Postojanje ( egzistencija )

[Ljubo]

JEDNOSTAVKO:

Ne može sve biti svijest, kao što ni ti nisi cijeli oko iako vidiš.

Može sve biti svest, zato jer je svest ono koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. U nauci danas postoji obljle dokaza da ono što zovemo imenom "materija" raspolaže sa tih sedam fizičkih i projičkih sposobnosti. Iz čega sledi zaključak da materija nije materija, već svest. I da materijalne forme, život i svemir nisu napravljeni od čestica materije, već čestica svesti. Materijalne čestice su naprgnute i pokrenute čestice svesti, koje su pitem samoorganizovanja, od sebe samih, uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, napravile sve materijalne forme od kojih se svemir sastoji. Sve te materijalne forme, smatrali ih mi živim ili neživim - atomi nebeska stela, sistemi nebeskih tela, tela ćelija, biljaka, životinja, ljudi itd - samo su oblici organizovanog kretanja i rada čestica svesti i ništa drugo.

Za više informacija o tome pogledaj moj video na Youtube pod naslovom "Zakon postojanja i novi narod" ili pročitaj knjigu pod istim naslovom.

[Jednostavko]

Ljubo kaže:

Može sve biti svest, zato jer je svest ono koje raspolaže sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti: naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja.

Ne znam što tebi znači "sve". Meni ta riječ znači bilo koji pojam. Kojim fizičkim i psihičkim sposobnostima raspolaže "pjesma" ili "dijagonala" ili "ljeto"?

U nauci danas postoji obljle dokaza da ono što zovemo imenom "materija" raspolaže sa tih sedam fizičkih i projičkih sposobnosti. Iz čega sledi zaključak da materija nije materija, već svest.

"Čestice svijesti" su tvoj termin koji nisi ničime objasnio. Čestica je elementarni dio neke cjeline. Recimo, slova su "čestice" pisma. Materijalne čestice bi bile najmanji dijelovi materije koji su još uvijek materija, međutim nisam siguran da takvo što postoji, jer i samu materijalnost dokazujemo meterijalnošću dijelova, pa se taj dokaz gubi u beskonačnom dijeljenju. E sad, što bi to bile "čestice svijesti"? Po kojem principu svijest možemo dijeliti? Ti si je podijelio po sposobnostima. Znači da bi se jedna čestica svijesti sastojala od sedam još manjih čestica, a to znači da "čestica svijesti" zapravo i nije čestica nego skup čestica. To je za moj ukus previše mehanicističko poimanje svijesti.

Čega je svjesna "jedna" čestica svijesti?

I da materijalne forme, život i svemir nisu napravljeni od čestica materije, već čestica svesti.

A sad nešto posve različito. Je li isto "biti nešto" i "biti napravljen od nečega"?

Ljubo kaže:

Nema tog naučnog, filozofskog, ni teološkog autoriteta, ni genija na Zemlji koji bi tu logiku mogao da ospori.

Meni tvoja "filozofija" baš i ne izgleda jako logična.

[wand_1]

Jednostavko kaže:

Meni tvoja "filozofija" baš i ne izgleda jako logična.

Nije lijepo demantirati covjeku filozofiju samo zato jer ima drugačiji stil

[Jednostavko]

wand_1 kaže:

Nije lijepo demantirati covjeku filozofiju samo zato jer ima drugačiji stil

Bilo bi dobro da je samo stil.

[addx]

Jednostavko kaže:

Pročitao sam i nisam ništa shvatio.

Ok, ajd samo ovo da usvojis za pocetak.

Da li si svjestan ili znas da svjetlost emitira gravitaciju iako nema masu, tj. fotoni emitiraju gravitaciju. Snop svjetlosti ima svoju gravitacijsku silu, koja privlaci objekte u smjeru okomitom na snop svjetlosti. Gravitacijska sila jednog fotona je vrlo mala i to su uglavnom zanemarivi efekti ali postoji.

E sad, foton putuje brzinom svjetlosti, a i emitirana gravitacija putuje brzinom svjetlosti, okomito od pravca fotona. To je taj ciferslus, potrudih se da nacrtam Velika strijelica je foton/val, male strelice su smjer djelovanja gravitacije a ti pravci pod 45 su fronta sirenja gravitacije od fotona/vala.



Znaci foton A putuje prema desno i iza sebe ostavlja "brazdu" gravitacije koja siri okomito od njega. Svaki drugi foton koji prodje kroz tu brazdu ce biti skrenut prema putu/pravcu fotona A.

Naravno, gravitacija kako se siri od pravca je slabija, no ako neki foton prodje dovoljno blizu mogli bi jedan drugog uhvatiti u tu svoju gravitaciju



Ako se uhvate medjusobno pocnu kruziti jedan oko drugog.



Tada ta dva fotona cine "masenu cesticu" (recimo elektron), koji za razliku od fotona, moze stajat na mjestu, na ovoj slici iznad i stoji na mjestu (iz perspektive obzervera), dok zapravo fotoni koji ga sacinjavaju i dalje kruze brzinom svjetlosti.

Tek ta cestica kao orbitirajuci sustav ima inerciju/masu i moze i mora (kao cjelina) ici sporije od brzine svjetlosti.

S obzirom da je brzina kruzenja ili obodna brzina fiksna c, da bi se ta cestica kretala, kruzenje se mora izobliciti. Foton kada putuje obodom u smjeru u kojem ubrzavamo cesticu se mora duze "zadrzati" tj. sporije "zaokretati" a kada putuje suprotnom smjeru po obodu treba se krace zadrzati tj brze "zaokretati". Mislim da bi to ujedno znacilo i usporenje frekvencije kruzenje kad se zbroji to "duze" i "krace" sto bi mozda odgovaralo redshift/blueshift fenomenima.

