Psi - iscjelitelji srca

[friendship]

Nemruth Dagi kaže:

Kad sam morala dati uspavati svog boksera (2000. godine) tjednima nakon toga čula sam kako capka po parketu...bemti to me gadno bacalo u očaj.
I dan danas mi tako zafali

ovo naše, bila je ovakva situacija. tišina, mi prazni, tužni, jer smo osjećali da se neš dogodilo, a jako smo se navikli na pesicu, makar nije dugo da smo se bili počeli intenzivno družiti s njom. al nam je svejedno jako prirasla, čitave vikende je visila s nama dobar dio vremena. ležali smo na krevetu, u tišini, nije radio televizor niti radio, baš tišina. i odjednom zvuk kao da pesica ucampava u sobu prema nama. ja pogledam ženu, i pitam 'jesi li čula ovo?' veli ona da...jel capice? da...i mi se ogledavamo i gledamo čudo, jel negdje. a vrata od vani zatvorena. da se primjerice samo meni učinilo, mislio bih da je priviđenje, al što reći kad smo oboje čuli isto?

[maher18]

oko mene su se uvijek skupljale živine. pesi, koji su prema pričama vlasnika režali na svako čeljade koje bi se približilo gazdi, njuškali me i mahali repom, davali capu i češkali njuške po meni. isto tak i mački, koji su inače jako nonšalantna i nezainteresirana stvorenja kad se radi o očitavanju naklonosti. jedna se žena čudila što sam bila jedina strana osoba kojoj je mačka odmah prišla i počela se umiljavati i šmajhlati oko nogu. rekla je da to njezina cici nikad dosad nikome nije napravila.

i kad smo doblili našeg pesonju u kuću, čisto neplanirano, to biće je napravilo najprije neopisivi nered, požderalo mi sve cipele, doslovno sve, od sandala, čizama, japanki. posebna poslastica su mu bile tenisice, one od treninga a onda, poslije gomile ludosti koje sva djeca inače rade, postao je odgovoran član familije. veseli nasmijani dobrica koji je točno znao u kakvom stanju dolazim s posla. obično nas čeka i desetak minuta ranije pred vratima, radosno nas pozdravlja, no ak napravi neku spačku, isti čas zbriše u dječju sobu pod krevet. eh, onda znam da je bio jako uvređen kaj nas dugo nije bilo, i sigurno je progrizao vreću od smeća, razvalio kasetu od kruha ili razvukao zmazani veš iz kupaone.

no, kad bi klinci napravili neku nepodopštinu i ja počela na njih galamiti, odmah bi stao između nas, oštro me gledao, čak se digao na stražnje šape i naslonio mi se pred lice zaklanjajući mi pogled na djecu. a dotle bi oni zbrisali u sobu. uvijek je druželjubiv sa svim ljudima, i mislila sam si kojiput, bože, da mi lopov provali u stan taj dobrica bi mu još i kavu skuhal! no, nedavno sam se itekako razuvjerila: pesonja je daleko na velikoj livadi čitao svoj pseći jutarnji list, ko je prošao, koja kuja se tjera, što je onaj španijel riki danas ručao i koje meso su friško donijeli u pešun. kad li meni priskoči neki prolaznik, glasno govoreći i lamatajući rukama, da nek mu objasnim gdje je ulica ta-i-ta, i to je bilo tako napadno, a lik tako golem i mračnog izgleda da sam se smrzla od šoka. nisam se stigla ni osvrnuti, ni pogledati oko sebe, kad najedamput se moje pseto u hipu stvori s druge strane livade, skoči između mene i lika, stavi mu svoje šapetine na prsa da nije mogel mrdnut i ukopa se! onda me upitno pogleda svojim toplim psećim očima kao da pita: kaj, da ga sredim, ha?
dobro je, majki, dobro je, kažem mu i on se skine s preplašenog objekta i nastavi dalje na livadu čitat svoj jutarnji list. mislim da lik više nikad neće tak napasno zaustavljat prolaznike da ih pita koja je ulica.

