedina osoba koja može spasiti planetu Zemlju ležerno dokazuje u Armageddonu (1998). Renny Harlin nakon režije spomenutog Die Hard 2 udružuje svoje snage sa Sylvesterom Stalloneom u akcijskoj napetici Cliffhanger (1993), postajući dio obećavajućeg elitnog društva koje sačinjavaju James Cameron, Paul Verhoven i John McTiernan - rasni akcijski redatelji koji vladaju žanrom kako autorskim izričajem tako i smislenim filmovima.

Podstanarsku holivudsku adresu u tim godinama dobiva i John Woo, koji svoj honkongški staž zaokružuje nabrijanim Hard Boiled (1992), a novu dionicu karijere otvara sa Hard Target (1993), uspjelim akcićem koji predstavlja Jean-Claude Van Damma kao nekog na koga bi se moglo računati pošto je godinu dana ranije nastupio u filmu Universal Soldier (1992) još jednog holivudskog podstanara Rolanda Emmericha i ostvario uistinu neočekivani uspjeh. Emmerich se okreće spektakularnijim SF ekstravagancijama, ali Woo se zadržava u akcijskim vodama, prvo se predstavljajući široj publici sa Broken Arrow (1996), a onda sve bacajući na koljena sa odličnim Face/Off (1997) - usput transformirajući plesača Travoltu u opakog motherfuckera sa dva pištolja. Ali, nije samo Travolta profitirao u suradnji sa Woom pošto Nicholas Cage postaje još jedan zaštitni trade mark akcijskog filma devedesetih. Michael Bay od anonimusa i redatelja jednog osrednjeg filma dobiva odriješene ruke da napravi pakao u zatvorenom zatvoru Alcatraz i šansu iskorištava maksimalno, Sean Connery dobiva priliku da odigra Bond igrača u poznim godinama, a Cage da odsvira drugu violinu. Zaključak je da su u The Rock (1996) šansu svi dobro iskoristili, ali Cage od druge violine postaje nabildana vojničina u hitu Con Air (1997), pretvarajući se u kućnog glumca producenta Jerry Bruckheimer i zaokružujući plodne devedesete sa nastupom u zabavnom Gone in Sixty Seconds (2000)

Steven Segal se ubacuje među profitabilne igrače sa svojim Under Siege (1992), a da probleme ne mora tražiti na otvorenom moru dokazuje i sa Under Siege 2: Dark Territory (1995), Sandra Bullock mora držati gas do daske dok Keanu Reeves pokušava deaktivirati paklenu napravu ispod jurećeg autobusa u furioznom Speed (1994), društvo mu pravi Jeff Bridges na istom poslu u Blown Away (1994), a Wesley Snipes postaje ubojiti Passenger 57 (1992),sve to iz prikrajka gleda uskrsnuli James Bond dok pijucka mućkani martini u GoldenEye (1995) dok mu iznad glave visi Tom Cruise u Mission: Impossible (1996) Martin Riggs i Roger Murtaugh dolaze na još par dana do zaslužene mirovine u Lethal Weapon 3 (1992) i Lethal Weapon 4 (1998) Harrison Ford postaje američki predsjednik koji vatrenim djelovanjem rješava pitanje neželjenih gostiju u Air Force One (1997), a da stare legende nimalo ne posustaju dok im mlađa generacija dahće za vratom pokazuje i Arnold Schwarzenegger nastupima u Total Recall (1990), Last Action Hero (1993) (koji doduše ispada flop biblijskih razmjera, ali reputacija mu svakim danom samo raste) i True Lies (1994) - zabavnom akcijskom razbibrigom koja Jamesa Camerona predstavlja u jednom opuštenijem izdanju, daleko od SF mainstrema i Terminator 2: Judgment Day (1991) no sami žanr SF/Akcije dobiva novu dozu adrenalina kroz pojavu The Matrix (1999)

Sve ovo je tek kraći pregled onoga što se pojavilo u jednom desetljeću, ali sve ih povezuje činjenica da su mahom bili uspješni, kritičarski dobro dočekani, svježih i originalnih ideja, puni maštovitih akcijskih scena, glumački dobro odrađeni. Izlazili su jedan za drugim, ponekad i dijelili medijski prostor i jednostavno mi je zanimljivo da se nikada nije osjetilo zasićenje tržišta. Pošto se u minulom desetljeću mogu na prste nabrojati filmovi koji su ljubiteljima akcije ostali u pozitivnom sjećanju, pitanje bi bilo - jesu li filmaši doživjeli blokadu pri stvaranju kreativnih ideja, jesu li želje gledatelja postale prezahtjevne ili su jednostavni akcijski filmovi stvar prošlosti?

