Priče sa psihijatrije

[sita]

[QUOTE=zaphod;19227004]

sita kaže:

Mene su često vezali. Bila sam opsjednuta sa stajanjem na prozoru a njima se to nije sviđalo. Nisam niš vikala, samo bi stajala.

Najmorbidnije iskustvo mi je bilo... Često bi se iz tih sranja (stezulja...) uspjela izvući. I jednom me jedna sestra užasno jako svezala (poslije mi je bilo sve plavo oko ruku) i stala ispred mene i počela plesat i pjevat :" Hee hee, kaj mi saaad mooožeš??"
QUOTE]

cini mi se kao odlican primjer nepotrebnog izivljavanja na nekome tko je bolestan.
sta ljudi rade dok su u tim stezuljama? pretpostavljam da ne mozes puno, ali jel mozes hodat i pricat s ostalim pacijentima? ili gledat tv?
a ova sestra je kao zdrava, a?

Ne, stavili su mi stezulju i vezali mi noge s nekakvim kožnim sranjima. I ... mislim da su mi i ruke sve zali s tim isto.

Ispričala sam to svojoj psihijatrici kod koje idem privatno i ona mi je rekla da se može desiti "profesionalni odmak" kod ljudi koji rade na takvim odjelima. Al opet - meni to ne bi nikaaaad palo na pamet, da idem tak plesat i pjevat. Koma!

[*Bianca*]

Bok svima,
kao nažalost bivši pacijent bolnice Vrapče htjela bih prikupiti vjerojatno (kao i meni) gorka iskustva iz ''žute kuće''...
Naime, tamo sam bila hospitalizirana u ljeto prije dvije godine i ne može čovjek prosto vjerovat koliko je osoblje neljubazno i nehumano... Barem su prema meni bili takvi i to na odjelu urgentne psihijatrije gdje čovjeku i treba najviše pažnje i koja lijepa....
Npr. ja sam zabrijala da se moram ići otuširati gola (ne znajući za sebe) i smočila sam kosu.. tada je nakon podosta vremena došla sestra i počela vikati da zašto sam se skinula (kao ja sam to htjela) a kad su moji došli u posjetu i vidjeli me mokru rekla je da sam se uznojila !!!
Oni koji su na žalost bili tamo, znaju da što vam je bolje to su i oni ljubazniji, znači penjete se od prizemlja, 1. kata, 2. kata do dnevnih posjeta kada vam se svi dive kako ste lijepi i sređeni, a dok sam bila tamo nijednom nije samnom obavljena psihoterapija...
Žalosno, ali tamo su najveći broj pacijenata vrlo mladi ljudi uglavnom slabije platežne moći koji bez novaca ne mogu ništa.
Čak mi je padalo napamet donirati neku svotu novaca ili hranu, odjeću itd. ali se bojim ili da mi to neće dopustiti ili da neće završiti u krivim rukama....
Molim sve koji su imali slična iskustva da mi se jave...
Btw. ono glavno.. moja dijagnoza je Bipolarni-afektivni poremećaj....
Isto tako su dobro došla i pozitivna iskustva....

[*Bianca*]

Ovako.. mogu se slobodno nadovezati budući da nažalost imam informaciju iz prve ruke ( čitaj bila tamo 3 mjeseca ).
Što se tiče vezanja, mene su toliko nakljukali tabletama da se nisam mogla ni pokrenuti. Zapravo, ja nisam bila agresivna.
Jedan grozna situacija - izašla sam iz svoje sobe i tumarala okolo, iz druge sobe je izašla cura kojoj je curila slina iz usta i pružila mi je ruke, ja sam joj htjela pomoći ali ne znam kako i uhvatila je za ruke.. da bi k tome tehničar pred cijelom publikom sestara komentirao ''pa daj se već jednom poljubite''.. u tom trenu sam se osjećala tako jadno dok se osoblje hihotalo. Ima toga još puno.....
Npr. sjedim ja i gledam u neku doktoricu a ona meni se meni onako drsko obrati: '' a šta ti gledaš??? ''
Padalo mi je napamet kako uopće pomoći tim ljudima.... jedino da je netko od obitelji non-stop uz vas ( onda se prave fini ) ali to ne bi ni dopustili,a i masa ljudi je tamo koja nema nikoga nego je prepuštena na milost i nemilost osoblja bolnice.
Da nije bilo mojih bližnjih koji su me na jedviti nagovor dežurnog dr. uspjeli prebaciti u ''bolji'' odjel 'ko zna čega bi se sve nagledala.....
Eto.... tuga, jad i čemer

