Kršćanski anarhizam

[cestar]

Za početak, na blogu koji piše don Ivica Huljev, od 2013. župnik u Komiži na Visu (blog je sam po sebi interesantan), naišao sam na ovaj članak...

NEMARNI, NEMOĆNI, NARCISOIDNI, APOLITIČNI, Ivan Illich - prorok laserskog uvida

Kako vrijeme odmiče mnogo neslućenoga možemo vidjeti pred vlastitim očima ili putem medija. Protok vremena daje nam za pravo reći da su riječi Ivana Illicha (1926. – 2002.), koje je izgovorio u Tokiju 1982. god., bile proročki uvid u stanje koje je opažao i u zaključke koje je donosio računajući s posljedicama naših izbora. O Illichu (Iliću) se mnogo može reći i mišljenja su podijeljena u cijelome svijetu. Je li utopist, anarhist ili korjeniti prorok novoga s eshatološkim nabojem, svjedočit će buduća desetljeća. Riječi koje slijede mogu se doimati naivnim pokušajem, no Illich u njima otvara vrata temi programirane okoline s kojom bi bilo dobro da se susretnu odgovorni u turizmu.

“Lako se može predvidjeti da će strojevi koji oponašaju čovjeka prodrijeti u svaki aspekt ljudskog života i da će takvi strojevi natjerati ljude da se ponašaju kao strojevi. Nove elektroničke naprave doista tjeraju ljude da s njima ‘komuniciraju’ u kategorijama stroja. Sve ono što strukturalno ne odgovora logici strojeva, bit će djelotvorno uklonjeno iz kulture kojom dominira njihova uporaba.

Ponašanje poput stroja čovjeka prikovana uz elektroniku umanjit će njegovu dobrobit i dostojanstvo, a to će, za većinu, dugoročno postati nepodnošljivo. Opažanje mučnih posljedica programirane okoline pokazuje da ljudi u njoj postaju nemarni, nemoćni, narcisoidni i apolitični. Politički proces prestaje funkcionirati jer ljudi više nisu u stanju vladati sobom; oni traže da se njima upravlja.”



(Iz: Vernakularne vrijednosti i drugi eseji, Litteris, Zagreb, 2013., 95.)

O samom Illichu (Iliću) samo za uvod par riječi iz njegovog životopisa...

Ivan Illich

Ivan Illich (Beč, 4. rujna 1926. – Bremen, 2. prosinca 2002.) bio je austrijski filozof, rimokatolički svećenik i kritičar institucija moderne zapadne kulture i njihovog utjecaja na obrazovanje, medicinu, rad, iskorištavanje energije i ekonomski razvoj.

Ivan Illich je rođen u Beču, otac mu je bio Hrvat inženjer Petar Illich, a majka židovka Ellen rođena Regenstreif-Ortlieb. Rano djetinjstvo je proveo u Splitu. Obitelj se je 1932. preselila u Beč, gdje je ostala živjeti sve do 1942.g. Početkom drugog svjetskog rata zbog porijekla svoje majke morao je prekinuti školovanje i obitelj je pobjegla u Italiju. Talijanski, francuski i njemački jezici su mu bili materinji, kasnije je učio jezik svojih predaka hrvatski jezik, pa zatim i starogrčki, latinski, španjolski, portugalski, engleski i hindu. Studirao je histologiju i kristalografiju na Sveučilištu u Firenci, kao i teologiju i filozofiju u Vatikanu, te srednjovjekovnu povijest u Salzburgu.

Godine 1951. postao je svećenik u New Yorku, vrlo popularan u lokalnoj iseljeničkoj portorikanskoj zajednici, zbog čega je 1956. upućena u Portoriko kao predavač na katoličkom sveučilištu. Godine 1961. seli u Meksiko.

[Pravi Život]

Nemoj se posle žalit kad rečemo u katolika anarhista kolko poželiš.

[cestar]

Pravi Život kaže:

Nemoj se posle žalit kad rečemo u katolika anarhista kolko poželiš.

Neću...


Što je zapravo kršćanski anarhizam ?

