Odmak od stvarnosti

[Aphex]

volver kaže:

Ono što sam ja zapravo polemizirala jeste kvaliteta opažanja kao uvida u zbiljsko, stvarnost neke egzistencije u njenim vidovima i koliko mi kao opazitelji smijemo pretendirati na njeno poznavanje, istinitost, ako su to naše istine koje se ne moraju poklapati i s onim što je stvarno, zbiljsko za neku egzistenciju kao drugačiju od naše, nama Drugog? Ne počiva li upravo na tim pretenzijama, uvjerenju kako je naša stvarnost ( domet uvida opažanjem ) mjerodavna, nepravda koju činimo drugima u svijetu?
Koliko toga ne vidimo? To je bit mog pitanja. A da bi mogli vjerovati kako je to stvarnost ( i onih na koje se ona odnosi ) a ne zabluda.

Možda se distanciranje sastoji upravo u shvaćanju da naša stvarnost, naš doživljaj, ne predstavlja jedini mogući i istiniti doživljaj. Ako se distanciramo od našeg doživljaja stvarnosti, onda možda možemo sagledati (tj. možemo pokušati sagledati) kako ta stvarnost izgleda drugoj osobi. Ako shvatimo kako stvarnost izgleda onome s kim smo u sukobu, možemo prije riješiti sukob.

Odmak od stvarnosti može jedino biti odmak od vlastite stvarnosti prema pokušaju shvaćanja tuđe stvarnosti.

[ThirdGuard]

Stvarnost je - život (od rođejna do smrti). Mislim da zbog toga ne postoji "odmicanje".

[Volver]

Aphex kaže:

Možda se distanciranje sastoji upravo u shvaćanju da naša stvarnost, naš doživljaj, ne predstavlja jedini mogući i istiniti doživljaj. Ako se distanciramo od našeg doživljaja stvarnosti, onda možda možemo sagledati (tj. možemo pokušati sagledati) kako ta stvarnost izgleda drugoj osobi. Ako shvatimo kako stvarnost izgleda onome s kim smo u sukobu, možemo prije riješiti sukob.

Odmak od stvarnosti može jedino biti odmak od vlastite stvarnosti prema pokušaju shvaćanja tuđe stvarnosti.

Lijepo si ovo napisao. ( eto, u komentar samo toliko )

[samting]

volver kaže:

Ako stojiš naspram jednom krajoliku prirode i gledaš ga, kako tumačiš tu distancu u kontekstu ovog gore što si rekao?

Kao igru. Što je poznavanje njenih pravila potpunije to je ista zabavnija, a radost dosljednija. Svi bez iznimke mislimo baš za sebe da je igramo bolje od drugoga. Život po sebi je čisti hedonizam, a svako biće je manifestacija istog. Bez iznimke. Potez u kojem se razlikuje vještiji igrač od onog manje takvog je uvijek u kvaliteti slike koju dobivaju. Kakvu sliku dobivaju ovisi o tome koji je upućeniji u pravila same igre. Upućeniji je onaj koji se pažljivije pozabavi dubinom onoga što je bitno. Uvijek je najbitnije baš ono šta je najbliže bitku. Najbliže bitku je uvijek ono šta izranja iz nas, šta nam omogućuje da doživimo bilo koji podražaj kao ključni dio igre. Centar svakog podražaja sam upravo ja, a sobom neće nitko da se bavi.

[Volver]

Sve ovo što si napisao - sviđa mi je. Samo ne znam što točno da mislim o riječima: "igra", "pravila igre", "ključni dio igre".
Igra... - nekako mi nije termin, koji bih uključila u (svoj ) opis, doživljaj svijeta.

[PERLA_]

Skužajte.
Odmak od stvarnosti je onda kada subotom navečer provodiš vrijeme na forumu, a ne trošiš goru polovicu.
Budući da ja tu stvarnost trenutno ne mogu realizirati, odmakla sam se od iste i naletjela na ovaj topik.
To je to.

[Pezhetairos]

PERLA_ kaže:

Skužajte.
Odmak od stvarnosti je onda kada subotom navečer provodiš vrijeme na forumu, a ne trošiš goru polovicu.
Budući da ja tu stvarnost trenutno ne mogu realizirati, odmakla sam se od iste i naletjela na ovaj topik.
To je to.

kako je to super :dead:

[Dijaa]

ma nemoguće je 'odmaknuti se od stvarnosti' jer stvarnost je sve, misao je stvarnost, iluzija je također stvarnost... kad nešto sagledavamo u drugim kontekstima, to je isto stvarnost... bilo kakvo djelovanje (pa makar i umno) je stvarnost... nema odmaka

[planinar]

Dijaa kaže:

ma nemoguće je 'odmaknuti se od stvarnosti' jer stvarnost je sve, misao je stvarnost, iluzija je također stvarnost... kad nešto sagledavamo u drugim kontekstima, to je isto stvarnost... bilo kakvo djelovanje (pa makar i umno) je stvarnost... nema odmaka

Iluzija je stvarnost - jasno, jer je to naša iluzija. No, ako smo unaprijed svjesni da je naša stvarnost iluzija, mi smo se tako od nje odmakli kao aktivni promatrač, kao kakav lucidni sanjač ili kao nekakav promatrač povijesti budućnosti, gdje zapravo promatramo sebe u promatranju i tako otkrivamo zašto je naša stvarnost takva kakvom je vidimo.