Zašto je toko ljudi u Depresiji? Ali stvarno zašto?

[My time]

The Maystor kaže:

pa, da, nema smisla da tugujem za nečime što je jednostavno takvo da se u većini slučajeva neće promjeniti {čak i da se promjeni, vjerojatno bi opet neki obrasci ponašanja i navika utjecali na povratak na staro}

Ono što mi se još čini je to da sam prilično siguran da me recimo veća količina novca ne bi značajnije promjenila, dok ipak manja količina količina bi možda djelovala nešto depresivnije.

Ono što mi je najbitnije je da najdraže ljude imam uz sebe, da ne činim neke hirove koji mogu prilično udaljiti, teško je kada netko blizak postane stranac.

Inače, zbog baš ono previše odgađanja, desilo mi se dosta toga što je poivrmeno utjecalo na pad kreativnosti, što je i utjecalo na djelomičan umor od kolotečinskog života, samim time i traženje mira u sebi je poičelo iči daleko obilaznijim putevima, što je i utjecalo na pad samopouzdanja i vjere u sebe.

Upravo to. Važni su nam bliski ljudi u životu i odnosi s njima. Važno nam je da uvijek imamo one na koje možemo bezuvjetno računati i koji nas neće osuđivati. Tu svakako ne mislim da moraju prihvaćati neprimjereno ponašanje s naše strane. Ali to si i sam svjestan.
Što se tiče novaca. Lijepo ih je imati, ali velika količina novca nas može promijeniti, kako u bolje, tako i u lošije. Bitno je imati dovoljno novaca za normalan život, a ne biti prezahtjevan. Ja znam da nikada neću moći kupiti jahtu i s tim sam se pomirila
Što se tiče kreativnosti, svima nam dođe vrijeme kad nemamo volje za ništa. Ali, nije kraj svijeta. To je samo faza na koju možemo sami utjecati.
Upravo to je ono o čemu sam pričala. To su stvari na koje možemo utjecati, poduzeti nešto da ne upadnemo u kolotečinu, napraviti neke kreativne promjene u našim mogućnostima.
Samopouzdanje mora biti glavni moto u životu, jer kad ga imamo, onda možemo puno toga promijeniti, kao prvo pronaći mir u sebi, koji je neprocjenjiv.

[The Maystor]

My time kaže:

Upravo to. Važni su nam bliski ljudi u životu i odnosi s njima. Važno nam je da uvijek imamo one na koje možemo bezuvjetno računati i koji nas neće osuđivati. Tu svakako ne mislim da moraju prihvaćati neprimjereno ponašanje s naše strane. Ali to si i sam svjestan.
Što se tiče novaca. Lijepo ih je imati, ali velika količina novca nas može promijeniti, kako u bolje, tako i u lošije. Bitno je imati dovoljno novaca za normalan život, a ne biti prezahtjevan. Ja znam da nikada neću moći kupiti jahtu i s tim sam se pomirila
Što se tiče kreativnosti, svima nam dođe vrijeme kad nemamo volje za ništa. Ali, nije kraj svijeta. To je samo faza na koju možemo sami utjecati.
Upravo to je ono o čemu sam pričala. To su stvari na koje možemo utjecati, poduzeti nešto da ne upadnemo u kolotečinu, napraviti neke kreativne promjene u našim mogućnostima.
Samopouzdanje mora biti glavni moto u životu, jer kad ga imamo, onda možemo puno toga promijeniti, kao prvo pronaći mir u sebi, koji je neprocjenjiv.

Da, bliski ljudi koji su stvarbno ugodni i koji razumiju sve one stvari koje mogu bolje utjecati na život.

Ma, i ja sam svjestan i za jahtu i za dosta toga, ono, ide iz mjeseca u mjesec, za sad nemam još posao kojim bih mogao neku veću lovu uštediti, ali u budućnosti jest želja naći nešto bolje, jer vjerujem da mogu, samo trebam još malo te unutarnje motivacije.