Ove dosad slike sam crtkarao u nekom doodle alatu u kojem cu tesko proizvest sta trebam, pa cu se posluziti necim aproskimativnim s neke slicice s googlea. Znaci da bi se ta cestica kretala prema dole recimo, njeno kruzenje mora izvoditi nesto poput ovog na slici ispod



Bitno je primjetiti kako foton na prvoj slici recimo kada "prolazi" pored druge energije ujedno prakticki zauvijek odlazi od nje, postaje "kauzalno nedostupan", ne moze vise utjecati na taj dio svemira koji je prosao, iliti on na svom putu "djeluje" gravitacijom bocno samo jednom u prolazu i vise nikad.
A kad se uplete u cesticu na ovaj nacin foton pocne kruziti na mjestu i time svaku sekundu (medju)djeluje prema cijelom svemiru ukrug ponovo i ponovo. Taj sustav kruzenja pak ima svoje znacajke, a to su inercija/masa.

Uglavnom, nije to iznad nista tocno u smislu fizike, stvari su kompleksnije, treba mozda poceti od 1D valova i to takodjer postoji vise polja, elektromagnetsko npr koje isto u sebi sadrzi okomita emitiranja sila, sve je to van dometa moje diletantske fizike. Mislim da pricica u sustini jako dobro "razbija" tu dualnost izmedju energije i "tvari", mislim da nije daleko od istine i moze dobro posluziti kao okvir razmisljanja o tim stvarima. Pitao si sta je energija kada nije tvar, pa eto... mislim da ova pricica iako nije tocna u smislu teorije fizike, da nije kriva u sustini u tome koja je razlika izmedju energije i tvari.

Premda ne znam objasniti zašto, asocirao me je na Leukipov (5. st. pr.n.e.) opis nastanka svijeta koji ovdje djelomično citiram:

"Mnoga tjelesa, svakovrsna po obliku, kreću se u velikom praznom prostoru, a sakupljena stvaraju vrtlog, u kojem se sudaraju i kruže svakovrsno, pa se posebno odjeljuju slična tjelesa sa sličnima. Kad zbog svojeg mnoštva nisu više u ravnoteži pa se ne mogu dalje kretati u krugu, ona lagana tjelesa odlaze u vanjski prazan prostor kao da prolaze kroz sito, a ostala tjelesa ostaju zajedno i ispreplićući se međusobno se sudaraju i stvaraju prvotni kuglasti sistem. Taj od sebe odvaja kao neku kožicu koja u sebi sadržava svakovrsna tjelesa. Kad se pak zbog otpora sredine ona vrte u krugu, kožica koja ih okružuje postaje tanka jer se susjedna tjelesa stalno spajaju zbog dodira s vrtlogom. I tako je postala Zemlja jer su ostala zajedno tjelesa koja su dospjela u sredinu. No i ono što je obavija poput kožice ponovo se povećava pritjecanjem tjelesa izvana. A kako je i ona nošena vrtlogom, pridružuje sebi sve čega se dodirne. Neka se od tih tjelesa združuju pa stvaraju neki sistem, najprije vlažan i blatnjav, a kad se osuše, obuhvaćena su općim vrtlogom. Zatim se zapale i stvaraju građu zvijezda."

Zanimljivo, ima nesto u tome pogotovo s obzirom kad je pisano

[Ljubo]

JEDNOSTAVKO

Ne znam što tebi znači "sve". Meni ta riječ znači bilo koji pojam. Kojim fizičkim i psihičkim sposobnostima raspolaže "pjesma" ili "dijagonala" ili "ljeto"?

Kao prvo, trebalo bi konačno da pogledaš moj video ili pročitaš knjigu koju sam više puta u ovoj temi ponudo, gde sam objasnio «SVE» , kako ne bih morao svaki put da se ponavljam.

SVE je ono jJEDINO koje POSTOJI. To je SVEST. Materije NEMA. Čestice materije od kojih je napravljeno SVE su napregnute i pokrenuta čestice SVESTI. Zato su čestice svesti jer raspolažu sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti, naprezanja, kretanja, opažanja, osećanja, pamćenja, mišljenja i razumevanja. Iz iskustva vlastite svesti znamo da su ove sposobnosti osnovni faktori svesti. A u nauci postoji obilje argumenata da ovim sposobnostima raspolaže ono što sada zovemo imenom «materija. Što podrazumeva da su »pjesma», »dijagonala», «ljeto» , konj, vetar, Ajnštajn ili bilo šta drugo, samo fizičke i psihičke manifestacije svesti koje ona čini uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

"Čestice svijesti" su tvoj termin koji nisi ničime objasnio. Čestica je elementarni dio neke cjeline. Recimo, slova su "čestice" pisma. Materijalne čestice bi bile najmanji dijelovi materije koji su još uvijek materija, međutim nisam siguran da takvo što postoji, jer i samu materijalnost dokazujemo meterijalnošću dijelova, pa se taj dokaz gubi u beskonačnom dijeljenju. E sad, što bi to bile "čestice svijesti"? Po kojem principu svijest možemo dijeliti? Ti si je podijelio po sposobnostima. Znači da bi se jedna čestica svijesti sastojala od sedam još manjih čestica, a to znači da "čestica svijesti" zapravo i nije čestica nego skup čestica. To je za moj ukus previše mehanicističko poimanje svijesti.

