Psihologija nepozdravljanja

[Silence.]

Anegdotalno iskustvo - kada radim noćne smjene studenti se vole okupljati ispred doma i prolazeći pored recepcije rutinski ne pozdravljau, ni bok ni ćao ni dobra večer. Što je nejgore uspostave kontakt očima što znači da me vide i ne boje me se. Shvatila bi da pognu glavu - to znači da me se boje (ili se nečega srame što je u ovom slučaju malo vjerojatno).

Je li to stvar lošeg odgoja i nepoznavanja bontona ili nedostatka poštovanja prema osobi koju ne pozdravljaju?

Meni je to nerazumljivo - ne pozdraviti kolege i/ili radnike bilo na poslu bilo na faksu bilo u studentskom domu gdje postoji kolektiv.

Vaše mišljenje?

[burek]

Studenti još nisu stekli neke navike. Ne mora biti posebno loš ili dobar odgoj.

[Silence.]

Te se navike stječu u djetinjstvu.

[Glavni frajer kaže:]

u firmi u prolazu ujutro pozdravljam usputne kolege i samo ako su okrenuti prema meni, grupu rijetko kad pozdravim osim ako idem među njih i baš ne pozdravim nekog s kojim sam uspostavio kontakt,
u vezi toga neki su otvarali raspravu da evo mene koji ne zna pozdravit,
dok je u jednom davno u firmi di sam radio kao mladi dečko jedna 'administrativna djelatnica' pokrenula priču ili išla kod direktora jer je jednom nisam pozdravio na ulici kada sam ujutro išao biciklom na posao, vjerojatno jer sam radio kao "šljaker u prljavom radnom odijelu" dok je ona bila čista, fina i kulturna 'djelatnica'...

rekao bi da se tu radi o pitanju percipiranog statusa u društvu ili pojednostavljeno "vidi onog kmeta neće pozdravit mene stručnjaka" šta si umišlja tko je...
taj se stav nečije percipirane vrijednosti onda odražava ne samo kroz način pozdravljanja nego i u ostalim kontaktima i doticajima, pa dobiješ one s kojima smo si dobri ili nismo, tko nam je ovakav ili onakav, pozdrav je tu sporedna stvar samo malo vidljivija, ali kroz reakciju na nepozdravljanje može se steći dojam kako će ići i svaka druga suradnja

[SubSV]

Silence. kaže:

Anegdotalno iskustvo - kada radim noćne smjene studenti se vole okupljati ispred doma i prolazeći pored recepcije rutinski ne pozdravljau, ni bok ni ćao ni dobra večer. Što je nejgore uspostave kontakt očima što znači da me vide i ne boje me se. Shvatila bi da pognu glavu - to znači da me se boje (ili se nečega srame što je u ovom slučaju malo vjerojatno).

Je li to stvar lošeg odgoja i nepoznavanja bontona ili nedostatka poštovanja prema osobi koju ne pozdravljaju?

Meni je to nerazumljivo - ne pozdraviti kolege i/ili radnike bilo na poslu bilo na faksu bilo u studentskom domu gdje postoji kolektiv.

Vaše mišljenje?

Nepozdravljanje je pokazatelj nekulture.

[-Aura-]

Najcesce se iza nepozdravljanja ne kriju nikakve lose namjere i skrivene poruke. Jednostavno se svijet ne vrti oko tebe.

Iz mog iskustva, inzistiranje na pozdravu vise govori o onome tko traži da ga se pozdravi. Tim ljudima uopce nije bitno da je pozdrav iskren, nego da se prisilno ispostuje forma. Iza cega se krije kompleks autoriteta, velicine itd...Sto bi normalnoj osobi znacio fejk pozdrav?!

Imam takvog clana obitelji. Narcis.

[seskal]

ali ovako barem znaš da te neće pozdraviti pa ne gubiš vrijeme na to. najgori su mi oni neodlučni. lik koji radi u prizemlju zgrade u kojoj živim me ponekad pozdravi, a ponekad samo šuti. inače ga uopće ne poznajem, ali me je prvi počeo pozdravljati pa sam i ja počeo uzvraćati. i onda se pomirim da po novom ipak neće pozdraviti i prođem, samo da bih iza leđa čuo pozdrav, a već sam se udaljio par metara. pa jebem ti mater retardiranu, daj se odluči više.

