Pišete li djeci zadaće i lektiru - i zašto?

[Afrika paprika]

Roditelji, dakle, pišu djeci lektire.
Pišu im zadaće, crtaju im crteže u prvom razredu i fejkaju dječji rukopis valjda misleći da su profesori idioti koji to neće skužit.
Susretala sam se s tim dok sam i sama išla u školu, a moja teta je sestrični čitala i pisala lektiru, koju je ova sama bila savršeno sposobna napisati, iz nepoznatog razloga. U odnosu na prije 10 godina, sad je količina roditeljskih zadaća i lektira nevjerovatno porasla.
Zašto?
Iako, otkad sam u bilježnicu nekoliko puta napisala ispod zadaće "ovo je zadaća za Marka/Anu/Peru, a ne mamu i tatu" - Marko, Ana i Pero su počeli stvarno sami pisati zadaće

Dakle, pitanje je jednostavno. Jeste li to ikad radili, radite li to, i zašto?

[Lord Byron]

Dva razloga.

Prvo, postoje roditelji-idioti koji najozbiljnije vjeruju da pisanjem zadaća ili izrađivanjem zadataka (npr. za tehnički odgoj) pomažu svome djetetu - posve nesvjesni da time pdučavaju dijete prednostima laganja i varanja. Smatram da je čak i famozno roditeljsko "ispitivanje djeteta" loše.

Drugo, postoje nastavnici-idioti koji zadaju projekte za čije ostvarivanje treba jako puno vremena i/ili vještine koju mnogokoje dijete jednostavno nema. Postoje nastavnici-idioti koji ocjenjuju djecu prema tome koliko im je dobro izrastao posađeni grah.

[Nicky 1]

Afrika paprika kaže:

fejkaju dječji rukopis

Ovo mi stvarno zvuči nevjerojatno, ti to ozbiljno?

Moj sin je 1. razr., lektiru (npr.druga lektira je bila odgovorit na 13 pitanja potpunim rečenicama) najprije napiše na papiru onda ja eventualno ,ako treba, presložim koju rečenicu i to je to, ali bilo kakve veće korekcije ne, niti mi je to kad palo na pamet, ostale zadaće radi potpuno sam.

Vjerojatno, da je potrebno pomagala bi i ja, ali imitirat dječji rukopis..

Više djeca ne govore prošao sam sa 5, nego sa 5,0 , 4,9....
Roditelji si stvaraju ogroman presing zbog ocjena, barem u mom okruženju, kao da su 8.razr. pa im treba za upis.
vjerojatno zbog toga i pribjegavaju tim metodama očajnika

[azaleja79]

Moja princeza je u trećem razredu osnovne i samostalno piše zadaće, ali kontroliram gotovo svaku zadaću. Lektiru piše prvo na papir i onda prepravim stilski i pravopisno ono što nije dobro, ali konstrukcija i ideja ostaje njena. Znam za puno primjera iz obitelji i prijatelja da roditelji doslovce pišu sastavke i lektire i to nikako ne odobravam. Jest da nemaju sva djeca jednake sposobnosti za matematiku ili pisanje sastavaka, ali moraju naučiti učiti sami. Također smatram da je pritisak ocjena prevelik...svjedok sam mnogim roditeljima koji dolaze na informacije žaliti se čim dijete dobije nižu ocjenu od 5

[koka2004]

Imam djecu u 3. i 4. razredu. Nikada im nisam pisala zadaću, nit lektiru (iako svu pročitam, jer su meni te knjige nešto novo - Bum Tomica mi je baš dobra). Zadaću više ne provjeravam, osim ako me zamole. Isto tako više ne provjeravam sadržaj torbi.

Od prvog dana škole imamo prilično ustaljenu rutinu. Nakon što dođu iz škole, imaju cca sat vremena odmora, ručak kod bake, a nakon ručka napišu zadaću, ponove gradivo i spreme torbe za sljedeći dan. Ako im je potrebna pomoć ili žele da ih nešto ispitam, to riješimo kada dođem doma. Nakon toga imaju vremena za igru i neke vanškolske aktivnosti.

Za sada su obje odlične učenice, ali naravno da ima svakakvih ocjena. Toliko poznajem svoju djecu da znam zašto dođe do neke lošije ocjene te kada na tu ocjenu reagirati, a kada ne.

Pokušavam im usaditi u glave da u školu hodaju da nešto nauče i da je znanje nešto super. A da su ocjene samo pokazatelj, rade li pravilno i dovoljno. Za sada još uvijek imaju želju po znanju i onu prirodnu znatiželjnost.