taj moj isti mika odmah zna u kojem sam stanju kad dojdem s posla. ak namiriši da sam još u formi onda odmah donese lopticu ili lajnu za šetnju. no ak sam krepana i za niš, samo mi stavi svoju umiljatu veliku glavu pod ruku, da ga mazim i češkam. zna on, lukavac, da će me to opustiti i umiriti.

a o novopridošlom mačku da ne pričam! taj je nepogrešiv u čitanju mojih misli! valjda namiriši svaki put kad pomislim na jelo, i stvori se pred frižiderom prije nego uopće krenem u kuhinju! kad klinci uče, ni slučajno ih ne gnjavi, ali ako skuži da čitaju stripove evo ga odmah i skače im po glavi, gricka za vuha, zavlači im se u krevet ili se nariktava da ga češkaju.

iako su im stvarni gazde klinci, oni im stavljaju vodu, hranu, uglavnom vode pesa na šetnju, mene obojica slušaju na fićuk, na mig, i samo mene rešpektiraju kad ih špotam za neposluh.

rekla mi je jedamput moja muterica: jooj, pa kaj držiš u tak malom stanu te živine, pa sve ti je puno dlaka, i smrdi po psećoj hrani, kaj ne vidiš da ti je maček zgulil drveninu, a onaj pes pojel sve cipele?

a onda sam joj lepo rekla: ma nemoj, a ko bi me onda dočekival, ljubil i mazil, ko bi me strpljivo slušal i tješil kad se plačem, i ko bi podnosil moje gundranje, ko bi mi po noći grijal noge i teral me da se malo nadišem friškog zraka i protegnem noge na šetnji, da ne legnem nezdravo poslije ručka u krevet

[Nemruth Dagi]

friendship kaže:

mislio bih da je priviđenje, al što reći kad smo oboje čuli isto?

Još i danas znam naći u vrtu među šljunkom sitne komadiće njegove raščerupane nogometne lopte koju je posve rastrgao. Par dana prije nego što je uspavan bili smo mu kupili novu loptu. Nju sam odmah dala nekome da je ne gledam...

[PashkoPata'q]

modro-zeleni kaže:

otvori srce drugom, što prije.....

Hm, kako prihvatiti samoću postojanja (sam si rođen, sam umireš, i u međuvremenu si sam)? Ma rek'o zajebi!, zatočavam neku drugu životinju.

pukovnikz kaže:

Ja sam isto mačkoljubac, ne mogu proć uz to blentavo stvorenje, a da ih ne pomazim i poigram se.

Ja sam pak, čovjekoljubac. Mogu proći pored tog blentavog stvorenja, a da ih ne pomazim i ne poigram se. [napomena: smajli je 'a, ono, e', a ne 'ne zna']

friendship kaže:

da se primjerice samo meni učinilo, mislio bih da je priviđenje, al što reći kad smo oboje čuli isto?

[ne, nego sokić] Priviđenje. [ne, nego sokić]

[friendship]

PashkoPata'q kaže:

[ne, nego sokić] Priviđenje. [ne, nego sokić]

tako je to u skladu s tvojim sustavom uvjerenja

[PashkoPata'q]

friendship kaže:

tako je to u skladu s tvojim sustavom uvjerenja

Oni, kojima pojašnjavam svoja uvjerenja, do njih mi je stalo. Ti, nebitan si.

[friendship]

PashkoPata'q kaže:

Oni, kojima pojašnjavam svoja uvjerenja, do njih mi je stalo. Ti, nebitan si.

obzirom da sam čitao tvoje upise otprije, i objašnjenje je nebitno

[Cherie]

Dagi .... nedavno sam nabavila štene jorkširskog terijera. Imala sam već jednog, isto minijaturnog kao što je ovo novo štene. Bio je malecki, niti dva kila težak. Nestao je iz dvorišta kad je imao jedno dvije godine; pretpostavljam da ga je netko ukrao jer je bio neodoljiv, meden, duge dlake, umiljat, mekan kao igačkica.