[Dawn star]

Meni takvi koji ne pozdravljaju djeluju umišljeno i bahato, kao da misle da su bolji od drugih. Sjećam se na poslovima na kojim sam radila, pojedini šefići nisu pozdravljali a vidjeli bi te. Isto se sjećam tokom školovanja, u osnovnoj školi, ravnatelj i pojedini nastavnici nikad ne bi pozdravili ti njih pozdraviš, a oni ne odgovore osjećaš se posrano nakon toga.
I onda se takvi imaju obraza žaliti da su učenici neodgojeni i ne pozdravljaju

[Clandestine]

Silence. kaže:

Shvatila bi da pognu glavu - to znači da me se boje (ili se nečega srame što je u ovom slučaju malo vjerojatno).

Ne mora biti, ja znam pognuti glavu jer me ne zanimaju znatiželjni pogledi i komunikacija samo reda radi. Pokušavamo iz svake geste odgonetnuti trenutačno raspoloženje/namjere, a to nije uvijek moguće.

[soks]

Zamisli da moras svaki dan 200 puta odzdraviti. Ja bih gledala da nikog slucajno ne pogledam...

[descender]

Kad sam bio mali tata mi je rekao, mislio sam da se šali, on se nije šalio. Moj stari stalno gleda u pod.

[Deussex Machina]

Nema tu nikakve psihologije već te jednostavno ne doživljavaju jer si im nebitna.

[Fantasist]

Zaštitar si?

Možda te se "plaše" ali kao i ne pa pogledaju (kratko) u oči. Slično je i s ostalim "uniformama".

[vall]

Nebitna

[neobuzdan]

Deussex Machina kaže:

Nema tu nikakve psihologije već te jednostavno ne doživljavaju jer si im nebitna.

Istina.otkud je to postalo bitno ko kog pozdravlja koje gluposti pa bolje da tebe ignoriraju nego da te gnjave...

[komunistaJozo3]

Džaba ako me pozdravi a pri tom ne pokaže ni minimum nekog poštovanja.
Više cijenim poštujem osobu koja mi samo kimne glavom ili uopće ne pozdravi.
Od osobe koja me pozdravi.
A u njenom glasu držanju vidš da te podcjenjuje,obraća ti se kao da si dijete ili maloman.
Naravno imao si xy puta vidjeti da se prema nekom drugom ponaša obraća normalno.
Isto tako ti imaš osobe koje ti se obraćaju kao normalno .

[mkmarko]

Bio sam radio u Gymu kod roditelja na porti. To jest check in desk. Pa sam shvatio pozdrav i odzdrav dolazi vecinom ljudi dobre volje, a drugo bi stavio kao sta su napisali oni koji ne zele pozdraviti nisi im bitan ili kao sta je isto napisao gledaju te kao kmeta. Bio je jedan slucaj momak je poznavao trenera i trener je nazicao da besplatno trenira kod nas jer kao mlad je ide na natjecanja pa ce biti dobra prilika jer ce nositi nase majice na turnirima. Znaci gleda ima vec taj priviligiran status zna trenera, moje roditelje i mene na porti.
Pretpostavljate jel decko ikada ili jedva pozdravio ?

[Frank Knight]

Ja uvijek pozdravim, u liftu, u portunu itd.. to je pitanje kulture bez obzira tko je i što je, ali posljednje vrijeme (otkad sam preselio u novu zgradu) često doživim da ne pozdravljaju i to najviše klinci, možda i pokoja bakica. Mene bi bilo sram na njihovom mjestu, ali jbga. Ako je to nekakvo dokazivanje važnosti, onda ih žalim.

[piskavac]

Ima i jedan oblik pozdravljanja na seoskim ulicama. Kaže mi biciklist bok Piskavac. Ja njemu bok, jer jako slabo vidim i ne znam tko je. E onda on, još vuijek vozeči se na biciklu pita štoa radiš, čim se baviš, pa dok se ja sjetim odgovoriti, on je već na drugom kraju ulice a meni se neda dovikivati na ulici.

Isto tako misim da se na selu ljudi prečesto pozdravljaju na ulici dok su istovremeno svi ""podivljaii"" posječujemo se jednako, ako ne i manje nego ljudi u gradovima unatoč rodbinskoj povezanosti, pa mi pozdravljanje na ulici i pričanje na ulic zvuči baš izlišno.

[leptirica 2]

Ne da I'm se pridavat paznju,moje misljenje ili ulaziti u neku interakciju s nekim