Jugoslavija opća tema Vol. XY (ne otvarati nove Yu teme)

[Corvus27]

juanpablom kaže:

Bogu hvala pa nismo

I iskreno se nadam da nikad više nećemo biti.

[Šabović Adis]

juanpablom kaže:

Bogu hvala pa nismo

Zahvaljuj, zahvaljuj...dobro se uvježbaj!
Trebaće ti.

[Bolji od tebe]

Corvus27 kaže:

I iskreno se nadam da nikad više nećemo biti.

Povijest se ponavlja

[Corvus27]

Bolji od tebe kaže:

Povijest se ponavlja

U ovom slučaju ne!

[Michael Collins]

Goran Vojković u Indexu daje svoj pogled

ŠTO DA SMO OSTALI U JUGOSLAVIJI?
autor: Goran Vojković

PO BESPUĆIMA Interneta, od foruma, preko komentara ispod članaka pa do Fejsa, nađu se često oni koji počnu priču kako bi nam bilo dobro da smo ostali zajedno, svi skupa u Jugoslaviji, te branili bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti. Imali tržište, tvornice, svi se lijepo družili i svima je bilo dobro. Osim naravno onima na robiji. I onima koji su morali u Njemačku na bauštelu. I onima koji nisu dobili društveni stan.

No, hajdemo zaozbiljno zamisliti kako bi to izgledalo? Iskoristiti podatke i uzore koje imamo i zamisliti da je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija ostala na okupu. Da ne bi bila u pitanju potpuna fantastika, uzeti ćemo dva uzora: Rusku Federaciju kao primjer ekonomske tranzicije i Bosnu i Hercegovinu kao primjer funkcioniranja složene države na Balkanu.

14. izvanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije

Naša priča počinje na dan 22. siječnja 1990. godine. Održava se 14. izvanredni kongres Saveza komunista Jugoslavije, u beogradskom centru "Sava". U kongresu su sudjelovali izaslanici iz svih tadašnjih jugoslavenskih republika i pokrajina, kao i partijsko izaslanstvo JNA. Na kongresu su se ponajprije sukobili srpsko i slovensko izaslanstvo. Prvi su se zalagali za uvođenje sustava "jedan čovjek - jedan glas", tj. za unitarnu Jugoslaviju. Slovenci su, međutim, predlagali konfederaliziranje partije i države. Bit njihovih prijedloga bila je u tome da se uvede politički pluralizam, koji je u stvarnosti zapravo već i postojao, jer su u Sloveniji već bili održani izbori za slovenskog predstavnika u saveznom Predsjedništvu, a u Hrvatskoj i Sloveniji bile su u tijeku pripreme za prve višestranačke izbore.

Poslije dva dana rada i oštrih verbalnih sukoba, izaslanstvo Slovenije napustilo je, 22. siječnja navečer, kongresnu dvoranu centra "Sava", praćeni aplauzom srpskih predstavnika. Ivica Račan koji je bio na čelu hrvatskog izaslanstva prišao je govornici i izjavljuje "da mi (izaslanstvo SKH) ne možemo prihvatiti Jugoslavensku partiju bez Slovenaca" te nakon toga i hrvatsko izaslanstvo napušta Kongres, što je označilo kraj vladavine SKJ. To je bio početak kraja Jugoslavije.

U ovoj alternativnoj povijesti obje delegacije ostaju na svojim mjestima.

Politički sustav

Skupština SFRJ sastoji se od dva vijeća: Savezno vijeće sačinjavaju po trideset delegata samoupravnih organizacija i zajednica i društveno-političkih organizacija iz svake republike, odnosno po dvadeset delegata iz svake autonomne pokrajine. Vijeće republika i pokrajina sačinjavaju po dvanaest delegata iz skupštine svake republike i po osam delegata iz skupštine svake autonomne pokrajine.

Da slovenski i hrvatski delegati nisu napustili 14. Kongres, srpska delegacija bi inzistirala na ustavnim promjenama "jedan čovjek – jedan glas" gdje bi broj delegata Saveznog vijeća bio sukladan broju stanovnika svake republike – a pri tome Srbija naravno ima najviše stanovnika. Štoviše, radilo bi se i na tome da se ukinu posebni glasovi autonomnih pokrajina, kako Albanci na Kosovu i brojni narodi Autonomne Pokrajine Vojvodine ne bi imali posebne glasove i stoga značajan utjecaj u saveznoj Skupštini. Predstavnici pokrajina ostaju samo u Predsjedništvu SFRJ – jer Srbija tamo lako imenuje svoje predstavnike. Kao što je uostalom te 1990. godine učinila.