Da, kolotečinu je ponekad teže izbjeći, nekad čak i paše, ali to je vrlo rijetko, zato jer kolotečinom se sjvesno smnajuje spontanost.

[Stik]

Vordas kaže:

Evo ovak da isprićam. Bio sam sad dom sam sa sobom dva dana. Sve sam si kupio tak da sam si mogo sam kuhat ručak i tak to sve. I tak dva dana sam bio doma jedino kaj sam vidio susedu kad sam išo bacit smeće, na 30 sec, i išo sam do kioska, 30 metri, po filtere. I tak bio sam doma, uživo bilo je dobro i tak nestalo kruha i ode ja danas u šoping i evo na kaj naletim. Sretnem ljude, pa dućan i skužim kolko su ljudi u depri. Ovaj nema za jest, ovaj fakat nema za jest, prodavaćice, depra do boli. ljudi vani, depra, koje susrećem, depra. Evo ja se odmorio, ta dva dana, i tak sam to doživio. Moje pitanje je zašto? fakat nema konkretnog razloga. Mislim kad će bit zadovoljni, a da nisu u depri. Kaj da velim suseda ima 50-60 godina oćisti snjeg vani, nije u depri. Većinom ljudi su u depri i sad znam kaj će te reć. ljudi su u depri zbog bolesti,nemaju love, nezadovoljni radnim mjestom i itd.. ali fakat kaj su oni doista poduzeli da se to promjeni, da se njihovo stanje promjeni. Ko da svi misle ovo će past samo od sebe ili ti doć samo od sebe a neće jer da ti tražiš moju pomoć ti bi reko, gle stari daj pomogni da si pomognem, kužite a ne ko da bu sve palo sa neba i žao mi je tih ljudi. Ko da misle da će bit preodređeni da im bude bolje, sutra, a neće ako ništa ne poduzmu da se izvuku iz te situacije. Evo kak sam bio doma reko idem si kupit neki dobar hoodie i kupim ga jučer, 300 kn. sad mi žao jer ovaj pored mene nema, ko da bolje da sam njemu dao, ali neće mu to pomoć, već motivacija da si on sam olakša i obezbjedi život. A žene, žene su dobre, katkad i predobre. Jednostavno ljudi ko da sanjaju sutra će bit bolje jer ko da mora a neće ako nešto ne promjeniš ili poduzmeš. Evo toliko od mene i dva dana samoće i uživanja. Možete podijelit slične ili razlićite situacije i zašto je toliko ljudi u depri? Jer to nemaju vjeru u sebe da mogu nešto promjenit u vezi svog života?

Ja sam u depri tj.anksiozan i hipohondar jer je to takva kemija u mozgu i obrasci i sve tesko sta sam prosao u proslosti poticu to.
Da,imam job,imam relativno dobra primanja ali mrzim taj posao i radno vrijeme i presing koji mi stvara. Pokusavam naci nesto drugo ali kada cujem da idem s jednog dreka na isti onda popizdim.
I stvara mi to presing zajedno s kreditom koji imam (da svjesno sam usao u njega jer moram negdje zivjeti)
I onda kada sve sumiram i vidim da radim non stop,a da si nemrem priustiti godisnji i da mi se zivot sveo na poso kuca poso i k tome jos dodas sjebanu kemiju u mozgu....da depresivan sam i sjeban
Idem na psihoterapiju ali nema carobnog stapica da postanem sretan poslom kojeg mrzim ili zivotom koji je postao rutina

Poslano sa mog SM-G350 koristeći Tapatalk

[The Maystor]

Da, kaj se poslova tiče, teško je kad se dođe negdje gdje je onako relativno neugodno, a tamo gdje nije pritisak, tamo rad djeluje kao odmor, možda i jest slabo plaćen posao, ali ako je pritisak i stres na poslu rijedak, tada i druge sfere kreću na bolje.

Ipak se na većini poslova provede oko osam budnih sati dnevno, tako da naravno da to ima utjecaj na život.