Čega je svjesna "jedna" čestica svijesti?

Pogledaj video na Youtube pod naslovom "Zakon postojanja i novi narod" ili pročotaj knjigu – šta drugo da ti kažem?

A sad nešto posve različito. Je li isto "biti nešto" i "biti napravljen od nečega"?

Nije isto. Kada nešto JESTE, tada ono POSTOJOJI. A kada je «nešto» napravljeno od «nečega» što postoji, tada to što je napravljeno, NE POSTOJI. I dalje postoji samo taj gradivi materijal od kojeg je nešto napravljeno. Kada sagradimo kulu od kamena, tada kula ne postoji, već i dalje postoji samo kamen, jer kula je samo malo drugačije posložen kamen. Kula je samo oblik ili stanje kamena. To podrazumeva da ni ceo svemir ne postoji, već uvek i samo onaj gradivi materijal od kojeg je svemir napravljen. Tu su čestice svesti koje putem samokretanja i samoorganizovanja grade sve materijalne forme od kojih se svemir sastoji – i atome i nebeska tela i sisteme nebeskih tela i tela ćelija, biljaka, životinja, ljudi isve drugo. Sve ove materijalne forme su samo oblici samoorganizovanog kretanja i rada čestica svesti. Svaka od ovih čestica raspolaže sa navedenih sedam sposobnosti bez kojih evolucije prirode i života ne bi moglo da bude. Kad bi, makar i beskonačno, delio ove čestice, da saznaš od čega su napravljene, dobio bi samo sve manje i menje čestice od kojih bi svaka i dalje raspolagala sa sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti. Mada, u suštini, to i nisu nikakve čestice, već uvek i samo polja napregnute i pokrenute nematerijalne svesti, koja, koristeći svoje fizičke sposobnosti naprezanja i kretanja, poprimaju fizička svojstva sile imase i počinju da se manifestuju kao čestice materije. A kad ova polja prestanu da koriste ove fizičke sposobnosti, tada ne ostaje ništa što bi imalo svojstvo fizičkog. Ostaje samo polje nematerijalne, nestvorive i neuništive, mirujuće svesti i ostaju njenih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

Meni tvoja "filozofija" baš i ne izgleda jako logična.

Ništa nije logično. Celokupna svetska nauka nije logična. Svetska filozofija nije logična. Svetske religije nisu logične. Ništa od svega što se uči u svetskim školama i fakultetima nije logično. I ništa što radimo i način na koji živimo nije logično. Nije zato jer još uvek ni svetska nauka, ni, filozofija, ni svetske religije, nisu dale logičan odgovor na TRI osnovna egzistencijalna pitanja: ŠTA postoji, KAKO postoji to što pšostoji i ZAŠTO postoji to što postoji. Mi još uvek ne znamo ni KO smo, Ni ŠTA smo, ni ZAŠTO smo. Ne znamo ni odakle dolazimo, ni kuda idemo.

Logične odgovore na sva ova pitanja tek sada sam ja pronašao i objavio pod naslovom «ZAKON POSTOJANJA». Ili «NAUKA O SVESTI». I tek kad budeš pročitao ovaj ponuđeni materijal možeš da kažeš da on nije logičan - ako u njemu uspeš da pronađeš nešto što nije logično. A siguran sam da nećeš.

[Jednostavko]

addx kaže:

Ok, ajd samo ovo da usvojis za pocetak...

Hvala što si se trudio objasniti i ilustrirati. Zasad ne bih komentirao detalje. Puno toga mi je nejasno u samim temeljima. Nemam takvu moć zamišljanja da si mogu predočiti fotone koji "putuju" i "emitiraju" gravitaciju, zatim kako "hvataju" jedan drugog i "kruže" tvoreći masenu česticu. Sve ovo što sam stavio u navodnike već podrazumijeva nekakve "objekte" u mojoj predodžbi. Bojim se da nije moguće uhvatiti se u koštac s temeljima prirode bez određenih metafizičkih principa.

[addx]

Jednostavko kaže:

Hvala što si se trudio objasniti i ilustrirati. Zasad ne bih komentirao detalje. Puno toga mi je nejasno u samim temeljima. Nemam takvu moć zamišljanja da si mogu predočiti fotone koji "putuju" i "emitiraju" gravitaciju, zatim kako "hvataju" jedan drugog i "kruže" tvoreći masenu česticu. Sve ovo što sam stavio u navodnike već podrazumijeva nekakve "objekte" u mojoj predodžbi. Bojim se da nije moguće uhvatiti se u koštac s temeljima prirode bez određenih metafizičkih principa.

Stvar je u tome sto val (foton) nije suptancija koja putuje, vec je to "uznemirenje" medija koje putuje po mediju dok sam medij stoji.

Recimo kad imas mirno jezero i bacis kamencic i sire se valovi iz sredine. Ti valovi putuju, ali same cestice vode ne putuju sa tim valom. Dakle val nije supstancija koja putuje vec uznemirenje supstancije(medija) koje putuje po supstanciji(mediju).

Upravo zato jer se radi o putovanju "uznemirenja" kroz medij, brzina putovanja je fiksna tj. ovisi o mediju. Samo uznemirenje ne moze ubrzavati ili usporavati nego ide fiksnom brzinom kao sto idu svi valovi.

E sad, tu dodjemo na "stvari po sebi", jer mi zapravo ne vidimo taj "medij" po kojem putuje energija, vidimo samo energiju kao uznemirenje tog medija. Tako da ne vidimo "supstanciju", nego samo njena uznemirenja/vibracije.

