Spoznaja sebe

[.aquarius.]

servantes kaže:

Ljudi koji misle da nisu pametni, inteligentni, lijepi....itd, su obično bolesni.

po kojoj ovo logici? ne pada ti na pamet da su samo realni i prihvaćaju stanje stvari takvim kakvo jest- jebiga, nisan nešto pretjerano inteligentan, ali nije baš da san automatski cili sjeban i za bacit.

inteligencija, ljepota/ružnoća/genetski kod/...su neke od stvari koje baš i ne biramo, tj. dobivamo ih "na poklon" i onda, raspali kume s tim što imaš
mislim, što je čudno u tome da ljudi kuže svoje domete i da to jednostavno prihvate?

[servantes]

.aquarius. kaže:

po kojoj ovo logici? ne pada ti na pamet da su samo realni i prihvaćaju stanje stvari takvim kakvo jest- jebiga, nisan nešto pretjerano inteligentan, ali nije baš da san automatski cili sjeban i za bacit.

Kreni od sebe. Smatraš li da sebe možeš realno procjeniti?
Ako možeš, po kojem objektivnom mjerilu?

[.aquarius.]

servantes kaže:

Kreni od sebe. Smatraš li da sebe možeš realno procjeniti?
Ako možeš, po kojem objektivnom mjerilu?

nastojim. smatram da sam poprilično objektivna. jedno je zašaltavat drugoga, al jebeno je kad čovik počme lagat sam sebe. ne bu daleko

nemoj "filozofirat" jest da živimo u nijansiranom šargastopirgastom svijetu, koji je daleko od crno-bijelog filma, ali neka mjerila ipak postoje i relevantna su.

[servantes]

.aquarius. kaže:

nastojim. smatram da sam poprilično objektivna. jedno je zašaltavat drugoga, al jebeno je kad čovik počme lagat sam sebe. ne bu daleko

Jedno je lagati samoga sebe, a drugo biti uvjeren da si nešto što u stvari nisi. Takvi ljudi su uglavnom nesretni. Objektivnost možeš mjeriti samo po okolini u kojoj se nalaziš. Znači ako su svi oko tebe nervozni, a ti si smirena, tada si ti ta koja podriva temelje društva.

nemoj "filozofirat" jest da živimo u nijansiranom šargastopirgastom svijetu, koji je daleko od crno-bijelog filma, ali neka mjerila ipak postoje i relevantna su.

Pa što ću drugo raditi na filozofiji - Biologizirati?
Koja mjerila postoje i relevantna su za sve ljude ovoga svijeta?

[Bukoroshe]

Neprekidni proces... a jedna od najtežih stvari u životu, posebno onaj dio kad se moraš prilagoditi "novospoznanom".

[.aquarius.]

servantes kaže:

Jedno je lagati samoga sebe, a drugo biti uvjeren da si nešto što u stvari nisi.

dovoljno dugo ponavljaj laž i ona postaje "istina"
čovjek je sklon raznoraznim vjerovanjima i uvjerenjima. iskrivljeno uvjerenje proizlazi iz opetovanog inputa iskrivljenih činjenica.

Objektivnost možeš mjeriti samo po okolini u kojoj se nalaziš

ne kužim što si ovime htio poentirati? udaljio si se od izvorne teme. autorica je dala primjere i pitala u kojoj smo mjeri sami sebi spremni priznati svoje zlo i naopako i koliko nas ono dira? slažeš se valjda da svi imamo u sebi to zlo i naopako, u ovoj ili onoj mjeri?

Koja mjerila postoje i relevantna su za sve ljude ovoga svijeta

odakle si ti izveo da je smirenost pozitiva, a nervoza negativa? i to je jedno od mjerila koja vrijede za sve ljude, zar ne?

