prisilne misli

[aboriđin]

Često čujem, a ponekada i sam upotrebim izraz "prisilne misli". Ne znam što drugi misle pod time, a kada spomenem taj izraz mislim na misli koje se pojave nepozvane. Npr. kada ste opušteni u autu i čekate u gužvi, dok se opuštate uz glazbu, koje vam se pojave nenadano a pozvane bivaju od neke iole nebitne stvari ili događaja..., i sl. Misli kojih se teško rješavate. Mogu biti ugodne ili neugodne. Mada mislim da su ove potonje češće.

Imate li vi iskustva kakvih? Pretpostavljam da imate, no što kada te "misli" postanu sveprisutne. Dok hodate, nešto ih probudi i izgubite kontakt sa stvarnošću. Pokušate se riješiti istih, ali one nadiru i nadiru... Šta tada?

Npr. dok slušate glazbu, opušteni ste i uplovite u neke ugodne misli. E sada zamislite da se te i takve MISLI, ugodne ili neugodne (češće), javljaju nepozvane i "ubijaju vas u pojam"!

Što vi mislite o tome? Vodi li to u neku bolest kao što je shizofrenia? Pretjerana (hiper)aktivnost mozga... Kako je spriječiti?

Možda sta (lijepe) "misli" dozivali kada vam je to pasalo. Što kada vas neugodne misli, uzaludne misli, "hvataju" svugdje i često?!

[Orion]

A što kad imate osjećaj da vam vaše vlastite misli "viču u glavi". Prepoznajete misli kao svoje ali su glasne, agresivno se nameću i okupiraju svu vašu pozornost, ne plove kao mjehurić koji se digne, pa potone, već dodju kao val koji vas zapljusne. Ne događa mi se često, vrlo rijetko, ali osjećaj je popraćen anksioznošću, traje nekoliko minuta, i prodje.

[d@d@]

Onda ste nešto zajebali (uvjetno) nešto što ste učinili je u sukobu s onim što mislite o sebi kao osobi.

[Orion]

Ne, ne, moje "vičuće" misli su super banalne, u stilu "MORAM KUPIT JOŠ TO I TO" ili "JEBOTE, ZAKASNIT ĆU NA POSAO" i slične benigne i jednostavne besmislice

[d@d@]

Moje nisu, doma uvjek nešto ima , makar starog kruha (i masti). A imaš i varijantu "Lovačkog ručka", ko kaj ulovi

[aboriđin]

d@d@ kaže:
...nešto što ste učinili je u sukobu s onim što mislite o sebi kao osobi.

Ovo bi moglo biti točno. Možemo interpretirati i kao da ono što smo učinili, nije u skladu s osobom kakvom bi voljeli postati, i sl. Općenito kada se nešto što smo učinili ili činimo, protivi našim (možda i nesvjesnim) uvjerenjima.

Zanimljivo kako se malo ljudi javlja na ovaj moj post. Kada treba "prcati" neku curu koja je "umorna od života" tad se svi "verbalni masturbatori" skupe!

[jkasdkhgjk]

d@d@ kaže:
Onda ste nešto zajebali (uvjetno) nešto što ste učinili je u sukobu s onim što mislite o sebi kao osobi.

Slazem se! No ne mora biti sukob s uvjerenjem, moze biti i sukob s osjecajima.

[eena_]

aboriđin kaže:
Često čujem, a ponekada i sam upotrebim izraz "prisilne misli". Ne znam što drugi misle pod time, a kada spomenem taj izraz mislim na misli koje se pojave nepozvane. Npr. kada ste opušteni u autu i čekate u gužvi, dok se opuštate uz glazbu, koje vam se pojave nenadano a pozvane bivaju od neke iole nebitne stvari ili događaja..., i sl. Misli kojih se teško rješavate. Mogu biti ugodne ili neugodne. Mada mislim da su ove potonje češće.

Imate li vi iskustva kakvih? Pretpostavljam da imate, no što kada te "misli" postanu sveprisutne. Dok hodate, nešto ih probudi i izgubite kontakt sa stvarnošću. Pokušate se riješiti istih, ali one nadiru i nadiru... Šta tada?

