Aleksandar Makedonski

[oportunist]

go2slep kaže:
ajde ako imaš više o ovom ili link/ zanimljivo

The Ancient Macedonian Language

The Macedonians spoke their own native language which was unrecognizable by the Greeks. The very label barbarian literally means a person who does not speak Greek. Though Alexander spoke also Greek, loved Homer, and respected his tutor Aristotle, there is much evidence that he hated the Greeks of his day, just like his father Philip II. Philip had razed to the ground the Greek cities on Macedonian territory (including all 32 Greek cities in Chalcidice) and enslaved their inhabitants. Alexander the Great thoroughly destroyed Thebes. His Asian empire has not once been described as "Greek", but is correctly called Macedonian for he won it with an army of 35,000 Macedonians and only 7,600 Greeks, and similar numbers of Thracians and Illyrians who were all forced to fight with their Macedonian overlords. The overwhelming number of Greeks however, 50,000 in total (Curtius), had however, distinguished themselves on the side of the Persians and fought fiercely till the end against the Macedonians. For instance, at the battle of Granicus there were 20,000 Greeks, out of which the Macedonians killed 18,000 and the 2,000 survivors were sent in chains to Macedonia (Arrian, Curtius). Arrian specifically speaks of the "old racial rivalry" between Macedonians and Greeks that characterized this battle. At the battle of Issus, there were 30,000 Greeks on the side of the Persians to fight Alexander, and their survivors also fought at Gaugamela along with the Albanians and the Persians, against the Macedonians.

The question of the use of the ancient Macedonian language was raised by Alexander himself during the trial of Philotas, one of his generals accused of treason. This is what Alexander has said to Philotas:

"The Macedonians are about to pass judgement upon you; I wish to know weather you will use their native tongue in addressing them." Philotas replied: "Besides the Macedonians there are many present who, I think, will more easily understand what I shell say if I use the same language which you have employed." Than said the king: "Do you not see how Philotas loathes even the language of his fatherland? For he alone disdains to learn it. But let him by all means speak in whatever way he desires, provided that you remember that he holds out customs in as much abhorrence as our language" (Curtius).

The trial of Philotas took place in Asia before a multiethnic public, which has understood Greek as it was then a common language, like English today. But Alexander spoke Macedonian with his Macedonians (the language he accuses Philotas of loathing) and used Greek in addressing the west Asians. Like Carthagenian, Illyrian, and Thracian, ancient Macedonian was not recorded in writing. However, on the bases of about a hundred glosses, Macedonian words noted and explained by Greek writers, some place names from Macedonia, and a few names of individuals, most scholars believe that ancient Macedonian was a separate Indo-European language. Evidence from phonology indicates that the ancient Macedonian language was distinct from ancient Greek.


http://www.historyofmacedonia.org/Ma.../conflict.html


upravo trazim statistiku za solun pocetkom 20. stoljeca, mislim da sam u pravu kad tvrdim da je makedonski tamo bio glavni jezik(mozda ne za sam grad, al sa okolicom definitivno jeste)

[oportunist]

evo malo o etnickom backgroundu slavenskih makedonaca te malo o jezickim vezama antickog i danasnjeg makedonskog pa cak i hrvatskog zanimljivo je, vidjet cete

In the sixth century, the Slavs penetrated Illyria, Thrace, Macedonia, and Greece. The Slavs settled lands as far as Peloponnesus and the Aegean islands, and some of the Slavic tribes in Greece remained unconquered for centuries. During the following centuries, the Slavs mixed with the original Macedonians, Greeks, Thracians, and Illyrians, and thus laid the foundations to the modern nations of the Balkans, and their modern languages.