Sad, rekoh, imam njegovu žensku inačicu. Kupila sam joj ružičastu kućicu, dekicu i đempere, jaketu na hallo kitty, češljam je, hranim, šetam i tako ... Eto povezujemo se emocionalno. E sad ja naravno znam da je to životinja, da je čisto nagonsko biće, da se prema meni odnosi kao alfa vučici na čelu čopora, ali isto dozvoljavam sebi da to zaboravim i da je tretiram kao malog člana obitelji.

Ali jedna stvar mi je zaista čudna, a ima veze s tvojim postom Dagi, a to je da to malo klupko pokazuje iscjeliteljske nakane. Već me par mjeseci od povrede bole tetive u ramenu toliko da jedva pokrećem ruku, bila sam čak i na fizoterapiji ali nije ništa pomoglo.

Otkako je došla čim je uzmem u naručje, samo meni, ne i ostalim ukućanima, inzistira da se popne se na to bolno rame, cijela se uvije oko njega, tako da visi s mene u jednom nezgodnom položaju i tu stoji i grije me. Otkako to radi bol u ramenu popustila je sigurno za dobrih 50 posto. Osobito je bolje kad se ona makne nakon "tretmana".

E sad .... možda se rame samo iscjeljuje, ali onda opet zašto se baš tu želi smjestiti, kako zna da tu imam problem i ako ne zna zašto baš meni visi s ramena a ne i drugima u obitelji....Iako je tekst koji si stavila u uvodni post napisan sladunjavo u new age stilu, nekako mi se čini da bi mogao imat smisla.

Vjerojatno takvo što životinje u čoporu inače primjenjuju.

Gledala sam neki dan na animal planetu emisiju u kojem je jedan afganistanski hrt pomagao liječenju djevojčice (do iscjeljenja) oboljele od nekakve genetske bolesti od koje su joj funkcije organizma, osobito mišića počele zatajivati, a također je imala teške migrene. Svaki put kad je imala napad glavobolje pas bi se sklupčao kao šubara oko njene glave i to joj je smanjivalo bolove.

moja mala iscjeliteljica

[arna]

Nemruth Dagi kaže:

Dok mačke iscjeljuju um, psi spašavaju srce.


Što kažete na ovo....???

Pesicu imam, fakat mi se srce prepuni samim pogledom na nju.

Ali ovo za mačke ne znam kak funkcionira... ...može li netko tko ima macu reći kakva su iskustva, kako mace pomažu čovjekovom umu?

[Tears23]

da..ne samo da cujem capice vec mu cujem glas..osjetim njegov miris jako snazno oko sebe..a samojedi imaju onaj prekrasni njezni miris kao bebin puder..sanjam ga svaku noc...toliko mi tesko i nezz da nemam normabela poludjela bi..ubila bi ove s vet faxa sto su nam ucinili..

[maher18]

Tears23 kaže:

.ubila bi ove s vet faxa sto su nam ucinili..

tak mi je žal kad tak nekaj čujem. stvarno si ne mogu zamisliti takvu strahotu.

no, s onima u hajnclovoj imam samo dobra iskustva. najprije su pesu skrpali capu, slagali su te smrskane koščicce komadić po komadić, ko puzzle, i izvukli ga od amputacije i možebitne nekroze tkiva. a miceka su s teškim ozljedama pluća (na rengenu su pluća funkcionirala na jednoj četvrtini) i slomljenim ramenom i capicom uspjeli tak skrpat da se sad penje po zidovima ko spajdermen.

mi smo članovi njihovog čopora, i kao svaki drugi potomak vuka, pas će paziti na svakog iz brloga. a mačke su stvorenja koja se vole timariti, lickati, maziti, i imaju potrebu za bliskošću. toplina, mekoća i udobnost, sve to su sposobne i dati, ali i tražiti.