Kršćanski anarhizam

Kršćanski anarhizam jest pokret u političkoj teologiji koji na određeni način stavlja u suodnos anarhizam i kršćanstvo. U temeljima je kršćanskoga anarhizma odbijanje nasilja, kako je to bio slučaj već kod Lava Tolstoja u djelu Kraljevstvo Božje u vama, koje se može smatrati i ključnim tekstom. Tolstoj je nastojao rusko pravoslavno kršćanstvo, usko povezano s državom, odvojiti onoga što je on vidio kao istinsku Isusovu poruku, sadržanu u evanđeljima, a osobito u Govoru na gori. Tolstovo je mišljenje da se sve vlade koje se uključuju u ratove, a onda i crkve koje podržavaju te vlade, suprotstavljaju kršćanskim načelima nenasilja i odbijanja nasilnoga otpora. Premda Tolstoj nije nikada rabio izraz „kršćanski anarhizam“ u ovome svome djelu, kritike te knjige, koje su se pojavile nakon njezina objavljivanja 1894. godine, skovale su taj izraz.

Stari zavjet

Vrlo mali broj kršćanskih anarhista poziva se na Stari zavjet, zbog njegovih brojnih izvještaja o ratovima, svetom uništenju (herem) i nasilju. Ipak, Jacques Ellul predstavnik je onih koji su i u starozavjetnim tekstovima tražili kompatibilnost s anarhizmom. Tako je, prema njemu, Nimrod prikazan u lošem svjetlu jer je postao velmoža (Post 10,8-9), a Abraham koji je napustio civilizaciju ušao je, prema židovskoj predaji, u sukob s Nimrodom (usp. Gen. R. Pesik. R.). Mojsije je poveo Hebreje iz ropstva egipatskoj državi (Izl 3,7.10), a narod je kroz tri stoljeća ostao bez kralja: „U to vrijeme ne bijaše kralja u Izraelu i svatko je živio kako mu se činilo da je pravo“ (Suci 17,6; 21,25). Gideon nije prihvatio da postane kralj: „Jahve će biti vaš vladar“ (Suci 8,23), a njegov sin Jotam opisuje kraljevsko državno uređenje kao parazitsko (Suci 9,8-21). Konačno, Samuel upozorava Izraelce na zla svojstva kraljevstva (1Sam 8,5-18). Proroci su također progovarali protiv vlasti nad ljudima (Jer 25,34; Ez 34,10; 45,8; Hoš 13,10-11), dok su navješćivali kraljevstvo Božje (Iz 2,4; 65,22).


Novi zavjet

Više od bilo kojeg drugog biblijskog teksta, kršćanski anarhizam rabio je Govor na gori kao temelj svojega promišljanja. Dorothy Day, Ammon Hennacy i Lav Tolstoj neprestano su se vraćali na tu Isusovu propovijed i na četiri evanđelja u svojim tekstovima socijalnog i političkog karaktera. Već je i sam naslov Tolstojeva djela „Kraljevstvo je Božje u vama“ izravan navod evanđelja (Lk 17,21). Dorothy Day i njezin Katolički radnički pokret posebno su cijenili djela milosrđa (Mt 25,31-46) koja su se često pojavljivala u njihovim pisanim radovima i umjetnosti.
Mnogi kršćanski anarhisti tvrde da se Isus protivi uporabi sile vlasti, pa čak i u svrhu blagostanja. U tom smislu oni navode njegove riječi: „Kraljevi gospoduju svojim narodima i vlastodršci nazivaju sebe dobrotvorima. Vi nemojte tako!“ (Lk 22,25).
Isus se usprotivio „sistemu“ kojim je ovladao Sotona: „On [Bog] me posla blagovjesnikom biti siromasima, proglasiti sužnjima oslobođenje“ (Lk 4,18; Iv 12,31; 14,30; 16,11; 17,16; 18,36). Bio je, prema kršćanskim anarhistima, protiv bilo kakva ljudskog vodstva (Mt 23,8-12), te je i sâm odbio biti kraljem (Mt 4,8-10; Iv 6,15).
Prvi su se kršćani suprotstavljali premoći države: „Treba se većma pokoravati Bogu negoli ljudima!“ (Dj 5,29; 4,19; 1Kor 6,1-6), a njihova je apokaliptička književnost uspoređivala državu sa zvijeri (Otk 13; 14; 17).

Spomenut je kršćanski anarhizam kao pokret u okviru političke teologije.

Predstavu o tome što je politička teologija može približiti ovaj članak...

Idu li politika i kršćanstvo zajedno???

Uvod...