Today's modern Macedonian language has both ancient Macedonian and Slavic background. How much modern Macedonian is based upon ancient Macedonian is impossible to say since we do not have many ancient Macedonian words that have survived, except about 150 glosses. Yet, ancient Macedonian words are still present in modern Macedonian. Alexander's infantry peshatairoi literally means "armed walking men" in modern Macedonian (peshatari). Hammond says that the ancient Macedonians called their commander tchelniku, which again means in modern Macedonian "somebody who leads" (chelniku). The Macedonian prodromoi, were the openers in the battles of Alexander the Great. Today in modern Macedonian this means "somebody who penetrates" (prodir), etc. Many ancient Macedonian names are still present among today's Macedonians, and many ancient Macedonian customs have the ancients have described have survived as well among today's Macedonians. The memory of Philip II and Alexander the Great echoes in the Macedonian folklore.

eto, nisam znao da, zahvaljujuci zajednickom slavenskom naslijedju, i hrvatski ima anticko-makedonske korjene

http://www.historyofmacedonia.org/Ma.../conflict.html

[oportunist]

demon kaže:

Procjene su između 100 i 300 tisuća preostalih, znači 8-25% stanovištva grčke Makedonije.

netocno. naime...

[oportunist]

jebiga, ne znam ubaciti mapu... ide copy/paste pa cu dati link za mape.

The population of Aegean Macedonia is about 2,000,000 which would result that the Macedonian minority in Greece numbers about 1,000,000 people

evo link:

http://www.historyofmacedonia.org/Ma...sinGreece.html

[gotuslip]

oportunist kaže:
evo malo o etnickom backgroundu slavenskih makedonaca te malo o jezickim vezama antickog i danasnjeg makedonskog pa cak i hrvatskog zanimljivo je, vidjet cete

[oportunist]

ne da mi se vise, mislim da je ovo dovoljno. mislim da sam nasao i neke pisane spomenike antickih makedonaca(mada sam gore naveo da nisu imali pismo, moze biti da sam se prevario), nisam jos siguran (site je na makedonskom pa dok odgonetnem), kad budem dajem link. pozdrav svima

[oportunist]

impresivna je bibliografija kojom se ovaj site sluzi, tako da nema govora o nekakvoj "makedonskoj propagandi".evo jedan dio:

BIBLIOGRAPHY

1. Karl Hron. Das Volksthum der Slaven Makedoniens. Wien, 1890.

2. P. Draganov. Makedonski Slavjanski Sbornik. St. Petersburg, 1894.

3. Spiridon Gopchevich. Makedonien und Altserbien. Wien, 1899

4. Dr. Cleonthes Nikolaides. Macedonien, die gesschichtliche Entwickelung der makedonischen Frage in Alterthum und in die neuren Zeit. Berlin, 1899.

5. Newspaper The Times, London. Saturaday, February 6, 1897 edition.

6. K. Gersin. Macedonian und das Turkische Problem. Wien, 1903.

7. Dr. K. Ostreich. Die Bevolkerung von Makedonien. Leipzig, 1905.

8. Dr. Karl Peucher. Statistische Angaben. Die Volker Macedoniens und Altserbiens. 1905.

9. Henry N. Brailsford. Macedonia, its Races and their Future. London, Metheuen and Co, first published in 1906.

10. Volker und Sprachenkarte der Balkan - Halbinsel vor den Krigen 1912-18. Bibliographisches Institut, Leipzig.

11. Newspaper Message d' Aten. Athens, February 15, 1913.

12. Carnegie Endowment for International Peace Report of the International Commision to Inquire the Causes and Conduct of the Balkan Wars. Washington, 1914.

13. R.G.D. Laffan. The Serbs. New York, 1917.

14. League of the Nations. Ethnic Map of Greek Macedonia Showing the Ratio Between Various Ethnic Elements in 1912 and 1926. Lausanne, 1926.