Moja teorija iako nije nuzno tocna, nije kriva u onom bitnom: sve masene cestice iliti "klasicna tvar" se mogu proizvesti u paru (jedna cestica + jedna anticestica) iz dva fotona dovoljno visokih energija. Dakle elektroni, protoni itd., sva "tvar", svi se mogu "stvoriti" samo iz svjetlosti.

Foton, dakle, nije nikakva "supstancija" koja putuje u klasicnom smislu vec val, a tako ni masena cestica zapravo nije supstancija koja putuje vec je val koji kruzi oko sebe u sve 3 dimenzije.



Na kraju, brzina svjetlosti je zapravo brzina vremena. A prividi sporijih brzina su moguci time da svjetlost kruzi pa taj sustav kruzenja ide sporije od brzine svjetlosti, samim time emergira nova razina pravila fizike koja vrijedi za takve, masene cestice (svjetlost u krugu) - one se krecu sporije od brzine svjetlosti a dok se krecu u sebi broje koliko internih kruzenja imaju po putu - tako emergira razlika izmedju prostora i vremena kakvog ga mi poznajemo.

[pronađena]

Ljubo kaže:

Ništa nije logično. Celokupna svetska nauka nije logična. Svetska filozofija nije logična. Svetske religije nisu logične. Ništa od svega što se uči u svetskim školama i fakultetima nije logično. I ništa što radimo i način na koji živimo nije logično. Nije zato jer još uvek ni svetska nauka, ni, filozofija, ni svetske religije, nisu dale logičan odgovor na TRI osnovna egzistencijalna pitanja: ŠTA postoji, KAKO postoji to što pšostoji i ZAŠTO postoji to što postoji. Mi još uvek ne znamo ni KO smo, Ni ŠTA smo, ni ZAŠTO smo. Ne znamo ni odakle dolazimo, ni kuda idemo.

Ma, nije baš da ništa nije logično. Ali, imaš potpuno pravo da je neke pojmove jako teško objasniti logikom. Ne zato što oni možda nisu logični, nego zato što često previdimo neke sudove koji bi nas trebali voditi zaključku. Što je pojam složeniji, to više sudova...
Ne znam, barem se meni to događa.

[Hepi]

addx kaže:

Stvar je u tome sto val (foton) nije suptancija koja putuje, vec je to "uznemirenje" medija koje putuje po mediju dok sam medij stoji.

Točno.

Recimo kad imas mirno jezero i bacis kamencic i sire se valovi iz sredine. Ti valovi putuju, ali same cestice vode ne putuju sa tim valom. Dakle val nije supstancija koja putuje vec uznemirenje supstancije(medija) koje putuje po supstanciji(mediju).

Točno.
To vrijedi za sve valove pa tako i za em val. Kod em vala nema nikakve supstance koja putuje.
Potpuno je pogrešno zamišljati svjetlost kao skupinu fotona koji se gibaju prostorom.

Upravo zato jer se radi o putovanju "uznemirenja" kroz medij, brzina putovanja je fiksna

Točno.
Uznemirenje se ne može gibati ni brže ni sporije od c.

mi zapravo ne vidimo taj "medij" po kojem putuje energija, vidimo samo energiju kao uznemirenje tog medija. Tako da ne vidimo "supstanciju", nego samo njena uznemirenja/vibracije.

Ne vidimo niti uznemirenja.
Ta uznemirenja su ustvari em val, a em val nije moguće vidjeti jer viđenje zahtijeva interakciju, a čim em val uđe u interakciju on prestaje biti em val.
Mi vidimo samo interakciju em vala sa materijom, a ne i em val sam po sebi.

Moja teorija iako nije nuzno tocna, nije kriva u onom bitnom: sve masene cestice iliti "klasicna tvar" se mogu proizvesti u paru (jedna cestica + jedna anticestica) iz dva fotona dovoljno visokih energija. Dakle elektroni, protoni itd., sva "tvar", svi se mogu "stvoriti" samo iz svjetlosti.

Točno.
Materija je zgusnuta svjetlost.

Vjerojatno nastanak materije ima neke veze sa spinom.
Spinovi dva fotona ili čestice i antičestice se poništavaju i zato se mijenja smjer njihovog gibanja. Umjesto da se gibaju pravocrtno počinju kružiti i stvarati nekakvu petlju. Ta petlja je ustvari lokalizirani vrtlog energije koji nazivamo materijom.

Foton, dakle, nije nikakva "supstancija" koja putuje u klasicnom smislu vec val

Točno je da foton nije nikakva supstanca i također je točno da on ne putuje, ali nije točno da je on val.
Foton je sila kojom em val djeluje na materiju. Ta sila nastaje u trenutku kad se em val sudari sa materijom, i postoji samo u tom kratkom trenutku. Ni prije ni poslije toga foton ne postoji.
Foton je događaj.

[Jednostavko]

addx kaže:

Stvar je u tome sto val (foton) nije suptancija koja putuje, vec je to "uznemirenje" medija koje putuje po mediju dok sam medij stoji.

Znam u čemu je razlika. Ali kako god okreneš, taj medij ne stoji, jer je "uznemiren". Imaš događaj, ali čim imaš događaj mora postojati i nosilac događaja u prostoru i vremenu. Logički je nezamislivo jedno bez drugog.

E sad, tu dodjemo na "stvari po sebi", jer mi zapravo ne vidimo taj "medij" po kojem putuje energija, vidimo samo energiju kao uznemirenje tog medija. Tako da ne vidimo "supstanciju", nego samo njena uznemirenja/vibracije.

Da, u tome je problem. Energija je uvijek energija nečega.