[brzi gonzales]

arna kaže:

Ali ovo za mačke ne znam kak funkcionira... ...može li netko tko ima macu reći kakva su iskustva, kako mace pomažu čovjekovom umu?

Imam ih, i one mene, godinama.

Sa one zdravstvene strane neka istraživanja su pokazala da djeluju pozitivno na krvni tlak, a njihovo predenje (vibracije) pomaže kod zacijeljivanja prijeloma i smanjivanja boli.
Sa one ljudske, svoje, strane mogu reći da iznimno smirujuće djeluju na kompletnu psihu. Kad su uz mene potpuno sam opuštena, kao da se svi problemi umanje, izgube na snazi. Jednostavno te svojim umiljavanjem i maženjem na neki način navode da svu pažnju preusmjeriš na njih. Um ti se oslobodi, a tijelo opusti.
Primijetila sam da instinktivno znaju prepoznati moje trenutno raspoloženje. Kad sam žalosna ili bolesna najviše žele biti u mojoj blizini, i to osobito se vole smjestiti pored mene ili u mom krilu. Kao da mi žele pružiti utjehu. I uspiju.

[pukovnikz]

PashkoPata'q kaže:

Hm, kako prihvatiti samoću postojanja (sam si rođen, sam umireš, i u međuvremenu si sam)? Ma rek'o zajebi!, zatočavam neku drugu životinju.

Ja sam pak, čovjekoljubac. Mogu proći pored tog blentavog stvorenja, a da ih ne pomazim i ne poigram se. [napomena: smajli je 'a, ono, e', a ne 'ne zna']

[ne, nego sokić] Priviđenje. [ne, nego sokić]

Mislim da to i čini čovjeka, biti čovjekoljubac i to se ne kosi sa temom!

[VeronikaN]

pukovnikz kaže:

Mislim da to i čini čovjeka, biti čovjekoljubac i to se ne kosi sa temom!

Ipak se kosi.
Pogledaj uvodni post.
Kako je Pp izjavio da ga životinje ne interesiraju i daješ prioritet čovjekoljublju...

arna kaže:

Pesicu imam, fakat mi se srce prepuni samim pogledom na nju.

Ali ovo za mačke ne znam kak funkcionira... ...može li netko tko ima macu reći kakva su iskustva, kako mace pomažu čovjekovom umu?

Mogu govoriti o mačkama,jer ih trenutno imam 4...
Mačke jesu samovoljne ali kada ti priđu,predu,maze se s tobom,nastupa nevjerojatno smirenje..u trenu zaboraviš zbrku u umu,depresiju i slično...
ćesto imam osječaj dok me promatraju,uvijek direktno u oči,da me i analiziraju i točno znaju kad je trenutak za intervenciju..

Kako imam i pse ja bih očito trebala biti jako,jako staložena...
i ima nešto u tome...teško me je izbaciti iz takta,pri najtežim udarcima ostajem mirna....


PS...kad je već ova tema otvorena,duhovnjaci bacite pogled https://www.forum.hr/showpost.php?p=37430545&postcount=1,što vi mislite da se ovdje dogodilo?

[maher18]

ovo što je opisano je tipičan primjer životinjskog senzibiliteta.

