Sta Je Knjizevnost?

Jel mi moze netko odgovoriti na ovo pitanje? Ja sam stvarno dugo razmisljao ali neki pravi odgovor nisam nasao. postojili uopšte definicija ili mi to uzimamo zdravo za gotovo?
Pozdrav

[NoWa]

GeRRy kaže:
Ja sam stvarno dugo razmisljao

jesi baš puno razmisljao?
(šalim se)

Dakle, knjizevnost bi bila skup napisanih literarnih djela koji imaju svoju umjetnicku vrijednost.

cilj knjizevnosti nije poducavati, te se u nju ne svrstava strucna literatura: cilj knjizevnost je da nema cilja: umjetnost radi umjetnosti: ono sto je Wilde rekao 'art for art's sake'.
kao sto je slika govor srca prenesena na platno, taKo je i knjiga govor srca prenesen na papir.

i za kraj jos jedna Wildeova 'all art is quite useless'.

[finalnifantazista]

NoWa kaže:
Dakle, knjizevnost bi bila skup napisanih literarnih djela koji imaju svoju umjetnicku vrijednost.
.

A što je s usmenom književnošću?


Meni se nekako sviđa ono umjetnost riječi.

[*_spike]

Nowa, po tom onda socrealizam ne pripada u književnost, a to mi se čini pomalo...khm, da...

[milk]

da hajde nova pojasni nam malo taj lartpulartizam...

[NoWa]

milk kaže:
lartpulartizam...

fali ti 'r'

ajmo po redu, da pokusam objasniti..kazem 'pokušam' da me ne popljujete ukoliko ne uspijem.

*usmena knjizevnost vise-manje kao takva ne postoji vec od Gutenberga, dakle od 15.stoljeca.
i Beowulf je nekoć prije bio dio usmene knjizevnosti, prenosio se usmenom predajom sve dok ga netko nije odlučio zapisati. usmena knjizevnost pretvorila se u onu pisanu ili je jednostavno nestala. A i da nije nestala, bila bi bitno promijenjena, jer dvoje ljudi nikad na isti nacin i istim rijecima nece opisati neku stvar, odnosno prenijeti neku poruku.

*Socrealizam bi sročila u ovo:
uzmimo za primjer Rusiju.
20ak godina nakon Oktobarske revolucije nova vlast u Rusiji je počela kontrolirati umjetnike. Počela je poticati novi oblik umjetnosti koji je bio osnovan na idejama umjetnosti s kraja 19.stoljeća, a stil koji je iz toga nastao je poznat kao socrealizam.

Ruski je socrealizam, s obzirom da ga je odobravala vlast, postao stvar političke odluke i kao stil je nametnut umjetnicima. Generalno gledajući, značaj socrealizma je u tome sto su ideje ovog pravca nudile alternativu onome što se istovremeno događalo u umjetnosti Zapadne Europe. Umjetnici su bili pdo velikim utjecajem doktrina ruskog socrealizma, čak i u zemljama koje nisu bile pod Sovjetskgim Savezom.

socrealizam se bavio stvarima koje jesu, koje su postojale, opisima događaja i slicno, ali on se mora uzeti u kontekstu vremena.
Knjige iz tog razdoblja pisane su kako bi s eobratila paznja na drustvene događaje i politicku situaciju, no kroz filter priče koja bi se provlacila kroz knjigu.
Ostatak umjetnosti bih nazvala lartpluraltizmom: umjetnost radi umjetnosti same.

jesam li dosta nakenjala...?

[baaatak]

ja ti ne mogu odgovoriti na to pitanje, ali mogu na ono dijametralno suprotno.

naime, književnost nikako nisu SRANJA koja škraba onaj jadnik miljenko jergović


taj se ponaša kao da piše samo zato da bi imao razloga da se ponovno pojavi na TV-u.




znam da nisam bio od apsolutno nikakve koristi, ali nsam se mogao suzdržati...

[milk]

NoWa kaže:
lartpluraltizmom

[adriatic]

NoWa kaže:

1. usmena knjizevnost vise-manje kao takva ne postoji vec od Gutenberga, dakle od 15.stoljeca.

2. Počela je poticati novi oblik umjetnosti koji je bio osnovan na idejama umjetnosti s kraja 19.stoljeća, a stil koji je iz toga nastao je poznat kao socrealizam.

3. Ostatak umjetnosti bih nazvala lartpluraltizmom: umjetnost radi umjetnosti same.

Na pitanje je, samo prividno, lako odgovoriti. Ako je umjetničko pisanje suština (lijepe) književnosti, tko je arbitar (sudac) te temeljne značajke književnog djela ?