Ne treba ni posebno spominjati kako je tijekom svih političkih turbulencija proteklih par godina Crkva bila izložena nemaloj količini kritike zbog potpore koju je pružila građanskoj inicijativi 'U ime obitelji' ove godine i otpora uvođenju u škole zdravstvenog odgoja koji ne uvažava tradicionalne kršćanske vrijednosti. Mnoge te kritike temeljile su se na premisi kako religija i država trebaju biti razdvojene, te iz toga razloga Crkva nema prava javno kritizirati svakodnevna politička zbivanja, poteze Vlade ili pružati potporu onim političkim opcijama čiji je program u skladu s njenim naukom. To je i temelj za uvrede tipa 'klerofašizam', 'katolibanstvo' i slično. No u svemu tome, nitko nije nijednom spomenuo kako je koncept razdvajanja države i religije upravo nikao unutar kršćanske teologije prije otprilike 1700 godina! Ovaj sam članak napisao kako bih jasno i bez ikakvih 'sivih nijasni' prikazao na kako kršćanstvo, a time i Crkva, promatra svoju političku ulogu u društvu, koji su ciljevi kršćanskog političkog djelovanja i na koji način. Sve što tražim od čitatelja ovog članka da primjene sve izneseno u ovom tekstu na trenutačnu političku situaciju u Hrvatskoj i sami donesu svoje zaključke.

[Leteća]

Interesantna tema. Ideju o tome da se čovjek u doticaju sa strojevima počinje ponašati mehanički rijetko sam susretala, čak i u SF-u (uz iznimku Kurva Vonneguta i možda još par autora kojih se sad ne mogu sjetiti. A sad čak i u praksi vidimo kako društvene mreže (komunikacija putem strojeva) mijenjaju način na koji se ljudi u RL odnose jedni prema drugima. Također je zapažen trend rastućeg narcizma kojeg predvode samozvani 'social influencers' a čiju najdevijantniju manifestaciju utjelovljuje američki predsjednik.

Ono što mi je malo problematično u cijeloj priči jest to da je anarhizam davno nadrastao svoju ulogu društvenog kritičara i fantaziranje o mogućim utopijama - sada se radi na osmišljavanju konkretnih, praktičnih rješenja za manje zajednice (fizičke ili virtualne) čiji se članovi udružuju na temelju nekih zajedničkih interesa i etičkih načela. Vjera je tu dobra poveznica, ali načelo nenasilnosti nije samo po sebi dovoljno - potrebno je iznaći neke nove načine međusobne komunikacije i suradnje, unutar same zajednice i izvan nje.

Anarhizam je sam po sebi antihijerarhijski i egalitarno nastrojen, dok kršćanstvo, kao i većina drugih vjera, ima jasno definiranu hijerarhijsku strukturu i tu vidim mogućnost kuršlusa kada se krene u praktičnu primjenu. Da, bilo je zajednica koje su dobro funkcionirale na tim načelima, ali to je bilo u neka druga vremena kad su ljudi bili manje svjesni svojih prava. Današnja anarhistica teško se može pomiriti sa svojom sekundarnom (da ne velim drugotnom) ulogom u zajednici - da navedem samo primjer.

[cestar]

Leteća kaže:

Interesantna tema.

Zapravo, htio sam prikazati kako ideologije, pokreti, koncepti... nisu uvijek neprobojni skupovi dogmi koji se mogu jedino sukobljavati, već da mogu preuzimati jedni od drugih, čak postati nova cjelina sa malo vidljivih "šavova".

Ideju o tome da se čovjek u doticaju sa strojevima počinje ponašati mehanički rijetko sam susretala, čak i u SF-u (uz iznimku Kurva Vonneguta i možda još par autora kojih se sad ne mogu sjetiti. A sad čak i u praksi vidimo kako društvene mreže (komunikacija putem strojeva) mijenjaju način na koji se ljudi u RL odnose jedni prema drugima. Također je zapažen trend rastućeg narcizma kojeg predvode samozvani 'social influencers' a čiju najdevijantniju manifestaciju utjelovljuje američki predsjednik.

Vonneguta nisam čitao.

Preteča društvenog prilagođavanja ustaljenom ritmu već su samostani benediktinaca kao protuteža kaosu ranog srednjeg vijeka. Izumom sata sa klatnom (Galileo, Hygens) sredinom XVII. stoljeća, napravljen je možda i ključan korak... uglavnom, na takvu izmjenu ponašanja sam mislio, "znanstveni menadžment" F.W.Taylora (Charlie Chaplin i film "Moderna vremena")...sada i po uredima.

