Popularna psihologija

[Potala]

Zadnjih godina stvarno je poplava naslova iz popularne psihologije.
Načelno, nemam ništa protiv. Dapače, mislim da je potrebno znanost općenito približiti širim krugovima ljudi.

Ali, s druge strane, tu stvarno ima svega i većinu naslova koju sam imala u rukama ubrzo sam vratila na policu.

Zapravo me zanima stav vas psihologa ovdje prema tome i što misle posjetioci foruma o tome općenito.

ja smatram da to i nije tako lose koliko vecina mojih kolega pljuje po tome..
s jedne strane se zale da psihologija nema nikakav status i da prakticki nitko u Hvarskoj i ne zna kaj je psihologija..a nešto što bi tako lijepo moglo usmjeriti pažnju na "pravu" psihologiju odbacuju ..jer to je "popularna" psihologija i za razliku od ostalog štiva - čitljiva je i širokim narodnim masama. Ono pazi, knjiga koja nema uvod, metodiku, raspravu i zakljucak.

Jednom davno sam htjela napraviti s kolegama portal u obliku pliva zdravlje portala, kao nastavak na ovu dosadnu dosadu od HPD sajta..
i onda su me samo bljedo pogledali i rekli "kaj ti bi nekaj kao popularna psihologija..
no comment.

za ljude koji se 4 godine i više uče o ljudima i imaju potrebno znanje..poprilicno se lose marketinški ponašaju..

i nisam jos u potpunosti odustala od toga sajta..

[Mad Scientist]

Potala kaže:
Zadnjih godina stvarno je poplava naslova iz popularne psihologije.
Načelno, nemam ništa protiv. Dapače, mislim da je potrebno znanost općenito približiti širim krugovima ljudi.

Slažem se da je potrebno približiti znanost širim krugovima, međutim većina naslova je orijentirana na nekakav self-help, što ne smatram lošim. Treba i takvih naslova.
Međutim nema baš puno naslova koji bi na čitak način približila psihologiju kao znanost širim krugovima ljudi. Manjka publikacija koja bi obrađivala teme iz znanstvene psihologije, popularnim, razumljivim jezikom.

[Mad Scientist]

DreamGirl kaže:
ja smatram da to i nije tako lose koliko vecina mojih kolega pljuje po tome..
s jedne strane se zale da psihologija nema nikakav status i da prakticki nitko u Hvarskoj i ne zna kaj je psihologija..a nešto što bi tako lijepo moglo usmjeriti pažnju na "pravu" psihologiju odbacuju ..jer to je "popularna" psihologija i za razliku od ostalog štiva - čitljiva je i širokim narodnim masama. Ono pazi, knjiga koja nema uvod, metodiku, raspravu i zakljucak.

Jednom davno sam htjela napraviti s kolegama portal u obliku pliva zdravlje portala, kao nastavak na ovu dosadnu dosadu od HPD sajta..
i onda su me samo bljedo pogledali i rekli "kaj ti bi nekaj kao popularna psihologija..
no comment.

za ljude koji se 4 godine i više uče o ljudima i imaju potrebno znanje..poprilicno se lose marketinški ponašaju..

i nisam jos u potpunosti odustala od toga sajta..

Mene uopće ne čudi to što su ti rekli.
Mislim da su hrvatski psiholozi prožeti nekim elitističkim duhom, koji se ucjepljuje već u studente (citat jednog profesora na 1. godini: "Moramo dopustiti da i među ljudima koji nisu psiholozi ima pametnih ljudi" ... zamisli, pa ono nađe se i pokoji pametan... nisam mogao vjerovati ušima), tako da me ne čudi i to potcjenjivanje potrebe približavanja ljudima.
(A i tu je taj sukob na relaciji praktičara i ljudi s faksa)
... govorim o jednom od odsjeka za psihologiju, možda je kod drugih stanje drugačije ... (nadam se da je).

Trebala si skupiti ekipu, zakupiti prostor i domenu i napraviti site.
Zahtjeva truda, ali i satisfakcija je veća. A i ne ovisiš o volji likova iz HPD-a.

[Tufir II]

Slažem se sa Sanjalicom i Ludim znanstvenikom, ali samo donekle. Apsolutno se slažem da psihologiju treba približiti ljudima i to ne samo širokim narodnim masama, već i stručnjacima uz drugih područja, čija je percepcija psihologije, uglavnom, potpuno pogrešna.