15. Newspaper Politika. Edition 6369. Belgrade, January 5, 1926.

16. Andrew Roussos. The British Foreign Office and Macedonian National Identity 1918 - 1941.

17. Newspaper Rizospastis, ar.195 (7132), 4/12/34, p.3 and ar.89 (7026), 6/10/34, p.3 and ar.87, (7024), 6/8/34, p.1.

18. Dr. Vladimir Rumenov. Makedonski pregled. Sofia, 1941

19. Elisabeth Barker. Macedonia - Its Place in Balkan Power Politics. London, 1950.

20. Spoljnopoliticka Dokumentacija No 36. Belgrade, 1951.

21. Lazar Moysov. Macedonians in Aegean Macedonia. Skopje, 1953.

22. Hammond Incorporated. The Times Atlas of World History. Maplewood NJ, 1989. Copyright Times Books Limited, London.

23. Stoyan Prebicevich. Macedonia, Its People and History. The Pennsylvania State University Press, 1982.

24. Jacques Bacid, Ph.D. Macedonia Through the Ages. Columbia University, 1983.

25. Quantis Curtius Rufus. History of Alexander the Great of Macedon, VI. Harmondsworth, 1984.

26. Rand McNally and Co. Inc. The Random House Encyclopedia Random House, New York, 1990.

27. Jackson J. Spielvogel. Western CivilizationThe Pennsylvania State University, West Publishing Company, 1991.

28. Human Rights Watch / Helsinki. Denying Ethnic Identity - Macedonians of Greece, New York, 1994.

29. Newspaper Elefteros Tipos. Athens, September 20, 1994.

30. The Constitution of the Republic of Macedonia.

[oportunist]

jebote, jos cu dobit kakvo makedonsko odlicje za pozrtvovnost....a od grka zabranu ulaska u EU

[go2slep]

http://www.vecernji-list.hr/newsroom...61034/index.do






Današnja zapadna civilizacija svoje korijene uvijek voli povlačiti iz antičke Grčke, Rima i kršćanske tradicije. Heraklo, Ahilej i Aleksandar Makedonski svakako su najpoznatiji junaci antičkih vremena. Prvi je od njih, Heraklo, sam izabrao trnovit put slave i kratak život te tako ostao zauvijek upamćen. Svojeglavi Ahilej ušao je u vječnost svojom borbom i pogibijom u velikom trojanskom ratu ne dočekavši njegov kraj i pad Troje. I dok je Heraklo lik iz mitskih priča, za kojega nemamo dokaza da je zaista postojao, a Ahilej heroj na granici stvarnog i božanskog svijeta, Aleksandar je povijesna ličnost od krvi i mesa. Umnogome sličan drugim junacima, a opet sasvim različit.

Do kraja svijeta
Trenutačni svjetski hit je Aleksandar, još jedan hollywoodski blockbuster koji se hrani neiscrpnim ljudskim zanimanjem za junaštvo. Oliver Stone donosi nam svoje viđenje mladog junaka avanturista koji želi doći do kraja poznatog svijeta i ujediniti ga pod svojom vlašću. U svom novom djelu Stone je ponovno posegnuo za mladim idolom koji pobuđuje nepromijenjeno zanimanje već više od dva tisućljeća. Film pokušava obuhvatiti više aspekata ličnosti makedonskog vladara. Stone priču o Aleksandru započinje u ranom djetinjstvu uvodeći motive kroćenja konja Bukefala, opsesivnu majčinsku ljubav, jednookog oca barbara i prva homoseksualna iskustva. Dojam mistike dodatno pojačava pojavama orla i zmija koje su ipak samo plod mitologiziranja Aleksandrova lika tijekom stoljeća. Prikaz oca Filipa i majke Olimpijade također je više baziran na scenarističkoj i redateljskoj slobodi nego na stvarnim činjenicama, posebno Filipova jednookost.

Zbog prikazane Aleksandrove homoseksualnosti u Grčkoj se digla prava oluja optužaba na račun filma i redatelja. U povijesnim izvorima zabilježeno je da je Aleksandar imao čak tri žene. Isto je tako poznato da je od najranijeg djetinjstva bio vezan uz Hefestiona i da je imao još ljubavnika. Svakako treba uzeti u obzir to da je antičko shvaćanje seksualnosti bilo znatno drukčije. Smatralo se da muškarci međusobnim vezama prenose na druge svoju snagu i znanja. Homoseksualnost je bila česta i u vojsci jer su se ljubavnici međusobno dobro štitili u borbi.