Hepi kaže:

Materija je zgusnuta svjetlost.

Pojam "zgušnjavanja" je u ovom slučaju samo pjesnički izraz za pretvaranje energije u masu. Ali time ostaje neriješeno pitanje kako akcidencija može postojati bez supstancije.

[addx]

Jednostavko kaže:

Znam u čemu je razlika. Ali kako god okreneš, taj medij ne stoji, jer je "uznemiren". Imaš događaj, ali čim imaš događaj mora postojati i nosilac događaja u prostoru i vremenu. Logički je nezamislivo jedno bez drugog.

To cijelo vrijeme i govorim, to sto je "logicki zamislivo" je neadekvatno za razumijevanje svemira na tim razinama.

Kad se tako odlucno govori o "pojmovnoj strukturi svemira" ususret "logickim nezamislivostima" svemira onda bi ja tu zakljucio da se malo zaletilo s filozofijom, ni prvi ni zadnji put.

Da, u tome je problem. Energija je uvijek energija nečega.

To je mozda najjednostavnije receno "energija vakuuma". Cijelo vrijeme to i govorim, ne vidimo *to nesto* (tu supstancu, taj medij) cega je to energija.

Vidimo tek energiju/valove i to po efektima koje ima - na drugu energiju/valove koje vidimo!

Znaci vidimo pojave koje su emergirale ali ne vidimo iz cega, na temelju cega egzistiraju, koja je njihova supstanca.

Na onom linku iznad kaze

Quantum field theory states that all fundamental fields, such as the electromagnetic field, must be quantized at each and every point in space. A field in physics may be envisioned as if space were filled with interconnected vibrating balls and springs, and the strength of the field were like the displacement of a ball from its rest position. The theory requires "vibrations" in, or more accurately changes in the strength of, such a field to propagate as per the appropriate wave equation for the particular field in question

Ukratko: teorija kvantnih polja kaze da se sva fundamentalna polja (elektro/magn/slaba i jaka nuklerna...) trebaju kvantificirati u svakoj tocki prostora. Polje u fizici se moze zamisliti kao prostor ispunjen sa mnogo medjupovezanih vibrirajucih kugli na oprugicama a jacina polja je odmak takve kuglice iz svoje pocetne/uobicajene pozicije. Teorija potrebuje vibracije, ili tocnije promjene u jacini polja, da se sire prema adekvatnoj valnoj funkciji za pojedino polje u pitanju.

Eto, i fizicarima je bilo logicno nezamislivo to, pa su zamislili kuglice i oprugice u vakuumu. Samo sto tih kuglica i oprugica nema nigdje niti ce ih ikad itko moci pokazati na bilo koji nacin osim preko tih valova tj. uznemirenja.

Pojam "zgušnjavanja" je u ovom slučaju samo pjesnički izraz za pretvaranje energije u masu. Ali time ostaje neriješeno pitanje kako akcidencija može postojati bez supstancije.

Moze postojati, tako da je supstancija stvar-po-sebi koju ne vidis (vakuum), a akcidencija nije, nju mozes vidjet.

Btw. energija vakuuma je prilicno dokazana stvar. Iz energije vakuuma se takodjer na trenutak znaju spontano pojavljivati parovi cestica (npr. elektron-pozitron) da bi trenutak kasnije nestali, to su tzv. "virtualne cestice", na trenutak djeluju kao da stvarno postoje dok ne nestanu i sl.

[addx]

Sigmund kaže:

@Addx
U postu #132, koliko ja to vidim, ponavljaš ono što si govorio i ranije, ustrajući u dualizmu subjekt/objekt i inzistirajući na isključivoj subjektivnosti logike. Na sve to sam ti već ranije odgovorio.

Da znam, zato sam rekao da mi je poznato.

Samo cu reci jos: logiku treba shvatiti kao nekakvu "kompleksnu gravitaciju" koja emergira zajedno za subjektima. Ona je pravilo fizike kojom je odredjeno ponasanje (racionalnih)subjekata kao sto je gravitacijom odredjeno ubrzanje prema centru mase.

Ako procitas onaj moj post sa slicicama, pa onda jos i onaj koji mu prethodi, mozda shvatis zasto tako razmisljam, volio bi to, iako slabo vjerujem u to

[Jednostavko]

Ljubo kaže:

Kao prvo, trebalo bi konačno da pogledaš moj video ili pročitaš knjigu koju sam više puta u ovoj temi ponudo, gde sam objasnio «SVE» , kako ne bih morao svaki put da se ponavljam.

Pogledao sam tvoj video, mada bi mi bilo draže da sam našao u pisanom obliku, jer se ovako moram osloniti na sjećanje.

SVE je ono JEDINO koje POSTOJI. To je SVEST. Materije NEMA. Čestice materije od kojih je napravljeno SVE su napregnute i pokrenuta čestice SVESTI.

To isto govore i redukcionisti, ali obrnuto, oni kažu da je SVE "samo" organizirana materija.

Što podrazumeva da su »pjesma», »dijagonala», «ljeto» , konj, vetar, Ajnštajn ili bilo šta drugo, samo fizičke i psihičke manifestacije svesti koje ona čini uz pomoć svojih sedam fizičkih i psihičkih sposobnosti.

Ako je sve to što nabrajaš "samo" manifestacija svijesti, znači li to da zapravo ni ne postoji?