Što javnoj komunikaciji rade društvene mreže i cyber svijet općenito, posebna je priča (ne pratim Trumpa, iskreno, ne znam koliko su njegovo ponašanje, izjave i potezi uopće bitni, osim kao skretanje pozornosti...).

Imajući na umu Ilićevo životno iskustvo (prvih šest godina života na Braču, dobrostojeći roditelji, kasnije sasvim druga okolina, u školi u Beču je proživljavao poniženja kao egzemplarni primjerak "židovske rase"), nimalo ne čudi što je rekao u onom odlomku koji sam citirao... srednjevjekovni ritam života na Braču povezan sa sigurnošću kontra modernom Beču pred II. svjetski rat iz kojeg je morao dalje bježati.

"Otkada sam napustio staru kuću na otoku u Dalmaciji, više nikada za mene nije postojalo mjesto koje bih nazvao svojim domom. Živio sam uvijek u šatoru poput ovog u kojem sada stojite."

Ovaj gornji citat me podsjeća na atmosferu filma Ante Babaje, "Izgubljeni zavičaj", snimljen 1980.

Ono što mi je malo problematično u cijeloj priči jest to da je anarhizam davno nadrastao svoju ulogu društvenog kritičara i fantaziranje o mogućim utopijama - sada se radi na osmišljavanju konkretnih, praktičnih rješenja za manje zajednice (fizičke ili virtualne) čiji se članovi udružuju na temelju nekih zajedničkih interesa i etičkih načela. Vjera je tu dobra poveznica, ali načelo nenasilnosti nije samo po sebi dovoljno - potrebno je iznaći neke nove načine međusobne komunikacije i suradnje, unutar same zajednice i izvan nje.

Ideologije su se promijenile, barem neke, i postale inspiracija, skup više ili manje korisnih okvira razmišljanja.
Upravo ovo o čemu govoriš omogućuje im da ne ostanu u sferi akademskih priča, već da posluže u konkretnim projektima. O tome govorim Nemruth, ostavimo dogmatski način gledanja ideologija iza sebe, neka odavno poznata razmišljanja možda mogu donijeti ploda i danas.

Gdje su nepotpune, potrebno je naći nove načine... i ljudi ih nalaze, valjda, neopterećeni ovom ili onom dogmom.

Anarhizam je sam po sebi antihijerarhijski i egalitarno nastrojen, dok kršćanstvo, kao i većina drugih vjera, ima jasno definiranu hijerarhijsku strukturu i tu vidim mogućnost kuršlusa kada se krene u praktičnu primjenu. Da, bilo je zajednica koje su dobro funkcionirale na tim načelima, ali to je bilo u neka druga vremena kad su ljudi bili manje svjesni svojih prava. Današnja anarhistica teško se može pomiriti sa svojom sekundarnom (da ne velim drugotnom) ulogom u zajednici - da navedem samo primjer.

Nije hijerarhijska struktura nužno vezana za kršćanstvo, možda niti za druge religije... to su neovisne stvari.

Npr., Dorothy Day teško mogu zamisliti kao drugotnu... po svemu što znam iz njezine biografije, ona to nije bila.
Tko ju je stjerao u kut ? Ekipa iz "Catholic Worker Movement" kojeg je osnovala sa Peter Maurinom ? Moš mislit...

[Kudum]

Kršćanstvo u suštini i vodi anarhiji, jer u Novog Zavjetu nema nikakvih zakona, kakve vidimo na primjer u Starom Zavjetu. U nekim slučajevima čak vidimo skandalozne stvari! Na primjer, podržavanje robovlasništva. Čak se robovima daje naputak da budu pokorni svojim gospodarima (vlasnicima) ne samo ako su ispravni, nego i ako su zli i naopaki.

[Leteća]

cestar kaže:

Nije hijerarhijska struktura nužno vezana za kršćanstvo, možda niti za druge religije... to su neovisne stvari.

U današnje je vrijeme pomalo naivno vjerovati da je bilo što neovisno od bilo čega. Pogotovo kad se dvije stvari redovito javljaju zajedno. Okej, možemo pokušati zamisliti kršćanstvo bez te hijerarhije 'Bog-anđeli-muškarci-žene-životinje' ali ja jednostavno nemam dovoljno mašte za to. Što uopće ostaje od kršćanstva ako mu maknemo taj element? Crkva sigurno ne.

cestar kaže:

Npr., Dorothy Day teško mogu zamisliti kao drugotnu... po svemu što znam iz njezine biografije, ona to nije bila.
Tko ju je stjerao u kut ? Ekipa iz "Catholic Worker Movement" kojeg je osnovala sa Peter Maurinom ? Moš mislit...