žena je, kako kažeš, nesumnjivo bila dobra i draga osoba. no često su takvi ljudi zapravo prepuni teškim događajima, traumama, empatični na tuđu patnju, emocionalno bogati. tko zna što žena u sebi nosi i kakva joj sjećanja naviru, o kojim brigama misli, ili ih je potisnula u pozadinu da joj ne smetaju u svakodnevnom životu. i, naravno, njezine nesvjesne reakcije tijela, sastav znoja, mirisi koje ispušta, sitne, nama nezamjetljive kretnje, tonalitet govora, napetost glasa, drhtanje duše koje se prenosi sitnim znakovima cijelim tijelom, zapravo se tu radi o promjenama ionizacije, stupnja kiselosti, izlučivanju određenih stresnih hormona i raznih neurotransmitera koji mijenjaju i naš tjelesni status, sve to životinja osjeti, nanjuši, zapazi, percipira onim čulima koje smo mi već odavno zatomili i zanemarili.

i, naravno, instinktivno reagira, jer da se nalazi u prirodnom okruženju, sve te promjene u okolini bi joj davale znak za uzbunu. nešto nije u redu, opasnost je u blizini,poremećeno je nešto oko mene, znači moram se pripremiti. za bijeg, za obranu, za zaštitu sebe, mladunčadi, članova čopora, teritorija.

ne radi se o ničem nadnaravnom, nego prirodnim reakcijama na podražaj iz okoline. mačke su pri tome osjetljivije od pasa, naprosto zato što su još uvijek zadržale podosta od naslijeđa, dok su naši pesi, pogotovo oni "sobne" vrste, nešto suzdržaniji, što zbog odgoja, što zbog stvarnog gubitka takvih sposobnosti.

nimalo se ne slažem s tvrdnjama da su životinje samo instinktivni strojevi prirode, da sve rade siključivo prema genetskom porivu i da nemaju emotivni život, sposobnost empatije i namjerno odabrano ponašanje! u svim društvenim životinjskim zajednicama, od pčela, mrava, da ne spominjem lavlje, vučje ili majmunske čopore, uočeni su, i to ne baš rudimentarni, oblici odabranog ponašanja, ne samo zbog nekog biološkog cilja očuvanja vrste, nego djelovanja koje je potpuno u skladu s moralnim i osjećajnim postupanjem bića koje je svjesno brižno, koje voli, želi dobro svojem bližnjem.

na našu žalost, doživljaje koje su opisali frendšip i dagi, stručnjaci opisuju kao obmanu čula. naša sjećanja, izrazito afektivno obojena, naši osjećaji koji naviru, žalost zbog gubitka, lijepi trenuci, detalji koji su nam se usjekli u pamćenje, sve to probija barijeru isključivo prisjećanja, širi se na ostala moždana polja, toliko je snažno i nabito emocionalnom energijom da se zrakasto širi po cijelom našem biću, preskače sve one neuronske sklopove, prelazi barijere živčanih snopova, prodire u sve neuronske jezgre i centre, i tu pobuđuje, stvara i potiče i ono čega nema, što zapravo uopće nije doprlo do našeg uma prirodno, s periferije tijela, iz mrežnice oka, pužnice uha, površine prstiju...mi sami svojim osjećajima širimo ta sjećanja po vlastitoj unutrašnjosti tolikom snagom i kao da time kreiramo novu stvarnost. i nije čudno da isto, u isto vrijeme, doživljavaju to i druge osobe u okolini. jer prigoda je upravo takva da misle o istom, oboje na isotm mjestu, u istim okolnostima, onako kako je bilo u prošlosti...

[friendship]

maher18 kaže:

na našu žalost, doživljaje koje su opisali frendšip i dagi, stručnjaci opisuju kao obmanu čula. naša sjećanja, izrazito afektivno obojena, naši osjećaji koji naviru, žalost zbog gubitka

ako bi se uzdala samo ono što 'stručnjaci', 'autoriteti' i 'znanost' tvrde da je sve što postoji, komotno bi mogli zatvoriti čitavi podforum. htio sam ti reći da su ovakvi navodi u okviru ovog podforuma čisto gubljenje vremena na tipkanje nepotrebnih slova. ali je bitno za tebe samu odrediti se u što vjeruješ: da li su službena saznanja nepotpuna, ili je materijalno-redukcionistička verzija svijeta istinita? to je nešto gdje se svatko za sebe osobno može odrediti