Npr. dok slušate glazbu, opušteni ste i uplovite u neke ugodne misli. E sada zamislite da se te i takve MISLI, ugodne ili neugodne (češće), javljaju nepozvane i "ubijaju vas u pojam"!

Što vi mislite o tome? Vodi li to u neku bolest kao što je shizofrenia? Pretjerana (hiper)aktivnost mozga... Kako je spriječiti?

Možda sta (lijepe) "misli" dozivali kada vam je to pasalo. Što kada vas neugodne misli, uzaludne misli, "hvataju" svugdje i često?!

ne moraš ići odmah u shizofreniju
Ako neku situaciju nismo razriješili onako kako smo htjeli, ako nekome nismo rekli što je trebalo, ako se nešto loše desilo...javlja se vraćanje u tu situaciju, valjda kao način da se nađe povoljan izlaz iz te situacije

i meni se javljaju prisilne misli svaki dan čim se probudim i sve dok ne zaspim.i ja sam mislila i još uvijek si mislim:možda je to šizofrenija ili nešto takvo.psihijatar mi nije u tom stilu ništa rekao nego je rekao da izdržim to stanje krize.
pijem lijekove ali su misli još uvijek u glavi.istina,manjeg su intenziteta ali su još uvijek prisutne.kod mene se radi o mislima tipa:što ako se udarim glavom u zid,što ako skočim kroz prozor,što ako.....što ako....
i tako svaki dan več godinu dana.shvaćam ljude kojima se ovo događa i znam da je teško i preteško i to je jedna velika muka iz koje ja ne vidim izlaza.
netko je spomenuo anksioznost.......točno.i meni se isto događa i povezano je sa strahovima odnosno anksioznošću.
razumijem vas i držite se.pozdrav

[andjelina1]

Pa neznam kako bi ovako pomogla ali jedan instant savjet.....nebojte se tih misli...one nisu gospodari.....one nemogu bez vaseg dopustenja to izvoditi...potsvjesnog....jednostavno kad vam dolaze....pustite ih da brljaju i nemojte obracati na njih paznju....ne borite se protiv njih....i jos nesto sto pomaze al mislim da ce mnogi imati averziju....al jel ako vas jako muci....a nije tesko.....molite se tad....kad god one krenu vi se pocnite moliti...mozda ce nekima biti u prvi tren i gore ...kao da ce podivljati....al samo nastavite...to je dobar znak....i prestat ce....taj proces kod ozbiljnijih...tj onih koji su fajteri....traje otprilike mjesec do 6 mjeseci.....ajd nek vam je sretno i s mislima na lajni

[d@d@]

enter kaže:
i meni se javljaju prisilne misli svaki dan čim se probudim i sve dok ne zaspim.i ja sam mislila i još uvijek si mislim:možda je to šizofrenija ili nešto takvo.psihijatar mi nije u tom stilu ništa rekao nego je rekao da izdržim to stanje krize.
pijem lijekove ali su misli još uvijek u glavi.istina,manjeg su intenziteta ali su još uvijek prisutne.kod mene se radi o mislima tipa:što ako se udarim glavom u zid,što ako skočim kroz prozor,što ako.....što ako....
i tako svaki dan več godinu dana.

Jel se to može prevladati kad se suočiš sa strahom, napr. ako priđeš tom prozoru.

[andjelina1]

Pa neznam dali je bas tako jednostavno jer ipak to sve izgleda da je van nase kontrole...ali strah kao takav samo potencira problem....dakle stisnuti zube....i prihvatiti situaciju...i samo promatrati....bez ikakvih osjecaja...ako se javlja strah....registrirati ga inastaviti dalje.....ljudi pobjedjuju nevjerovatne stvari samo kad shvate kolika je snaga u njima i da su u stvari sigurni

...traje otprilike mjesec do 6 mjeseci....

kak misliš traje 6 mjeseci?