Inače, ja nekako mislim da sve te životne situacije u kojima se poludepre, depre i nelagode, tjeskobe, stresovi i slično događaju, da je to zato što mozak previše odluta i neke odluke se ne uspiju donijeti pa nastupa i zasićenje samoćom, a ponekad i zasićenje društvom i sve to skupa bića biva u stilu Vi pitate, mi tražimo odgovore

[Vordas]

Stik kaže:

Ja sam u depri tj.anksiozan i hipohondar jer je to takva kemija u mozgu i obrasci i sve tesko sta sam prosao u proslosti poticu to.
Da,imam job,imam relativno dobra primanja ali mrzim taj posao i radno vrijeme i presing koji mi stvara. Pokusavam naci nesto drugo ali kada cujem da idem s jednog dreka na isti onda popizdim.
I stvara mi to presing zajedno s kreditom koji imam (da svjesno sam usao u njega jer moram negdje zivjeti)
I onda kada sve sumiram i vidim da radim non stop,a da si nemrem priustiti godisnji i da mi se zivot sveo na poso kuca poso i k tome jos dodas sjebanu kemiju u mozgu....da depresivan sam i sjeban
Idem na psihoterapiju ali nema carobnog stapica da postanem sretan poslom kojeg mrzim ili zivotom koji je postao rutina

Poslano sa mog SM-G350 koristeći Tapatalk

da stari tak je meni bilo, sjeban do kraja kad sam radio ovo redovito od 9-5 ili ti 8-4 a u biti sam radio 8-18. kaj da ti velim do 2008.g. sam bio ambiciozan. mislio sam da mogu ful uživat i zaradit za život preko regularnog posla, kojeg iskreno samo sam u početku volio kasnije mrzio i kaj da ti velim ta ambicija i volja za zaradom mene kao šizofrenićara je odvela u top five IT tvrtki kao voditelja tima svjetlosnih vodova, kaj da ti velim da oni to sad znaju valjda bi se križali ali sve sam ja radio kako treba i vodio ljude ali love nigdje, odradiš posao ista plaća, stalno, nema napretka ćovjeće. tražio sam bonuse i mi svi ostali ali sranje i onda sam skužio ti ak nemaš neku super školu i još da ućiš sa strane kaj uzima puno vremena ili nisi neki totalni genijalac nebum niš zaradio niti napredovo u IT ili općenito negdje drugdje, sve bu ostalo isto. Tad sam na svu sreću još imo primanja od roditelja, koji su sad pokojni, tak da sam se mogo upustit u online posao i napustit redovito dizanje u 5 ujutro i ono ogromno putovanje tramvajem do posla koje je znalo trajat i po sat vremena. Tak da si sad od tog sve plaćam sam i režije i hranu i obleku. iskreno da nema tog moro bih opet poćet radit a neznam kak bih to izdržo jer znam,jednostavno znam da je gnjavaža. Ovak ko freelancer imam vremena za radit kad hoću, skuhat si ručak kad mogu, imaš jednostavno više vremnea i radiš kad poželiš, mogu radit u 5 ujutro ak mi se da a mogu i u 5 popodne sam da je posao završen sam kaj ima stiska katkad ali to je ok, sam kaj se treba upustit, odvažit se jer to bu ti sve tak došlo, nažalost s vremenom. ljudi koji će redovito radit imat će najmanja primanja a oni koji će stvarat imat će viša. i ja bi da radim od 9-5 i da si tam popim kavicu i da šljaknem malo kad ima posla, pa dobra penzija al to više nije tak. ko sad raćuna na penziju od svog rada taj bu se dobro zajebo tak da treba se odvažit, prestrojit prioritete. Evo dugaćak post. mogo bi pisat o tome satima

[Kymatica]

Stik kaže:

Ja sam u depri tj.anksiozan i hipohondar jer je to takva kemija u mozgu i obrasci i sve tesko sta sam prosao u proslosti poticu to.
Da,imam job,imam relativno dobra primanja ali mrzim taj posao i radno vrijeme i presing koji mi stvara. Pokusavam naci nesto drugo ali kada cujem da idem s jednog dreka na isti onda popizdim.
I stvara mi to presing zajedno s kreditom koji imam (da svjesno sam usao u njega jer moram negdje zivjeti)
I onda kada sve sumiram i vidim da radim non stop,a da si nemrem priustiti godisnji i da mi se zivot sveo na poso kuca poso i k tome jos dodas sjebanu kemiju u mozgu....da depresivan sam i sjeban
Idem na psihoterapiju ali nema carobnog stapica da postanem sretan poslom kojeg mrzim ili zivotom koji je postao rutina

Poslano sa mog SM-G350 koristeći Tapatalk

ajme, kao da sam ja pisala. i isto idem na terapiju. ubija me posao.

[The Maystor]

Meni je recimo strašno i na globalnoj i na lokalnoj razini, da u 21. stoljeću, u 2017. godini, da ima toliko puno beskućnika Pa, nijedan čovjek, nikada i nigdje, ne bi trebao biti beskućnik.

Dok se banke i njihovi interesni lobiji bogate, siromašni ljudi pate. Velike ekonomske razlike vode prema kolektivnoj depresiji.

Kao, za blagdane jesu akcije i to sve, a opet se i na tim akcijama ponekad mulja, to je stravično da neki se obogaćuju na tragedijama.

[Vordas]

The Maystor kaže:

Meni je recimo strašno i na globalnoj i na lokalnoj razini, da u 21. stoljeću, u 2017. godini, da ima toliko puno beskućnika Pa, nijedan čovjek, nikada i nigdje, ne bi trebao biti beskućnik.

Dok se banke i njihovi interesni lobiji bogate, siromašni ljudi pate. Velike ekonomske razlike vode prema kolektivnoj depresiji.

Kao, za blagdane jesu akcije i to sve, a opet se i na tim akcijama ponekad mulja, to je stravično da neki se obogaćuju na tragedijama.

dobro ti sad govoriš o globalnoj zavjeri, da nas se sve uništi. možda imaš i pravo ali znaš kaj mene stvarno smeta kaj se tiće u vezi ovog kaj govoriš. kaj su ljudi tolko zaćarani u svoj krug, jednostavno nemogu izać iz te proklete kutije i sagledat širu sliku i onda po gradu i ubiti di god dođeš samo hrpa licemjera, naroćito muški. kad sam išo obavljat papire za stan , prolazim ti tam pokraj lota, kod lisinskog i tam su ti tri žene koje prosjaće ali fakat prosjaće, ono nemaju niš, tam su 12 sati sa bebom i nemaju za jest. i kad prođem pored njih,pogledam ženu u oći, nevjerojatna tuga i daš dvije tri kaktkad i pet kuna a tam licemjer dvajst metri dalje puši cigaru na klupi i prolaze ljudi ko da njih nema a isti ti koji puše cigaru i ovo ostalo su isti ti licemjeri koji će kasnije, naravno u tišini srat po državi, kak ja nemam, nepravda, država u krcu a piz. ti mat. nemreš dat 3 kune siromahu koji je na izdahaju e tak ti je to, hrpa licemjera. svi si govore u bradu kad treba nekaj poduzet i napravit a kad fakat treba neš napravit onda k.. Pa nagledo sam se svega i svaćega kad sam išo to obavljat za stan. ljudi dođu u poreznu ko buđe seru jedni među drugima, kak je ovo sve u kurcu a onda kad treba reć odgovarajućem onda su mila beba. Ma i ti kaj se deru i idu na galamu su najveći licemjeri a u biti najveći šupci. e to ti je tak, real world ili ti real croatia

[The Maystor]

Kuzim kaj hoćeš reć, ma problem je kaj i među prosjacima ima i onih kaj su fakat prevaranti, znalo se desiti i da neke prosjakinja su imale i lutke u naručjima, i zato se tu javila dosta skeptičnost , nevažno je li pola prosjaka lažno, ili trećina, kaj god, desilo se jednostavno to da im većina ljudi ne želi dat novce, ja ponekad dam, ponekad ne, nekad i žao mi bude ak ne dam, al opet si mislim da to nije moj problem jer sustav je takav, evo bas i blagdani, trošilo se ogromna lova na tu okolnost, na skijanje gore dole, i religije razne uzimaju puno toga, pa se vode ratovi....i tako..sjećam se da je Pervan reko da će hdzsdp vladati još 67 godina, nadam se da je u krivu, ali teško, to je takav sustav.