[dr mladjo]

nestao je sovjetski savez,prestao je hladni rat pa su se jednostavno našli novi negativci-originalniji i pametniji :-D

[Deckard]

dr mladjo kaže:

nestao je sovjetski savez,prestao je hladni rat pa su se jednostavno našli novi negativci-originalniji i pametniji :-D

dr mladjo - pa gdje si ti do sada? Dobro došao natrag. Ima nešto istine u ovome što zboriš, stvarno nema puno rusa o ovim filmovima, potaknula se kreativnost.

[Jacob J. Harper]

Deckard kaže:

Ovaj put nije anketa bilo bi toga malo previše. Ali ne mogu se oteti dojmu da su devedesete bile najplodnije desetljeće za akcijski film

Isto i ja nego pitam se kako si dosao na ideju za ovakvu temu da te nije neko podstako ?

U svakom slucaju odlicna tema sa jako dobrim uvodnim postom.

[Deckard]

Jacob J. Harper kaže:

nego pitam se kako si dosao na ideju za ovakvu temu da te nije neko podstako ?

Malo smo se raspisali o akcijskim naslovima posljednjih par dana, malo prošetali alejom sjećanja, i nekako je ispalo da sve što me uhvatilo da pogledam potječe upravo iz devedesetih godina. Zasluge idu svima iako se već duže vrijeme poigravam sa idejom da napišem nešto o akcijskom filmu općenito pošto uopće nema teme tipa ''Najbolji...''. Malo je desetljeće jasnije definirano, ali koliko sam ovako malo bacio pogled u njemu se naslagalo toliko hitova da mi je to naprosto nevjerojatno.

[Han Solo]

Odličan uvodni post i tema, već sam stavio par zaboravljenih na skidanje

nego, zar nije trebalo biti u naslovu 1990-2000 umjesto 1990/2000

[Jacob J. Harper]

Han Solo kaže:

nego, zar nije trebalo biti u naslovu 1990-2000 umjesto 1990/2000

Ja bi pre reko da je trebalo biti 1990 - 1999.
Jer ako stavis 1990 - 2000 kako ces uraditi isto to za narednih 10 godina ? Jel ovako 2001 - 2010 nece ici vec 2000 - 2009.

[Deckard]

Nakon što sam malo prošao kroz velike igrače i one filmove koji se u cijelosti mogu nazvati akcijski orijentiranim, da malo zaokružim sa onima koji su u sebi nosili i naznake trilera, no svejedno bili predstavljeni kao dio akcijske scene devedesetih koja je prošla uspješno kroz box office ljestvice i kritičarske ocjene. Većina je naslova i danas aktualna bilo po svojoj originalnosti, neoriginalnosti, kultnom statusu ili dobrom nastupu glavnih glumaca koji su, osim što su dodali još jednu recku isplativosti uz svoje ime, pokazali kako i stari glumački lisci znaju naučiti neke nove trikove.

Moram započeti sa Genom Hackmanom i njegovim efektnim nastupom u Crimson Tide (1995), filmu gdje su pouzdani Tony Scott i tadašnji akcijski doktor Jerry Bruchenhaimer odlučili napraviti na atomskoj podmornici napraviti ni više ni manje nego pravu pobunu te pridobiti na svoju stranu oduvijek nesklone kritičare. Da se ne radi o slučajnom pogotku pokazuju i sa Enemy of the State (1998), urbanim techno trilerom gdje Hackman jednostavno nadmašuje nadolazeću kino atrakciju zvanu Will Smith u svakom kadru iako ga pola vremena tamo ni nema. Stari je Clint Eastwood preriju zamijenio gradskim betonom i počeo otvoreno zbijati šale na račun sve većeg broj vlastitih godina kroz lik zadihanog tajnog agenta u In the Line of Fire (1993), a da mu pod stare dane na pamet svašta pada pokazuje i Dustin Hoffman u ne tako sjajnom koliko isplativom Outbreak (1995). Prije nego je postao američki predsjednik u Air Force One (cijeli ovaj niz povezuje još jedno prepoznatljivo redateljsko ime - Wolfgang Pettersen) Harrison Ford je imidž Indiane Jonesa odlučio zamjeniti bjeguncem od pravde u The Fugitive (1993), a nakon toga se malo prošetao u špijunske vode jer, pošto je James Bond bio stavljen na police zaborava, a Ethan Hunt tek sjaj budućnosti u očima svojih producenata, bilo je vrijeme da najdraži američki informatičar dođe do velikog ekrana i Ford postaje Jack Ryan u solidnom Patriot Games (1992) te nešto boljem Clear and Present Danger (1994). Uvjerljiv ili ne, Fordova promjena stvara nove uspješnice devedesetih.