[*Bianca*]

rejoflajt kaže:

mislim da se krenulo u skroz krivom smjeru. ciganka i mobiteli, itd...to su nevažne gluposti.
nego da se krene možda s kritičkog stajališta, kakav je tretman, onaj ljudski i profesionalni, odnos prema duševnom bolesniku, da se malo raskrinka taj "tabu ludnice" u našem društvu.
stigmatizacija je strašno velik problem.
znači, da počnemo od liječnika pa do tehničkog osoblja- kako se zaista odnose prema biću, kao prema nekome tko je "lud", bolestan, "manje vrijedan", kao netko na čijem bi se mjestu jednog dana mogao naći i taj dr...itd...itd

[QUOTE=sita;19242010]

zaphod kaže:

Ne, stavili su mi stezulju i vezali mi noge s nekakvim kožnim sranjima. I ... mislim da su mi i ruke sve zali s tim isto.

Ispričala sam to svojoj psihijatrici kod koje idem privatno i ona mi je rekla da se može desiti "profesionalni odmak" kod ljudi koji rade na takvim odjelima. Al opet - meni to ne bi nikaaaad palo na pamet, da idem tak plesat i pjevat. Koma!

Ja sam također tamo bila i stvarno ne možeš vjerovati da ljudi koji tamo rade nemaju niti malo emocionalne inteligencije niti suosjećanja ( glavni mi je tehničar koji cijelu noć uz kavu i cigarete karta belu na kompu i usput te pita kako se zoveš a ti ne možeš pokrenuti usta od tableta )... Ma ja imam stvarno grozna iskustva koja su za plakati....

[Engelchen00012]

Ja, hvala Bogu, nisam bila nikad u "zutoj kuci"! Ali moram reci da sam upravo tako zamisljala te ustanove. Kao horor zivi! Nije mi ni padalo na pamet da tamo vlada humanost.

[*Bianca*]

vigilanty kaže:

Slažem se, s tim da bih dodala da možemo obraditi stigmatizaciju i predrasude u cijelini - i prema osoblju! Pogotovo od strane suradnih struka. Osoblje radi iznimno zahtjevan posao, to također treba uračunati. A i biti samokritičan, po pitanju toga koliko mi kao pojedinci i društvo doprinosimo ostvarivanju boljih uvjeta. Svi se slažu da bi htjeli bolje, ali samo da nam je "daleko od očiju i od srca", neka to obave oni čudaci (osoblje), šta god oni već radili...! Nije pošteno, niti zrelo.

Ne znam da li pišeš iz osobnog iskustva ali ono što sam ja proživjela tamo i vidjela (pišem o odjelu urgentne psih.) je van svakih granica humanog rada. Sestre i tehničari dolaze u sobe samo kada je vizita... Deru se na tebe zato jer si gol (kao ti to radiš namjerno), kartaju belu na kompu i ulizuju se doktorima.. ma fuj....

[vigilanty]

Nemam iskustva tamo. Ali, ako dođem, nastojat ću steći pravi uvid i promijeniti sve što mogu.

[vigilanty]

[Vess]

vigilanty kaže:

Da. To su posljedice psihopatske manipulacije. institucije bi trebale biti rezistentne, u teoriji. Ako ne, ili ne dovoljno, onda je to zapravo posljedica zaostalosti na razini jednog cijelog društva.
Pa tako, te psihopatskemanipulacije zapravo, puno veće probleme stvaraju u puno svakodnevnijim stvarima. Pogoduju napretku u nekoj tvrtci, dobivanju glasova na izborima... pa sve do izvrtanja i izvlačenja riječi iz konteksta na, recimo, ovakvom forumu, npr. Prvo treba čistiti pred svojim pragom! Onda se stvaraju preduvijeti za efikasnije nošenje s navedenim aferama.

Točno!

