UVOĐENJE VARANTA
Radnici Ine i T-HT-a s povlasticama na burzu
Treća faza privatizacije Ine ima još dosta pitanja bez odgovora, ali prošli tjedan nagoviješteno je kako bi ona u domaću burzovnu ponudu mogla uvesti i novi instrument trgovanja - tzv. varant (warrant). Predsjednik Hanfe Ante Samodol rekao je kako bi Ininim zaposlenicima 30 dana prije upisa sedam posto tj. pravima na povlaštenu kupnju dionica koje bi im Ina distribuirala u obliku
burzovno trživog opcijskog vrijednosnog papira. Osim za 'inaše' instrument bi se nešto kasnije primijenio i u slučaju radničkih dionica T-HT-a te drugim sličnim zahvatima
Samodolov istup na financisjkoj konferenciji dao je naslutiti da varanti još nisu čvrsto ili definitivno opredjeljenje Vlade u sklopu modela prodaje sedam posto Ine zaposlenima. No, on upućuje i da se u pripremama tog koraka privatizacije otvorilo pitanje kako najbolje zaštititi one koji imaju pravo ali ga nisu u mogućnosti iskoristiti kroz upis dionica.
Premda ključevi za alokaciju još nisu poznati, dovoljno je reći da je prema sadašnjim tržišnim cijenama (3250-3300 kuna) paket od 700.000 dionica vrijedan oko 2,3 milijarde kuna. Uz pretpostavku da se zaposlenicima Ine ponude po cijeni na razini oko 2000 kuna (što je jedna od aktualnih hipoteza), cijeli paket 'inaše' bi stajao oko 1,4 milijarde kuna, što znači da bi im na minuli rad država dodijelila povlasticu vrijednu oko 900 milijuna kuna.
Uz trgovanje tim pravima na burzi, primjenom varanta zasigurno bi se postiglo to da veći dio te potencijale zarade ostane izvornim imateljima povlastice nego u slučaju da oni koji nisu u prilici sami iskoristiti pravo povlaštene kupnje budu prepušteni ponudama torbara.
Drugim riječima, varant koji za x dana daje pravo upisa po cijeni od npr. 2000 kuna za dionice koje na tržištu vrijede npr. 3300 kuna, na burzi se u pravilu ne bi mogao prodati baš po 1300 kuna jer kupci na burzi u tom slučaju nemaju motiva. Posve je sigurno da bi se kod onih koji neće sami upisivati dionice državni poklon, odnosno zarada u razlici tržišne i povlaštene cijene uz varante, raspodjela više u korist izvornih imatelja nego što je to slučaj s torbarima.
Zanimljivo kod priče o varantima svakako su rokovi. Računa li se ozbiljno s njihovim uvođenja u slučaju Ine, treća faza privatizacije teško da bi mogla uslijediti već u lipnju, tj. netom po isteku šestomjesečnog tzv. lock up razdoblja, otvorena s uvrštenjem Ine na burzu po okončanju javne ponude dionica. No čini se da se ni ostatak priprema ne uklapa u lipanjsku realizaciju.
Za slijed privatizacije zainteresiran je čelnik MOL-a HernandiIako je Ina prije mjesec i pol objavila neobvezujući poziv bivšim zaposlenicima, o konačnom modelu - od formule alokacije s obzirom na broj sudionika, radni staž i cijenu dionica, odnosno maksimalni paket - Vlada se tek treba očitovati, a cijelu priču treba potvrditi i Sabor.
To znači da bi Hanfa kao regulator, Središnja depozitarna agencija kao središnja točka prijeboja i namire, te Ina kao izdavatelj ipak mogli imati vremena za osiguranje tehničkih pretpostavki i prilagodbi bez kojih je provedba ideje o varantima nemoguća. Mogućnost javnog trgovanja certifikatom o pravu na sudjelovanje u povlaštenom upisu dionica regulatoru olakšava posao zbog transparentnosti postupka, imateljima prava i investitorima iskristalizirala bi se fer cijena, a time bi se uvelike eliminirala i torbarenja koja obično prate slične zahvate, mišljenja su u Hanfi. Kad su posrijedi torbarenje i fer cijena, treba ipak učiniti i korak dalje, kažu eksponenti fondovske industrije.
Taj korak dalje podrazumijeva otklanjanje tehničko-statutarnih prepreka kako bi fondovi nesmetano mogli kupovati varante. To se smatra jednim od preduvjeta da bi se u konačnici formirala fer cijena koja cijeloj priči daje puni smisao. Ukratko, uz potražnju koju bi kreirali fondovi varanti bi se vjerojatno mogli prodati po cijeni koja bi bila bliža razlici između tržišne i povlaštene cijene dionice Ine nego u slučaju da fondovi ne budu imali mogućnost kupovati ih. Na Zagrebačkoj burzi također zagovaraju uvođenje novog instrumenta trgovanja jer se time obogaćuje ponuda i povećava promet.
Roberto Motušić, direktor burze, za uvođenje varanta u burzovnu trgovinu založio se nešto prije govoreći o dokapitalizacijama privatnom ponudom u kojima je pravo sudjelovanja u povećanju kapitala utvrđeno za postojeće dioničare. U svijetu je to uobičajeno, kaže, a time bi se dioničarima koji ne mogu ili ne žele sami upisati nove dionice ipak omogućilo da ostvare pravo koje nose njihove dionice.
'To, konačno, ne ograničava ni velike dioničare da ih kupe', kaže Motušić. U poslovnim krugovima bliskim Ini tvrdi se da Inin strateški partner Mol ipak nije tako oduševljen benefitima koje vezano uz varante ističu u Hanfi i na burzi. No to nije teško razumjeti jer su njihovi interesi i prioriteti drukčiji.
www.poslovni.hr
četvrtak, 26.4.2007.
Linearni mod