Velike bitke
Najvažniji dio Aleksandrova života, njegov smioni i na trenutke suludi vojni pohod po tada poznatom svijetu, u filmu je dobio ipak podređeni položaj. Sasvim su izbačene velike bitke na Graniku i kod Ise, gdje je načeta perzijska vojna moć. Zanemaren je Aleksandrov pohod u Egipat gdje su ga proglasili faraonom i gdje zapravo počinje njegova fascinacija starim civilizacijama istoka. Zbog te opsjednutosti sjajem i već tada tisućljetnom poviješću istočnih carstava, Aleksandar se počinje ponašati kao istočnjački vladar tražeći potpunu pokornost svojih dotad jednakih ratnih pratitelja, što izaziva negodovanja i pobune. U Egiptu je osnovao grad Aleksandriju, jednu od brojnih koje će osnovati u svojem pohodu. U filmu je prikazana bitka kod Gaugamele, današnjeg Erbila u Iraku, gdje se i sada vode borbe Amerikanaca i njihovih saveznika protiv iračkih gerilaca. Na kraju je prikazan i sukob s Indijcima. Prikazi obiju bitaka u filmu su realistični i krvavi.

Kod Gaugamele Aleksandrova je sjajna odjeća na kraju bitke potpuno krvava.
U filmu je ipak premalo fascinacije Aleksandrovim životom i njegovim pohodima. Krenuti s relativno malom vojskom iz Grčke i pokoriti gotovo cijeli tada poznati svijet, danas je nešto nezamislivo. Prelasci preko pustinja i planina i danas su zadivljujući vojni pothvati. Ideja o ujedinjenju svijeta pod jednim vladarem i jednakost za sve tada je, kao i danas, bila neostvariva želja. Čini se da je Aleksandar stvarno vjerovao u to, ali nije našao podršku. Na kraju ostaje otvoreno pitanje kakav je Aleksandar zaista bio.
Postoje različite interpretacije Aleksandrova života koje se kreću od toga da je bio mladi romantični junak pa sve do opisa megalomanskog osvajača i nasilnika. No, koje god mišljenje zauzeli, ostaje činjenica da je ipak bio samo čovjek pun kontroverzi. Nije bio ni demon ni bog, kako je on volio zamišljati sebe. Bio je mlad i slavan junak koji je prerano napustio ovaj svijet ne završivši svoju misiju. I upravo je to ono što ljude privlači kod Aleksandra.

[LoveMeTender]

Alexander the Great

[Johnny Quid]

Imam dva pitanja u vezi taktike.

Zanima me kako je moguće da je Aleksandar gotovo uvijek prodaval istu foru sa konjicom.Kako mu se nikad niko nije suprotstavio sa najjačim snagama na svojem lijevom boku?I kako to da je on i sa manjom konjicom tolko razbijao suparničke pješačke bokove zajedno sa konjicom.Jeli moguće da je njegova konjica bila toliko superiornija od drugih da ih je i u smiješnim omjerima dobijao na foru da se zavuče iza leđa?Kako to da njemu niko nikad nije ušel sa konjicom iza leđa i potamanio falange s leđa?To bi bio čisti masakr.

Drugo je više nejasnoća nego pitanje.Ne razumijem kako su rimljani tako lagano tamanili falange kad su imali slabu ili nikakvu konjicu.Kužim da su legije puno lakše mogle manevrirat po polju, ali zato su grci imali konjanike, a kad bi se našli lice u lice tu su legije jasno bile slabije.