Ni mlađe snage ne spavaju dok traje obnova tako Tom Cruise svoj ulazak u devedesete započinje laganom uspješnicom Days of Thunder (1990) (Tony Scott nema nikakvih problema pri stvaranju hitova), a izlazak zaokružuje sa Mission: Impossible II (2000), financijski uspješnim dijelom franšize, no koja sam potvrđuje kako je John Woo doživio svoj kreativni limit te film nema prevelikih kritičarskih hvalospjeva kao prvi dio. Luc Besson dolazi malo posjetiti New York te nam pokazati kako ga vide oči Léon (1994), a nakon što je dušu i tijelo prodao kako bi skupio novac za svoj prvijenac, Robert Rodriguez ovaj put ne mora raditi istu stvar kako bi napravio Desperado (1995), a sve to iz prikrajka promatra mlađahni Val Kilmer kao Simon Templar u The Saint (1997), kojemu, nažalost, ne uspijeva lansirati još jednu spy franšizu jer film kritičarski biva dočekan na nož (nekako bez pravog razloga) ali ga publika ne izbjegava, postavljajući ga kao još jednu u nizu akcijskih uspješnica devedesetih.

Stariji redateljski vukovi rade nešto sporijim tempom, no isporučuju kvalitetno. Michael Mann nam napokon donosi susret dvije legendi Roberta DeNira i Ala Pacina u Heat (1995), na kraju ih razdvajajući jednim od najžešćih obračuna snimljenim na filmsku vrpcu, John Badham i Mel Gibson udružuju snage u još jednom laganom, rado gledanom, ljetnom hitu Bird on a Wire (1990), imenjak mu John McTiernan odbija raditi nastavak Die Hard franšize kako bi se igrao sa ruskom nuklearnom podmornicom u The Hunt for Red October (1990) (prvim nastavkom serijala u kojoj glavnu riječ ima već spomenuti Jack Ryan), a treći John iz ovog dijela, ovaj put se radi o Frankenheimeru, na sebe uzima zadatak snimanja jednog akcijskog trilera Ronin (1998), pokazujući svima kako se rade autentične potjere sa automobilima te da realnost u istima itekako ima svojih privlačnosti.

Što reći nego to da su ljubitelji poštenog akcijskog filma kroz devedesete imali jedan cijeli švedski stol na raspolaganju pri odabiru, poznati/nepoznati glumci su iz rukava izvlačili adute kojima su težili prema uspješnosti, redatelji su otvoreno tražili materijale na kojima bi se jasno i glasno poigrali sa raznim pirotehničkim sredstvima, producenti su tražili budući hit projekt temeljen na akcijskoj spektakularnosti...neka druga bolja vremena ili je tržište onda bilo pogodnije za razne kaskaderske akrobacije ostaje otvoreno pitanje.

[Paskaneman]

Deckard kaže:

Malo smo se raspisali o akcijskim naslovima posljednjih par dana, malo prošetali alejom sjećanja, i nekako je ispalo da sve što me uhvatilo da pogledam potječe upravo iz devedesetih godina. ...

..ali ipak neki on najvecih su iz 80-tih..

• Predator (1987)
• The Terminator (1984)
• Die Hard (1988)
• Commando (1985)
• First Blood (1982)
• Cobra (1986)
• Tango & Cash (1989)

...

[B52]

Ovaaaj... možda ti nije trebao 2. dio.. mislim svaka čast na trudu, ali po meni ovdje dosta filmova nisu baš akcijski, pogotovo ne onakvi na kakve si mislio u svom 1. postu ()

Outbreak, Days of thunder, Grimizna plima...