[Ribež]

Ruku na srce ja volim svoje dijete najviše na svijetu. No, isto tako smatram da je važno da sama radi svoje zadatke, da sama čita i piše lektiru, ponekad i uči na vlastitim greškama.
Ja da zadaću pišem ili lektiru? Pa morala bi stvarno pošašaviti. Za ozbiljno.
Naše učenje se sastoji eventualno od toga da ja postavim pitanje - ona odgovori, zadam zadatke iz matke u bilježnicu i ona riješi. To je to.
Bila sam u fazi potpune ludosti kada je sinu (posinak) majka pisala lektiru i to u višim razredima i još mu crtala unutra svaki put naslovnicu knjige.
No u tom razdoblju nisam imala utjecaja. a mama je mama koja je to tako oduvijek odrađivala i njemu bilo super.
Jednom sam izvukla svoje lektire i pokazala mu kako se to radi. (da ja čuvam svoje lektire ponosno) na što me on pogledao kao da sam pala s marsa.
E sada je srednja škola i sada nema smogovaca nego puf - eno ti odiseje i ilijade pa nek mama čita. E mama nema sada vremena.
Tako da je bio osuđen zamoliti mene da mu pomognem. Pomogla sam mu utoliko što sam nabavila tumačenja tih knjižurina i razna izdanja i to je to. Baš me zanima koju će ocjenu dobiti. Na crteže - profesor iz srednje više ne bude pao

[Ribež]

Lord Byron kaže:

Smatram da je čak i famozno roditeljsko "ispitivanje djeteta" loše.

Ja stvarno ne razumijem, na koji bi onda način osim ispitivanja djeteta pitanjima trebali vidjeti gdje dijete šteka ili što mu ne ide?
Moja je drugi razred, učili su recimo brdovite krajeve, primorsko goranske, otoke, poluotoke, vode tekučice, stajačice.
Priznajem, da joj lakše legne tu sam čak pribjegla internetu pa smo zajedno pogledale neka takva mjesta da shvati što to znači.
Ali da, ispitam ju. Desi se ali rijetko da negdje zapne. Ništa, kažem ja idem van iz sobe, ti ponovi pa me zovi kada si spremna.
I opet je pitam.
Nemam namjeru sjediti s njom i čitati joj da ponavlja moje riječi. To mi nema smisla aposlutno nikakvog.
Takav sam sistem imala i sa sinom dok je bio osnovna škola i tako je naučio učiti i sada ga mogu samo pohvaliti.
Kakav način ponavljanja gradiva s roditeljem ti predlažeš?
Možda je dobar pa ga primjenim. Ono što sam shvatila je da ako sam prisutna kada recimo riješava matematiku za svaki zadatak će me pogledati i pitati jel dobar. Nesigurna je onda odnosno očekuje moju pomoć pa se jednostavno maknem iz sobe i tek kada riješi donese.

[Lord Byron]

Ribež kaže:

Ja stvarno ne razumijem, na koji bi onda način osim ispitivanja djeteta pitanjima trebali vidjeti gdje dijete šteka ili što mu ne ide?

Već prije kraja osnovne škole roditelj dolazi u situaciju da "ispituje" dijete o gradivu koje sâm roditelj - ne zna. Onda se to "ispitivanje" pretvara u roditeljevo čitanje udžbenika i pretvaranje udžbeničkih rečenica u upitni oblik i slično.

Na taj se način može provjeriti je li dijete fotografski upamtilo sadržaj udžbenika. Manji su izgledi da se utvrdi razumije li dijete išta od toga, je li u stanju logički povezivati činjenice, itd.

Najgore što se može dogoditi je da dijete dobije osjećaj da "zna", pa se onda u školi ispostavi da baš i nije tako.

Roditelj koji ne kuži fiziku, može ponajbolje vidjeti gdje dijete šteka - u razgovoru s nastavnikom fizike.

[Ribež]

No, dobro znam o čemu pričaš.
Sva sreća ja imam dva asa u rukavu definitivno.
Muž je a i sin su vudreni za matematiku, fiziku, povijest, bilologiju..
S tim da mi sin u 8. razredu nije imao fiziku - nije bilo kadra pa je samouko to naučio zahvaljujući tati.
Ja sam prirodno vudrena
Razumijem o čemu pričaš jer smo baš nedavno se smijali kako je mog muža mama ispitivala ruski koji naravno nikada nije učila.
Ja sam recimo učila njemački no nemam ga pojma. Kćer uči engleski. I jednostavno ja njega znam, naravno tko ga ne zna ali sam nesigurna na tom polju.

[Ani4]

A zasto ucitelji daju djeci zadacu koju nema sanse da naprave sami?!