[_nobody_]

.aquarius. kaže:

...hoće oni kojima je bitan rast, razvoj i istina. takve ljude ne pere ego, žive zbog sebe, a ne "zbog sela". njihovi ciljevi su mnogo složeniji od pukog vještačkog poziranja koje je u stvari toliko transparentno, krhko kao kula od karata i na duge staze potpuno neodrživo čime postaje apsolutno besmisleno i u konačnici za samu osobu krajnje destruktivno. kao što to svaka laž, zabluda ili maska uvijek jesu

Sa ovim se u sustini slazem... Cak stavise... Ljudi koji su sve krvavo sticali u Zivotu imaju dobro namestene nisane... Slabije od sebe pokusavaju da zaobilaze da ih ne ponize, ali se trude na svoj cudan nacin da im pomognu... Jace od sebe pokusavaju da pridobiju kao saveznike (ne nuzno kao prijatelje)... Ili kao sagovornike, ako nista drugo...

Takvi ljudi se obicno tuku sa MNOGO jacima od sebe, u metodima uzaludnih pokusaja da prezive (mnogo vise od pukog prezivljavanja je u igri, nebitno)...

Nikada ne podcenjuju nikoga, iako izvanredno poznaju kastinsku organizaciju drustva, i chandale (prosjake i qrve), najnize slojeve nikada ne vredjaju... Cak stavise, ponekad provode vreme sa njima!

Ja takve ljude zovem jednostavno namuchenim ljudima, koji jako dobro poznaju Zivot, i njegovu tezinu...

(i koji itekako gotovo savrseno poznaju SEBE!)

_nobody_

[rori gilmor]

Enticer kaže:

Spoznaja sebe je jezično nemoguća.

Matematicki precizno. Zato npr. jedan budista pokusava da zaobidje jezik da bi se priblizio stvarima.

A svijesnost je samo nepotpun i nesavršen narator onoga što se događa.

Matematicki precizno. Mi nismo svjesni nebrojeno mnogo zbivanja u nasoj neposrednoj blizini, kao ni u nama samima.

Nema nezavisne individulanosti subjekta, individualnost je 'izum'.

Matematicki tacno. U interakciji ni jedan subjekt nije nezavisan, jer bi takav subjekt bio stvar za sebe, odnosno ne bi interagovao.

A psihologija je upotrebljena u svrhu stvaranja laže slike o sebi kod pojedinaca kroz utjecaj medija, a ta lažna slika o sebi je neophodan mehanizam funkcioniranja kapitalizma.

Matematicki precizno. Psiholoska izvrtanja su osnov za stvaranje laznih slika. Samo sto bi ta lazna slika o sebi bila neophodan mehanizam i u slucaju socijalizma ako je socijalizam, i u slucaju komunizma ako je komunizam, kao i u slucaju kapitalizma ako je kapitalizam...

[seronjaa]

.aquarius. kaže:

mislim da se nismo razumjele niti je bitno ono što ja mislim o sebi, a bome ni što drugi misle o meni...tebi, peri, mati. bitna je činjenica iliti, istina.
velika je razlika misliti o sebi i poznavati/spoznati sebe. mišljenje o sebi je počesto subjektivno i nerealno, a spoznaja o sebi je ona realna slika stanja. ja sam rekla ovo :

pa istina..a istinu niko nikad ne može saznati. možeš bit blizu istine, al istina je previše komplicirana i prepuna sitnih dijelova, da bi se mogla spoznati samo tako.
ajd, mogu reć da sam visoka tolko i tolko i da imam tolko i tolko kila.. to je možda najbliže o istini što mogu reći. ali o karakteru? nemoš to sam tak..

vi svi ovdje malo previše filozofirate svako tepe nešto po svom, a niko nikog ne kuži..
na kraju ni ja više ne znam šta sam htjela reć

[emofree KJ]

seronjaa kaže:

zanima me, kad bi čovjek skroz saznao kakav je, kada bi saznao svoje najmračnije i najprljavije misli (koje su mu u podsvjesti recimo), jel bi popizdio ili bi to bilo dobro?
jel mislite da je dobro upoznavati sebe što više?

sad će neko reć da se totalno poznaje i da sam sebe ne može iznenadit, al to nije istina..

Sve dobra pitanja , i mene isto interesiraju odgovori
filozofije na konkretna , zivotna pitanja .
Promjena pogleda na svijet , sebe , stali ?