1. Ovo mi se čini malo ishitrenim odgovorom.
Jesu li vicevi i anegdote dio usmene književnosti. Je li moguća radio-književnost ?

2. Dakle socrealizam je "novi oblik umjetnosti", a ostatak je "larpurlartizam" ? A nije li umjetenost općenito, pa unda i umjetničko pisanje, uvijek imalo svoje mecene/naručitelje/dirigente ? Zar je tek sa SSSR-om vlast počela postavljati zahtjeve umjetnicima/piscima ?

3. Ostaje neodgovoreno temeljno pitanje:
Po čemu je umjetničko (književno) djelo - umjetničko djelo ?

[NoWa]

milk kaže:

jebenti tipkanje moje

sve sam zasrala

[NoWa]

adriatic kaže:
1. Ovo mi se čini malo ishitrenim odgovorom.
Jesu li vicevi i anegdote dio usmene književnosti. Je li moguća radio-književnost ?

2. Dakle socrealizam je "novi oblik umjetnosti", a ostatak je "larpurlartizam" ? A nije li umjetenost općenito, pa unda i umjetničko pisanje, uvijek imalo svoje mecene/naručitelje/dirigente ? Zar je tek sa SSSR-om vlast počela postavljati zahtjeve umjetnicima/piscima ?

3. Ostaje neodgovoreno temeljno pitanje:
Po čemu je umjetničko (književno) djelo - umjetničko djelo ?

tocno: tesko je odgovoriti sto je to knjizevnost, gdje ona pocinje, gdje zavrsava, kako bi se definirala.
al nisam vidjela da se itko drugi potrudio definirati ju osim mene.

1. vicevi i angedote ne bih svrstala u knjizevnost jer po meni nemaju 'tezu' umjetnicku vrijednost: posebice vicevi koji prolaze s vremenom u kojem su nastali. a kad vicevi prestanu biti smijesni, prestanu biti izvodjeni/citani..nestanu. zbirka svih viceva bila bi neka podvrsta zabavne knjizevnosti, ali toliko trivijalna da bih je na silu zgurala među redove knjizevnosti.

2. nije tocno da je svaka umjetnost imala svoje mecene.
sto se Rusije tice, rekla sam da sam ju uzela za primjer kako bih opisala socrealizam. primjer!

3. umjetnost bi bila stvaranje neceg novog, neceg iz neceg drugog (pera, kista, boja, papira...) svojim darom za stvaranje, talentom, bla bla bla....(da ne bi sad jos i umjetnost definirala...e nece moci..)
- knjizevno djelo zaokruzena je cjelina nekog umjetnickog stvaralastva odredjene osobe: razlikuje se od izuma telefona ili krletke za ptice po tome sto nema svoju funkcionalnu vrijednost, vec sluzi samom sebi: poput slike.

[adriatic]

NoWa kaže:

al nisam vidjela da se itko drugi potrudio...

1. vicevi i angedote ne bih svrstala u knjizevnost jer po meni nemaju 'tezu' umjetnicku vrijednost: posebice vicevi koji prolaze s vremenom u kojem su nastali. a kad vicevi prestanu biti smijesni,

2. nije tocno da je svaka umjetnost imala svoje mecene.
sto se Rusije tice, rekla sam da sam ju uzela za primjer kako bih opisala socrealizam. primjer!

3. - knjizevno djelo zaokruzena je cjelina nekog umjetnickog stvaralastva odredjene osobe: razlikuje se od izuma telefona ili krletke za ptice po tome sto nema svoju funkcionalnu vrijednost, vec sluzi samom sebi: poput slike.

Pa kad si se potrudila znaš da možeš očekivati i kritike.

1. Čini mi se da olako odbacuješ usmenu književnost. Danas knjige možemo jednostavno preskočiti: postoje tolika (vizualno)auditivna sredstva.
Uostalom ako ja samo recitiram svoje pjesme (recimo da su umjetnički vrijedne) i nikada ih ne zapišem, zar su zato isključene iz književnosti.
Čisto tehnički mogli bisno reći da je književnost ono što je u knjigama, ali umjetnička književnost može postojati nezavisno od knjiga, golema većina onog što je u knjigama obično je smeće.

2. I umjetnik mora od nečega živjeti, a pogotovo su danas rijetki pisci koji su toliko bogati da mogu pisati ne misleći na prodaju.
Dosta se lako može složiti formula uspjeha: kako napisati besteler,
ali nemoguće je napraviti formulu umjetničkog djela.