Sve promjene saveznog Ustava moraju potvrditi Republike – a teško je očekivati da bi to tadašnje slovensko i hrvatsko rukovodstvo učinilo. Beograd nema neke pomoćnike s ove strane Dunava osim sveprisutne JNA. Uz pomoć vojske – svrgava se partijsko rukovodstvo Slovenije i Hrvatske, a imenuje neko bliže Slobodanu Miloševiću.

Neki poznati akteri velikosrpske pobune u Hrvatskoj postaju ministri. Blokiraju se demokratske promjene, višestranački izbori, dok se ne donese nova savezna regulacija. Moguće da se zabranjuju i republičke stranke, dakle dozvoljava organiziranje samo na saveznoj razini. Dok cijeli Istok pada, u SFRJ, koja gubi pridjev "socijalistički", stvara se neobična kombinacija federacije s unitarnim strankama.

Ivica Račan postaje disident bez mogućnosti javnog djelovanja. Franjo Tuđman shvaća da mu KOS radi o glavi i ostaje u emigraciji. Nema povratka hrvatskih emigranata, o kojima se u režimskim medijima piše sve više kao o "ekstremistima" i "teroristima".

Godina je 2015.

Godina je 2015. Slobodan Milošević je živ i upravlja Jugoslavijom. Njegov uspjeh 1990. godine povoljno je djelovao na njegovo zdravstveno stanje i kardiovaskularne probleme drži pod kontrolom. Međutim, gore spomenuti politički sustav ne funkcionira. Jednostavno, ne može se naći dovoljno "odanih" u drugim republikama. Zemlja je politički i reformski potpuno blokirana, no za razliku od današnje Bosne i Hercegovine nema visokog predstavnika Europske unije koji bi "pogurao" zakone kada treba. I zaprijetio političarima da će ostati bez plaće ako ne riješe barem temeljna imenovanja
Država nije članica Europske unije. Unatoč brojnim pokušajima Europe – Jugoslavija nije uspjela postaviti ni početna stajališta. Jednostavno, nemoguće je posložiti toliko složenu i heterogenu državu. Čak i dijelom namještena republička rukovodstva ne mogu se dogovoriti o budućnosti. Vlade se imenuju po pola godine. Za koje vrijeme – sve stoji.

Vojni rok nije ukinut. Na granicama je još uvijek vojska s puškarnicama, mitraljezima i psima. Europski izuzetak po tom pitanju. Mira na Kosovu nema još od 1981. godine i povremeno se javljaju gerilske akcije. Hrvatska emigracija osjeća nezadovoljstvo građana i povremeno također šalje gerilske skupine, često zajedno s Muslimanima (koji kao narod nisu postali Bošnjaci).

Gerilske skupine generiraju sve veću prisilu režima – država je jednostavno premala i previše zemljopisno integrirana u Europu da se Internet i drugi mediji "preko granice" mogu cenzurirati. A povremeno se po šumama pojavljuju naoružani ljudi. Zanimljivo je da, kako nije bilo hrvatsko-muslimanskog sukoba, u tim gerilcima zajednički operiraju Slovenci, Hrvati, Bošnjaci i Albanci. Na Kosovu je praktično vojna uprava.

Ekonomija Jugoslavije 2015.

Nacionalnim neredima sve se više pridružuju i socijalni nemiri. Država se ujedno i maksimalno zadužila još 90-tih, te su aranžmani s MMF-om uobičajeni svakih par godina.

Gospodarsko stanje je očajno. Na početku je sve djelovalo dosta dobro – privatizacija se vrši po autonomnom, Markovićevom modelu (makar je Ante Marković "maknut" već u jesen 1991. godine jer se smatralo da ima "previše hrvatskih kadrova"). Naime, novi Zakon o poduzećima donesen je još 1988. godine. Predviđene su bile procedure koje se tiču različitih oblika privatnog i mješovitog vlasništva, uključujući i mogućnost transformacije vlasničke strukture društvenog poduzeća u mješovito ili potpuno privatno poduzeće.

Zakonom o poduzećima omogućava se da radnici otkupljuju udjele (dionice) društvenih poduzeća na kredit, ali ne svih udjela. Dio ostaje državi. U uspješnim poduzećima takva praksa je dobra (i danas u onoj stvarnoj hrvatskoj povijesti imamo par pozitivnih primjera) – međutim velik dio jugoslavenske industrije nije bio uspješan.