Lokalni šerifiri, nepotizam, rodbina itd...i ne nije ovo o politici, nego o realnosti, mogu moderatori govoriti da smo offtopic jer je o politici, al ne nije offtopic jer politika većinom i dovodi do depresije.....a onak sport malo izvuče pa kad naši dobro igraju onda smo hepy sanjamo o medaljama, svega ima, al najlošija je autocenzura, ako čovjek svjesno odbija reći mišljenje koje nikome ne šteti, a da kaže mišljenje, to bi moglo pomoći i njemu i ljudima oko njega.....možda i mladi imaju alzhajmera pa zaborave ono kaj im je bitno, ono kaj mogu promjeniti

[Pogubljen]

Ljudski život uopće nema smisla jer čovjek se rodi, stari i umre i ko da ga nikad nije bilo.

To je činjenica i ciao, depresivno je, ali je tako.

[The Maystor]

između rođenja i smrti se ipak može nešto napraviti

[nijavic]

Razlog može biti u tome što ljudi danas ne mogu isprazniti negativnu energiju kao nekad. Nema ratova svakih par godina,sigurnost na velikom nivou... Nemamo u suštini stvarnih problema kao glad,kuga,inkvizicija...
Žali li se ko na depresiju u Mozambiku, Čadu, Mauritaniji, Kambodzi...?
Ne kažem da je civilizacijski nivo i to što skoro pa nemamo ratove nešto loše ali sve ima svoju cijenu.

[Malmo]

Ja padnem u depru kad vidim kolko Ela Dvornik ima sljedbenika, pusa Ela :*

[The Maystor]

Jesu li vvitezovi u 15. stoljecu imali depru?

[Pogubljen]

nijavic kaže:

Razlog može biti u tome što ljudi danas ne mogu isprazniti negativnu energiju kao nekad. Nema ratova svakih par godina,sigurnost na velikom nivou... Nemamo u suštini stvarnih problema kao glad,kuga,inkvizicija...
Žali li se ko na depresiju u Mozambiku, Čadu, Mauritaniji, Kambodzi...?
Ne kažem da je civilizacijski nivo i to što skoro pa nemamo ratove nešto loše ali sve ima svoju cijenu.

To je ono o čemu ja stalno pričam, a drugi mi govore da sam poremećen.

U ratu je spas.

[The Maystor]

Nije, ratovi nisu rjeśenje {nisu prirodni}

[Pogubljen]

The Maystor kaže:

Nije, ratovi nisu rjeśenje {nisu prirodni}

Jesu, rata je od kad i čovječanstva.

[DreamShadow]

Koliko baljezganja u jednoj temi, to još nisam vidio.

Zašto je toliko ljudi u depresiji? Odgovor je zbog društva. Današnje društvo se temelji na kapitalizmu, površnosti i masovnim restrikcijama. Ljudi nisu civilizirana bića i nismo predodređeni pratiti nekog drugog. Nitko od nas nije tražio doći na ovaj svijet, još k tome smo svi prisiljeni poštivati zakone koji su drugi ljudi donijeli koji nisu ništa bitniji od drugih i koji ne bi smjeli imati veće ovlasti od drugih. Donose se zakoni tamo nekih ljudi koji si uzimaju za pravo kontrolirati svijet samo iz razloga jer ljudi misle da imamo obligaciju održavati ljudsku rasu što nije istina.

