"Huxleyevski" tip (anti) utopije - je li to težnja čovječanstva?

[obelix]

Zanimljivo je razmišljanje, naime, da je utopija idealno stanje kojem težimo ali se neće ostvariti. No što da se ostvari utopija - društvo gdje bi svi bili sretni i zadovoljni?

Ne znam ako ste čitali "Divni novi svijet" Aldousa Huxleya, gdje je opisao (doduše rudimentarno) društvo predeterminiranih ljudi koji nemaju religije, koji nemaju povijesti, kulture, zabranjene književnosti i umjetnosti i općenito svih agensa koji bi vodili burnijim emocijama koje bi producirale bilo kakav disbalans.

Ljudi u njegovom društvu uzimaju drogu koja je bezopasna za zdravlje, a pruža osjećaj apsolutne sreće (nešto kao heroin, ali ne štetno), a uzimaju je svaki put kad osjete imalo nesigurnosti, straha, neugode ili bilo čega drugoga što nije sreća u suštini.

Djeci je od rođenja lobotomijom mozak naučen da ne dolazi u konflikt sa drugima, da voli i cijeni poredak društva, i da smrt kao takva nije ništa strašno, jer život koji prođe do nje je sretan.

Naučena su i da vole svoj budući posao, da vole sebe. Također, svi su dostupni jedni drugima, dakle ne postoje nikakve moralne zapreke u promiskuitetu. Sve je prihvaćeno. Također, istrijebljene su sve teže bolesti, i pronađen je način da se tijelo održi u stadiju dvadeset - tridesetogodišnjaka skoro do smrti.

Ukratko, sve čemu sada težimo došlo je do stupnja utopije - savršenog društva. I sad je pitanje, da li mi zapravo želimo takvo društvo?

Probajte malo razmisliti o tome, pa da vidim vaša cijenjena opinions.

[Kosmarac]

Dje me nadje.A u nas je to prevedeno kao Vrli novi svet.A jel moze se poveze sa Skinerom,bihejvoralizmom uopste,Orvelom,s moje strane pomenutim Bardzisom?Si citao Barzisove sindikate...eh... Paklena pomorandza.Ma sve to deluje smesno u ovom paklu.Zamisli da se nesto slicno zabrani sad,bezveze.Ostvarena je negativna utopija ojha.

Da im ja jebem mater svima njima sa konacnim resenjima.Toliko od mene na ovu temu.

Ali Mor je nesto drugo,zalim ga iskreno...Covek za sva vremena.

[obelix]

Kosmarac, otići ćemo malo offtopic, ali jesi čitao nešto od Marquisa de Sadea?

Inače, slobodno poveži ovo i proširi na što više teoretičara.

[obelix]

Kosmarac kaže:
...Paklena pomorandza....

Long live Stanley Cubrick!

Sad si me podsjetio na neke stvari pa ovako pišem napamet malo... Zanemari...

[Kosmarac]

Pa sad necemo valjda o kozjim nozdrvama i zlouporabi istih...

Mrzi me sad da ovu temu razglabam jer me za sutra zaposlio Heraklit za predsokratovce.

A kad bi stvarno otvorili topic Filozofija iz budoara?Jel bi to proslo?

[Kosmarac]

Evo malo.za razliku od Hakslija,Orvelova 1984 je sa druge strane utopija zasnovana na strahu,totalitarizam novogovora,kontrole misli i Velikog Brata.Da li je Orvel pisao samo o strahu od drustva istoka,ili je kako tvrdi Bardzis to opis engl-soca iz 1948e godine,kada se jedno drustvo klatilo u svojoj izgubljenosti i kolebalo da stupi u novi totalitarizam usled strahota bliske ratne proslosti?

Skinerova i sva potonja ispitivanja u bihejvorizmu polaze od pretpostavke da se covek moze urediti prostom primenom adepata ponasanja i njegovog usmeravanja i pripitomljavanja.Pavlovljev uslovni refleks podignut je na nivo zajednice,stari nacin prisile i vaspitanja.

O edukaciji govori i Bardzis u svojoj Paklenoj pomorandzi,o tom nasilju koje se zaustavlja izludjivanjem u muzickom eksperimentu.Rec je o sukobu destruktivnog pojedinca i drustva koje je sokirano ispoljenim zlom,jer je ono u sustini duboko potisnuto. U kritici Orvela,pak,rec je o pretnji od anarhije koju predstavljaju sindikati.Dakle 1984 ne vazi,jer zapadu ne preti opasnost od totalitarizma,vec iskljucivo od disperzije drustvene moci.Da ne zaboravim da Chomsky govori kako je Orvel u toj kontroli misli primenjen jos u prvom svetskom ratu,u postojanju centra kontrole medijske propagande i pripreme za rat,ali i u drustvenoj socijalizaciji,odnosno racionalizaciji moralne ispravnosti demokratskog.