Radnici su kupili dijelove poduzeća, ali jugoslavenska privreda zapinje još od 70-tih. Ako gledamo najveće industrijske uspjehe, od elektronike do automobila – stvari su počele zapinjati još sredinom 70-tih. Stojadin kada se pojavio – bi je zaista kvalitetan auto u svojoj klasi. Problem je bio što se u Kragujevcu proizvodio do prije koju godinu, gotovo neizmijenjen! Tko bi ga kupovao?
.

http://www.index.hr/vijesti/clanak/s...ji/821804.aspx

[Michael Collins]

nastavak

Torbari s Topčidera

Već 1991.-1992. mnoge tvornice dolaze u krizu – proizvode koji su prodavali na istok tamošnje zemlje počinju kupovati drugdje i jeftinije. Spuštanje cijena ne pomaže puno. Tih godina javlja se i kineska proizvodnja, koja bitno jeftinije proizvodi gotovo sve što je mogla napraviti Jugoplastika i brojni drugi. Problemi su sve veći, plaće padaju, radnici ne mogu otplaćivati svoje dionice. Nude ih na prodaju.

A tko je kupac? Pa onaj tko je već i prije upao u monetarni sustav SFRJ – Srbija. Tamo se nalazi i tiskara, bolje rečeno štamparija, na Topčideru. Nema ograničenja primarne emisije i država printa novac. Tko su ovaj puta "torbari" sa svježe tiskanim dinarima? Pa imamo dobar primjer Ruske Federacije – KGB-ovci su postali privrednici i "oligarsi". Slično bi se događalo i ovdje – JNA, KOS i slične službe vladaju.

Država se rješava svojih udjela koje je zadržala po Zakonu o poduzećima. Kupci su isti, tako da se pomalo preuzimaju i firme koje su poslovno uspješne.

JNA i tajne službe se oslanjaju na iste one na koje su se oslanjali kod agresije na Hrvatsku – samo sada ne dolaze u četničkim odorama, već u elegantnim plavim odijelima i torbama punim svježih novčanica. Željko Ražnjatović Arkan je u ovoj povijesti također živ. Kao suradnik beogradskih tajnih službi kupuje udjele u firmama diljem Jugoslavije i postaje jedan od vodećih gospodarstvenika. Oni koji previše govore ili pišu protiv njega – nestaju. Radi čak i izvan Jugoslavije – nakon što je spriječen puč u Rusiji 1991. godine, dio ruskih konzervativaca se snašao u Jugoslaviji. Vojno odmaralište Kupari postaje jedno od ključnih mjesta za međunarodne operacije šverca oružja, duhana pa i droge: iznimno utjecajna JNA se ne libi bilo čega.

Hrvatska u Jugoslaviji 2015.

Kao i cijela država, članica Federacije Republika Hrvatska je siromašna i nerazvijena. Nema autocesta, plaće su debelo niže nego što su u pravoj povijesti. Radi političkih nereda i povremenih puškaranja turizam, taj važan izvor prihoda je na minimumu. Neke u stvarnosti propale tvornice još rade, ali plaće su u razini par stotina eura. Inflatorni ciklusi se nastavljaju. Plaće se početkom mjeseca mijenjaju za Eure, kako bi vrijedile jednako na kraju mjeseca.

Onaj tko ima nekoga u dijaspori da mu pošalje par stotina Eura je sretan. Slično i oni bliže Istri, gdje ipak dolazi nešto turista. Vis je još uvijek, šizofrenom odlukom Jugoslavenske ratne mornarice, zatvoren za strance.

U velikim gradovima vlada pomalo vojna atmosfera. Nacionalna polarizacija je velika – JNA i KOS ne vjeruju nikome, posebno je je popis stanovništva 2011. bio jasan. Čak i onima zagrijanim za federalnu državu jasno je što se događa – iza Jugoslavije krije se provođenje velikosrpske ideje. Broj onih koji se izjašnjavaju Jugoslavenima već drugi popis pada. U urbanim sredinama pada i broj Srba – nisu svi oduševljeni velikosrpskom politikom te se osobnim izjašnjavanjem ograđuju od iste.
Bratstvo-jedinstvo prijašnjih vremena nestaje, a sa njime i miješani brakovi. Ima ih manje nego u stvarnoj povijesti. Optuživanja za krizu su na svakom koraku. Hrvatski gradovi izgledaju kao i 70-tih, samo u bitno većoj mjeri oronuli. Obnova nema, fasade propadaju, velikih cestovnih radova nema. Nema ni novih cestovnih obilaznica, a nema ni autoceste. Neki dijelovi D1 su popravljeni, a jedina razlika u odnosu na stvarnu povijest je što funkcionira unska pruga.

