Kako su bjeloglavi supovi ipak najveća atrakcija Cresa, a o njima se ovdje malo pisalo, evo nešto podrobnije iz drugih izvora:
http://hpd.botanic.hr/bio/odgovori/odgovor236.htm
Bjeloglavi supovi pripadaju zaštićenim životinjama Hrvatske i svijeta upravo zbog malog broja jedinki te vrste te zbog stalnog smanjenja njihove brojnosti. ... U Rumunjskoj su potpuno nestali kao i u Francuskoj.
Do naglog izumiranja dolazi posebice u drugoj polovici 20. stoljeća. Razlozi su brojni a jedini krivci su ljudi. Načini na koje ljudi ugrožavaju bjeloglave supove mogu biti izravni ili neizravni.
Izravno su ugroženi postavljanjem otrovnih meka za vukove i lisice, na čijem se lešu tako otruje mnogo supova jer oni nisu imuni na umjetne otrove poput strihnina ili cijanovodika. U nekim ih krajevima još love iz trofejnih razloga, a ima i međunarodnog šverca živim supovima i njihovim jajima koja završe kao trofeji kod privatnih kolekcionara diljem svijeta.
U davnoj prošlosti supovi su bili mnogo šire rasprostranjeni, kako u svijetu, tako i u Hrvatskoj. Tako se kod nas njegovo područje gniježđenja prostiralo po središnjoj Slavoniji (prije pedesetak godina i po okolici Vukovara), sjevernoj Hrvatskoj te po cijeloj Dalmaciji (kanjon Male i Velike Paklenice, kanjon Zrine, Biokovo te okolica Dubrovnika i Splita), uključujući i otoke (Dugi otok, Brač, Pelješac). Dokaz tome je nađen u Istri gdje su pronađeni fosilni ostaci bjeloglavih supova iz gornjeg pleistocena, dakle stari 10 000 godina, a možda i nekoliko desetaka tisuća godina.
Na žalost, brojnost mu opada, i početkom 20. st. nestaje iz tih dijelova Hrvatske. Danas se u Hrvatskoj gnijezdi otprilike 100 parova i to na zaštićenim lokalitetima (NP Paklenica, ornitološki rezervati na Cresu i Krku, a povremeno i na strmim liticama Malog Lošinja, Plavnika, Prvića i Golog otoka). Godine 1997. zabilježeno je i gniježđenje na otoku Pagu.
Kako se u drugoj polovici ovog stoljeća počelo sa prebrojavanjem broja parova saznala se točna situacija u Hrvatskoj. Tako je prilikom vegetacijskih istraživanja 1996., na Kvarneru evidentirano oko 120 parova, od čega je gotovo polovica pripadala klisurama Divinske na Krku i Prviću. Prebrojavanjem gnijezda na otoku Cresu obavljenom 1984.godine sa sigurnošću je potvrđeno da je 25 parova uspješno izvelo mladog. Na Krku je u to vrijeme bilo 12 parova, a isto toliko i na otoku Prviću, dok je na Plavniku bilo tri para. Tijekom posljednjih 15-20 godina zahvaljujući projektu zaštite bjeloglavih supova na otoku Cresu, njihova populacija se povećala za oko 140 % i danas tamo živi 70 parova koji godišnje osnuju 35-40 gnijezda. Ne postoje točni brojčani podaci o stanju u NP Paklenica, u kojem supovi žive najvjerovatnije još od razdoblja zadnjih ledenih doba, već samo grube procjene. Na području kanjona Male Paklenice 1985. bilo je 5 - 10 parova, 1986. 6 - 10 parova, 1990. 2 - 4 para , a 1996. najmanje dva para. U kanjonu Velike Paklenice 1985. gnijezdilo se 3-5 parova, 1990. 1-2 para, dok im je 1996. broj porastao na 5 parova.
http://web.quick.cz/mkorinek/ptaci/..._belohlavy.html
http://www.avesphoto.com/website/EU...es/VULEGR-1.htm
http://www.damisela.com/zoo/ave/otr...ae/gyps/fulvus/
http://www.vultures.homestead.com/EurasianGriffon.html
http://www.hrt.hr/vijesti/arhiv/2004/11/10/ZAN.html