Snovi(skupna tema)

[louiskrstic]

Baphomet, rituali pre spavanja mogu biti delotvorni samo u tome što ćemo na taj način impresionirati vlastiti um i izmaknuti njegovim "udicama." Ni na koji drugi način rituali ne odganjaju bilo kakve duhove.
Inače snovi su besplatna pouka nama Dušama da naučimo uspešno rešavati naše svakodnevne probleme ali i da uspešno ekspandiramo svoju duhovnu svest - uz neizostavno duhovno pročišćenje - te još za vreme ovog života dosegnemo najviši stadijum svesti, ljubavi i duhovne slobode.
Lagana duhovna vežba na svakodnevnoj osnovi može učiniti ono što nijedna druga praksa ili metoda ne može.

Treya, bilo bi interesantno da nam opišeš iszgled Isusa kojeg si sretala u svojim snovima.
Mnogi su verovali da su se sreli ili dobili pomoć od Isusa ali kada su se suočili sa slikom velikog duhovnog učitelja i Mastera, Gopala Dasa sagledali su svoju zabludu.
Ko je Gopal Das? Pre oko pet tisuća godina živeo je u Egiptu i u ulozi pravog Bog-Čoveka (tačnije Mahante Živog ECK Mastera) koji je aktivno podučavao Duše na putu dosezanja najvišeg stanja svesti - Božjeg Carstva. Danas je u Hramu Zlatne Mudrosti na Astralnom svestu gde se može odlaziti noću i dobijati pouka. On ima dugu plavu kosu i zbog toga ga mnogi zamenjuju za Isusa. On danas samo pomaže današnjem Bog-Čoveku (Mahanti, Živom ECK Masteru) bez kakvih ova planeta nikada nije postojala.
Snovi su tajni prolaz do najviših stanja svesti, ljubavi, mudrosti i duhovne slobode.

[Dijaa]

uhh ja imam tako živopisne snove da to nisu istine, 2 puta sam imala i lucidne no to i nije spomena vrijedno koliko moji mistični snovi. neko vrijeme nisam sanjala,ali evo opet mi se vraćaju. i dobijem ja upozorenja, i malo pogled unaprijed, ali tek kad se dogodi u stvarnosti ja skužim što je podsvjesni pisac htio reći

[Yivanmukta]

Pričaj nam malo...

Daj pokoji promjer...malo detalja, vl.razmišljanja / zapažanja...iskustava.

Osjeti čovjek da sa strašću sve skupa spominješ.
Vrlo je često, baš ta strast koja nas nagoni da o nečem počnemo talabazat...način na koji ju se ispoljava (iskusnom oku), signal da se tamo gdje ima dima i vatrica potpalila...

[MonCamarade]

svaku noć sanjam! obično ih se i sjećam dan poslije...
možda bi bila dobra ideja zapisivati ih... da li netko od vas zapisuje?
pročitala sam negdje da su Einstein i Salvador Dali svoje ideje dobivali u snovima, Einstein je spavao po 10 sati svaki dan

[smedjišećer]

Ja ne dobivam savjete u snovima, već imam povremeno vidovite snove. Literature s tog područja i nisam baš našla i ne poznajem nikoga tko ima slična iskustva. Imam ih već dvadesetak godina, tako da ih sada znam razlikovati od običnih snova. Sve je započelo davno, s intenzivnom migrenom popraćenom povraćanjem i osjećala sam često bol između blizu korijena nosa, između očiju, no nemam problema sa sinusima.
Točno kada su započele glavobolje, počela sam sanjati stvari, koje bi se kasnije i dogodile. I to tuđe nesreće, rastave, pa i ono što će se meni dogoditi. To su neka vrsta upozorenja. Danas više nemam migrenu, no snovi su ostali. Obično me takvi snovi probude usred noći s jako neugodnim osjećajem u grudnome košu, čak fizičkom boli.
Ipak, bez obzira na sve, ne bih ih mjenjala ni za kakvo blago, jer su pravi dar!
Mislim da je riječ o intuiciji koja se kod mene manifestira kroz snove.

[Dijaa]

Yivanmukta kaže:

Pričaj nam malo...

Daj pokoji promjer...malo detalja, vl.razmišljanja / zapažanja...iskustava.