Osjeća se približavanje rata. Teškog, krvavog rata koji će, radi naraslih podjela i još veće uloge JNA u društvu biti još i krvaviji i teži i neizvjesniji od onoga u stvarnoj povijesti.

I tu ćemo stati. I vratiti se u stvarnost.

Ne mogu skupa živjeti dva brata, a kamoli dva naroda

Ne mogu se dva brata dogovoriti oko kuće, pa kako će dva naroda ili sedam totalno različitih naroda? Hrvati i Srbi prvi nikada u povijesti nisu ratovali, dok nisu došli u istu državu. I onda u 70 godina jedno 2-3 klanja. I što to nije bilo dovoljno, nego neki još uvijek zazivaju istu državu, valjda nije bilo dovoljno krvi?

Priča o tome kako bi eto bilo super da smo svi ostali zajedno – a koju prilično često čujemo i danas posebno kada imamo ovu internetsku poluanonimnost (ne brinite, "službe" lako dođu do identiteta svakoga od vas), priča je ili vrlo naivnih ljudi, ili ljudi koji vole krv i ubijanja.

Priča u tome kako nije trebalo ići u nacionalne države – samo je poziv na neke nove ratove, ubijanja i krv novih generacija. Tek i upravo nacionalne države osiguravaju mir i blagostanje i dobrosusjedske odnose. I to čak nema veze s onim negativnim nacionalizmom – jer dobra nacionalna država poštuje svoje manjine i daje im i više nego matične države. I dobra nacionalna država uspješno surađuje s drugim državama.

Nadalje, priča o tome kako bi sve bilo ekonomski super da smo ostali zajedno – još je gluplja jer takva zajednica bi se bitno sporije reformirala od neovisne Hrvatske. Posebno je zanimljiva teorija o Jugoslaviji kao "prirodnoj cjelini", što je za državu čiju su granice crtali ratovi prilično besmisleno reći. Zašto onda recimo isti ne kažu da je Austro-ugarska "prirodna cjelina", trajala je deset puta dulje od obje Jugoslavije zajedno?

Svi ti zagovornici priče kako je nekada bilo super, pa nas eto "zavade", i usput zagovornici priče o dogovorenom ratu zaboravljaju jednu stvar – velikosrpska ideja je bila realna, velikosrpska ideja je bila tu daleko prije 1990. godine i velikosrpska ideja je bila u realizaciji. Rat stoga nije bio "namješten", već je u pitanju bila borba za realizaciju iste ideje u Hrvatskoj, pa kasnije i drugdje. A naravno da su rat iskoristili psi rata na svim stranama. To je opet posljedica te iste, velikosrpske ideje koja je do rata i dovela. Da nje nije bilo – narodi nekadašnje Jugoslavije razišli bi se u miru, kao Česi i Slovaci i vjerojatno ušli u Europsku uniju još prije 20-tak godina.

Jugoslavija je prestala biti potrebna na dan kada je pao Berlinski zid. Kao i Sovjetski Savez, kao i Čehoslovačka. Ideja da bi tako složena država mogla opstati u demokraciji i još se razvijati – politički je besmislena.

Ali ideja da njenih sedam nasljednica mogu surađivati, trgovati, cijeniti jedni druge, da ljudi mogu putovati, družiti se, voditi ljubav i ženiti se – sasvim je nešto drugo. Juga je morala propasti da bi se odnos između njenih nekadašnjih naroda i država mogli graditi na iskrenim i pravim temeljima, a prvi među njima je: "Čist račun – duga ljubav!" Znati cijeniti i čuvati svoje i poštivati tuđe.

Nostalgija

Nostalgija je dobar osjećaj, jer nas vraća u neko davno doba, kada smo bili mladi, poletni, kada su mnogi dragi ljudi oko nas bili živi. No, treba razlikovati tu osobnu nostalgiju od političke gluposti i zaluđenosti davno prohujalim vremenima.

Pa ako se danas sjetite Dana mladosti jer patite kako smo svi bili "zajedno", kako je nekada radila tvornica koja bi se ionako ugasila jer je ta proizvodnja otišla u Aziju i želite da se povijest vrati – kratka obavijest: u ovom svemiru vrijeme teče linearno u jednom smjeru i stvari nikada neće biti kakve su bile. Ako ste propustili razvojnu, poslovnu ili drugu šansu – svijet neće radi toga stati i krenuti natrag da je ponovno nađete.