[leptirica 2]

Jedanput se jedna frendica nalila ko mila majka a pila je antibiotike,pa ih pomiješala sa red bullom ,votkom i raznim drugim elixirima i dobila napad ludila i došla po nju hitna i završi ona na psihijatriji i kaže da tu prvu noć nije savala 2 sata u komadu od straha da joj jedan ženska nebi nešto učinila,jedna je mokrila po podu nasred sobe,a jedna starija je mažnjavala mobitele po sobama i skrivala ih kod sebe pod madracem i čak i gaćicamamislim ima svakakvih stvari gdje čovijek jelte suhvati koliko je normalan

[Bule]

leptirica 2 kaže:

Jedanput se jedna frendica nalila ko mila majka a pila je antibiotike,pa ih pomiješala sa red bullom ,votkom i raznim drugim elixirima i dobila napad ludila i došla po nju hitna i završi ona na psihijatriji i kaže da tu prvu noć nije savala 2 sata u komadu od straha da joj jedan ženska nebi nešto učinila,jedna je mokrila po podu nasred sobe,a jedna starija je mažnjavala mobitele po sobama i skrivala ih kod sebe pod madracem i čak i gaćicamamislim ima svakakvih stvari gdje čovijek jelte suhvati koliko je normalan

Ja sam nako završetka DR imao problemčića sa PTSP-em,pa sam bio u Dubravi,a nakon toga nekoliko puta u Vrapču.I sada odem po par dana na kontrolu,ali me ne zadržavaju već samo obavim razgovor sa Liječnicom.Vratili su mi i vozačku.
Svi ovi opisi su vrlo subjektivni i u većini slučajeva nisu realni.
osoblje u urgentnom dijelu je vrlo požrtvovano i brine se o pacijentima.
Najveći problem su takozvani pacijenti koji prezimljavaju u Vrapču,a to je posebno postalo aktualno nakon što je izgrađen novi urgentni dio(Staklara),
jer sada je zbilja postalo udobno.Ti takozvani pacijenti su u biti posve zdravi ljudi koji jednostavno nazovu hitnu i kažu da će se ubiti,i Vrapče ga mora po sili zakona primiti na sedam dana minimalno,pa kad izađu onda ispočetka i tako cijelu zimu dok ih ljeti nema.
u starom dijelu je bilo i švercanja i prodaje kave i cigara na komad pacijentima,i svega drugog,ali znam da seksa sa pacijenticama nije bilo,to su najobičnije izmišljotine.
ja sam jednome što je prodavao cigarete komad za kutiju na dug pacijentima,uzeo dvije šteke F-160 stari,i kada mi je došla posjeta fino sam mu da kutiju cigara,i rekao mu pa što bi ti rekao si kutija za cigaretu i evo ti.
on je znao da sam ja zbog PTSP-ija i da nisam simulant i samo se povukao.
A bolničari su se samo nasmijali,i meni namigivali.

[dersette]

zaphod kaže:

pozdrav,

da li netko zna kakve zanimljive priče, ispovjesti, sjedočanstva iz naših psihijatrijskih ustanova?

poznanik ima frenda koji je u jednoj takvoj ustanovi (rijeka) i kaže da ima dosta sexa po kupaonicama po noći i da se osoblje zaključa i pravi da neznaju što se događa do jutra....

Ovo je opasno, vrlo lako mođe doći do silovanja, jer ovi ne žele znati što se događa.

Znam da se to događa i u ustanovama za djecu, imaju svoje nagone,a s obzirom na svoje dijagnoze i asocijalnost, neznaju ispoljavati svoju seksualnost na zdrav način. Mogu misliti tek odrasli u sličnim ustanovama.

[Krevet]

Čitam ove priče pa da malo podignem temu...
Kad ljudi čuju riječ "psihijatrija", prvo im padne na pamet Vrapče pa se i ovdje većinom piše o Vrapču.
Ima li tko kakvih iskustava iz drugih psihijatrijskih bolnica tipa JANKOMIR? Čujem da se ta bolnica dosta razvila i izgradila...

Ili možda iz Popovače......... Rab, Ugljan???