Osjeti čovjek da sa strašću sve skupa spominješ.
Vrlo je često, baš ta strast koja nas nagoni da o nečem počnemo talabazat...način na koji ju se ispoljava (iskusnom oku), signal da se tamo gdje ima dima i vatrica potpalila...

premalo je mjesta na forumu, a riječima je teško opisati... mogu probati, ali vjerojatno bih se sva zapetljala

[louiskrstic]

dijaa kaže:

uhh ja imam tako živopisne snove da to nisu istine, 2 puta sam imala i lucidne no to i nije spomena vrijedno koliko moji mistični snovi. neko vrijeme nisam sanjala,ali evo opet mi se vraćaju. i dobijem ja upozorenja, i malo pogled unaprijed, ali tek kad se dogodi u stvarnosti ja skužim što je podsvjesni pisac htio reći

MonCamarade kaže:

svaku noć sanjam! obično ih se i sjećam dan poslije...
možda bi bila dobra ideja zapisivati ih... da li netko od vas zapisuje?
pročitala sam negdje da su Einstein i Salvador Dali svoje ideje dobivali u snovima, Einstein je spavao po 10 sati svaki dan

smedjišećer kaže:

Ja ne dobivam savjete u snovima, već imam povremeno vidovite snove. Literature s tog područja i nisam baš našla i ne poznajem nikoga tko ima slična iskustva. Imam ih već dvadesetak godina, tako da ih sada znam razlikovati od običnih snova. Sve je započelo davno, s intenzivnom migrenom popraćenom povraćanjem i osjećala sam često bol između blizu korijena nosa, između očiju, no nemam problema sa sinusima.
Točno kada su započele glavobolje, počela sam sanjati stvari, koje bi se kasnije i dogodile. I to tuđe nesreće, rastave, pa i ono što će se meni dogoditi. To su neka vrsta upozorenja. Danas više nemam migrenu, no snovi su ostali. Obično me takvi snovi probude usred noći s jako neugodnim osjećajem u grudnome košu, čak fizičkom boli.
Ipak, bez obzira na sve, ne bih ih mjenjala ni za kakvo blago, jer su pravi dar!
Mislim da je riječ o intuiciji koja se kod mene manifestira kroz snove.

Literature o snovima, značenju, tumačenju i korišćenju i te kako ima.
Medjutim, česta prepreka bude jezik, budući da najbolja i najsuštinskija literatura i nije prevodjena u ovim podnebljima.

Pogledajte knjiuge "Earth to God, Come in Please..." (knjige I i II) ili potražite nekok preko wx3.eckankar.hr. U Zagrebu ima dosta onih koji vam mogu pružiti dovoljno objašnjenja koja vas sigurno neće obavezivati ni u kom pravcu.
šteta je propustiti priliku blagodeti pouka koje se dobijaju preko snova.
Realnost snova je daleko viša od ove koja nas ovde okružuje.

Ako neko od vas želi poslaću (jednom od vas) na poklon knjigu "Ključ života."

[pavaogc]

Žulaj kaže:

da, moj se zove Razum i savjetovao me je da nikako ne smijem obilno jesti dva sata prije polaska u zemlju snova

Da neobično je to ako je san poruka srca, ili božanskog, kako to da ide baš prvo kroz želudac? I crijeva. Treba li snu da bi se dogodio više energije pa treba papati za san? Jer tako je i uglavnom kod mene, ako ću sanjati i zadržati komade od onoga što sam sanjao ujutro, dogodit će se u pravilu ako sam jeo prije spavanja. Promjenom prehrambenih navika znao bi provesti duuugo razdoblje bez snova, barem ih ne bih uspio zapamtiti. Posebno je poglavlje još težak fizički rad, ali stvarno težak-težak. Tada mi se čini da sam sanjao, ali nemam dovoljno energije da bi to i zapamtio, jesam li jeo ili nisam uz to i slično.