Eto, zavirih u Wikipediju:

Tijekom svih tih godina, odnos između nje i katoličkih institucija nije bio bez trzavica. Svojedobno je oštro osudila režim Francisca Franca tijekom Građanskog rata u Španjolskoj, čime se našla na suprotnoj strani od mnogih katolika u SAD-u. Cijeli svoj život ostala je nepokolebljivom pacifistkinjom, pa je to stajalište zadržala i tijekom Drugoga svjetskog rata, što je također bio razlog razmimoilaženja sa službenim očitovanjima Katoličke crkve u SAD-u. Prigovaralo joj se kako se nikada do kraja nije odrekla svojih socijalističkih uvjerenja, pa je i u program Katoličkoga radničkog pokreta ubacila žestoku kritiku kapitalizma, a neki njezini kritičari tvrdili su kako je odbacila ideju privatnog vlasništva, što je ona demantirala, tvrdeći kako su njezini stavovi u skladu sa socijalnim naukom Crkve.

Čini mi se da su glavešine RKC svojedobno ispravno procijenili da je Dorothy Day opasna za njihov nauk i (nerijetko rasipni) način života. A i malo je nezgodno kad ti netko remeti divna savezništva sa Francomj i Hitlerom.

Sada kad je već davno mrtva, pa stoga i krajnje bezopasna, mogu se igrati s tim beatifikacijama nadajući se da će tako privući novo članstvo u svoju trulu organizaciju. Znači, prvo nekoga zaspu blatom, a onda njegovo učenje instrumentaliziraju u svoje sebične svrhe.

Anarhist s gnušanjem pljuje na takve institucije i ideologije, a 'kršćanski anarhist' čini... što točno?

[Khulus]

Leteća kaže:

U današnje je vrijeme pomalo naivno vjerovati da je bilo što neovisno od bilo čega. Pogotovo kad se dvije stvari redovito javljaju zajedno. Okej, možemo pokušati zamisliti kršćanstvo bez te hijerarhije 'Bog-anđeli-muškarci-žene-životinje' ali ja jednostavno nemam dovoljno mašte za to. Što uopće ostaje od kršćanstva ako mu maknemo taj element? Crkva sigurno ne.

Smisao kršćanskog anarhizma i jest odvajanje od institucija i državnog ustroja općenito. Ostaje sama vjera kao vjera, bez ljudskog interpretatora. Termin "Kraljevstvo Božje" se tumači kao odnos između Boga i ljudi, dakle danas, sada i ovdje, ne negdje daleko u budućnosti.

Nešto kao "kršćanski hipiji", ali se za kršćanske anarhiste bitne stvari tipa "mir, ljubav" itd. ne izvlače same od sebe ni iz čega, nego se sve temelji na Božjem autoritetu koji se ogleda u Bibliji tj. NZ preciznije.

Više:
https://en.wikipedia.org/wiki/Christian_anarchism

Naravno da već i sam termin po sebi otvara x pitanja od kojih si neke već spomenula.

[Leteća]

Ma ne znam je li mi oksimoronskije zvuči 'kršćanski anarhist' ili 'anarho-kapitalist'. Daj se više odlučite... ili nemojte.

[Khulus]

Leteća kaže:

Ma ne znam je li mi oksimoronskije zvuči 'kršćanski anarhist' ili 'anarho-kapitalist'. Daj se više odlučite... ili nemojte.

A čuj, i "anarhokomunist" je oksimoron ako gledamo praktično. Sve su to ideje koje u teoriji mogu funkcionirati ali je sprovedba istih praktično nemoguća i na kraju se organizacija koja čuva takav poredak pretvori u policijsku državu. I dokine sam sebe time.

[Tigarx]

Kudum kaže:

Kršćanstvo u suštini i vodi anarhiji, jer u Novog Zavjetu nema nikakvih zakona, kakve vidimo na primjer u Starom Zavjetu. U nekim slučajevima čak vidimo skandalozne stvari! Na primjer, podržavanje robovlasništva. Čak se robovima daje naputak da budu pokorni svojim gospodarima (vlasnicima) ne samo ako su ispravni, nego i ako su zli i naopaki.