Mislim da je problem u tome što se popularna psihologija uglavnom svodi na self-help teme. To samo po sebi i nije tako loše (jer postoje zbilja dobre knjige toga tipa), ali takva literatura vrlo često nema veze sa znanstvenom psihologijom, već autori pišu ono što publika i medijski establišment žele čuti, bez kritičkoga odmaka. Kao primjer mogu navesti famu oko emocionalne inteligencije, koja je u medijama prikazana kao spektakularni doseg psihologije i kao nešto što će manje-više rješite sve probleme u svijetu. Nažalost, nijedno ni drugo nije točno. Sličnih primjera ima još - npr. opsesija razvojem samopoštovanja u osamdesetima, navike bogatih ljudi itd. (hint: Oprah).

Ipak, za razliku od takve literature uglavnom sumnjive vrijednosti, sve više psihologa piše zbilja dobre popularne knjige - npr. LeDoux - Emotional Brain, više knjiga od Stevena Pinkera itd.

[Mad Scientist]

Tufir II kaže:
... Kao primjer mogu navesti famu oko emocionalne inteligencije, koja je u medijama prikazana kao spektakularni doseg psihologije i kao nešto što će manje-više rješite sve probleme u svijetu. Nažalost, nijedno ni drugo nije točno. Sličnih primjera ima još - npr. opsesija razvojem samopoštovanja u osamdesetima, navike bogatih ljudi itd. ... (hint: Oprah).

Primjer je, nažalost, i knjiga Self-efficacy, Alberta Bandure, psihologa svjetskog glasa, u kojoj probleme politike, ekonomije itd. svodi na samo-efikasnost.
Mnogi psiholozi vole psihologizirati, svoditi probleme šire društvene perspektive na (samo) psihološke probleme ... promašaj u razini eksplanacije. Bandurina knjiga je ok, ali je u zadnjim poglavljima pretjerao i otišao previsoko.

Tufir II kaže:
Ipak, za razliku od takve literature uglavnom sumnjive vrijednosti, sve više psihologa piše zbilja dobre popularne knjige - npr. LeDoux - Emotional Brain, više knjiga od Stevena Pinkera itd.

Ja ne znam što je od toga prevedeno na hrvatski ... na engleskom se da naći stvarno dosta toga ...
Npr. The computer and the mind od P. Johnson-Lairda mi se čini kao dobar, popularno pisan, uvod u kognitivnu psihologiju.

[eena_]

Tufir II kaže:
Slažem se sa Sanjalicom i Ludim znanstvenikom, ali samo donekle. Apsolutno se slažem da psihologiju treba približiti ljudima i to ne samo širokim narodnim masama, već i stručnjacima uz drugih područja, čija je percepcija psihologije, uglavnom, potpuno pogrešna.

slažem se, treba ljude naučiti kako da rade na brain friendly način

[Potala]

Hm da, i mene već nervira taj self help i 50 načina kako ovo, 25 savjeta kako ono.

Imate li koju preporuku, na hrvatskom po mogućnosti? Nemam neko posebno područje psihologije koje me sad zanima, ali ako naletim na naslov da znam da je ok.

Za Tufira - Možeš li biti malo precizniji oko kritike Emocionalne inteligencije? Što ne valja i zašto?
Doduše, nisam ju pročitala do kraja (tek negdje trećinu) jer sam ju uzela u ruke u vrijeme kad sam imala pune ruke posla oko faksa, ali ono što sam pročitala činilo mi se ok.

[Tufir II]

Mad Scientist kaže:
Primjer je, nažalost, i knjiga Self-efficacy, Alberta Bandure, psihologa svjetskog glasa, u kojoj probleme politike, ekonomije itd. svodi na samo-efikasnost.
Mnogi psiholozi vole psihologizirati, svoditi probleme šire društvene perspektive na (samo) psihološke probleme ... promašaj u razini eksplanacije. Bandurina knjiga je ok, ali je u zadnjim poglavljima pretjerao i otišao previsoko.

Ja ne znam što je od toga prevedeno na hrvatski ... na engleskom se da naći stvarno dosta toga ...
Npr. The computer and the mind od P. Johnson-Lairda mi se čini kao dobar, popularno pisan, uvod u kognitivnu psihologiju.

Fakat. Nisam prije mislio o Bandurinim gledištima na samo-efikasnost na taj način, ali definitivno je čovjek prenapuhao priču. A inače je kul-tip

Na žalost nije prevedeno ništa. Navodno na jesen izlaze Pinkerov "Blank Slate" i Hofstadterov "Godel, Esher, Bach". Živo me zanima kakav će biti prijedvod GEB-a.
Computer and the mind nije uopće loša knjiga, ali je pomalo suhoparna. Johnson-Laird ipak ne dostiže onaj vrhunski standard popularno-znanstvene literature koji su postavili biolozi, prije svega Dawkins i Gould. Takva je literatura krcata razumljivih i intrigantnih primjera, prožeta je lucidnim komentarima i duhovitošću autora, a u slučaju Goulda i zadivljujućom erudicijom. Mislim da jedino Pinker od psihologa ulazi u njihovo društvo.