Moj mali je 3. razredu dobio zadatak da napravi projekt o predmetima koji su se koristili u proslosti ( tipa staro sude, kuhinjska pomagala,...). I sad bi on trebao SAM otici na internet, istraziti nesto o toj temi ( sto smo bdw sestra i ja dva dana radile dok nismo nasle nesto sto bi bilo prikladno), isprintati slike i sve to smisleno sloziti u nekakvu cjelinu.
Mozes si misliti...

Inace zadace nismo pisali niti jednome, eventualno sam znala uskociti kad je trebalo pomoc oko lektire ( tema, pouka i sl).

[Lord Byron]

Ani4 kaže:

A zasto ucitelji daju djeci zadacu koju nema sanse da naprave sami?!

Takve su zadaće idealna prigoda za quality time :Oprah: djece i roditelja. Samo, ideja je u tome da ih roditelji naprave zajedno s djecom, a ne umjesto djece (ili da, kao što se događa, pribave istu takvu zadaću ranije napravljenu od nekog starijeg djeteta iz druge škole).

IMHO, sestra i ti ste napravile najpogrešniju moguću stvar (barem ovako kako si to opisala), jer u vaša dva dana traganja nema spominjanja sinekova učešće (BTW, dva dana traganja za predmetima koji su se nekad koristili u domaćinstvu??? ). Ne znam gdje živite, ali bilo bi puno korisnije da ste sestra i ti utrpale maloga u auto i odvezle do najbližeg muzeja, ili tako nekako. Ili odvezle u nekakvo obližnje selo gdje zna biti "pokaznih domaćinstava". Ili angažirale (vašu ili nečiju unajmljenu ) staricu baku da maloga udavi pričama "Kak su jeli naši stari".

Ima informacija i izvan Interneta .

Problem nastaje kad nastavnici takve zadaće daju bez imalo razmišljanja o tome koliko je vremena potrebno za njihovu izradu - pa se onda u trenu dobije impozantna brojka kada se zbroje sve takve zadaće svih kreativnih nastavnika.

[Ani4]

Mali je sjedio pokraj nas i blijedo nas gledao... Jer nikad nije cuo za peglu na ugljen, mlacenja maslaca ili rifljacu za ves.
Da, ima informacija i izvan interneta, ali na zalost, vecina roditelja nema vremena provesti tjedan dana u istrazivanju okolice i muzeja svaki puta kada dijete dobije zadacu.
Moj svako malo dobije nesto takvoga, i uglavnom je povezano sa internetom ( istrazi biljke, zivotinje,...), jer mu trebaju fotografije. E sad, lakse je naci na internetu sliku biljke ili zivotinje i isprintati, nego otici u botanicki ili zoloski vrt i pogledati zivotinju, fotografirati je, razviti sliku i naljepiti je u projekt.
Na zalost, nas zivotni tempo je takav da cesto jednostavno nemam vremena za nesto takvo. Ponekad da, ali ne svaki puta. A kako sam primjetila iz razgovora sa drugim roditeljima bogme ni oni nemaju bas vremena za tako nesto. ponavljam, na zalost. Ali tako je...

[Lord Byron]

Ani4 kaže:

vecina roditelja nema vremena provesti tjedan dana u istrazivanju okolice i muzeja svaki puta kada dijete dobije zadacu.

"Tjedan dana" je pasivna agresija - ako ste vas dvije imale dva dana vremena za kopanje po netu, imale ste - ne bi čovjek nikad pogodio - dva dana za rješavanje te zadaće na bolji način, koji bi uključio i dijete.

Okolica se može/treba istraživati neovisno o djetetovim zadaćama. Godina ima 52 vikenda, i još ponešto ovakvih i onakvih praznika.

Kako ste proveli, recimo, zadnja 4 vikenda?

Da se razumijemo, u svom prvom postu na temi sam spomenuo postojanje nastavnika-idiota s megalomanskim zadaćama.

[Cikla Oraščić]

Meni pisanje zadaća nije toliko šokantno, nego roditelji koji preko kume/tete/susjede učiteljice nabavljaju gotove ispite znanja unaprijed i onda djeca imaju 100% riješene ispite. Neka Lord baci raspravu o tome čemu su ti ljudi svoju djecu naučili, ali, pitam se, kako to meni nije palo na pamet, kad mogu sama dobiti ispite. Lijepo ujutro daš djetetu ispit, riješi ga i petača iz vedra neba! Onda na usmenom ispitu "zablistaju". Koliko mudar moraš biti da shvatiš koliko štetiš osobi za koju se kuneš da ti je sve na svijetu? Isti efekt ima i pisanje zadaće, lektire... Neće svijet propasti ako prvašić donese u školu grbave crtice i eliptične krugove.
Inače, što se tiče projekata raznih oblika i vrsta, neke moje kolegice ih namjerno provode jer je opća atmosfera takva da neki roditelji niti ne provjere jesu li knjige spremne za sutra, a kamoli da bi pregledali zadaću. Ali o tome sam već pisala na nekim drugim temama...