Opet - ako bi se na neko duže razdoblje bavio nešto duže nekim svojim razmišljanjima već - sve od mentalnog plivanja po naklapanjima, emotivnih vezanja s kime, kakav eventualan strah, pa želja za astralnim događajima - da bi se, nakon nekog vremena to ipak odrazilo u snu, i to kao hvale vrijedno rješenje

Pa nisam u stanju snu pripisati ni otpisati snovima samo jednu stranu od postojećih teorija. Kako god bilo vjerujem da su prestanak gledanja TV-a i obilno hranjenje pred spavanje bili elementi koji su spriječili pojavu učestalih i među njima i ne baš lijepih snova, a time i sačuvali nešto više psihomentalne energije za naredni dan.

[Gonissetri]

Meni se zna desit da se nekaj dogodi, a to mi je poznato od nekud... Tj. da ono kaj sanjam da se dogodi, pa onda više neznam jel to san, java, jel se dogodilo il nije... I ponekad dobijem nekakve predosjećaje koji se ostvare, npr. znala sam da će me pitat kemiju i pito me (al ne onak, "ah, otvorit će me", nego sam 100% bila sigurna da će me pitat), ili sam jednom dobila predosjećaj da će jedan pesek uginut, i uginul je... A i već sve oko sebe živiciram i vele mi da im čitam misli, jer recimo šećemo se i šutimo, i onda ja počnem npr. "E, kaj je zadaću", i onda ta osoba u isti čas isto počne "E, kaj je za zadaću", pa me prijekorno pogleda i veli da mu opet čitam misli, a i zna mi se desit da znam što će ljudi u nekom trenutku reć, npr. predugo sam na laptopu, i baš kad sam pomislila na to da će doć stari i počet me tjerat s njega spat, on dođe i to mi veli. Slučajnost?

[Yivanmukta]

pavaogc kaže:

Da neobično je to ako je san poruka srca, ili božanskog, kako to da ide baš prvo kroz želudac? I crijeva. Treba li snu da bi se dogodio više energije pa treba papati za san? Jer tako je i uglavnom kod mene, ako ću sanjati i zadržati komade od onoga što sam sanjao ujutro, dogodit će se u pravilu ako sam jeo prije spavanja. Promjenom prehrambenih navika znao bi provesti duuugo razdoblje bez snova, barem ih ne bih uspio zapamtiti. Posebno je poglavlje još težak fizički rad, ali stvarno težak-težak. Tada mi se čini da sam sanjao, ali nemam dovoljno energije da bi to i zapamtio, jesam li jeo ili nisam uz to i slično.

Opet - ako bi se na neko duže razdoblje bavio nešto duže nekim svojim razmišljanjima već - sve od mentalnog plivanja po naklapanjima, emotivnih vezanja s kime, kakav eventualan strah, pa želja za astralnim događajima - da bi se, nakon nekog vremena to ipak odrazilo u snu, i to kao hvale vrijedno rješenje

Pa nisam u stanju snu pripisati ni otpisati snovima samo jednu stranu od postojećih teorija. Kako god bilo vjerujem da su prestanak gledanja TV-a i obilno hranjenje pred spavanje bili elementi koji su spriječili pojavu učestalih i među njima i ne baš lijepih snova, a time i sačuvali nešto više psihomentalne energije za naredni dan.

To je sasvim razumljivo.
Doslovno smo "naljepljeni" na ovu iskustvenu (karnalno-psihološku) ravan...
Ona zauzima / okupira nesrazmjeran dio naše kognitivne arene i kao takova na nju najintenzivnije i reagiramo...sasvim spontano.
Jednom riječju sve što se dotikavlje tijela ili pak onog dijela naše psihe koja je u interakciji s materijalnom ravni, uvijek nas (htjeli-nehtjeli) mobilizira i doslovno "posiše" maltene cjelokupnu unutarnju životnu snagu, kojom smo trenutno u stanju raspolagati.
Neke druge sfere postojanja čine nam se zbog toga nestvarnima, neopiljivima...
Sve je star fokusa i htjenja.
Jednostavno su preostali potencijali našeg bića, nužni za iskušavanje / osvještavanje te jedne dublje / sveobuhvatnije dimenzije postojanja, doslovno ušutkani / umrtvljeni "paničnom" / grčevitom fokurisanošću totaliteta onog što doživljavamo "sebstvom", na taj jedan uski / ograničeni "prostor" koji zovemo tjelesnim.

Velika je većina nas poput autistične djece koja su toliko apsorbirana u ono što rade, da doslovno ne opažaju bilo šta drugo u svojem okruženju.
Činjenica da se tako ponašaju ne znači da ništa osim područja njihovog interesa ne postoji...