Nije isto. Kada nešto JESTE, tada ono POSTOJI. A kada je «nešto» napravljeno od «nečega» što postoji, tada to što je napravljeno, NE POSTOJI. I dalje postoji samo taj gradivi materijal od kojeg je nešto napravljeno. Kada sagradimo kulu od kamena, tada kula ne postoji, već i dalje postoji samo kamen, jer kula je samo malo drugačije posložen kamen. Kula je samo oblik ili stanje kamena. To podrazumeva da ni ceo svemir ne postoji, već uvek i samo onaj gradivi materijal od kojeg je svemir napravljen.

Ja bih rekao da kula u dubljem smislu postoji nego kamen. U njoj je više istine nego u kamenu. To isto vrijedi i za ostale stvari. Postoje cjeline i razine stvarnosti koje se ne mogu "izvesti" iz gradivnog materijala, pa makar to bile i "čestice svijesti". Tu se vidi glavna nelogičnost tvog "sistema".

Ništa nije logično. Celokupna svetska nauka nije logična. Svetska filozofija nije logična. Svetske religije nisu logične. Ništa od svega što se uči u svetskim školama i fakultetima nije logično. I ništa što radimo i način na koji živimo nije logično.

Razumijem da možeš biti razočaran, ali ipak pretjeruješ.

[addx]

Hepi kaže:

Točno.
...

Nemam nista protiv tvojih opaski, dapace, no volio bi da procitas post koji prethodi tom postu i to prokomentiras kao ideju

[Jednostavko]

addx kaže:

To cijelo vrijeme i govorim, to sto je "logicki zamislivo" je neadekvatno za razumijevanje svemira na tim razinama.

Možda je "logički nezamislivo" meni ili tebi, ali ne bih rekao da je u principu logički nezamislivo.

Kad se tako odlucno govori o "pojmovnoj strukturi svemira" ususret "logickim nezamislivostima" svemira onda bi ja tu zakljucio da se malo zaletilo s filozofijom, ni prvi ni zadnji put.

Ako kreneš od logičkih kategorija 'bitak' i 'ništa' kao apsolutnog početka, onda vidiš da je već tu uočljiva kontradikcija "čisti bitak i čisto ništa su isto". Tako je i priroda kontradiktorna. Realno postojeće kontradikcije nisu argument protiv logičke strukture stvarnosti, naprotiv.

Moze postojati, tako da je supstancija stvar-po-sebi koju ne vidis (vakuum), a akcidencija nije, nju mozes vidjet.

Samo bih napomenuo da "stvar po sebi" nije isto što i vakuum. O "stvari po sebi" se ne može reći ništa, a vakuum je prostor.

[addx]

Jednostavko kaže:

Možda je "logički nezamislivo" meni ili tebi, ali ne bih rekao da je u principu logički nezamislivo.

Tvoja tvrdnja je bila opcenita.

Ali nije poanta niti samo u logickoj zamislivosti, stvar je da mi ne mozemo "prodrijeti do te najnizne razine" jer smo i mi i nasi alati sazdani od "utvara" na visoj razini i vidimo i vrsimo interakciju samo s drugim takvim utvarama.

Mi mozemo nesto zakljucivati o tome sta se desava na toj razini do koje ne mozemo prodrijeti preko pravilnosti medjudjelovanja tih utvara, ali u tom smislu nase razumijevanje te razine se svodi na probabilitet.

Poanta je bila pokazati da postoji stvar po sebi - na neki neposredni nacin. Poanta je bila pokazati da na toj nizoj razini svemira (gdje postoji samo svjetlost) nema konacnosti/limita uopce. Najblize limitu je taj pravac/put fotona/vala koji dijeli svemir na dvije polovice.
Pa onda tek na visoj/masenoj razini kad foton pocne kruziti oko sebe postaje nesto konacne velicine (ograniceno u prostoru kroz vrijeme) - masena cestica koja usustavljanjem sa drugim takvim cesticama pocne ciniti atome itd. temelj fizikalne tvari kakvu poznajemo.

E sad, ako na toj najnizoj razini nema razlike izmedju prostora i vremena, ako nema limita, nema objekata, nema tvari, nema konacnosti, jel taj svemir isto pojmovno strukturiran kao i ovaj nas? A ako "pravila" tog skrivenog svemira svojim odigravanjem proizvode sve pojave "iznad sebe", cestice, atome, molekule pa i ljude, sto ce tom skrivenom svemiru pojmovna struktura da bi funkcionirao? Nama treba pojmovna struktura da bi odnosili jednu utvaru sa drugom i slicno, ali sto ce samom svemiru pojmovna struktura?

Samo bih napomenuo da "stvar po sebi" nije isto što i vakuum. O "stvari po sebi" se ne može reći ništa, a vakuum je prostor.

Je, a prostor je vakuum, ako nema nista u njemu, malo je to cirkularno, ne?

Takodjer, iz onih prijasnjih mojih postova se vidi da u svemiru gdje postoji samo svjetlost - prostor i vrijeme su ista stvar. A sta to znaci za svemir s materijom (koju smo pokazali da je takodjer samo klupko svjetlosti) onda u kojem definiramo vakuum kao prostor a vrijeme je nesto drugo? Rekao sam u startu bio, da se ne moze nesto puno reci o stvari po sebi, ali se moze nazirat na ove nacine koje opisujem - kroz ogranicenja u razumijevanju.