[Mad Scientist]

Potala kaže:


Imate li koju preporuku, na hrvatskom po mogućnosti? Nemam neko posebno područje psihologije koje me sad zanima, ali ako naletim na naslov da znam da je ok.

"Upotreba i zloupotreba psihologije" - Hans Juergen Eysenck. To jedno starije izdanje koje se nađe po bibliotekama (izdanje Naprijeda iz 1980 - biblioteka Psiha) (sad će me freudovci razapeti )

"Uvod u psihologiju : suvremena znanstvena i primijenjena psihologija" - uredili Vladimir Kolesarić, Mirjana Krizmanić, Boris Petz, Grafički zavod Hrvatske, 1991. Nije baš popularna literatura, ali naginje k tome.

"Veliki psiholozi o psihologiji " - priredio Vid Pečjak, Nolit, 1983.

A što se tiče emocionalne inteligencije i Golemanovog "evanđelja", mislim da je sve počelo sa dolaskom Roberta Sternberga na čelo američke psihološke asocijacije (koji i sam naginje takvim nedorečenim konstruktima) ... a mislim da je to i svojevrsna reakcija na dugogodišnje isticanje i uporabu IQ-a i sličnih konstrukata koji su također prilično nedorečeni ...

[Tufir II]

Potala kaže:
Hm da, i mene već nervira taj self help i 50 načina kako ovo, 25 savjeta kako ono.

Da. Problem je u tome što se svi ljudi smatraju ekspertima za psihologiju (što je vrlo često, budimo iskreni, potpuno opravdano) i što očekuju da psihologija potvrdi njihovu priču. I što, osim toga, žele promjene na bolje u svome životu. Razumljivo je stoga da ne žele čitati o svim teorijskim i ostalim dilemama i stranputicama u kojima je psihologija do grla. Žele brzo, jasno i efikasno. Na žalost, iskustvo nas uči - i tu nam ne treba neka velika znanost - da se velike promjene ne odvijaju preko noći, da je užasno teško mijenjati vlastite loše navike i da je u krajnjoj liniji, naš kapacitet da upravljamo vlastitim životima ipak ograničen. Sumnjam da je neka od tih knjiga ikome dramatično promijenila život. Ipak, ljudi ih čitaju, jer takve knjige uljevaju nadu i stvaraju iluziju da smo u stanju živjeti puno kvalitetnijim životom.

I zato mislim da je važno da se ono do čega je došla psihologija kao znanost približi "širokim narodnim masama" i stručnjacima iz drugih područja. Iako se mnogi od tih uvida sigurno neće sviđati mnogima.

A o emocionalnoj inteligenciji ću uskoro napisati malo više.

[Mad Scientist]

Tufir II kaže:

Na žalost nije prevedeno ništa. Navodno na jesen izlaze Pinkerov "Blank Slate" i Hofstadterov "Godel, Esher, Bach". Živo me zanima kakav će biti prijedvod GEB-a.

Ima puno toga što bi se dalo prevesti i izdati - npr. The Rediscovery of the Mind, J. R. Searle-a. Istina ne znam u kojoj mjeri je to popularno (lakše mi je procijeniti pitkost publikacija iz područja koja mi nisu toliko bliska). Puno se priča o problemu svijesti u zadnje vrijeme a kod nas ništa o tome.
(ako može proći Penrose, može i Searle).

[Tufir II]

Mad Scientist kaže:
Ima puno toga što bi se dalo prevesti i izdati - npr. The Rediscovery of the Mind, J. R. Searle-a. Istina ne znam u kojoj mjeri je to popularno (lakše mi je procijeniti pitkost publikacija iz područja koja mi nisu toliko bliska). Puno se priča o problemu svijesti u zadnje vrijeme a kod nas ništa o tome.
(ako može proći Penrose, može i Searle).

Mislim da bi na tu temu svakako trebalo prevesti izvrstan zbornik "Mind's I: Fantasies and reflections on self and soul", kojeg su uredili Hofstadter i Dennett.

A koga zanima više o problematici svijesti može pogledati na ovome neiscrpnome izvoru kojekakvih, uglavnom filozofskih tekstova: Chalmers - papers on consciousness

[Tufir II]

Dakle opet o EQ-u.