S vremenom se naučimo opustiti...olabaviti unutra taj jedan "grč" materijalne uslovljenoti i polako / postepeno doživljavati stvari koje je višestruko nadilaze.

Nije se lako usredotočiti na sanjanje, ali bogami ni previše zahtjevno, jednom kada se kola pokrenu i u tom pogledu postanemo nekako "fluidniji" (neznam kako bih to drugačije opisao).

Ponavljam, sve je stvar nastojanja. Da bi urodilo plodom ona mora biti kontiunirano...što je moguće više neprekidano.
Ustraje li čovjek na pravi način, prije ili poslije osjeti prisustvo Duha Svetoga...počinje se "buditi", doživljavati / uranjati u neizrecivo oduševljenje koje prožima sve i sva čega se dotiče...
Kao da se lice svega s čime je u interakciji iz korjena promijenilo / "oplemenilo" / proželo neopisivim ganućem.
Jednom kad se to makar na trenutak iskusi, preko noći smo se u stanju osloboditi tog jednog urođenog "reflexa" pukog recekliranja akumuliranih impresija tijekom procesa sanjanja i zaviriti puno, puno dublje.

Taj zavodljivi "sjaj" ganutljive, oduševljene iskustvenosti (al ga serem), povuče nas kao magnet dok sanjamo i na onaj isti način na koji "objektivna" stvarnost pod njenim "teretom" zablista, zablista i san...do te mjere da se čovjek u stanju u njoj doslovno utopiti (u pozitivnom smislu).

Ništa tada nije teško, nikakva situacija problem...ma koliko "nepovoljne" / gadne bile okolnosti u kojima se nalazimo.

Čaša je uvijek polupuna, bez obzira iz kojeg "kuta" stvari zagledali.

To je iskustvo toliko intenzivno da ga čovjek nemože biti ne-svjetan, bez obzira sanjao li ili bio budan.

Nikakve razlike nema.

[pavaogc]

Yivanmukta kaže:

...

Yivanmukta, kao što već rekoh nakon nekog vremena bavljenja uspio sam doživjeti neke stvari, i možda sam neke stvari potisnuo, ne znam, ali se sjećam osjećaja, i zbunjenosti, kao da sam se u snu "probudio", i tako par puta za redom i nakon nekoliko dana takvih događaja sjećam se osjećaja zbunjenosti jer nisam više bio siguran što je stvarnost i gdje bi taj put odveo da tako nastavim, bilo je i nelagode, na trenutke nisam osjećao niti da sam vođen svojom voljom, ne znam kako bi to opisao, kako da sam u nekim trenucima usisan u nešto... Ovo bi u potpurnosti razdvojio od onih ludicnih snova u kojima su se javljale misli, ideje, rečenice, slike i događaji koji su mi svojim sadržajem dopustili da razriješim ono što me interesiralo u stvarnosti. Što se tiče ovog bivanja kao samog sebe, možda mi nedostaje hrabrosti, možda se bojim što mi mogao otkriti, ne znam, ali kako god bilo, ne osjećam potrebu još da idem gdje dalje.

Nisam imao želju nastaviti istraživati tu fenomenologiju i te svjetove, ne zbog toga što oni nemaju što za ponuditi, jer ne znam što sve tu još potencijalno stoji, već vjerujem da postoje i drugi načini i važniji putovi do spoznaje koječega i kojekakvih mogućnosti... dok se ne pokaže suprotno. Kako god bilo lijepo je spoznati ili čuti da postoje razne mogućnosti.