No, ako se sjećate Dana mladosti jer ste nosili bijelu košulju koja je mirisala na svježe i ispeglano, jer ste imali tremu radi recitacije pred razredom i jer vam je pokojna majka vezivala maramu i obrisala vam usta nakon jutarnje čaše mlijeka – neka, to ste vi i to je dio vaše prošlosti. I to nema veze s državom

[Šabović Adis]

Corvus27 kaže:

U ovom slučaju ne!

Aaaa......povijest se...aaa.....nastavlja.

[juanpablom]

Šabović Adis kaže:

Zahvaljuj, zahvaljuj...dobro se uvježbaj!
Trebaće ti.

ti si neki alternativac?

[zenodor]

Jedna dobra analiza:

Što da smo ostali u Jugoslaviji?

"Nikada ne smijemo žaliti za onim što se nije dogodilo. Prošlost koja se nije dogodila skrivena je od nas samih kao i budućnost koju ne možemo vidjeti."
Richard Martin Stern

PO BESPUĆIMA Interneta, od foruma, preko komentara ispod članaka pa do Fejsa, nađu se često oni koji počnu priču kako bi nam bilo dobro da smo ostali zajedno, svi skupa u Jugoslaviji, te branili bratstvo i jedinstvo naših naroda i narodnosti. Imali tržište, tvornice, svi se lijepo družili i svima je bilo dobro. Osim naravno onima na robiji. I onima koji su morali u Njemačku na bauštelu. I onima koji nisu dobili društveni stan.

No, hajdemo zaozbiljno zamisliti kako bi to izgledalo? Iskoristiti podatke i uzore koje imamo i zamisliti da je Socijalistička Federativna Republika Jugoslavija ostala na okupu. Da ne bi bila u pitanju potpuna fantastika, uzeti ćemo dva uzora: Rusku Federaciju kao primjer ekonomske tranzicije i Bosnu i Hercegovinu kao primjer funkcioniranja složene države na Balkanu. ...,, nastavak na:

http://www.index.hr/vijesti/clanak/s...ji/821804.aspx

[Zuta voda]

zenodor kaže:

Jedna dobra analiza:

Što da smo ostali u Jugoslaviji?

Ovoga puta ne tako dobra.

Počinje sa društvenim stanovima (neko dobio, neko ne). Čim to vidim, jasno mi je na koju se vodenicu tera voda. Mnogi su dobili te stanove, da se razumemo odmah na početku, i to je obično zamajavanje ljudi koji gledaju da nađu manu svemu, pa i ovoj, inače plemenitoj ideji.

Kako je tekst dug i nema smisla da se sve demantuje, izdvojiću nekoliko, po mom mišljenju uvreženih zabluda, a koje i autor prihvata i pledira da je u pravu. A nije, ma koliko pokušavao da fascinira datumima, poznavanjem zakona, kada je koji donet, itd, itd.

Srbija je imala najveći broj stanovnika, ali nikako apsolutnu prednost, te stoga teorija o nadmoćnosti na osnovu principa „jedan čovek-jedan glas” ne stoji.

Slobodan Milošević ne bi bio živ 2015 godine. Bar politički, bio bi smenjen mnogo, mnogo pre, a moguće i suđen. U Srbiji. Opozicija njegovom režimu je u to vreme bila vrlo razvijena i rat je i njemu, kao i Tuđmanu bio način da opstane na vlasti.

Arkan ne bi imao ništa veću ulogu u nošenju torbi od bilo kog drugog tipa istog kalibra iz ostalih republika. Čisto banaliziranje, iza kojeg ne stoji ništa drugo nego predrasuda da takvih likova nije bilo na svim stranama SFRJ. Usput, podsetimo Arkan je pre svega bio miljenik Staneta Dolanca, odnosno saveznih službi.

Privatizacija firmi bi ipak bila urađena pravednije nego sada. Možda ne baš pravično, ali svakako da kamiondžije, šoferi ili cvećari ne bi odlučivali o sudbinama doktora nauka. Nekako sam mišljenja da bi „drugovi” ipak malo drugačije to odradili. Ponavljam, ne pravično, ali ni ovako kako je sada.

Vojni rok bi bio ukinut. Iz prostog razloga jer je zemlja bila u ekonomskoj krizi i ne bi mogla dugo da izdržava onoliku stajaću vojsku. Oficiri bi zadržali privilegije (plate, penzije, stanove) i ne bi bilo nikakvog razloga da se svrstavaju ni na jednu stranu.