U svim ovim primerima konacnih resenja(Haksli,Skiner),ukazivanja na opasnost(Orvel),pretnju anarhije(Bardzis),radi se o najizvornijem sukobu licnosti i drustva.O cinjenici da subjektivnost postoji iskljucivo kao negacija modusa,kultova i kodova drustvenog zivota i projektuje se kao kreativnost kroz njihovu kritiku.Medjutim svi su ovi primeri zelja za idealnim drustvom ili pokusaj ukazivanja na opasnosti zavrsenog smisla,u sustini modeli utopije kojoj se covek ustremljuje u svim vremenima i ideologijama.Potreba za revolucionarnim karakterom ideala nadjacava istorijsko iskustvo i nove heneracije vraca na novi pocetak.Komunisticka utopija je naravno jedna od njih,postavljena u najprizemnijem vidu,kao ostvarenje osnovnih potreba radne klase.

Da ne zaboravimo rodonacelnika Tomasa Mora,Coveka za sva vremena,iskrenu zrtvu za ideju zakona i ustava,licni primer vere u ideju i utopiju.

U kakvom bi drustvu zapravo zeleli da zivimo?Da li je volja za kreiranjem utopije nas usud?

[Heraklit]

…kao što već negdje rekoh…utopija ne postoji…kad dobijem inspiraciju i vremena možda obrazložim taj svoj stav…da bi ova rasprava imala smisla i neke okvire potrebno je reći da Divni (Vrli) novi svijet …ako i prihvatim vašu «nomenklaturu» nije utopija već antiutopija…u krajnjem slučaju utopiju (kao i sve druge stvari u životu) treba gledati preko dijalektike utopija - antiutopija…..kad je izašao Divni (Vrli) novi svijet to je bilo vrijeme procvata antiutopije…u razmaku od desetak godina izašla su značajna antiutopijska djela…spomenimo najpoznatije… Zamjatinov Mi (1924.), naveden Huxleyjev Divni (Vrli) novi svijet (1932), i Orwellova 1984. (1949.)….

[nitko i ništa]

Valjalo bi reći da je Huxley uz Brave New World napisao i dvije knjige bolje od te: još jednu aniutopiju, briljantnu postapokaliptičku Ape and Essence (u prijevodu Majmun i bit), i pravu utopiju Island (iliti Otok).
Koliko se ja sjećam, Divni novi svijet završava odlaskom glavnog lika na neki otok na kojem različitost postoji, tako da H. ostavlja neku nadu da je iz te utopije moguće i pobjeći. I to ne nužno samotnički, već u društvo međusobno različitih koje tamo postoji. Druga njegova antiutopija iz Majmuna i biti je posve obratna - određena poviješću i religijom (dualističkom). Ali i otud glavni junak nalazi izlaz u bijegu u planinu, gdje se nalazi mala skupina koja se uspjela izvući.
Tako da su obje te antiutopije završavale s nadom da je moguće neko društvo koje će ostvarivati 'pravu utopiju'. Nju je opisao u Otoku, i uključuje ono što Košmarac naziva 'mističkim prevratom'.

[nitko i ništa]

A kad smo već kod Divnog novog svijeta, evo najavljenog Nietzschea o 'zadnjim ljudima'.