[Dijaa]

evo mene da vam ispričam jedan svoj san.......ukratko
nalazim se na plaži. odjednom se počela sužavati, sve dok nije dosegla oblik malog otočića veličine prosječnog gumenog čamca... more je poplavilo cijeli grad, cijeli svijet, ostao je samo taj otok, a na njemu ja i još nekolicina ljudi koje ne poznam. oko nas more, u biti sve je postalo jedan veliki ocean... samo mi i otok, a oko nas plivaju morski psi, puno njih. bilo je vedro, nebo je bilo plavo, baby plavo s par bijelih oblačića. jedan se oblak počeo približavati. kako se približavao jasnije sam vidjela njegov oblik i disanje mi je bilo teže, a taj neki osjećaj intenzivniji. to nije bio običan oblak, to je bilo oko, ali ne obično već božansko oko. ono se približavalo i postajalo je sve veće, kao da će ući ili proći kroz mene, a pritisak u prsnom košu se povećavao, kao da će prsnuti. osjećaj je bio nevjerojatan, prizor još nevjerojatniji i onda sam se probudila

[Yivanmukta]

pavaogc kaže:

Yivanmukta, kao što već rekoh nakon nekog vremena bavljenja uspio sam doživjeti neke stvari, i možda sam neke stvari potisnuo, ne znam, ali se sjećam osjećaja, i zbunjenosti, kao da sam se u snu "probudio", i tako par puta za redom i nakon nekoliko dana takvih događaja sjećam se osjećaja zbunjenosti jer nisam više bio siguran što je stvarnost i gdje bi taj put odveo da tako nastavim, bilo je i nelagode, na trenutke nisam osjećao niti da sam vođen svojom voljom, ne znam kako bi to opisao, kako da sam u nekim trenucima usisan u nešto... Ovo bi u potpurnosti razdvojio od onih ludicnih snova u kojima su se javljale misli, ideje, rečenice, slike i događaji koji su mi svojim sadržajem dopustili da razriješim ono što me interesiralo u stvarnosti. Što se tiče ovog bivanja kao samog sebe, možda mi nedostaje hrabrosti, možda se bojim što mi mogao otkriti, ne znam, ali kako god bilo, ne osjećam potrebu još da idem gdje dalje.

Nisam imao želju nastaviti istraživati tu fenomenologiju i te svjetove, ne zbog toga što oni nemaju što za ponuditi, jer ne znam što sve tu još potencijalno stoji, već vjerujem da postoje i drugi načini i važniji putovi do spoznaje koječega i kojekakvih mogućnosti... dok se ne pokaže suprotno. Kako god bilo lijepo je spoznati ili čuti da postoje razne mogućnosti.

Neznam kako bih to učinkovito opisao, ali postoje načini (ja ih spontano rabim od kad znam za sebe...btw.nisam nigdje vidio da ih je itko ikad zapisao, bar ja za njih nisam čuo);

Ono što meni pomaže ući u to stanje je poprilično jednostavno...banalno.

Jedan od spomenutih načina je npr.svjesni napor da svakodnevne životne situacije pokušavam promatrati kao da ih prvi put doživljavam.
Uživljavanje u ulogu nekog tko je "tek stigao".
Moram priznati da sam se u tome kroz godine nastojanja podosta izvještio, pa da pjasnim malo...
Evo npr.danas;
vozim autoputem iz Rijeke prema Zagrebu, trasom kojom sam brat-bratu već stotinjak puta prošao.
Kad ponavlja čovjek jednu te istu radnju / viđa jedno te isto okruženje, naprosto otupi...počne stvari uzimati "zdravo za gotovo", i one onda doslovno izgube na "snazi", postanu "svakodnevne" / dosadne / predvidljive...iscrpe se.
To zapadanje u rutinu na neki način ubija duhovnost.
Betonira nas...prizemljuje (u negativnom smislu).
Pod njenim teretom "s horizonta" nestaje / gubi se taj jedan veličanstveni "sjaj" mističnog oduševljenja kojim sve i sva odiše...a kojeg često puta (ako smo dovoljno otvoreni) možemo osjetiti / "uhvatiti" kad prvi put s nečim dođemo u kontakt.
Djeca to često znaju iskusiti.
To ganuće...iskreno oduševljenje koje je teško riječima artikulirati, naprosto dođe i još brže prođe (zabljesne pa nestane).
Na trenutak ga možemo zadržati (sukladno vl.mogućnostima), a onda uglavnom stvari dobiju "patinu rutine"..."posive" / "posvakodneve" i čar netragom nestane.
Taj čar, to jedno oduševljenjo davanje koje "zrači" / isijava iz svega s čime dolazimo u kontakt, srž je čitave priče i nešto na što se vrijedi fokusirati.