SFRJ bi bila u EU. Odavno. I narod ne bi imao potrebe da juri za nacionalizmom, otvorenost granica i davanje jednakih šansi svima da ostanu ili odu bi tu ideju dovelo do besmisla.

U višestranačju ne bi bila bitna nacionalna odrednica već pre svega politički program. Dokaz za to je Ante Marković, koga je sapleo ko je stigao, kako se narod ne bi prevario i glasao za nekoga ko zna posao.

I na kraju, da se mi ne lažemo mnogo: sve se vrtelo oko love, a i danas se vrti. Trebalo je napraviti privatizacije, a to se najbolje radi u vremenu opšteg haosa, kada ljudi gledaju da spasu živu glavu. Kome to nije jasno, neka pogleda šta mu se danas sve dešava u novoj/staroj domovini i da li je to ono što se htelo, koliko je ko dužan, koliko se u međuvremenu razvio, napravio novih industrijskih postrojenja, zaposlio ljudi, pošto je zubna plomba a pošto školovanje i koliko ljudi danas praktično beži iz zemlje u koju se, do juče, kleo.

[El Cid]

Zuta voda kaže:

Srbija je imala najveći broj stanovnika, ali nikako apsolutnu prednost, te stoga teorija o nadmoćnosti na osnovu principa „jedan čovek-jedan glas” ne stoji.

Slobodan Milošević ne bi bio živ 2015 godine. Bar politički, bio bi smenjen mnogo, mnogo pre, a moguće i suđen. U Srbiji. Opozicija njegovom režimu je u to vreme bila vrlo razvijena i rat je i njemu, kao i Tuđmanu bio način da opstane na vlasti.

Koja opozicija, ako bi Milošević mogao plašiti protivnike sa separatistima, i čim već ne.

Osim toga, dok nije izgubio ratove u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, on je Srbima bio sasvim dobar

Privatizacija firmi bi ipak bila urađena pravednije nego sada. Možda ne baš pravično, ali svakako da kamiondžije, šoferi ili cvećari ne bi odlučivali o sudbinama doktora nauka. Nekako sam mišljenja da bi „drugovi” ipak malo drugačije to odradili. Ponavljam, ne pravično, ali ni ovako kako je sada.

A iz koje kristalne kugle točno baziraš to?

Vojni rok bi bio ukinut. Iz prostog razloga jer je zemlja bila u ekonomskoj krizi i ne bi mogla dugo da izdržava onoliku stajaću vojsku. Oficiri bi zadržali privilegije (plate, penzije, stanove) i ne bi bilo nikakvog razloga da se svrstavaju ni na jednu stranu.

suludo je govoriti o ukidanju vojnog roka, ako imamo sustav ograničene demorkacije, gdje se stalno suzbija nacionalizam, separatizam, uvodi se cenzura i sigurnosno stanje je loše

vjerovatno bi čak bio produžen

SFRJ bi bila u EU. Odavno. I narod ne bi imao potrebe da juri za nacionalizmom, otvorenost granica i davanje jednakih šansi svima da ostanu ili odu bi tu ideju dovelo do besmisla.

aha, samo što nije, EU baš voli primati vojne diktature u poluraspadu

osim toga, što i da je ušla, bi li to riješilo nacionalno pitanje?

nisam baš vidio kako

U višestranačju ne bi bila bitna nacionalna odrednica već pre svega politički program. Dokaz za to je Ante Marković, koga je sapleo ko je stigao, kako se narod ne bi prevario i glasao za nekoga ko zna posao.

da, zato škotski nacionalisti, katalonski, baskijski, i koji već ne su samo plod mašte

u Jugoslaviji bi bile zabranjene takve stranke, ali bi to itekako bio težak posao, cenzura i poluvojna vlast nad zemljom bi bila stalna

I na kraju, da se mi ne lažemo mnogo: sve se vrtelo oko love, a i danas se vrti. Trebalo je napraviti privatizacije, a to se najbolje radi u vremenu opšteg haosa, kada ljudi gledaju da spasu živu glavu. Kome to nije jasno, neka pogleda šta mu se danas sve dešava u novoj/staroj domovini i da li je to ono što se htelo, koliko je ko dužan, koliko se u međuvremenu razvio, napravio novih industrijskih postrojenja, zaposlio ljudi, pošto je zubna plomba a pošto školovanje i koliko ljudi danas praktično beži iz zemlje u koju se, do juče, kleo.

lova ni Belgiji ne pomaže, a ne da će umjetno sklepanoj državici nakon WW1, koja jedan dan nije postojala u demokraciji

[Zuta voda]

El Cid kaže:

Koja opozicija, ako bi Milošević mogao plašiti protivnike sa separatistima, i čim već ne.