[krena]

Krevet kaže:

Čitam ove priče pa da malo podignem temu...
Kad ljudi čuju riječ "psihijatrija", prvo im padne na pamet Vrapče pa se i ovdje većinom piše o Vrapču.
Ima li tko kakvih iskustava iz drugih psihijatrijskih bolnica tipa JANKOMIR? Čujem da se ta bolnica dosta razvila i izgradila...

Ili možda iz Popovače......... Rab, Ugljan???

Moramo malo biti veseliji na ovoj temi: http://www.slobodnadalmacija.hr/scen...niji-nego-vani
22.05.2013. | 21:47
Mladen Grdović izašao sa psihijatrije: Tamo je super, ljudi su puno pametniji nego vani!

[dada2014]

ožujska kaže:

a sta ces - pampersice su skupe a i ko bi ga mijenjo.

Slucajno sam nabasala na ovu temu
Hvala bogu da nisam nikad bila u toj bolnici .aali mi nije jasna jedna stvar .

Zar uz stezulju ne ide i pelena ispod
Pa ne mora biti pampersica ima i drugih bebljih pelena.
Kad imas stezulju ne moze se sam / sama skinjut da ode na wc

[dobar_dan]

moja priča sa neuro-psihijatrije:

imam neurološku bolest(MS), dobio sam relaps i nekako sam se dovukao do prijemne ambulante.

sjedim u kolicima i čekam da se neko sjeti da sam tu.

u međuvremenu sam morao pišati, pa sam zadnjim atomom snage otišao na WC. U tom trenutku ulazi sestra i počne urlati kako se usuđujem koristiti WC za osoblje.

Tada sam se sjetio scene iz filma "Let iznad kukavičjeg gnijezda" kad glavni lik davi sestru.

BTW nemam psihijatrijsku dijagnozu (neki kažu da smo svi ludi)

[Diego Rivera]

evo jedna priča, pa tko želi nek čita. Samo da kažem, u pripremi je i knjiga

[Silence.]

Kada čitam ove priče... Moj boravak tamo je bio kao u raju u usporedbi s ovim.

Poslano sa mog 6039Y koristeći Tapatalk

[Diego Rivera]

Silence. kaže:

Kada čitam ove priče... Moj boravak tamo je bio kao u raju u usporedbi s ovim.

Poslano sa mog 6039Y koristeći Tapatalk

Gdje si ti ležala i zbog čega, ako se smije znati?

[chicago_No1]

Pozdrav svima!

Evo jedan osvrt čovjeka koji je prošao za svoje godine tako malo, a opet tako puno po raznoraznim psihijatrijskim ustanovama, a nešto i u zatvorima u lijepoj našoj....pa krenimo....