Ljudi su animalistička bića, zvijeri, a ne civilizirana bića koja nas se prisiljava da budemo. Netko će reći ''imaš slobodu, ali onda ima i posljedica'' - da, ali posljedice su takve da ih provode ljudi koji ih ne žele provoditi, mjerama koje nemaju smisla radi zakona koji nemaju smisla. Čovjek A se zamjeri čovjeku B te čovjek B ubije čovjeka A pri čemu cijela policija te države, a i šire ide hvatati osobu B po zakonu tamo nekog. Po kojem pravu? Argument je bio između čovjeka A i čovjeka B. Ostale ljude na planeti se to ne tiče. To je glavni razlog iz čega proizlazi većina depresija. Ne možemo stvari rješavati sami, nego se upliću drugi kojih se to ne tiče. Po kojoj osnovi jedan čovjek koji igra izmišljenu ulogu pod nazivom policajac ima pravo meni suditi? Ili sudac? Ili suditi bilo kome drugom za bilo što što se njih samih ne tiče? Ni po kojoj. To je problem današnjeg ''civiliziranog'' društva. Mi ne odlučujemo sami o sebi. Naši životi se provlače kroz masu drugih ruku dok se ne dobije ''rješenje'' za naš pothvat.

Svatko bi trebao biti sam za sebe i odgovarati isključivo onom kome se zamjerio, ne pravnom sustavu i ne znam kome koji niti ne žele imati s time posla, ali moraju po izmišljenoj stvari zvanom ''zakon''. Depresija dolazi iz praćenja zakona nekog tamo čovjeka koji nema veću važnost od ostalih ljudi, ali ih se stavlja na pedestal bez ikakve osnove. Ponavljam, većina se poziva na obligaciju održavanja ljudske rase što ne postoji, nema obligacije. Mi smo predodređeni da izumremo, a ovo društvo i ova isforsirana civilizacija vuče kostur po pustinji već tisućama godina i prolongira agoniju čovjeka. Ne pušta nas se da budemo ono što jesmo, a to je zvijeri. Ljudi su zvijeri. Da nema zakona i protekcije službi i ostalog, svatko bi mogao krenuti za onim što želi gdje bi posljedice bile samo one koje si taj čovjek dopusti. Netko stane na put, riješiti ga se ili on tebe riješi. To je to. Ovako imamo tonu restrikcija koje sužavaju ljude i prisilno onemogućavaju biti ono što jesmo.

Da je svatko za sebe, ljudi bi bili ono što jesu. Ovako, svako jutro se svi dižu i stavljaju maske na lice i glume osobu koja se uklapa u ''specifikacije'' preživljavanja u današnjem društvu. Ljudi ne žele raditi za 2000 kn, ljudi ne žele stati na crveno na semaforu, prelaziti cestu na pješačkom prijelazu, biti tiho u knjižnici, ne žele šutjeti nepristojnom šefu, ali to rade zato što se boje posljedica državnih službi koje nemaju pravo odlučivati o njima, a ne zato jer žele. Društvo je ''zakon jačeg'' zamaskirano u zakone pomoću kojih neki ljudi imaju protekciju naspram ostalih.

Srž depresije je društvo koje bez pravog razloga postoji. To ti je odgovor. Sve ostalo što ljudi ovdje baljezgaju su gluposti koje su pokupili od konstantnog poštivanja ''zakona'' iz dana u dan.

[nijavic]

DreamShadow kaže:

Koliko baljezganja u jednoj temi, to još nisam vidio.

Zašto je toliko ljudi u depresiji? Odgovor je zbog društva. Današnje društvo se temelji na kapitalizmu, površnosti i masovnim restrikcijama. Ljudi nisu civilizirana bića i nismo predodređeni pratiti nekog drugog. Nitko od nas nije tražio doći na ovaj svijet, još k tome smo svi prisiljeni poštivati zakone koji su drugi ljudi donijeli koji nisu ništa bitniji od drugih i koji ne bi smjeli imati veće ovlasti od drugih. Donose se zakoni tamo nekih ljudi koji si uzimaju za pravo kontrolirati svijet samo iz razloga jer ljudi misle da imamo obligaciju održavati ljudsku rasu što nije istina.