Osim toga, dok nije izgubio ratove u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, on je Srbima bio sasvim dobar

Očigledno ne poznaješ dobro političku scenu u Srbiji. Demonstracije 91, demonstracije 96-97 I sve kasnije su pokazale da je postojao znatan otpor, nekad nacionalista, nekad demokratskih snaga.

I nema on nama šta da bude dobar dok je „dobijao ratove”, to je vaša floskula, mi ratove nismo ni tražili, ma šta vi mislili, već nas je on uvalio, o čemu ti dovoljno govori odziv na mobilizaciju od 7 do 9 odsto.

A iz koje kristalne kugle točno baziraš to?

Moja kristalna kugla mi kaže da npr Kerum sigurno ne bi bio vlasnik svega što danas ima. Uostalom, zašto bi mi za to bila potrebna kristalna kugla, ti ne veruješ vlastitim očima?

suludo je govoriti o ukidanju vojnog roka, ako imamo sustav ograničene demorkacije, gdje se stalno suzbija nacionalizam, separatizam, uvodi se cenzura i sigurnosno stanje je loše

vjerovatno bi čak bio produžen

Govorimo o vremenu pre rata, sa promenama do kojih bi moralo doći I koje bi sprečile krvavi raspad.

aha, samo što nije, EU baš voli primati vojne diktature u poluraspadu

osim toga, što i da je ušla, bi li to riješilo nacionalno pitanje?

nisam baš vidio kako

Nacionalno pitanje je već bilo rešeno, ponuda za ulaz u EU je bila na stolu I ne bi bilo potrebe za „doterivanje” nacionalnog pitanja.

da, zato škotski nacionalisti, katalonski, baskijski, i koji već ne su samo plod mašte

u Jugoslaviji bi bile zabranjene takve stranke, ali bi to itekako bio težak posao, cenzura i poluvojna vlast nad zemljom bi bila stalna

Mislim da si mnogo opterećen vojskom, svuda je vidiš.

lova ni Belgiji ne pomaže, a ne da će umjetno sklepanoj državici nakon WW1, koja jedan dan nije postojala u demokraciji

Nisam primetio reke krvi u Belgiji. A Jugoslavija nije bila veštačka tvorevina, već ideal Južnoslovenskih naroda i „sklepana” je baš poput ostalih zemalja, ujedinjavanjem provincija I određenih delova teritorija silom ili dogovorom, ništa drugačije od jedne Nemačke, Italije I drugih. Naravno, mi za razliku od njih nismo umeli da sačuvamo stečeno, zbog čega su one danas velike, dostojanstvene, stabilne I ekonomski jako dobro razvijene zemlje. Mi smo takođe dostojanstveni, dok nam neko ne podvikne drugačije.

[El Cid]

Zuta voda kaže:

Nisam primetio reke krvi u Belgiji. A Jugoslavija nije bila veštačka tvorevina, već ideal Južnoslovenskih naroda i „sklepana” je baš poput ostalih zemalja, ujedinjavanjem provincija I određenih delova teritorija silom ili dogovorom, ništa drugačije od jedne Nemačke, Italije I drugih. Naravno, mi za razliku od njih nismo umeli da sačuvamo stečeno, zbog čega su one danas velike, dostojanstvene, stabilne I ekonomski jako dobro razvijene zemlje. Mi smo takođe dostojanstveni, dok nam neko ne podvikne drugačije.

Belgija se kako-tako drži, jer su se opametili i stvorili nacionalne parlamente i entitete Flamancima i Valoncima, tako nešto su mogli i u Jugoslaviji, ali već 1918. a ne 1990.
doduše, osim u Briselu, ti narodi baš i nemaju "spornih područja" pa sukobi i nisu bili toliko gorki


Jugoslavija nikada nije mogla funkcionirati u demokraciji

usporedba s Italijom i Njemačkom su smiješne, pa Njemačka je sravnjena do temelja, podijeljena na 4 zone, pa se nije raspala, a i Italija je izgubila WW2, pa se nije raspala.

dok Jugoslavija, nije uspijela ni jedne višestranačke izbore preživjeti, bilo bi smiješn oda nije tako krvavo

bizarni eksperiment, koji pokazuje da ne možeš nasilu ugurati posve različite narode u nekakvu umjetnu tvorevinu, i očekivati da ona opstane

[El Cid]

Zuta voda kaže:

Nacionalno pitanje je već bilo rešeno, ponuda za ulaz u EU je bila na stolu I ne bi bilo potrebe za „doterivanje” nacionalnog pitanja.