Nešto poput emocionalne inteligencije sigurno postoji. Pod time mislim na skup različitih osobina koji uključuju sposobnost prepoznavanja vlastitih i tuđih emocionalnih stanja, sposobnost adekvatne ekspresije emocija i sposobnost regulacije ili samokontrole emocija. Mislim da je vrlo bliska ovome i socijalna kompetencija - sposobnost razumijevanja socijalnih odnosa i snalaženja u kojekakvim situacijama koje uključuju druge ljude.

To nije upitno - problem je kakva je priroda ovih kapaciteta i to je legitimno znanstveno pitanje koje se sve više istražuje. (Iako mislim da sam pojam EQ nije baš najspretnije odabran)

Ono što je problematično je cijela fama oko EQ-a. Stvar je zakuhao Goleman, koji, BTW, nije psiholog nego novinar, što samo po sebi nije problem, nego je problem ono što je on učinio. Goleman je pogriješio jer je pod pojam EQ-a podvukao sve - gotovo cijelu psihologiju ličnosti, emocije, dosta socijalne - to jednostavno ne stoji. I sam Mayer (jedan od autora pojma EQ) se ogradio od Golemanovih interpretacija - ja ga gledo i slušo na jednom predavanju

Osim toga, Goleman je prenapuhao cijelu priču. Npr. on je tvrdio da je visok EQ presudan za uspjeh u školi i da je puno važniji od IQ-a. Sasvim je razumljivo da su se takve pričice dopale Oprah-show publici i ubrzo je došlo do komercijalnoga buma. Napisano je na desetine knjiga o EQ-u i to je postala jedna od tema broj jedan u vrlo različitim krugovima. Ispalo je da će se, ako poučavamo djecu na način koji potiče razvoj EQ-a i ako isto to radimo i sa odraslima, svijet dramatično promijenti na bolje.

Na žalost, malo tih priča ima bilo kakvoga utemeljenja bilo u istraživanjima, bilo u kliničkoj ili obrazovnoj praksi. Npr., svi radovi koje sam ja čitao na tu temu, pokazuju da je povezanost EQ-a sa školskim uspjehom minimalna. ITD...

Sve u svemu, mislim da se radi o tipičnom primjeru lošeg populariziranja psihologije. Isto tako, mislim da trebamo sačekati neko vrijeme, dok se ne nagomilaju ozbiljna istraživanja, evaluacije programa itd. - dok se ne ne otkrije puno više toga o EQ-u - tek će se onda stvar moći popularizirati na adekvatan način.

[nitko i ništa]

Sve nije mjerljivo. Ne da se sve izraziti brojem.
('Pitagora, vođa lažljivaca')

Za znanost: ono što nije mjerljivo nije nešto što se može znanstveno razmatrati.
Za današnje društvo: ono o čemu znanost ne govori niti ne postoji.
Rezultat: konfuzija.

[Tufir II]

nitko i ništa kaže:
Sve nije mjerljivo. Ne da se sve izraziti brojem.
('Pitagora, vođa lažljivaca')

Za znanost: ono što nije mjerljivo nije nešto što se može znanstveno razmatrati.
Za današnje društvo: ono o čemu znanost ne govori niti ne postoji.
Rezultat: konfuzija.

Ti biš baš bio sretan da cijelo čovječanstvo oboli od diskalkulije

[Rapid_Luigi]

takva je literatura uvijek potrebna za elle i cosmopolitan. i men's health.

[nitko i ništa]

Tufir II kaže:
Ti biš baš bio sretan da cijelo čovječanstvo oboli od diskalkulije

Meni se čini da je već oboljelo od nekakve hiperkalkulije - kompulsivnog poremećaja da se sve mora iskazati brojčano.

[Pandora11]

nitko i ništa kaže:
Sve nije mjerljivo. Ne da se sve izraziti brojem.
('Pitagora, vođa lažljivaca')

Za znanost: ono što nije mjerljivo nije nešto što se može znanstveno razmatrati.
Za današnje društvo: ono o čemu znanost ne govori niti ne postoji.
Rezultat: konfuzija.

sitizin se narafski pandora mora u potpunosti složiti...

[Tufir II]

Kad uzmemo u ruke bilo koji svezak, dopustite da upitamo: "Sadrži li on ikakvo apstraktno dokazivanje koje odnosi na količinu i broj. Ne. Sadrži li on eksperimentalno dokazivanje koje se odnosi na stvarnost i egzistenciju. Ne." Izručimo ga onda vatri, jer on ne može sadržavati ništa do li sofistiku i obmanu.

David Hume (1777)