Što se tiče psihijatrijskih ustanova, osobno sam boravio na psihijatriji u Osijeku 5 puta, Popovači dva puta, te u Zatvorskoj bolnici u Svetošimunskoj dva puta na odjelu psihijatrije. U Osijeku 2006. i 2007. godine, u Popovači 2007. godine, te od 2008. - 2010., a u Šimunskoj na odjelu psihijatrije 2008. godine. U Osijeku je tada (2006. - 2007.) bio otvoreni tip ustanove, znači moglo se izići sa odjela u bilo koje doba dana i šetati po krugu cijelog KBC Osijek, osim po noći, tj. do 22h, kada je noćni odmor. To su barake prenamjenjene za psihijatrijiske bolesnike, znači dno dna, no dobro. Tada sam imao, te 2006. 18 godina. Klasika je tada bila da su 95% pacijenata na akutnom odjelu (ima dva odjela: akutni i socijalni) bili ko zombiji od lijekova, maksimalno sedirani, ja sam se čak prvih dana znao samo srušiti od previše terapije na pod i naravno sav izubijati, jer nisam bio u stanju ni ruke podići, da barem lice sačuvam. Imao sam tada oko 90kg, a još sam imao i veliku toleranciju na lijekove, jer sam ih i zloupotrebljavao tih godina, tipa: normabel, helex i alkohol u izlascima. Osoblje u Osijeku je bilo kako to obično biva dobro i suradljivo prema onima koji imaju štelu na psihijatriji ili su boljeg imovinskog statusa(npr. ja), tako da nisam nikada bio vezan za krevet, a u Osijeku tzv. stezulja nije se primjenjivala tada, kako je sada - ne znam. Na drugom odjelu psihijatrije, socijalnoj psihijatriji - to je lakši odjel sa tzv. lakšim pacijentima, tamo nema ni vezivanja, osoblje je daleko pristupačnije kao i liječnici za razliku od akutne psihijatrije, a na akutnoj je tada bila mantra; kad počneš raditi gluposti ili budeš agresivan da ti se počnu prijetiti da će te poslati u Popovaču, to im je bila prijetnja NO:1
I tako nakon nekoliko hospitaliziranja, što zbog predoziranja tabletama, a što zbog raznih depresivnih stanja, 2007. u zimu sam bio inzistirao da me se pošalje u tu strašnu i ozloglašenu Popovaču...što da se maknem iz Osijeka i okoline na neko vrijeme, a i da vidim jel bi mi tamo mogli pomoći za sve moje tadašnje probleme u vezi alkoholizma, tabletomanije i agresivnosti. Tamo su me prevezli sanitetom drugu večer i na prijemnom odjelu nakon nekih pola sata razgovora sa mnom, odlučili da idem na odjel 1.b. Za one koji nikad nisu i nadam se nikada neće imati priliku posjetiti famozni dvorac u Popovači gdje se nalaze dotični odjeli, 1.a je odjel za najgore od najgorih po ponašanju i one najbolesnije osobe, tamo se stavljaju najagresivniji pacijenti, tako je bilo prije, tako je i sada. Ta dva odjela, 1.a i 1.b dijeli dvorište i jedna pvc vrata, jer tko bude agresivan previše na 1.b odjelu seli ga se na 1.a. odjel ekspresno. Također oba odjela su zatvorenog tipa, imaju rešetke na prozorima i zaključana su 24h dnevno. Dobije se nekada privilegija za izlazak u krug bolnice na sat, dva, al i to je rezervirano za samo najbolje i najmirinije pacijente. 1.b odjel je namijenjen više za suicidalne i depresivne bolesnike, koji nisu sloni toliko hetero agresiji. Naravno, ista priča sa sediranjem je i ovdje bila, svi na lijekovima ko zombiji teturaju, postoji i tzv. šok soba, tamo se bude par dana ko ima akutnu psihozu i onaj tko završi u stezulji. Moram i ovdje napomenuti slijedeće, ja imam 8 psihijatrijskih dijagnoza, tada sam ih imao "samo" 3. No i tada i sada znao sam kako se treba ponašati u takvim uvjetima i kako izbjeći sve moguće zamke provociranja i podbadanja od osoblja na odjelu, jer kako oni sebi to objašnjavaju; moraju te na taj način testirati da vide hoćeš li se uzrujati i impulzivno reagirati i na najmanju sitnicu, jer ako hoćeš onda još nisi za otpust...itd...itd....Sve u svemu tamo liječenja kao takvoga NEMA. Nije ovo samo moje subjektivno mišljenje, već i stav liječnika psihijatra sa kojima sam razgovarao nakon što sam preživio i proživio sva ta zla koja se tamo rade svjesno, da Svjesno - ljudima, bolesnicima, kako god ih zvali, jer ne zaboravite, uvijek jedan dio pacijenata je tamo smješten bez opravdanog liječničkog razloga i uđe zdrav, a kako izađe, možete zaključiti i sami.

Idući post pišem o tome kako mi je bilo boraviti isto u Popovači, ali na odjelu za forenzičke pacijente ili sudski odjel. Tamo borave svi oni koji su napravili teška kaznena djela, ali su odlukom suda proglašeni neubrojivim i kao takvi nisu za zatvor već za liječenje u zatvorenim i strogo čuvanim odjelima na psihijatrijama. Bolnica u Popovači kao takva ustanova ima prednost nad drugim ustanovama za takvu vrstu zločinaca-bolesnika, nad ustanovama Vrapče, Rab i Ugljan, jer su uvjeti čuvanja na najvišem nivou, videonadzor je 24h u svim prostorijama osim wc-a, na ulazima u odjele, a ima ih 5 sudskih, a na svakom po 50 pacijenata - medicinski tehničari koriste detektore metala, no ni tako nije bilo oduvijek...a o tome svemu pišem u slijedećem postu...