[Deckard]

B52 kaže:

Ovaaaj... možda ti nije trebao 2. dio.. mislim svaka čast na trudu, ali po meni ovdje dosta filmova nisu baš akcijski, pogotovo ne onakvi na kakve si mislio u svom 1. postu ()

Outbreak, Days of thunder, Grimizna plima...

Ma, to sam složio jedan pod žanr koji se također pojavio u devedesetima, akcijski triler ili techno triler, kombinacija filmova koji se ne mogu smjestiti ni u jednu od dvije kategorije - pa tek toliko da se prođe i kroz njih jer većina njih temelji dio radnje na akcijskim scenama. Zato ovaj put nisam ni otvarao ankete već čisto jedan mali pregled koliko je toga bilo u devedesetima.

[Deckard]

paskaneman kaže:

..ali ipak neki on najvecih su iz 80-tih..

• Predator (1987)
• The Terminator (1984)
• Die Hard (1988)
• Commando (1985)
• First Blood (1982)
• Cobra (1986)
• Tango & Cash (1989)

...

Ma, naravno - tu nema diskusije, ali devedesete su mi donijele raznolikost, pojavu nekih drugih imena, John Woo stil je postao sastavni dio američke akcijske scene, John McLane je učvrstio svoj status u devedesetima, Terminator 2 je donio nešto novo i neviđeno, pojavili su se neki glumci tipa Denzel Washington i Nicholas Cage u akcijskim rolama - nije da su devedesete donijele nešto baš tako kultno (ovisno o gledištu, naravno) kao Terminator ili prvog Ramba, no unijele su raznolikost - iz upotrebe izbacile mišićavu dominaciju Arnija i Slya - pokušavalo se prikazati što realniju priču...Ima tih stvari koje su mi nekako u 90-ima postale izraženije, pa sam zato njih uzeo za malo diskusiju

[Paskaneman]

Deckard kaže:

Ma, naravno - tu nema diskusije, ali devedesete su mi donijele raznolikost, pojavu nekih drugih imena, John Woo stil je postao sastavni dio američke akcijske scene, John McLane je učvrstio svoj status u devedesetima, Terminator 2 je donio nešto novo i neviđeno, pojavili su se neki glumci tipa Denzel Washington i Nicholas Cage u akcijskim rolama - nije da su devedesete donijele nešto baš tako kultno (ovisno o gledištu, naravno) kao Terminator ili prvog Ramba, no unijele su raznolikost - iz upotrebe izbacile mišićavu dominaciju Arnija i Slya - pokušavalo se prikazati što realniju priču...Ima tih stvari koje su mi nekako u 90-ima postale izraženije, pa sam zato njih uzeo za malo diskusiju

boldano si odlicno srocio

sve sto postoji teži određenom napretku. U prirodi se to zove evolucija a kod neživih stvari to se zove usavršavanje..

80-te bi nazvao rođenjem akcijskog žanra u punom smislu koji je ujedno i iznjedrio prvenstveno akcijski orijentirane glumce (Bruce, Arnold, Sylvester, JCVD...)

u 90-tima se vec vidi napredak koji si ti maloprije spomenia..(manje misica više mozga, napredak tehnologije donosi novi uvid neprijatelja i etc.)

Deckard kaže:

Ma, naravno - tu nema diskusije, ali devedesete su mi donijele raznolikost, pojavu nekih drugih imena, John Woo stil je postao sastavni dio američke akcijske scene, John McLane je učvrstio svoj status u devedesetima, Terminator 2 je donio nešto novo i neviđeno, pojavili su se neki glumci tipa Denzel Washington i Nicholas Cage u akcijskim rolama

Denzel Washingtona i Nicolas Cagea bi svrstao u jednu zasebnu kategoriju..oni nisu tipicni akcijski glumci kao Bruce, Arnold, Sylvester, JCVD i ostala kompa..

..oni za razliku od njih ''znaju'' glumiti..odnosno rekao bi da su veci dio svoje slave stekli u akcijskim filmovima ali isto tako znaju odglumiti i karakterne likove..nezaboravimo da su i Cage a pogotovo Denzel vlasnici ukupno 3 oskara i to sva tri za karakterne uloge u prvenstveno dramskim ulogama..(iako treba priznati da je Trainig Day baziran na akciji..)