[reggie31]

Rimljani su forsirali bitke na terenu što nepogodnijem za falangu, a takvih u brdovitoj Grčkoj, falabogu, ima i sasvim dovoljno. Falangi odgovara jedino ravnica jer je takva da mora održati poredak kako bi bila učinkovita. Jednom kada se taj poredak naruši stvari odlaze u... Bananu. Pukotine u formaciji su Rimljani mudro iskorištavali ubacujući najmanje jedinice (contubernium) koje su onda sjekle još veću pukotinu. Osim činjenice da su rimski kratki mačevi bili apsolutno superiorni u takvoj bliskoj borbi kada su sarise zaobiđene, Rimljanima je pogodovala i zapovjedna struktura. Decanus, zapovjednik contuberniuma, je imao relativno veliku samostalnost u donošenju odluka na licu mjesta i prilagođavao je svoju jedinicu trenutnoj situaciji. U falangi toga jednostavno nije bilo.

[Johnny Quid]

Ali isto tako po toj brdovitoj Grčkoj ima hrpa brdskih klanaca u kojem su se falange mogle postaviti između dvije litice i beskrajno čekat nalete rimljana.Dakle, postojala bi samo prednja strana koja bi bila poput zida sa hrpetinom bodeža.Nešto slično kaj je Aleksandar napravio u bitci kod Isa, gdje je s jedne strane bilo neprohodna planina, a s druge strane more, ili recimo opjevana bitka kod Termopila.

[Liburn]

Johnny Quid kaže:

Imam dva pitanja u vezi taktike.

Zanima me kako je moguće da je Aleksandar gotovo uvijek prodaval istu foru sa konjicom.Kako mu se nikad niko nije suprotstavio sa najjačim snagama na svojem lijevom boku?I kako to da je on i sa manjom konjicom tolko razbijao suparničke pješačke bokove zajedno sa konjicom.Jeli moguće da je njegova konjica bila toliko superiornija od drugih da ih je i u smiješnim omjerima dobijao na foru da se zavuče iza leđa?Kako to da njemu niko nikad nije ušel sa konjicom iza leđa i potamanio falange s leđa?To bi bio čisti masakr.

Drugo je više nejasnoća nego pitanje.Ne razumijem kako su rimljani tako lagano tamanili falange kad su imali slabu ili nikakvu konjicu.Kužim da su legije puno lakše mogle manevrirat po polju, ali zato su grci imali konjanike, a kad bi se našli lice u lice tu su legije jasno bile slabije.

Ha, pa falanga je formacija kopljanika, a uloga kopljanika je da se suprostavi konjaniku - zato služi koplje - dugačko je i ometa konjaniku da priđe onom ko drži koplje. Još kad se kopljanci rasporede u falangu, gustu pravokutnu formaciju, svaka konjica će na tome polomiti zube. Grci su bili uspješni s falangama u odnosu na razno razne maloazijske konjanike pa je i Aleksandar preuzeo falange kad je krenuo na istok. To je logično. Znači konjem ne ideš na koplje!
E sad što smeta kopljaniku? Smeta mu ratnik sa mačem (legionar!) koji je pokretniji od njega, lako izbjegava koplje, samo ga udarcem mača ili štitom pomakne u stranu i time je kopljanikov gard svršena priča. Zbog toga su falange pušile od legija.
Znači bez neke filozofije o taktikama, ratovanje na stari način je bilo da prvo ispaljuješ strelice i desetkuješ protivnikovu formaciju, onda šalješ pješake da polome njegova koplja, a tek onda šalješ konjanike da naprave dar mar. Koplje ide protiv konja, mač ide protiv koplja, a konj ide protiv mača.

[Johnny Quid]

Liburn kaže:

a konj ide protiv mača.

Zato i stoji ono moje pitanje;kako grčka konjica, koja je čuvala falangine bokove, nije izlazila na kraj sa legijama, kad već falange nisu?

[reggie31]

Johnny Quid kaže:

Ali isto tako po toj brdovitoj Grčkoj ima hrpa brdskih klanaca u kojem su se falange mogle postaviti između dvije litice i beskrajno čekat nalete rimljana.Dakle, postojala bi samo prednja strana koja bi bila poput zida sa hrpetinom bodeža.Nešto slično kaj je Aleksandar napravio u bitci kod Isa, gdje je s jedne strane bilo neprohodna planina, a s druge strane more, ili recimo opjevana bitka kod Termopila.