…
Oni imaju nešto na što su ponosni. Pa kako imenuju to što ih čini ponosnima? Obrazovanjem to imenuju, to ih odlikuje pred kozarima.
Stoga nerado o sebi slušaju riječ ,,preziranje”. Tad hoću dakle njihovu ponosu zboriti.
Tad im hoću govoriti o onome najprezrenijem: to je pak zadnji čovjek.”
I ovako govoraše Zarathustra puku:
Vrijeme je da čovjek sebi pobode svoju metu. Vrijeme je da čovjek posadi klicu svoje najviše nade.
Još je njegovo tlo dovoljno bogato za to. Ali to će tlo jednom biti oskudno i škrto, i nikakvo više stablo neće moći iz njega izrasti.
Jao! Dolazi vrijeme, u kojem čovjek više ne baca strijelu svoje čežnje preko i iznad čovjeka, a tetiva njegova luka odlučila se od brujanja.
Kažem vam: mora se još kaos u sebi imati, da bi se moglo poroditi jednu plešuću zvijezdu. Kažem vam: vi imate još kaos u sebi.
Jao! Dolazi vrijeme kad čovjek više neće porađati nikakvu zvijezdu. Jao! Dolazi vrijeme najprezrenijeg čovjeka, koji sebe samoga više ne može prezirati.
Gledajte! Pokazujem vam zadnjeg čovjeka.
,,Što je ljubav? Što je stvaranje? Što je čežnja? Što je zvijezda?” - tako pita zadnji čovjek i trepće.
Zemlja je tad malenom postala, i po njoj skakuće zadnji čovjek, koji sve čini malenim. Njegov je rod neiskorjenjiv, poput skakavaca; zadnji čovjek živi najduže.
,,Mi smo iznašli sreću” - vele zadnji ljudi i trepću.
Oni su napustili predjele gdje bijaše oporo živjeti: jer treba se topline. Još se ljubi susjeda i trlja se o njega: jer treba se topline.
Razboljeti se i gajiti nepovjerenje važi im kao grijeh: hoda se pažljivo. Budala je tko se još spotiče o kamenje ili ljude!
Malo otrova tu i tamo: to stvara prijatne snove. I mnogo otrova naposljetku, za prijatno umiranje.
Radi se još, jer rad je neka zabava. Ali brine se o tomu da zabava ne naškodi.
Nije se više siromašan i bogat: oboje je odviše teško. Tko još hoće vladati? Tko još pokoravati se? Oboje je odviše teško.
Nijedan pastir i jedno stado! Svatko hoće jednako, svatko je jednak: tko drukčije osjeća, ide svojom voljom u ludnicu.
,,Nekad bijaše čitav svijet u zabludi” - vele najfiniji i trepću.
Razborito se je i zna se sve što se dogodilo: tako nema kraja sprdanju. Još se prepire, ali pomiruje se ubrzo - inače se kvari želudac.
Ima se svoj sitni užitak za dan i svoj sitni užitak za noć: ali štuje se zdravlje.
,,Mi smo iznašli sreću” - vele zadnji ljudi i trepću.
I ovdje se završi prvi govor Zarathustrin, koji se zove i ,,predgovorom”: jer na tom mjestu prekine vika i užitak mnoštva. ,,Daj nam tog zadnjeg čovjeka, o Zarathustra - tako su uzvikivali - učini nas tim zadnjim ljudima! Tad mi tebi poklanjamo nadčovjeka!” I sav je puk klicao i oblizivao se jezikom.

[illegale]

obelix kaže:
Ukratko, sve čemu sada težimo došlo je do stupnja utopije - savršenog društva. I sad je pitanje, da li mi zapravo želimo takvo društvo?

Probajte malo razmisliti o tome, pa da vidim vaša cijenjena opinions.

Prvo sto se covjek u razmatranju ove price treba pitat jeste sto znaci bolje drustvo? Koji je odnos izmedju covjeka i boljeg drustva? U cemu se to odrazava takvo bolje drustvo?

E, da bi to skonto, moras i sam znati kamo tezis kao covjek. Sto je tvoje ocekivanje od drustva? I sto zelis od drustva?

Ukoliko ti kao covjek ne znas odgovor na ta pitanja, onda ne mozes niti projicirati ideju o Utopiji. Odnosno, mozes tu misao samo sikanirati, s obzirom da ti je de facto nedostupna.

[darin]

imali smo slicnu raspravu na knjizevnosti, vjerojatno se Heraklit sjeca.

jesi citao od Marcusea ''Esej o oslobodjenju i kraj utopije''? Djeluje mi kao da bi te to moglo malo usmjeriti...

[Superskeptik]

Svaki svijet u kojem nema razlika je zapravo anti-utopija. Čovjek je određen svojim instinktima jednako kao i intelektom, a različitost kultura je dobra stvar, a ne loša. Stvar je samo u tome da li možemo prihvatiti tu različitost ili ne...

Ljudi naše civilizacije dosada nisu mogli prihvatiti ni razlike (među ljudima) ni sličnosti (ljudi sa životinjama), pa misle da svi moraju težiti JEDNOJ utopiji...

A svijet jednostavno tako ne funkcionira...

[Superskeptik]

obelix kaže:
Zanimljivo je razmišljanje, naime, da je utopija idealno stanje kojem težimo ali se neće ostvariti. No što da se ostvari utopija - društvo gdje bi svi bili sretni i zadovoljni?