[Deckard]

paskaneman kaže:

Denzel Washingtona i Nicolas Cagea bi svrstao u jednu zasebnu kategoriju..oni nisu tipicni akcijski glumci kao Bruce, Arnold, Sylvester, JCVD i ostala kompa..

..oni za razliku od njih ''znaju'' glumiti..odnosno rekao bi da su veci dio svoje slave stekli u akcijskim filmovima ali isto tako znaju odglumiti i karakterne likove..nezaboravimo da su i Cage a pogotovo Denzel vlasnici ukupno 3 oskara i to sva tri za karakterne uloge u prvenstveno dramskim ulogama..(iako treba priznati da je Trainig Day baziran na akciji..)

Baš sam to mislio Denzel i Cage su svoju publiku pronašli prvo u karakternijim ulogama, a onda su ušli u akcijski žanr te ga na taj način počeli stvarati prihvatljivijim i za one koji su ga uglavnom izbjegavali radi jednodimenzionalnosti koja je vladala do devedesetih. Iako staroj gardi svakako treba priznati to da su bili svojevremeni pioniri, no žanr je tek sa pojavom onih koju znaju glumiti (to je malo trapavije sročeno) ušao u novu fazu. Razrada, ili evolucija, je prodrla i do kritičara, pa su zato devedesete nekako kritičarski najpovoljnije za akcijski žanr, iako ne baš za nabrajanje kultnih ostvarenja koja su bila prva u nekim stvarima.

[cul-de-sac]

paskaneman kaže:

..ali ipak neki on najvecih su iz 80-tih..

• Predator (1987)
• The Terminator (1984)
• Die Hard (1988)
• Commando (1985)
• First Blood (1982)
• Cobra (1986)
• Tango & Cash (1989)

...

Verhoeven ništa?!? RoboCop?

Tango&Cash i Cobra su bofl roba, onda i danas, a kad već navodiš obveznu akcijsku lektiru osamdesetih gdje je Smrtonosno oružje?

[Paskaneman]

cul-de-sac kaže:

Verhoeven ništa?!? RoboCop?

Tango&Cash i Cobra su bofl roba, onda i danas, a kad već navodiš obveznu akcijsku lektiru osamdesetih gdje je Smrtonosno oružje?

nitko ne navodi ''obaveznu akcijsku lektiru''

ali nevidis da san stavia 3 tockice, i to jos boldane i to jos na velicinu 4 da se lako primjete..

spomenia san samo par akcijskih koji su mi prvi pali na pamet..

[cul-de-sac]

Tek sam sad vidio točkice, morat ću kod okulista, dioptrija uznapredovala

[fairy feller]

nitko nije spomenuo daylight a meni je to jedan od ponajboljih akcića '90-ih (uz već prije spomenute die hardove, cliffhangera, terminatora 2 i demolition mana). jest da je komercijalni uspjeh izostao jer stallone je prikazan životnije nego u svojim ostalim filmovima (nije veći od života) pa je to ljudima zasmetalo valjda kao i u rockyu 5 ali scena kad se spušta kroz ventilaciju je jedna od najboljih akcijskih scena '90-ih i pisalo se svojevremeno o toj sceni kao o najboljoj sceni toga tipa uz cruisevo spuštanje u prvoj nemogućoj misiji.
i vidim da nitko baš ne spominje demolition mana a to je jedan od najzabavnijih akcijskih sf filmova '90-ih, sly i snipes su mi odlični u svojim ulogama i film ima najzabavnije prikazanu budućnost od svih filmova koje sam gledao računajući i komedije. i spomenuo bi još true lies kao jednog od top 10 akcića 90-ih koji se može mjeriti sa svime što su arnie a i cameron napravili u 80-ima (s time da ne potcjenjujem genijalne terminatora, predatora, aliense i abyss)

[Dragonrage]

E Deckard...fenomenalna tema i još fenomenalniji postovi...jebote, ovo bi trebalo biti objavljeno kao cjeloviti tekst na nekoj filmskoj stranici...zaista ima tu kvalitetu

[Dragonrage]

BTW..ja bih u ovoj drugoj kategoriji, akcijskih trilera još svkakao spomenuo meni fenbomenaln akcijski triler The Negotiator