Elem...vozim ja tako autoputem i onako blaženo zavaljen u sjedište automobila, počnem iz čiste pizdarije "varati sam sebe" / ulagati svjesni napor u doživljavnje okruženja kojim sam već 100 puta protutnjao, kao da ga prvi put vidim, prvi put njime prolazim (potrebno je malo vještine)...
Nije trebalo ni 10ak minuta da mi se "otvore oči" i sve odjednom zablista oduševljenim mističnim nabojem...
Kao da je u perciptivnom smislu netko uklonio koprenu "mundenosti" s prizora na koji sam bio fokusiran i omogućio mi da se zagledam "na onu stranu"...
Toliko me to razgalilo da sam u tom raspoloženju doslovno proletio čitavom rutom.
Nisam ni osjetio puta...
Uobičajena, dosadna vožnja u hipu se pretvorila u očaravajuće iskustvo (u velikoj mjeri zahvaljujući činjenici da sam taj "osjećaj" u stanju - jednom kad se javi - neko vrijeme zadržati)...
Eto, još me i sad "buba"...u nutrini veličanstveno odzvanja...sve mi se čega se dohvatim, zaljubljeno smiješi.
Ono što uočavam, jest da to "oduševljeno stanje" ima iste karakteristike / istu "aromu" / prepoznatljivost svojstvenu "oduševljenom naboju" kojeg generiraju lucidni snovi.
Siguran sam da su mnogi ovdje imali iskustvo sanjanja svakodnevnih, po ničem posebnih vizura iz vl.životnog okruženja, koje se u snu neobjašnjivo transformiraju u nešto veličanstveno...forma je identična, ali doživljaj te forme nadilazi svaki pokušaj da ga se suvislo opiše.
To je to !
Ta veličanstvena ganutljiva plima koja nas ispuni "do čepa".

Kad me taj prepoznatljivi "naboj" / nadahnuće budnog pomete, istog ih se trena (snova) tada počinjem živo prisjećati i onako budan, iskustveno nanovo u sebi reciklirati...istim intenzitetom proživljavati.
Kao da "budan sanjam"...
Doslovno.
Što intenzivnije to činim (važno je samo da sam "fluidan"...da se na odgovarajući način prepustim), to više u to stanje mističnog ganuća, koje riječima izraziti nemogu - uranjam (paralelno / neovisno o tome radim li simultano pritom nešto; vozim, hodam...wtwr).

Gotovo u pravilu mi se nakon takovih epizoda, isto ponovi tu noć...dok sanjam.

Glavu u vatru stavljam da će me noćas ponovo "oboriti s nogu".

Izi-pizi, lemon skvizi...Pavle !

[Dijaa]

yivan kako lijepo napisano..... morat ću ovo par puta pročitat

[Yivanmukta]

Još bolje...probaj !

Otiđi na laganu podužu šetnju i pokušaj to učiniti.
Samo bez velikih očekivanja...malo-pomalo.

Ako te je nadahnulo ovo što sam napisao, to znači da si taj osjećaj prepoznala (u kojoj mjeri, nije važno...tu je !)
To je sve što je potrebno...to je startna osnova iz koje sve kreće.
Naše nastojanje da ga kultiviramo / induciramo (kako znamo i umijem), najvrednija je investicija u životu.

PS.
Isti istog, začas prepozna.

[Dijaa]

a počela sam već prije tjedan dana
pokušavam vratiti tu 'magiju' u svoj život

[MonCamarade]

dijaa kaže:

evo mene da vam ispričam jedan svoj san.......ukratko
nalazim se na plaži. odjednom se počela sužavati, sve dok nije dosegla oblik malog otočića veličine prosječnog gumenog čamca... more je poplavilo cijeli grad, cijeli svijet, ostao je samo taj otok, a na njemu ja i još nekolicina ljudi koje ne poznam. oko nas more, u biti sve je postalo jedan veliki ocean... samo mi i otok, a oko nas plivaju morski psi, puno njih. bilo je vedro, nebo je bilo plavo, baby plavo s par bijelih oblačića. jedan se oblak počeo približavati. kako se približavao jasnije sam vidjela njegov oblik i disanje mi je bilo teže, a taj neki osjećaj intenzivniji. to nije bio običan oblak, to je bilo oko, ali ne obično već božansko oko. ono se približavalo i postajalo je sve veće, kao da će ući ili proći kroz mene, a pritisak u prsnom košu se povećavao, kao da će prsnuti. osjećaj je bio nevjerojatan, prizor još nevjerojatniji i onda sam se probudila

možda realnost koja se događa starenjem da od širokog kruga ljudi koje poznaješ ostaju samo oni najbliži (najvjerniji, najbliže duše tvojoj)