Pa nije Novi Zavjet (mislim primarno na Evanđelja, Djela apostolska i Opće Poslanice) primarno priručnik raznih nepotrebnih pravila (koje vrijeme treba proći prije ponovne ženidbe, koliko puta dnevno treba moliti, prema čemu se okrenuti za vrijeme molitve itd) kao Kuran. Isus je pred sami kraj svoje propovijedi cijelu svoju propovijed sveo na jednu zapovijed koja jednostavno glasi da volimo jedni druge. Jer ako predvladava ljubav svi drugi zakoni su nepotrebni ili će postati nepotrebni. Sveti Pavao, iako se bavio problemima svoga vremena na najboji mogući način, je vidio robovlasništvo (naravno ovdje se ne radi o rasističkom robovlasništvu već je svatko mogao postati rob u cilju otplate dugova itd, no svejedno) kao i svaku drugu ljudsku instituciju u koju se nije htio miješati te zapovijeda robovima to što zapovijeda.

Primjer. Onezim je bio odbjegli rob čiji je vlasnik bio kršćanin Filemon. Onezim je pobjegao da izbjegne kaznu zbog krađe za koju je optužen. Onezima je ubrzo pronašao Sveti Pavao. Onezim čuvši Sveti Pismo od Svetog Pavla postaje također kršćaninom. Pavao želi vratiti Onezima Filemonu te ih pomiriti. U pismu Filemonu Pavao moli Filemona da primi Onezima natrag ne kao roba već kao brata po Kristu. Sam Pavao piše da mu može zapovijediti da napravi pravu stvar, ali da želi da on sam uradi pravu stvar. Nakon što je Filemon oprostio Onezimu te ga je primio natrag kao 'brata' nije preostalo ništa drugo nego da ga oslobodi. I to spada pod zapovijed Novog Zavjeta, ljubite i volite druge kao što sam ja volio vas. Tko to radi, sva druga pravila, zakoni vladanja itd postaju nepotrebni.

[Leteća]

Khulus kaže:

A čuj, i "anarhokomunist" je oksimoron ako gledamo praktično. Sve su to ideje koje u teoriji mogu funkcionirati ali je sprovedba istih praktično nemoguća i na kraju se organizacija koja čuva takav poredak pretvori u policijsku državu. I dokine sam sebe time.

Ako uzmemo izvornu definiciju komunizma onda, teoretski, sve štima. U praksi je pak logično da se svaki čuvar poretka s vremenom pretvori u policajca, samo je pitanje kakvog - to ovisi i o policajcu i o poretku, pa i o onima koji tog policajca hrane. Ostalo je utopizam, ali čovjeka veseli.

[Khulus]

Leteća kaže:

Ako uzmemo izvornu definiciju komunizma onda, teoretski, sve štima. U praksi je pak logično da se svaki čuvar poretka s vremenom pretvori u policajca, samo je pitanje kakvog - to ovisi i o policajcu i o poretku, pa i o onima koji tog policajca hrane. Ostalo je utopizam, ali čovjeka veseli.

Da upravo tako. Sve ide glatko do prakse. A nakon toga se sve pretvori čak i u suprotnost od onog što bi trebalo biti.

Eto i Kim Jong Un se trudi raketama očuvati mir i blagostanje. A njegov suprotni pol Kim Jong Trump jedva čeka da i on svojim raketama doprinese općem miru.

[cestar]

Leteća kaže:

U današnje je vrijeme pomalo naivno vjerovati da je bilo što neovisno od bilo čega. Pogotovo kad se dvije stvari redovito javljaju zajedno. Okej, možemo pokušati zamisliti kršćanstvo bez te hijerarhije 'Bog-anđeli-muškarci-žene-životinje' ali ja jednostavno nemam dovoljno mašte za to. Što uopće ostaje od kršćanstva ako mu maknemo taj element? Crkva sigurno ne.

Što se tiče hijerarhije koju si spomenula, istina, Bog nije u razini sa ostalima, zar bi trebao biti, a ostalo ne razumijem, neusporedivo je...