[LIQ]

Ono što postoji (možemo to nazvati "postojanje", "bitak", Ljubo kaže Svijest)
beskonačno je, oduvijek je, i osjeti ili zna ili je svjesno da postoji)
Osim što zna da postoji, ne zna ništa drugo, niti da je beskonačno niti da je
oduvijek, ne zna što jest, zna, dakle, samo to da jest.
Dakle niti prostora niti vremena još nema jer nema drugog saznanja osim
"ja jesam".
E sad bi krenulo ono Ljubino "naprezanje", kad se ono što jest počinje
mijenjati, opažati te promjene i pamtiti ih.
Pamćenje je materijaliziranje svakog prethodnog trenutka, tako da se
sada može opažati i ono što je prošlo i ono što je sada, i tako nastaje
vrijeme.
Materijaliziranje tj. pamćenje je ono što pak opisuje addx, tj; ono što
prolazi u nepovrat, počinje kružiti i formirati čestice.
Budući da pamćenje zahtijeva materijaliziranje gomile prethodnih trenutaka,
materija se naglo širi i tako nastaje prostor.

Eto tako je sve nastalo; i prostor i vrijeme, a posljedica je "naprezanja" onog
što oduvijek postoji, beskonačno je i zna da postoji, onog što Ljubo naziva
Svijest, tj. onog što mnogi nazivaju Bog.

[Jednostavko]

addx kaže:

Ali nije poanta niti samo u logickoj zamislivosti, stvar je da mi ne mozemo "prodrijeti do te najnizne razine" jer smo i mi i nasi alati sazdani od "utvara" na visoj razini i vidimo i vrsimo interakciju samo s drugim takvim utvarama.

Ne znam zašto si upotrijebio riječ "utvara". Ponovit ću ono što sam napisao i Ljubi. Svaka viša razina stvarnosti je u dubljem smislu istinitija od niže, jer je bliža cjelini, a ujedno u sebi obuhvaća i sve niže razine. Najniža razina do koje ne možemo doprijeti (zasad) je u smislu postojanja najmanje istinita. Tvoj izraz "utvara" govori da misliš suprotno, da je prava stvarnost nešto elementarno na čega se sve drugo može reducirati.

E sad, ako na toj najnizoj razini nema razlike izmedju prostora i vremena, ako nema limita, nema objekata, nema tvari, nema konacnosti, jel taj svemir isto pojmovno strukturiran kao i ovaj nas?

Radi se o pojmovnoj strukturi stvarnosti, a ne svemira. Stvarnost obuhvaća sve "svemire", ako želiš to tako nazvati. Pojmovna struktura najniže razine stvarnosti nije jednaka pojmovnoj strukturi viših razina, ali to nitko ni ne tvrdi.

Nama treba pojmovna struktura da bi odnosili jednu utvaru sa drugom i slicno, ali sto ce samom svemiru pojmovna struktura?

Pa treba mu zato da bi bila smislena cjelina, a ne kazalište utvara.

Rekao sam u startu bio, da se ne moze nesto puno reci o stvari po sebi, ali se moze nazirat na ove nacine koje opisujem - kroz ogranicenja u razumijevanju.

Problem sa "stvari po sebi" je taj što se tu pretpostavlja postojanje fiksne crte iza koje vlada principijelna nespoznatljivost. Naravno da smo ograničeni mogućnostima spoznavanja, ali istovremeno i proširujemo znanje. Stvarnost kroz svijest svjesnih bića (ne nužno ljudi) postaje svjesna sebe. Postojanje granice spoznavanja značilo bi da je stvarnost u principu samoj sebi zauvijek otuđena. Nadalje, ako bi postojala ta "druga" strana stvarnosti koja nam je zauvijek nedokučiva, onda nema nikakve garancije da ovo što zovemo znanjem ima ikakve istinosne vrijednosti, jer bi ta "druga" strana mogla tako determinirati našu moć spoznavanja da budemo u zabludi koliko god mi mislili da povećavamo naše znanje. Inzistiranje na takvoj viziji stvarnosti je besmisleno, jer se želi pokazati kao spoznaja, a istovremeno ruši temelje svake spoznaje.

[Ljubo]

JEDNOSTAVKO

Pogledao sam tvoj video, mada bi mi bilo draže da sam našao u pisanom obliku, jer se ovako moram osloniti na sjećanje.

Na kraju videa stoli link za knjigu.

To isto govore i redukcionisti, ali obrnuto, oni kažu da je SVE "samo" organizirana materija.

Ne govore isto jer ne znaju šta je materija. Niti govore isto oni koji kažu da je sve svest, jer ne znaju šta je svest. Jedno je videti i reći «sve je materija» ili «sve je svest», a sasvim drugo je objasniti ŠTA je materija, odnosno, svest, KAKO ona postoji i ZAŠTO.

Ako je sve to što nabrajaš "samo" manifestacija svijesti, znači li to da zapravo ni ne postoji?

Da, znači. Ovo ćemo najbolje razumeti ako shvatimo da postoje dva stanja postojanja, od kojih je jedno apsolutno, a drugo relativno. Apsolutnog postojanja uvek ima, a relativno se pojavljuje samo kao manifestacija, odnosno, kao pokretno stanje apsolutnog. Ceo materijalni svemir je manifestacija apsolutnog postojanja, odnosno, napregnuto i pokretno, fizičko stanje apsolutnog postojanja.

Apsolutnog postojanja ima uvek. Ono nikada ne počinje, niti završava. A relativnog, pokretnog stanja nema uvek. Ono uvek iznova počinje i završava. Razlika između apsolutnog i relativnog postojanja ravna je razlici između kretača i kretanja. Kretanja bez kretača ne može da bude, a kretača bez kretanja može. Zato i možemo da tvrdimo da materijalni svemir, kojeg opažamo kao kretanje, uistinu ne postoji, već da uvek i samo postoji kretač koji se kreće. Kad se kretač kreće, materijalnog svemira ima. Kad se ne kreće, materijalnog svemira nema.