Ljudi su animalistička bića, zvijeri, a ne civilizirana bića koja nas se prisiljava da budemo. Netko će reći ''imaš slobodu, ali onda ima i posljedica'' - da, ali posljedice su takve da ih provode ljudi koji ih ne žele provoditi, mjerama koje nemaju smisla radi zakona koji nemaju smisla. Čovjek A se zamjeri čovjeku B te čovjek B ubije čovjeka A pri čemu cijela policija te države, a i šire ide hvatati osobu B po zakonu tamo nekog. Po kojem pravu? Argument je bio između čovjeka A i čovjeka B. Ostale ljude na planeti se to ne tiče. To je glavni razlog iz čega proizlazi većina depresija. Ne možemo stvari rješavati sami, nego se upliću drugi kojih se to ne tiče. Po kojoj osnovi jedan čovjek koji igra izmišljenu ulogu pod nazivom policajac ima pravo meni suditi? Ili sudac? Ili suditi bilo kome drugom za bilo što što se njih samih ne tiče? Ni po kojoj. To je problem današnjeg ''civiliziranog'' društva. Mi ne odlučujemo sami o sebi. Naši životi se provlače kroz masu drugih ruku dok se ne dobije ''rješenje'' za naš pothvat.

Svatko bi trebao biti sam za sebe i odgovarati isključivo onom kome se zamjerio, ne pravnom sustavu i ne znam kome koji niti ne žele imati s time posla, ali moraju po izmišljenoj stvari zvanom ''zakon''. Depresija dolazi iz praćenja zakona nekog tamo čovjeka koji nema veću važnost od ostalih ljudi, ali ih se stavlja na pedestal bez ikakve osnove. Ponavljam, većina se poziva na obligaciju održavanja ljudske rase što ne postoji, nema obligacije. Mi smo predodređeni da izumremo, a ovo društvo i ova isforsirana civilizacija vuče kostur po pustinji već tisućama godina i prolongira agoniju čovjeka. Ne pušta nas se da budemo ono što jesmo, a to je zvijeri. Ljudi su zvijeri. Da nema zakona i protekcije službi i ostalog, svatko bi mogao krenuti za onim što želi gdje bi posljedice bile samo one koje si taj čovjek dopusti. Netko stane na put, riješiti ga se ili on tebe riješi. To je to. Ovako imamo tonu restrikcija koje sužavaju ljude i prisilno onemogućavaju biti ono što jesmo.

Da je svatko za sebe, ljudi bi bili ono što jesu. Ovako, svako jutro se svi dižu i stavljaju maske na lice i glume osobu koja se uklapa u ''specifikacije'' preživljavanja u današnjem društvu. Ljudi ne žele raditi za 2000 kn, ljudi ne žele stati na crveno na semaforu, prelaziti cestu na pješačkom prijelazu, biti tiho u knjižnici, ne žele šutjeti nepristojnom šefu, ali to rade zato što se boje posljedica državnih službi koje nemaju pravo odlučivati o njima, a ne zato jer žele. Društvo je ''zakon jačeg'' zamaskirano u zakone pomoću kojih neki ljudi imaju protekciju naspram ostalih.

Srž depresije je društvo koje bez pravog razloga postoji. To ti je odgovor. Sve ostalo što ljudi ovdje baljezgaju su gluposti koje su pokupili od konstantnog poštivanja ''zakona'' iz dana u dan.

Dobro sad si otišao previše... odavno je bilo zakona kojim su se ljudi vladali pa ne da nije bilo depresije nego se ne može ništa u staroj liteteraturi o tome ni naći.
Oko za oko,zub za zub... osim ako se oprosti, je vrhunac pravde i prirodno zadovoljenje žrtve.Danas se u većini zemalja ide u zatvor, bilo šta da si uradio a koliko zatvorenika padne u depresiju već tokom prvih dana u zatvoru?. Da ne govorimo o samicama koje dovode do nervnog sloma i psihoza.

[The Maystor]

Ako se doðe do toga da misliś o tuðim potrebama, onda se postavlja pitanje :,,Da li je tvoja potreba da misliś o njima"?