[modro-zeleni]

maher18 kaže:

doživljaje koje su opisali frendšip i dagi, stručnjaci opisuju kao obmanu čula. naša sjećanja, izrazito afektivno obojena, naši osjećaji koji naviru, žalost zbog gubitka, lijepi trenuci, detalji koji su nam se usjekli u pamćenje, sve to probija barijeru isključivo prisjećanja, širi se na ostala moždana polja, toliko je snažno i nabito emocionalnom energijom da se zrakasto širi po cijelom našem biću, preskače sve one neuronske sklopove, prelazi barijere živčanih snopova, prodire u sve neuronske jezgre i centre, i tu pobuđuje, stvara i potiče i ono čega nema, što zapravo uopće nije doprlo do našeg uma prirodno, s periferije tijela, iz mrežnice oka, pužnice uha, površine prstiju...mi sami svojim osjećajima širimo ta sjećanja po vlastitoj unutrašnjosti tolikom snagom i kao da time kreiramo novu stvarnost. i nije čudno da isto, u isto vrijeme, doživljavaju to i druge osobe u okolini. jer prigoda je upravo takva da misle o istom, oboje na isotm mjestu, u istim okolnostima, onako kako je bilo u prošlosti...

srećom pa znamo da su ti "stručnjaci" obmanuti....slažem se s friendshipom da je ovo nepotrebno

[maher18]

modro-zeleni kaže:

srećom pa znamo da su ti "stručnjaci" obmanuti....slažem se s friendshipom da je ovo nepotrebno

friendship kaže:

ako bi se uzdala samo ono što 'stručnjaci', 'autoriteti' i 'znanost' tvrde da je sve što postoji, komotno bi mogli zatvoriti čitavi podforum. ...ali je bitno za tebe samu odrediti se u što vjeruješ: da li su službena saznanja nepotpuna, ili je materijalno-redukcionistička verzija svijeta istinita? to je nešto gdje se svatko za sebe osobno može odrediti

nije problem uopće u tome da se znanost kosi ili ne kosi s nečim vjerovanjima. jer objekt vjerovanja i stav koji se stvara na temelju vjerovanja ne mora biti istovjetan činjeničnom stanju. u okviru vlastitog znanja o nekim stvarima, bez obzira jesu li stvorena na temelju znanstveno utvrđenih informacija ili vlastitim iskustvima, ili vjerovanjem da su tuđa iskustva istinita (točnije rečeno, tumačenja tih iskustava) donosimo vlastiti sud.

neke činjenice i uzroci još nisu utvrđeni, nego se dolazi do toga napretkom znanja, tehnologije, metoda. znanost je neprekidni niz novih činjenica i spoznaja, priroda nepregledna i nepojmljivo zamršena i isprepletena (npr. od mnogih tumačenja najsmislenija mi je teorija akašičkog polja i kvantne fizike), a vjerovanje je nepromjenjiv postulat, statičko viđenje. koje nam, doduše, itekako pomaže da napredujemo u svom duhovnom, intelektualnom i socijalnom razvoju, nesumnjivo!

amalgam onoga što znam, onog što osjećam, onog što prihvaćam kao tuđu spoznaju, onog što mi se čini razumnim logičkim slijedom događaja, kad i ako se uspiju odbaciti kao neobjektivni emocionalni osobni doživljaji, sve to mi sa strane djelomično objašnjava navedene pojave.

i nisu u pravu oni koji znanstvene postavke odbacuju kao nešto što se ne može inkorporirati u duhovnost. to samo znači da nisu spremni prihvatiti i obogatiti sebe, nego uporno ustraju u dualizmu. a sve zapravo teži jedinstvenosti, sve u prirodi se priklanja sukladnosti po mnogim zakonima od kojih mnoge zasigurno još nismo ni pojmili. i čudim se otporu mnogih da izađu iz tog metafizičkog, onostranog, transcendentalnog. kad svi stremimo istom univerzumu, stapanju s nečim uzvišenim. a ne prihvaćamo da je ono tu, kraj nas, u nama, i nema potrebe osjećati se tako udaljenim, samo je pitanje koliko smo spremni to spoznati.