[Lord Byron]

Cikla Oraščić kaže:

Lijepo ujutro daš djetetu ispit, riješi ga i petača iz vedra neba!

...a dijete neuko k'o i prije.

Imaš li ispite i za srednju školu? I za fakultet? I za testiranja za posao? I za svaštanešto još?

[TIT]

Dijete mi je još daleko od škole, ali već me sada muči ovo ponašanje. Ne namjeravam pisati zadaće umjesto njega ili čitati lektire, nisu ni moji meni.
Ali se sjećam frustracija iz osnovne, kada su druge mame i tate pisali djeci zadaće, radili zadatke iz likovnog i tehničkog, i onda oni dobijali petice a ja trice i četvorke za grbava kolica ili "nenadahnutu" lektiru.
Kako objasniti djetetu da je ova moja metoda bolja? Mislim, ja znam zašto je bolja, ali nisam sigurna da su mi to moji roditelji mogli objasniti kad sam imala 10-ako godina.

[Lord Byron]

TIT kaže:

Kako objasniti djetetu da je ova moja metoda bolja?

Tako što, ne samo po pitanju škole i ne samo vezano uz školu, njeguješ "kult znanja", a ne "kult ocjene". Znanje kao temelj kvalitetnog života (a ne znanje kao jamac zarađenog novca).

Znam da se s ovim "kultom znanja" najlakše sprdati, ali ostajem pri tome.

[Ani4]

Lord Byron kaže:

"Tjedan dana" je pasivna agresija - ako ste vas dvije imale dva dana vremena za kopanje po netu, imale ste - ne bi čovjek nikad pogodio - dva dana za rješavanje te zadaće na bolji način, koji bi uključio i dijete.

Okolica se može/treba istraživati neovisno o djetetovim zadaćama. Godina ima 52 vikenda, i još ponešto ovakvih i onakvih praznika.

Kako ste proveli, recimo, zadnja 4 vikenda?

Da se razumijemo, u svom prvom postu na temi sam spomenuo postojanje nastavnika-idiota s megalomanskim zadaćama.

Kakve veze ima kako smo proveli vikende?!

Sta ja ne mogu provesti vikend blejeci u zid ako to zelim, vec moram posjecivati muzeje, zoo, botanicki i sl zato sto je to njemu za zadacu?
Da se razumijemo, mi cesto idemo u muzeje ( klinci su vidjeli 90% Zg muzeja), kazalista i izlete. Ali idemo zato sto mi to zelimo, a ne zato sto moram.
I ne svida mi se sto uciteljice podrazumjevaju da roditelji imaju vremena, volje, pa i novaca za istrazivanje.

I da, na zalost, nisam imala vremena dva dana provesti vozeci maloga po Zagorju i trazeci predmete iz starine.

[Lord Byron]

Ani4 kaže:

Kakve veze ima kako smo proveli vikende?!

Velike.

Sta ja ne mogu provesti vikend blejeci u zid ako to zelim

Bleji do mile volje - ali, onda će ti i dijete blejati.

I ne svida mi se sto uciteljice podrazumjevaju da roditelji imaju vremena, volje, pa i novaca za istrazivanje.

Rekao sam što mislim o pretjeranim zadaćama - ali, ako nemaš volje, onda nek' dijete napravi kako najbolje zna i umije. Ne vidim o kojim novcima pričaš...

I da, na zalost, nisam imala vremena dva dana provesti vozeci maloga po Zagorju i trazeci predmete iz starine.

To bi bila ona ista dva dana koja si provela sa sestro tražeći po netu. Osim toga, nemaš što raditi dva dana - to se riješi u jedno popodne.

BTW, u tih 90% zagrebačkih muzeja baš nikako nisu upali Tehnički muzej, Muzej grada Zagreba, Školski muzej ili neko od etno-sela u okolici?

[miss daisy]

Lord Byron kaže:

BTW, u tih 90% zagrebačkih muzeja baš nikako nisu upali Tehnički muzej, Muzej grada Zagreba, Školski muzej ili neko od etno-sela u okolici?

ne bi baš pomogli MZG ni Školski, ali par sati u Etnografskom muzeju bi bili od poprilične koristi