Eto, zavirih u Wikipediju:

Tijekom svih tih godina, odnos između nje i katoličkih institucija nije bio bez trzavica. Svojedobno je oštro osudila režim Francisca Franca tijekom Građanskog rata u Španjolskoj, čime se našla na suprotnoj strani od mnogih katolika u SAD-u. Cijeli svoj život ostala je nepokolebljivom pacifistkinjom, pa je to stajalište zadržala i tijekom Drugoga svjetskog rata, što je također bio razlog razmimoilaženja sa službenim očitovanjima Katoličke crkve u SAD-u. Prigovaralo joj se kako se nikada do kraja nije odrekla svojih socijalističkih uvjerenja, pa je i u program Katoličkoga radničkog pokreta ubacila žestoku kritiku kapitalizma, a neki njezini kritičari tvrdili su kako je odbacila ideju privatnog vlasništva, što je ona demantirala, tvrdeći kako su njezini stavovi u skladu sa socijalnim naukom Crkve.

Čini mi se da su glavešine RKC svojedobno ispravno procijenili da je Dorothy Day opasna za njihov nauk i (nerijetko rasipni) način života. A i malo je nezgodno kad ti netko remeti divna savezništva sa Francomj i Hitlerom.

Sada kad je već davno mrtva, pa stoga i krajnje bezopasna, mogu se igrati s tim beatifikacijama nadajući se da će tako privući novo članstvo u svoju trulu organizaciju. Znači, prvo nekoga zaspu blatom, a onda njegovo učenje instrumentaliziraju u svoje sebične svrhe.

U KC su bili i ljudi poput kardinala Spellmana, kao i oni poput Dorothy... ili španjolskog nadbiskupa Isidro Goma y Tomas, organizatora prikupljanja potpisa podrške španjolskih biskupa generalu Francu... pluralizam na djelu.

Što se beatifikacije tiče, ostavivši po strani ciljeve, novo članstvo možda učini organizaciju manje "trulom".

Anarhist s gnušanjem pljuje na takve institucije i ideologije, a 'kršćanski anarhist' čini... što točno?

Od previše pljuvanja nema vajde, na kraju treba nešto i napraviti osim bacanja cigli i Molotovljevih koktela... to su shvatili i mnogi "sekularni" anarhisti.
Organizacija međusobnog ispomaganja radnika, pomoć beskućnicima, farmerima... ne izgleda mi zanemarivo.

[cestar]

Khulus kaže:

Da upravo tako. Sve ide glatko do prakse. A nakon toga se sve pretvori čak i u suprotnost od onog što bi trebalo biti.

To se događa kad neku grupu ljudi proglasiš preprekom realizaciji "smisla povijesti"... a prepreku se ruši, naravno.

Za rušenje ti treba ovladavanje državnim aparatom sile... ostalo je povijest.

Samo, ne rade svi koji žele društvene promjene piramide ljudskih leševa na svom "svijetlom putu".

[Kudum]

Tigarx kaže:

Pa nije Novi Zavjet (mislim primarno na Evanđelja, Djela apostolska i Opće Poslanice) primarno priručnik raznih nepotrebnih pravila (koje vrijeme treba proći prije ponovne ženidbe, koliko puta dnevno treba moliti, prema čemu se okrenuti za vrijeme molitve itd) kao Kur'an. Isus je pred sami kraj svoje propovijedi cijelu svoju propovijed sveo na jednu zapovijed koja jednostavno glasi da volimo jedni druge. Jer ako predvladava ljubav svi drugi zakoni su nepotrebni ili će postati nepotrebni.

Kao što ti voliš muslimane? Pravila Zakona nisu i ne mogu biti nepotrebna. Ne postoji društvo i država bez nekog oblika zakona, osim u vašoj kršćanskoj utopiji. Da volimo jedni druge - govorili su i proroci prije Isusa, i poslije njega, tako da to nije zakon, nego moralni nauk. Zakon je nešto drugo. I Zakona, dakle, nema u Novom Zavjetu, osim nekim Paulovih pokušaja, u biti veoma jalovih. Uglavnom, od Isusa ništa nismo dobili a da je zapisano u NZ, i time postaje očito da kršćanstvo vodi anarhiji jer se sav zakon svodi na moralni kodeks. A što sa ubojicama, nasilnicima, lupežima, itd... toga nema u kršćanstvu.

Tigarx kaže:

Sveti Pavao, iako se bavio problemima svoga vremena na najboji mogući način, je vidio robovlasništvo (naravno ovdje se ne radi o rasističkom robovlasništvu već je svatko mogao postati rob u cilju otplate dugova itd, no svejedno) kao i svaku drugu ljudsku instituciju u koju se nije htio miješati te zapovijeda robovima to što zapovijeda.