Razlika između apsolutnog i relativnog postojanja takođe je ravna razlici između gradivnog materijala i građevine. Da bi građevine bilo uslov je da prvo postoji gradivni materijal od kojeg se građevina gradi. U oba slučaja postoji samo gradivni materijal, a ne i građevina, jer građevina je samo oblik ili stanje gradivnog materijala. Gradivni materijal uvek postoji, bez obzira da li ima oblik građevine ili nema.

Razlika između apsolutnog i relativnog postojanja, takođe je ravna razlici između uzroka i posledice, gde je razumljivo da posledice bez uzroka ne može da bude. Odnosno, razumljivo je da kretanja koje ima značenje posledice, ne može da bude bez kretača sa značenjem uzroka kretanja. I razumljivo je da kretanje nije postojanje, već je to uvek i samo kretač koji se kreće. Pa je razumljivo i to da materijalni svemir kao građevina koja se manifestije kao kretanje, nema značenje postojanja, već kretač koji po načinu svog samonaprezanja, samokretanja i samoorganizovanja gradi ceo svemir i sve materijalne forme od kojih se on sastoji. Koje sve odreda nestaju kad to kretanje prestane, kao i sam svemir kao celina.

Na kraju još treba istaći da apsolutno i relativno postojanje nisu dva postojanja, već jedno i isto, nedeljivo postojanje. Zato jer kretanje kao relativno postojanje se ne može odvojiti od kretača kao apsolutnog postojanja. Isto kao što se ni građevina ne može odvojiti od svog gradivnog materijala. Ili kao što se posledica ne može odvojiti od svog uzroka. U tom smislu, postojanje nikada nije uzrokovano, već samouzrokovano.

Još i ovo: Apsolutno i relativno postojanje su samo dva različita ugla i načina posmatranja jednog i istog postojanja – čulno i vančulno. Ako postojanje posmatramo čulno, tada ga opažamo kao kretanje i kao građevinu sa značenjem posledice. A ako to isto postojanje posmatra samo sebe u sebi, vančulno, tada ono sebe vidi kao kretača, tj. kao uzroka svog kretanja i kao tvorca sebe kao svoje građevine.

Ja bih rekao da kula u dubljem smislu postoji nego kamen. U njoj je više istine nego u kamenu.

Istina o postojanju kule nije u kuli, već u kamenu. Razlika je samo u tome što je za više, složenije i komplikovanije oblike i građevine potrebno veće životno iskustvo, tj. znaje, odnosno svesnost. Ali građevina zbog toga nije ni u kakvoj prednosti u odnosu na gradivni mateijal, jer gradivni materijal je taj koji uistinu postoji i on je taj koji svo znanje o obliku i građi građevine u sebi nosi i po njemu građevinu od sebe samoga gradi. Uzmi za primer ljudski organizam kao građevinu i zametak ljuskog organizma koji svo znanje o ljudskom organizmu u sebi nosi i po njemu ljudski organizam gradi. To znanje postoji u svakoj ćeliki ljudskog organizma. Ako ukloniš sve ćelije iz ljudskog organizma, ne ostaje ništa. Isti odnos je i između čoveka i ljudskog društva kao državnog i ekonomskog sistema i organizma. Čovek je taj koji po svom znanju državu gradi. Ako ukloniš sve ljude iz države, ne ostaje ništa. Sve što je u prirodi sistem – a sistem je sve: i atom i nebesko telo i galaksija i svemir i ćelija i telo biljke, životinje i čoveka itd – nema značenje postojanja. Značenje postojanja uvek imaju elementi koji neki sistem grade. Bez elemenata građevina nije moguća, isto kao, ni kula bez kamena.

Razumijem da možeš biti razočaran, ali ipak pretjeruješ.

Nisam rekao da je u svetskoj nauci, filozofiji, svetskim religijama i svakodnevnom životu sve naopačke okrenuto i nelogično, zato što sam razočaran, već zato što je to činjenica. Naime, činjenica je da nam savetska nauka, filozofija i svetske religije daju nepotpunu i mahom pogrešnu predstavu u vezi postojanja materije, života i prirode i po njoj grade pogrešne moralne, društvene i ekonomske sisteme po kojima ljudsko društvo pogrešno živi. To je upravo zato što svetska nauka, filozofija i svetske religije još uvek ne znaju šta pojam «postojanje» podrazumeva. Svi misle da je postojanje ono što okom može da se vidi, odnosno, ono što se podrazumeva pod pojmovima «materija». «život» i «priroda» i svi se dali na njihovo istraživanje i izučavanje, ne znajući da sve to nije postojanje. Postojanje je ono što deluje iz nutrine materije, života i prirode, tj. ono što okom ne može da se vidi. To je ono što materiju, život i prirodu po svojim moralnim, harmoničnim zakonima - različitim od ljudskih nasilnih, ekstremnih, haotičnih i zlih - svojim naprezanjem i kretanjem gradi, što ima značenje gradivog materijala. Taj gradivni materijal je SVEST koja ima svoje zakone i moralne sisteme harmonije i dobra, po kojima je sve materijalne forme u svemiru sagradila, od kojih je ljudski organizam jedan od najsavršenijih. I dok god ljudi ne shvate tajnu postojanja Svesti i njenih zakona harmonije i dobra po kojima Svest postoji i dok god te iste zakone i morane sisteme ne primene i u organizaciji svog života i rada, moći će samo da se prave da su u prirodi najmudriji i najpametniji, a ustvari i dalje će da budu samo budale.