[modro-zeleni]

materijalno (pojavno) može se objasniti spiritualnim, no obratno nije slučaj. kauzalnost u spiritualnoj sferi je većini nas ipak nedokučiva....možemo je naslućivati, suptilno, instinktivno - Dušom. Alkemija je umijeće koje je barem na ovim europskim područjima pružala i pruža poveznice tih dviju svjetova, no velika većina slijepo prihvaća znanstvenu paradigmu koja je sluga tog neolib. sistema, a samim tim i crkvene dogme.
Dakle jedina razlika je što se neki (većina) oslanja na službenu vjeru, i uvijek će naći podršku u toj zavedenoj masi, a vjerovanje "običnog" "malog" čovjeka, njegovo istinsko vjerovanje, ono što čuje kao šapat Duše, dodir Vječnosti, je nešto u što takav, istinski Vjernik ne sumnja, osjeća, a naposlijetku i zna da je To To.

[friendship]

redukcionistička objašnjenja koja dolaze iz znanosti su sve samo ne dokazana i činjenica. možda bi najbolje stoga bilo isto nazvati službenim stavom. ako se znanstveno objašnjenje temelji na redukcionizmu, a nečije shvaćanje svijeta na malo drugačijem, kompleksnijem modelu stvarnosti, u principu tu nema pomirenja. ja mogu prihvatiti svaku znanstvenu činjenicu, rado ću to učiniti, uz jedan uvjet: mora biti dokazano da to jest činjenica. a navedeni primjer objašnjavanja zvučnih fenomena - to nije činjenica, jer nije dokazana, već ona proizlazi iz modela stvarnosti koji je temeljen na materijalističkom redukcionizmu - a koji sam po sebi nije činjenica. ako nešto deriviraš iz modela koji nije činjenica, tada ni rezultat ne može biti činjenica

kada interpretacije za javnost koje dolaze do širokih masa (jer ipak prosječni čovjek nije voljan proučavati znanstvene radove direktno) budu počele jasno razlučivati činjenice od (ipak) pretpostavki - ma kakvim fensi znanstvenim terminima one bile nazivane - tada će slika postati jasnija što se treba prihvaćati bez pogovora, a što uvjetno rečeno. dotad ostaje zaključak da se materijalističko-redukcionistička slika svijeta nameće širokim masama kao sustav vjerovanja, i to dozvoljavajući da se izazove lažni dojam: ovo je sigurno tako, znanost je to ustanovila. u to morate vjerovati

inače, kad se ide vidjeti što to nepobitno znamo, onda se shvati da zapravo jako malo toga - znamo, a jako puno toga - vjerujemo, jer jako puno stvari koje se podrazumijevaju kao činjenice ne predstavljaju jedinu mogućnost

čitava duhovnost se lomi oko temeljne razlike: s jedne strane, tu je određena baza ljudskih iskustava koja govori da duhovne razine postoje, i da su ih vidjeli/iskusili. s druge strane, tu je znanstvena zajednica koja kaže da tako nešto nikad nije dokazano, pokazano, ustanovljeno. a istina je ili jedno ili drugo. ako je istina da duhovne razine postoje, tada je znanost doista u povojima jer o ogromnom području ne zna ništa. ako ne postoje, tada je ljudska baza iskustava u nevjerojatnoj zabludi. istina je dakle jedno ili drugo, i hoćeš ili nećeš, svatko bira svoj tabor

volio bih kad se preko interpretacije znanosti ne bi manipuliralo na način da se nameće jedna vizija svijeta. mene to u ogromnoj mjeri odbija od koncepta, jer jednostavno zaključujem da nemam volje trošiti na to vrijeme, kad ima pametnijih stvari