[planinar]

Spoznati sebe ne znači odgovoriti sebi na pitanje "kakav sam", nego "što sam"; na pitanje "kakav sam" odgovorit će psihologija, psihoanaliza, a na pitanje "što sam" odgovara filozofija.

[crazedlunatic]

Ja sam sebe u potpunosti spoznao prije nekoliko mjeseci. To se dogodilo trenutno i neocekivano, dok sam pio pivo (karlovacko) u parku. Ali problem je u tome sto mi se nije svidjelo to sto sam spoznao, pa od tada intenzivno radim na sebi i mogu se pohvaliti da sam sada puno bolja i kompletnija osoba nego prije tri mjeseca. Duhovno sam se dosta razvio i ljudi oko mene to primjecuju. Neki su cak ljubomorni ali meni to ne smeta jer sam nadisao ta primitivna duhovna stanja.
Ono sto zelim reci je da je spoznavanje samog sebe samo prvi korak na putu razvoja osobe, a prvi korak je uvijek najtezi.

[Miicha007]

crazedlunatic kaže:

Ono sto zelim reci je da je spoznavanje samog sebe samo prvi korak na putu razvoja osobe, a prvi korak je uvijek najtezi.

Slažem se!

[cloud333]

Ja sam sebe počeo bolje upoznavati prije par mjeseci, svoje unutarnje "ja". U početku mi se nije svidjelo, jer je moje unutarnje ja presebično i misli samo na sebe. No, onda sam to prihvatio kao činjenicu. Zašto ne? Zašto bih trebao svoj život posvetiti na udovoljavanje drugima. Prvo trebam skroz biti sretan samim sobom, tek onda mogu usrećiti druge.
Uspijevam. Puno sam zadovoljniji svojim životom, jer više radim stvari koje volim raditi, više se posvećujem sebi, tako da mogu sa sigurnošću reći da se puno bolje poznajem nego prije pola godine. Skroz sam promjenio pogled na svijet, složio sam si prioritete. Puno stvari koje su mi prije bile jako bitne, su mi postale gotovo pa nebitne, pa se manje živciram i stres mi je gotovo nestao iz života (nisam ni prije bio puno pod stresom, ali je opet bio prisutan).
A što je rezultiralo iz svega toga? Mislim da sam postao bolja osoba. Uspio sam zadovoljiti sebe, tako da se sad puno lakše mogu koncentrirati na zadovoljavanje osoba do kojih mi je stalo. Nekako imam osjećaj da uspijevam u tome, što me dodatno ispunjava i usrećuje. Taj ciklus se stalno ponavlja i iskreno se nadam da se neće prekinuti.

[Prof. Okultis]

seronjaa kaže:

eh..a sad, jel možeš bit svjestan sebe ako ti npr. niko nikad ne kaže nešto o tebi?

Tu i jeste kvaka. Da nas od malena ne uče tko smo i što smo, nebi bili na forumu u potrazi za odgovorima. Naprosto bi znali.

[žacko1]

Savijest često pomoću nje(spoznaje) i razara osobnost,ako si nisi dovoljno spreman oprostiti neke stvari prvenstveno sebi,pod uvjetom da su iskrenog karaktera.
To npr. možemo uvidjeti u socijalnim interpersonalnim odnosima spram drugih,kako nas podnose i kako se odnose.Problem je kad čovijek sam sebe gura ispred Boga.
Ne valja često preispitivati po njoj jer nam se olako može obiti o glavu....grizodušje.Mislim da,objektivno svaka osoba po reakcijama drugih,može dokučiti koliko sjaji,koji dakako dolazi iznutra.
Osobno navečer prije sna,preispitam svoje stanje stvari,da li sam i u kojim postupcima pogriješio,propustio te mogao bolje djelovati,kako bih imao što mirniji san.Ipak,često je sebi najteže oprostiti,i to nas iznutra razara i rastura....