[Yivanmukta]

Evo dijaa, da i ja podjelim svoje iskustvo (kad si se to ti tako hrabro odlučila);

Ja sam kao dijete u par navrata znao sanjati jedan te isti san koji mi se nepovratno urezao duboko, duboko unutra.
Smatram ga jednim od najznakovitijih snova u vl.životu;

Lutam noću ulicama nepoznatog mjesta u sitne sate i sve je prožeto mističnim nabojem.
Sve nekako "pomaknuto"...izvan prostora i vremena.
Trilično.
Vizure pored kojih prolazim razbacane su i neuredne...
Sve upućuje na činjenicu da je tu upravo zavravršila nekakva fešta...slavlje čiji tragovi se još uvijek vide posvuda unaokolo.

Kao da sam neprimjetno zalutao na mjesto koje je iznenada utihnulo nakon cjelonoćnog lumpovanja čiji se naznake jasno uočavaju na svakome koraku; prevrnute kante, odbačene boce, porazbacani lampioni...neposloženi stolovi s nemarno ostavljenim tanjurima, zastave koje lijeno vijore, ljudi koji pijani spavaju po zapećcima...
Tu i tamo netko još uvijek omamljen ludilom koje je utihnulo, nesuvislo u daljini pjeva ili mamuran unaokolo tetura...nešto nesuvislo mrmlja.

Još uvijek tinja pokoja vatra, lagano se gaseći...

Kako hodam, okruženje sve više počinje dobivati apokaliptična obilježja...
Sve manje podsjećati na prohujalo slavlje i sve više ličiti na ostake nedavnog sukoba / razaranja.
U zraku se osjeća ludilo kolektivnog zavodljivohuškačkog zanosa i naboja kojem se teško odupirem.
Malo pomalo nailazim na sve više ljudi koji fanatičnom opčinjenošću teturaju u istom pravcu...svi puni prenaglašenog elana i oduševljenja nečim "neartikuliranim" što se očiti nalazi u pravcu kojim se svi skupa kolektivno krećemo.
Očito je da ih nešto vuče, daleko tamo doziva...
Mami...
Gomila raste i ja zajedno s njom idem istim putem osjećajući kako postajem dio svjetine...

Nešto je u zraku...neki me nemir, neka teškoopisiva euforija duboko unutra tjera da se prepustim toku i utopim u masi, koja poput rijeke od tjelesa neumoljivo "teče" ka čudnovatom mračnom brdu u daljini.

Kao da smo svi skupa opijeni.
Uranjam u trans i gubim osjećaj za vrijeme...
Neznam koliko sam dugo u tom stanju.

Iznenada dolazi do promjene !
Preplavljuju me savim drugačiji osjećaji.
Poput zrake sunaca na horizontu, nešto me vraća u "stvarnost"...
Budim se iz ludila koje je pomelo sve oko mene i kao da nekako "dolazim sebi" / postajem cjelovit...neki mi unutarnji glas nevjerojatnom snagom signalizira da pobjegnem odatle glavom bez obzira...utekenm što prije iz te rijeke ljudi koja me neumoljivo gura.
Počinjem čutiti da nisam dio tog toka.
Euforični pritisak popušta i nadomješta ga osjećaj slobode;...čist, svjež i zanosan poput jutarnjeg povjetarca...

Izvlačim se polako iz kolone i penjem na obližnji nasip.

Stojim sam i izdvojen iz gomile trudeći se iz petih žila da me nitko u svjetini ne primjeti i ne prisili da se u nju vratim.

Umirio sam se poput kipa nastojeći se stopiti s okolinom i na taj način kamuflirati.

"Samo da se izvučem"...strepim u sebi !

Svjetina me ne primjećuje već doslovno opijena, poput procesije zombija lagano napreduje...ljudi padaju pa ustaju, ponovo padaju, ponovo ustaju, bizarno sinkroniziranim tempom / ujednačena koraka teturajući kao u transu...ne primječujući ništa drugo osim tamnog, prijetećeg brda u daljini...