I upravo zbog ovakvih stvari mi Rim nikada nije predstavljao problem u Rome: Total War.

Iako sumnjam da bi se Rimljani dali navući u nekakvu sličnu bitku, na raspolaganju su imali kvalitetan arsenal oružja za razbijanje protivnikove formacije. Od, meni najdražih, zapaljenih svinja , preko balisti do raznih bacača kamenja. Ne znam baš da bi falanga držala formaciju pred baražom strijela i kamenja. Znam da ja ne bih.


Liburn, na falangu se ne ide frontalno konjicom. Ide se na bok ili s leđa. Johnny je pitao kako nikome nije pošlo za rukom manevrom obići formaciju i napasti ih gdje su najslabiji. Što je sasvim okej i logično pitanje. Nisu Aleksandrovi protivnici valjda bili toliki mulci da to ne probaju.

[Liburn]

Johnny Quid kaže:

Zato i stoji ono moje pitanje;kako grčka konjica, koja je čuvala falangine bokove, nije izlazila na kraj sa legijama, kad već falange nisu?

Jer legija nije ni napadala s boka nego frontalno i to nakon nekoliko "bunker poza" protiv streličara. Kad legija uleti u gard falangi ta falanga više nema ni čelo ni bok. Legije su imale strašnu unutrašnju organizaciju i disciplinu, a Grci nisu imali baš tako jaku konjicu da bi srušila gard discipliniranih rimskih formacija. A ni nema smisla slati prvo konjicu na domet rimske artiljerije svih vrsta.

reggie31 kaže:

Liburn, na falangu se ne ide frontalno konjicom. Ide se na bok ili s leđa. Johnny je pitao kako nikome nije pošlo za rukom manevrom obići formaciju i napasti ih gdje su najslabiji. Što je sasvim okej i logično pitanje. Nisu Aleksandrovi protivnici valjda bili toliki mulci da to ne probaju.

Slušaj, ako je falanga disciplinirana ne možeš je konjanicima napast ni s boka ni s leđa jer ona u obrambenom gardu izgleda jednako frontalno i bočno. Veliki štitovi i dugačka koplja. Da bi sjeba falangu konjanicima trebaju ti prvo pješaci koji će polomiti formaciju falange, kad se kopljanici razdvoje i rasprše gotovi su, a u pješadiji istočnjaci nisu bili jaki kao u konjici i bojnim kolima. Aleksandrovi protivnici su vjerojatno pokušavali s boka ali u principu to radiš tek kad je formacija načeta. Nisu imali pješadiju koja će pripremiti teren za ulet konjanika sa boka.

[p3ro]

Mali OT:nacin borbe legionara...prvi red se bori dok ostali odmaraju,nakon nekog vremena zapovjednik daje znak da se prvi red povuce skroz otraga a red iza njega nastavlja borbu tako da se konstantno izmjenjuju u frontalnoj borbi i koliko toliko cuvaju snagu.

najbolji primjer gore opisanog je dan u seriji Rim

http://www.youtube.com/watch?v=uocQ8t9K9FA

[Michael Collins]

Johnny Quid kaže:

Ali isto tako po toj brdovitoj Grčkoj ima hrpa brdskih klanaca u kojem su se falange mogle postaviti između dvije litice i beskrajno čekat nalete rimljana.Dakle, postojala bi samo prednja strana koja bi bila poput zida sa hrpetinom bodeža.Nešto slično kaj je Aleksandar napravio u bitci kod Isa, gdje je s jedne strane bilo neprohodna planina, a s druge strane more, ili recimo opjevana bitka kod Termopila.

Gledaj, nije problem smao jedna bitka, Rimljani su stvoril istabilnu država i ona se mogla oporaviti i nakon vrlo teških poraza,dok slabije države mogu pasti i nakon 1 bitke

[Hurin]

Majke ti koje rasprave. Rome Total War stvarno nije baš neki materijal za raspravljanje o antičkom načinu ratovanja.