Karlov kutak za literarni trenutak

[ludilet]

Ponekad se jasnije vidiš kad odeš.
Kad ne gledaš svijet kroz ružičaste naočale.
Kad nisi pod utjecajem priča, zagrljaja i poljubaca.
Ponekad su borbe uzaludne.
Bez obzira što se želiš boriti.
Protiv sebe.
Za sebe.
Za druge.

[ludilet]

Biramo li sami ili nas odaberu?
Utvaramo li da smo im važniji od drugih?
Da smo sretniji, da će potrajati, da je to zauvijek?

Počinjem se pitati da li sam naučila bolje.
Ili samo tako mislim?
Postoji li ljubav za sva vremena?
Ili samo ukradeni trenuci.
Koje zauvijek čuvaš u nekom kutku srca.

Stvarnost će me demantirati. Nadam se.
On se neće složiti s mojim procjenama.
I nudit će cijeli svijet. Samo meni.

[ludilet]

Još jedan dan.
Sunčano i prohladno.
Pitam se gdje si.
Jesi li se vratio s puta.
Jedva čekam sutra.
Toplinu.
Tišinu.
Polumrak.
Uz šalicu čaja.
I riječi koje nije potrebno izgovoriti.

[K@rlo]

end of story

može ključ