Unutarnji mi glas govori da je sve u redu i da to nije moja sudbina...
Doslovno progovara kroz to jedno teško objašnjivo unutarnje razumijevanje, koje samo od sebe odnekud navire...

Srce mi se slama od ganuća.

Osjećam da me nešto što riječima nemogu opisati zaštitilo i oslobodilo stiska kolektivnog ludila.

Podižem pogled i pokušavam se fokusirati na brdo u daljini i iznenada me prolazi jeza pomješana s olakšanjem, induciranim shvaćanjem kako sam neobjašnjivo oslobođen golgote koju masa ispod mene prolazi;

Ono brdo se počinje stravično transformirati i poput zamaskirane zvijeri bizarnog obličja, otvarati ogromna usta u svom podnožju u koja ulaze rijeke omađijanih ljudi, koje onda doslovno poždire...
Strašan prizor !
Poput stroja koji ih nesvjesne / hipnotizirane, neumoljivo, halapljivo melje...

Shvaćajući polako značaj onog što mi se dogodilo - činjenice da to nije moj usud - preplavljuje me neopisiva radost.
Osjećam da mi srce hoće izletiti iz grudiju i raspršiti se u stotinu komadića...
Oduševljena slutnja bezgranične slobode koja mi se smiješi tu "na dohvat ruke", urezuje se nevjerojatnom silinom duboko, duboko unutra...

Neznam kako bih to opisao, ali taj san je u meni probudio nešto što teško riječima mogu iskazati;
tu jednu sposobnost "neljepljivosti" na mundenost...

Duboko se u me "urezao" i pomogao mi osvjestiti to jedno teškoobjašnjivo razumijevanje duboke, duboke unutarnje lepršavosti / lepršavog osjećaja fluidnog nekačenja na stvari kojih se u životu dotičem.

Gotovo uvijek sam u stanju (u dovoljnoj mjeri) na marginama svega što činim osjetiti oduševljenu esenciju koja me duboko u nutrini kao majka miluje i sve prožima radošču.

Čim se Nje uhvatim, znam da sam na sigurnom.

Ma gdje god bio, ma što god radio...ma kakove god okolnosti bile.

[Dijaa]

odlično si opisao san, imaš dara
a tome i ja težim, potpunoj nevezanosti i slobodi

[izidoraa]

Koliko ja mogu sanjat ,to je čudo jedno
Nekad su snovi tako jasni ,znakoviti ,nekad živa zbrka ...
U zadnje vrijeme imam jasne snove da trebam pomoći nekome
Sanjam prijateljicu koju jednu godinu nisam viđala ,dolazi mi uplakana i nikakva a inače je jaka i smirena osoba i vidim ju samo kako plače
Sutra mi dolazi na posao i ja joj to pričam ,ona se tajnovito smije i ja ne pitajući je ništa odlučim samo moliti za nju ,jar imala sam takav osjećaj da trebam to učiniti i ne znajući za što molim ali... Bog zna
I tako nakon 2-3 mjeseca sretnemo se na kavi i ona mi priča svoj problem i kaže znaš sad je sve dobro ,a to je bilo onaj dan kad si mi rekla da si me sanjala
Sličan slučaj sa prijateljicom sa posla
Isto ju sanjam ,ne izgleda mi sretno ,samo kratki -blic san,isto se pomolim
Sutra ju vidim i kažem sanjala sam te...ona počme plakati ,zagrlime i da niko ne čuje kaže "moli za mene "
Nisam rekla da sam već molila ,nakon koji dan traži me da mi kaže da je bolje .
Ima toga još ,neki prognostički snovi
Pa mi treća prijateljica ,o kojoj sam isto sanjala ,ne lijepo ,kaže u šali "samo nemoj molimte mene sanjati "
I tako joj nisam govorila jedan malo nezgodan san o njoj ,nisam htjela uznemiravati ju ,ali kad se to već desilo kažem joj da sam baš to sanjala ,a šta ću ,morala sam...
E sad mi je rekla "da nisi mene više sanjala "......smijali smo se
E sad vi pričajte .....samo da znate ne lažem