.

ovo sam tek sada vidio...

dakle 1991. svima bi se podijelle one EU zastavice, nešto love, i svi bi pjevali "jedno kolo, jedna raja", na Kosovu bi zavladao mir, u Kninu bi imali gradonačelnika iz Zelenih, europejstvo bi poništilo one nacionalne razlike koje ni 70 godina propagande u Jugoslavijama nije, a ekonomija bi radila bolje nego ikada, pare bi stizale sa svih strana, a svemirski program bi zaposlio još 100.000 ljudi.

Austrijanci, Šveđani i Norvežani bi riskirali živote pokušajima emigracije u Jugoslaviju

[Zuta voda]

Ima tu i nekih civilizacijskih tekovina, kako drugačije da objasniš Švajcarsku konfederaciju, koja je, uzgred budi rečeno, konfederacija samo po imenu. Toliki broj naroda i jezika, onoliko prostora za netrepeljivosti, jezičke, religijske, kakve hoćeš, pa opet opstadoše i fino im je.

Mi očigledno nismo umeli da cenimo veliku državu, mnogo je to nama, lakše je da svako vlada u svom malom tamnom vilajetu koliko god da je mali.

[Zuta voda]

El Cid kaže:

ovo sam tek sada vidio...

dakle 1991. svima bi se podijelle one EU zastavice, nešto love, i svi bi pjevali "jedno kolo, jedna raja", na Kosovu bi zavladao mir, u Kninu bi imali gradonačelnika iz Zelenih, europejstvo bi poništilo one nacionalne razlike koje ni 70 godina propagande u Jugoslavijama nije, a ekonomija bi radila bolje nego ikada, pare bi stizale sa svih strana, a svemirski program bi zaposlio još 100.000 ljudi.

Austrijanci, Šveđani i Norvežani bi riskirali živote pokušajima emigracije u Jugoslaviju

Šta to nije jasno i šta je smešno?

Nacionalno pitanje je rešeno u SFRJ i dok političari nisu podivljali niko se nije obazirao niti na granice niti na nacije. Ulaskom u EU bi ta tema postala potpuno marginalna a ljudi bi se bavili ekonomijom i nastojali da žive što bolje.

[El Cid]

Zuta voda kaže:

Ima tu i nekih civilizacijskih tekovina, kako drugačije da objasniš Švajcarsku konfederaciju, koja je, uzgred budi rečeno, konfederacija samo po imenu. Toliki broj naroda i jezika, onoliko prostora za netrepeljivosti, jezičke, religijske, kakve hoćeš, pa opet opstadoše i fino im je.

Mi očigledno nismo umeli da cenimo veliku državu, mnogo je to nama, lakše je da svako vlada u svom malom tamnom vilajetu koliko god da je mali.

Švicarska je nastala u 13. stoljeću i prošla je niz toga

koliko je Jugoslavija postojala kao demokratska zemlja?

a to "velika država", govorimo o relativno siromašnoj državici (GDP $5,040) , teritorijalno i po stanovništvu ne većom od jedne Rumunjske

A ZA RAZLIKU OD NJE, RUMUNJSKA SE NIJE RASPALA

[Bob-Rok]

El Cid kaže:

Koja opozicija, ako bi Milošević mogao plašiti protivnike sa separatistima, i čim već ne.

Osim toga, dok nije izgubio ratove u Hrvatskoj, Bosni i na Kosovu, on je Srbima bio sasvim dobar

Hocete li vise da prestanete da pisete nebuloze. SRBIJA i JUGOSLAVIJA SU SE POVUKLA IZ RATA U HRVATSKOJ 1992 posle cega kog vas izbija građanski rat koji traje naredne 3 godine.

[dragobrat]

Zuta voda kaže:

Ovoga puta ne tako dobra.

.

koncepcija teksta je postavljena sa ličnom političkom pozadinom tekstopisca koja korespondira sa devedesetima. što nije krenuo sa postavkom, recimo nema S. Miloševića, nema Tuđmana, nema međunacionalnog talasanja krajem osamdesetih, jedini realni dugotrajniji problem su Albanci, i npr. promjena ekonomskog sistema , pa hajdemo onda razvlačiti varijante šta bi bilo kad bi bilo.

[Šabović Adis]

juanpablom kaže:

ti si neki alternativac?

Jok, eseferjotovac. Urođenik. Vodootporan na vatru.