3. Naravno da umjetničko djelo nečemu služi: u ovom slučaju estetskom užitku čitatelja. Ako to napisano nitko ne pročita, ili ga nitko ne doživi kao umjetničko djelo - onda to nije umjetničko djelo.

Mislim da je inačelno pogrešno govoriti o umjetničkom djelu. Postoji samo umjetnički doživljaj, a za to potrebno barem dvoje.
Dakle ako napišem pjesmu ili roman, pa čitanje toga kod nekog stvori umjetnički doživljaj može se reći da sam stvorio umjetničko djelo. Tehnička sredstva su pritom posve nebitna.

No u uobičajenoj je praksi sve suprotno tome: "velika" su djela ona s velikom nakladom, hvaljena u medijima, i rasprodana u velikom broju primjeraka, tj. s velikom zaradom.

Dakako postoji i elitističko shvaćanje da su samo neki (izabrani) pozvani da prosuđuju umjetničku vrijednost djela, ali elite su uglavnom samoproglašene (arbitrarne), a danas u eri sveopće pismenosti (u tehničkom smislu), malokog je briga za te "elite".

[NoWa]

adriatic kaže:

1. Čini mi se da olako odbacuješ usmenu književnost. Danas knjige možemo jednostavno preskočiti: postoje tolika (vizualno)auditivna sredstva.
Uostalom ako ja samo recitiram svoje pjesme (recimo da su umjetnički vrijedne) i nikada ih ne zapišem, zar su zato isključene iz književnosti.

dobro ti se cini.
netko pametan je jednom rekao nesto poput: 'ukoliko nesto nije zabiljezeno, kao da se nikad nije ni dogodilo'.

kako mogu govoriti o usmenoj knjizevnosti ako o njoj nema zapisa.
usmena knjizevnosti nije citanje na glas neke napisane knjige, nego izlaganje nenapisane knjige na glas.

nisam nikad u zivotu imala prilike dozivjeti cari usmene knjizevnosti, ako ista i postoji.

adriatic kaže:
Čisto tehnički mogli bisno reći da je književnost ono što je u knjigama,

i svi sretni i zadovoljni

(s tim da se ipak treba ograditi jer se pod knjige moze svrstati i strucna literatura: a ona za cilj ima poduku. ne uzitak radi uzitka samog.)

[adriatic]

NoWa kaže:

dobro ti se cini.
netko pametan je jednom rekao nesto poput: 'ukoliko nesto nije zabiljezeno, kao da se nikad nije ni dogodilo'.

Zabilježiti se može na razne načine. Nekada smo se pouzdavali samo u ono što je bilo uklesano u kamen, a danas ...

No i prije pojave pisma tisuće godina je postojala usmena književnost.

Danas imamo mnoge tehničke mogućnosti snimanja (i trajne pohrane) zvuka pa i riječi.

Ne postaje li čitanje zastarjelo, u najmanju je ruku, naporno, pa mu dugoročno izgledi baš nisu sjajni.

Uostalom posjekli smo praviše šuma praveći papir, premda se on najmanje koristi za knjige.

Nasuprot gornjoj izreci rekao bih: Životno je ono što nije u spisima (knjigama), živa je riječ puno vrijednija od slova.

[adriatic]

NoWa kaže:
'ukoliko nesto nije zabiljezeno, kao da se nikad nije ni dogodilo'.

kako mogu govoriti o usmenoj knjizevnosti ako o njoj nema zapisa.

To gore je parafraza birokratske devize: Tko (što) nije u spisima - nije ni u životu.

Naravno da to ne važi za književnost (prikladniji bi bio naziv "umjetnost riječi") jer usmena književnost postoji, a danas su sjajni preduvjeti za njen ponovni procvat. Ne u smislu da ćemo učiti napamet 10.000 stihova, kako su to radili pred par tisućljeća, već tako da ćemo praviti zvučne zapise bez korištenja slova.

Zgodno je što a bi u tome mogli uživati i nepismeni, a već danas to koriste slijepi i slabovidni.

[NoWa]

adriatic kaže:
Naravno da to ne važi za književnost (prikladniji bi bio naziv "umjetnost riječi") jer usmena književnost postoji, a danas su sjajni preduvjeti za njen ponovni procvat. Ne u smislu da ćemo učiti napamet 10.000 stihova, kako su to radili pred par tisućljeća, već tako da ćemo praviti zvučne zapise bez korištenja slova.

zvučni zapis knjizevnosti nije isto sto i usmena kjinzevnost.

[adriatic]