Prije nego krenemo ostvarivati nešto čemu "težimo" treba se zapitati: "Zašto težimo prema tome?" ili "Koji je razlog našeg sadašnjeg stanja da težimo prema nečemu?"

[Heraklit]

Penny Lane kaže:
imali smo slicnu raspravu na knjizevnosti, vjerojatno se Heraklit sjeca.

tad još nisam bio na Forumu… .ali mislim da se nešto pisalo o 1984. a ne o Divnom novom svijetu…koliko se sjećam…ali je diskusija bila o.k. jasno je naznaceno da je 1984. antiutopija

[obelix]

Heraklit kaže:
tad još nisam bio na Forumu… .ali mislim da se nešto pisalo o 1984. a ne o Divnom novom svijetu…koliko se sjećam…ali je diskusija bila o.k. jasno je naznaceno da je 1984. antiutopija

Hm, iako se može Divni novi svijet shvatiti i kao antiutopija, može i kao utopija. Skoro da bih stavio u naslov (anti) ispred utopije??

Jer, stvarno ako pogledaš (ne znam jesi li čitao), Huxleyev svijet jeste ostvarena utopija... Društvo gdje su svi zadovoljni...

[Heraklit]

obelix kaže:
Hm, iako se može Divni novi svijet shvatiti i kao antiutopija, može i kao utopija. Skoro da bih stavio u naslov (anti) ispred utopije??

Jer, stvarno ako pogledaš (ne znam jesi li čitao), Huxleyev svijet jeste ostvarena utopija... Društvo gdje su svi zadovoljni...

….radi se o antiutopiji…vjeruj mi… …o upozorenju na znanstvenu (tehnološku) opasnost…kao to rekoh utopiju i antiutopiju treba gledati dijalektički…one se podržavaju kao lice istog književnog žanra…i jedna i druga «djeluju» u savršenom društvu…s time da ga jedno obilježava pozitivnim a drugo negativnim predznakom…Vrli novi svijet je djelo ciničnog starog lisca Huxleya i to je tzv. antiznanstvena antiutopija…čist za primjer…Aldous u tom djelu između ostalog satirički proklinje i bihevioriste tj. bihevioralno uvjetovanje kao rješenje individualnih i društvenih problema (Skiner i ekipa)…itd. itd. itd..

ps. kakvo je to pitanje "ne znam jesi li citao?" pa naravno da jesam...ne bih pisao da nisam...pa nisam ja Ilegalle koji nije citao npr. Kanta a pluje po njemu...joj Obelix, Obelix

[obelix]

E onda je naslov promijenjen.

Nego, da pokušamo malo skoncentrirati raspravu na jednu točku. Što mislite generalno o ideji bilo kakvog sredstva (droge, medikamenta ili nešto slično) što bi čovjeku pružilo sreću, zadovoljstvo, i to ono najviše vrste, a da nije štetno za zdravlje. To je naime jedna od ideja Huxleyevog razmišljanja o napretku medicine, koju je prikazao u primjeru some (droga koju stanovnici Novog svijeta konzumiraju u slučaju bilo kakve tjeskobe).

Da li je uopće moguće na silu postići sreću, da malo prebacimo u metafizičke vode...

Što mislite?

[illegale]

Superskeptik kaže:
Ljudi naše civilizacije dosada nisu mogli prihvatiti ni razlike (među ljudima) ni sličnosti (ljudi sa životinjama), pa misle da svi moraju težiti JEDNOJ utopiji...

Ljudi i teze jednoj utopiji. A to je harmonija i osjecaj slobode koju ona nosi.

[illegale]

Heraklit kaže:
ps. kakvo je to pitanje "ne znam jesi li citao?" pa naravno da jesam...ne bih pisao da nisam...pa nisam ja Ilegalle koji nije citao npr. Kanta a pluje po njemu...joj Obelix, Obelix

Huxley je budala bez trunke ideje. Zabrazdio u svojim projekcijama. Nema jedne knjige da bi za nju reko, jeboteeeee.

Orwell? E, taj covjek da je zivio u doba Interneta, danas bismo vec zivjeli u Internet demokraciji. Slava mu.

[Kosmarac]

Svakako Obelix.Rec je o psihofarmakologiji kao novom prototipu coveka-robota na prozaku kome nece biti nista vise bitno,osim tog savremenog hedonizma.Uopste pogledati moj nakaradan esej na temi postistorija.

I kako sad to da povezemo sa metafizikom?

Ko spomene Kastanedu nek se samokastrira.