[rori gilmor]

seronjaa kaže:

pa istina..a istinu niko nikad ne može saznati. možeš bit blizu istine, al istina je previše komplicirana i prepuna sitnih dijelova, da bi se mogla spoznati samo tako.
ajd, mogu reć da sam visoka tolko i tolko i da imam tolko i tolko kila.. to je možda najbliže o istini što mogu reći. ali o karakteru? nemoš to sam tak..

Zena je proces, sto znaci da i kada bi tacno spoznala sve u odredjenom trenutku, vec sledeci trenutak nisi vise to. Kada ustanes ujutro, nisi iste visine kao kada legnes, tako je i sa kilazom. Tako da ni tu nije nista lakse negoli sa karakterom. Nema nista cvrsto za sto bi zena mogla da se uhvati, na zalost

vi svi ovdje malo previše filozofirate svako tepe nešto po svom, a niko nikog ne kuži..
na kraju ni ja više ne znam šta sam htjela reć

Tesko je nesto pametno reci, to jeste.

[Mila_78]

žacko1 kaže:

Savijest često pomoću nje(spoznaje) i razara osobnost,ako si nisi dovoljno spreman oprostiti neke stvari prvenstveno sebi,pod uvjetom da su iskrenog karaktera.
To npr. možemo uvidjeti u socijalnim interpersonalnim odnosima spram drugih,kako nas podnose i kako se odnose.Problem je kad čovijek sam sebe gura ispred Boga.
Ne valja često preispitivati po njoj jer nam se olako može obiti o glavu....grizodušje.Mislim da,objektivno svaka osoba po reakcijama drugih,može dokučiti koliko sjaji,koji dakako dolazi iznutra.
Osobno navečer prije sna,preispitam svoje stanje stvari,da li sam i u kojim postupcima pogriješio,propustio te mogao bolje djelovati,kako bih imao što mirniji san.Ipak,često je sebi najteže oprostiti,i to nas iznutra razara i rastura....

Potpuno se slažem. Ako nisi pomiren sa sobom, teško da možeš izvući nešto korisno iz dubokog (ne mislim svakodnevnog...) preispitivanja, samo si tovariš teret koji ne možeš podnijeti... Neke stvari podsvijest sama razriješi kroz snove, zato je važan kvalitetan san.
Spoznavati sebe čim više je poželjno, tako smo manje u strahu od izazova života i bolje se nosimo sa stresnim događajima jer znamo da imamo u sebi neku stabilnost, znamo tko smo...
A ogledalo nas samih su drugi, što reče Žacko... Možeš bježati od tuđe kritike, ali onda ne možeš pobjeći od sebe. Zato je najbolje u životu biti iskren prema sebi i prema drugima, tako ćeš se najbolje upoznati...Bez nekih new age komplikacija i recepata

[krsty]

Pitam se trenutno tko sam...i ne znam naći odgovor. Kako bi itko od nas mogao reći tko je?

Jel današnji svijet prebolestan i nenormalan da bi stvarno spoznali sebe? Društvo i vrijeme u kojem živimo mislim da ne pruža većini ljudi na ovome svijetu da spozna sebe tj. da se ne sputava, slike i etikete ljudi na svakom koraku, od kojih mnoge dajemo sebi.

Ne znam jeli išta suvislo napisano, teško mi je razmišljati o tome, veoma je teško u potpunosti spoznati sebe iako se u zanjih godinu i pol puno toga promjenilo kod mene...iako se možda zavaravam možda je sve isto...zajebano je to

Borim se biti iskren sam prema sebi, gadan i odvratan je to put, put kojim se mnogi boje krenuti, ili jednostavno ne žele, ili možda im nije potrebno...

[kor-im]

krsty kaže:

Pitam se trenutno tko sam...i ne znam naći odgovor. Kako bi itko od nas mogao reći tko je?

jesi ono što reproduciraš, ono što nastavljaš i ponavljaš iz dana u dan, ono šta radiš i ono šta misliš, ono što trošiš i koristiš, jesi forme i načini na koje to činiš, jesi veze i odnosi kojih si dio, to su stvari koje čine tebe