I zapovjerda im LOŠE. Evo ti jedan dobar primjer: Kazna za krađu u ranom islamu bnila je sječa ruke. U vrijem Khalifa Omera jedan rob je ukkrao hranu a na sudu se branio da ga je gazda slabo hranio, te je bio jako gladan. Khalif Omer r.a. je presudio da je njegov vlasnik kriv i osobnu mu je ovbako zaprijetio: "Ti moraš hraniti svojeg roba onako kako hraniš samoga sebe i svoju obitelj, ili ga oslobodi. Osobno ću praqtiti kako prema njemu postupaš u narednim godinama. Ako tvoj rob još jednom ukrade, naložit ću da se TEBI odsječe ruka, a ne njemu!" Toga, Tigre, nemaš kod Pavla.

[Leteća]

cestar kaže:

Što se tiče hijerarhije koju si spomenula, istina, Bog nije u razini sa ostalima, zar bi trebao biti, a ostalo ne razumijem, neusporedivo je...




U KC su bili i ljudi poput kardinala Spellmana, kao i oni poput Dorothy... ili španjolskog nadbiskupa Isidro Goma y Tomas, organizatora prikupljanja potpisa podrške španjolskih biskupa generalu Francu... pluralizam na djelu.

Što se beatifikacije tiče, ostavivši po strani ciljeve, novo članstvo možda učini organizaciju manje "trulom".



Od previše pljuvanja nema vajde, na kraju treba nešto i napraviti osim bacanja cigli i Molotovljevih koktela... to su shvatili i mnogi "sekularni" anarhisti.
Organizacija međusobnog ispomaganja radnika, pomoć beskućnicima, farmerima... ne izgleda mi zanemarivo.

Anarhisti koji su se posvetili konkretnim rješenjima na lokalnoj razini više se javno ne izjašnjavaju kao anarhisti. Njihovi razlozi su mi posve jasni, pa im neću kvariti koncepciju navodeći na što su se točno preusmjerili, a još manje što misle o crkvi i sličnim institucijama. Mogu pisati jedino o svojim osobnim načelima. A jedno od njih je sljedeće - kad god vidiš sustav koji neke svoje članove proglašava manje vrijednim od drugih (na otvoren ili prikriven način, pljuni i zaobiđi.

Naravno da samo djeca još crtaju ono "A" po zidovima i doživljavaju noćne polucije maštajući o elegantno lansiranim Molotovljevim koktelima - svijet je postao nešto ozbiljnije mjesto. A i tu su nove tehnologije s kojima se mogu raditi čuda. Svejedno, nije mi jasno kako se netko može osjećati kao bilo kakav anarhist i istodobno odlaziti na nedjeljne mise. It does not compute.

[Nemruth Dagi]

Leteća kaže:

Ma ne znam je li mi oksimoronskije zvuči 'kršćanski anarhist' ili 'anarho-kapitalist'.

Zvuči ko i termin katolička feministica i ljevičarka:

https://www.jutarnji.hr/kultura/kaza...desno/5883788/

[Leteća]

Nemruth Dagi kaže:

Zvuči ko i termin katolička feministica i ljevičarka:

https://www.jutarnji.hr/kultura/kaza...desno/5883788/

Ima i bolje - muslimanska feministica.

[USAisfreedom]

Leteća kaže:

Anarhisti koji su se posvetili konkretnim rješenjima na lokalnoj razini više se javno ne izjašnjavaju kao anarhisti. Njihovi razlozi su mi posve jasni, pa im neću kvariti koncepciju navodeći na što su se točno preusmjerili, a još manje što misle o crkvi i sličnim institucijama. Mogu pisati jedino o svojim osobnim načelima. A jedno od njih je sljedeće - kad god vidiš sustav koji neke svoje članove proglašava manje vrijednim od drugih (na otvoren ili prikriven način, pljuni i zaobiđi.

Naravno da samo djeca još crtaju ono "A" po zidovima i doživljavaju noćne polucije maštajući o elegantno lansiranim Molotovljevim koktelima - svijet je postao nešto ozbiljnije mjesto. A i tu su nove tehnologije s kojima se mogu raditi čuda. Svejedno, nije mi jasno kako se netko može osjećati kao bilo kakav anarhist i istodobno odlaziti na nedjeljne mise. It does not compute.

Imaš li primjer sustava koji to ne radi?
Svugdje postoji hijerarhija...