Jel se to može prevladati kad se suočiš sa strahom, napr. ako priđeš tom prozoru.

a najbolje je kada priđem prozoru prevlada me strah od visine.....nemrem ti to objasnit...

[d@d@]

enter kaže:
a najbolje je kada priđem prozoru prevlada me strah od visine.....nemrem ti to objasnit...

Za vrijeme rata, imala sam osjećaj da svaka granata gađa mene, čak kad mi je i zdrav razum govorio da su kilometrima udaljene, poslje se razvio jedan vid straha od ljudi, kad su na gomili -grupa, ova taktika se pokazala uspješnom, sad je nudim samo kao ideju.

[andjelina1]

enter
...traje otprilike mjesec do 6 mjeseci....

kak misliš traje 6 mjeseci?


Pa mislim tak...da ako se netko stvarno zeli rijesiti toga ce pokusati sve i biti uporan i dosljedan....pa ako ce se doista potruditi takva stvar bi trebala do otprilike 6 mjeseci potpuno izbljediti.


A sto se tice tih strahovva od visine...ima raznih definicija i sve su logicne...od proslih zivota do toga da smo dozivjeli neki dramaticn trenutak kojeg se ne zelimo sjetiti pa fokusiramo strah za prvi predmet,zivotinju,situaciju,covjeka kojinas asocira na tadasnje stanje...ali da ne kompliciram.....
Ovak....lezi...nek ti bude ugodno....toplo....pokusaj ako mozes da nebude ljudi oko tebe...i razmisljaj o toj situaciji koje se plasis....pokusaj ici u sjecanja do kud god mozes i pronadji kad se prvi put sjecas tog straha....tad vizualiziraj to dijete koje jesi i koje se boji....pogledaj ga....pokusaj ga razumjeti....reci mu da se netreba bojati i da je sad sigurno...pgldi ga i zagrli....reci mu da je sve dobro...i na kraju popricaj s njim,njom kako god hoces samo nemoj dijeliti savjete i biti grub,gruba...osjeti da se to dijete sad osjeca sigurnim....ljepo se pozdravi s njim i recu mu da te moze pottraziti kad god hoce....ako ti nije dovoljno jednom...ponovi to vise puta..
Samo da te pripremim...iskustvo je dosta jako...nikako ne neugodno ili strasno ili slicno.....ali intezivno u svakom slucaju....moras si ostaviti dosta vremena poslje toga da budes u miru ...mislim na koji sat - dva.Sretno i javi kako je bilo

[Marija_1963]

Nisam ni znala da to ima neko ime, pa to je meni normalno - uopće ni ne razmišljam o tome na taj način a stalno mi se nešto tako mota po glavi , kao nešto moram, pa što nisam rekla (napravila) ovo, ono, zašto sam išla tamo kad znam što će se desiti, sad trebam još ovo-ono...jesu li to prisilne misli ili što? Ja uvijek tako, a što su onda neprisilne misli, pa meni stalno neke gluposti padaju na pamet, onda to analiziram do besvjesti.
Eto.

[andjelina1]

Ma to je normalno.....malo samo izrazenije....mislim bilo bi najbolje kad bi samo djelovali u klasicnim situacijama a razmisljali svjesno u novonastalim ili jos nenaviknutim situacijama.
Prisilne misli ti ne dozvoljavaju da ista drugo mislis....stalno ti se trpaju i ponavljaju,neke su totalno nesuvisle...i tak....moras 12 puta provjeriti dali si zakljucala vrata i sl.....ali ako bi vidjela da ti se to pojacava i da gubis kontrolu....onda....literatura i doktor

Prisilne misli ti ne dozvoljavaju da ista drugo mislis....stalno ti se trpaju i ponavljaju,neke su totalno nesuvisle...i tak....

istina,moj slučaj.nego,dali se to i tebi događalo da znaš ili?

[judita]

marija to je normalno, nema nekakav naziv, pa svi ljudi to dozivljavaju

problem nastaje kad zbog takvih misli si rob i radis dok ne napravis ono sto mislis - ne napustaju te