Natrag   Forum.hr > Razno > Arhiva > Mundial 2010 JAR

Mundial 2010 JAR Svjetsko nogometno prvenstvo u Južnoafričkoj republici

 
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 07.07.2010., 01:37   #201
Quote:
mitch kaže: Pogledaj post
meni Tricolore

kad je se sitim, i sad mi se place za njim
__________________
Zasto ste tako glupi, da vas pitam, molim vas odgovorite Mr Policeman
ImperatoR90 is offline  
Old 08.07.2010., 14:08   #202
http://www.index.hr/sport/clanak/jos...te/500676.aspx

još malo o ovom
__________________
"Naravno da navijači Uniteda ovdje na forumu preuveličavaju sve i veličaju SAF-a i sve ostalo" Vrli planinar
Lampard is offline  
Old 11.07.2010., 12:03   #203
Znam da je na forumu puno Dežulovićevih fanova pa zato...

Quote:
Panenka: Brkati Čeh koji nas je podsjetio da je nogomet samo - igra
Autor: Boris Dežulović

Kad je prije sedam dana urugvajski veteran Washington Sebastián Abreu Gallo u raspletu dramatičnog četvrtfinala Svjetskog prvenstva, u pripetavanju s bijele točke, infarktnom ležernošću lagano potkopao zloglasni Adidasov Jabulani, a lopta se cijelu vječnost, valjda deset minuta poslije, zakoprcala u mreži ganskog vratara Kingsona, svijet je shvatio zašto ga zovu El Loco - Luđak. Svijet je shvatio, a Gana nije do danas.
I dok je cijeli jedan kontinent tugovao, cijeli jedan drugi slavio, na trećem, hiljadama kilometara daleko, jednom je šezdesetdvogodišnjem češkom gospodinu u Pragu pred televizorom zaigrao desni brk. Valjda svih dvije stotine televizijskih stanica diljem svijeta prenosilo je tu utakmicu i nije bilo nijednog među tih dvije stotine reportera koji nije u tom trenutku, dok je El Loco trčao u zagrljaj Forlanu i Suarezu, spomenuo tog starog brkatog Čeha. A praški je gospodin na televiziji gledao El Loca, urugvajskog Luđaka, i smješkajući se prisjećao. Kad je onomad vidio što je Čeh uradio, i veliki je - najveći - Edson Arantes do Nascimento Pele rekao da “tako nešto može napraviti samo genij ili luđak”.
Mnogo je nogometaša koje ta historija pamti, ulagali su u nju cijele karijere, stotine velikih utakmica, mitskih golova i legendarnih obrana, ali tek nekolicina u nju je ušla samo zbog jednog poteza, jednog jedinog u cijelom životu. A samo jedan među njima doživio je da taj potez nazovu i dan danas zovu njegovim imenom - Antonín Panenka .
Bilo je to u ono vrijeme kad su Nijemci pobjeđivali, i kad su to činili na njemački način. U onom legendarnom polufinalu protiv Jugoslavije u Beogradu već nakon pola sata gubili su 0:2, smanjio je u drugom poluvremenu Heinz Flohe, da bi sedam-osam minuta prije kraja Dieter Müller zabio jedan od nekoliko tisuća njemačkih izjednačujućih golova u posljednjim trenucima utakmice. Rezultat se u produžecima nije mijenjao sve do pet minuta prije kraja, a onda je s dva gola Müller zaokružio svoj najslavniji hat-trick, onaj koji će Jugoslavija pamtiti sve do smrti.

Njemačka priča

Tri dana poslije, 20. lipnja 1976., u finalu petog europskog nogometnog prvenstva strašna je Beckenbauerova Njemačka igrala protiv Čehoslovačke: opet na beogradskoj Marakani i opet je već poslije nepunih pola sata bilo 0:2. Ostatak prijenosa gledali smo nekako rezignirano, čekajući da se dogodi ono što se dogoditi mora. Svega par minuta poslije zloglasni ga je Dieter Müller opet uvalio, svoj četvrti zaredom na prvenstvu, i preostalo je još samo vidjeti u osamdeset i kojoj će Njemačka izjednačiti i tko će zabiti. Zabio je Hölzenbein, glavom, u osamdeset devetoj.
Povijest je počela pola sata poslije, već činjenicom da Nijemci nisu zabili u produžecima. Nisam do tada nikad u životu vidio neku utakmicu na kraju koje Nijemci nisu skakali po travnjaku jedan drugome u zagrljaj. Četiri godine prije, u finalu Eura u Bruxellesu, razbili su Sovjetski Savez sa 3:0, dva gola uvalio je Müller Prvi, čuveni Gerd, a dvije godine prije, u finalu Weltmaisterschafta u Münchenu, pobijedili su Nizozemsku 2:1 i postali prva reprezentacija koja je ujedinila europsku i svjetsku titulu. Sada je bilo 2:2, i ne samo da je Njemačka jedno finale završila neriješeno, nego će i prvi put u historiji jedno veliko nogometno natjecanje završiti izvođenjem jedanaesteraca. Pa ipak, povijest se tek imala zapisati.
Prva tri para izvođača bila su sigurna: Masny, Nehoda i Ondruš za Čehoslovačku, Bonhof, Flohe i Bongartz za Njemačku. Onda je u četvrtoj seriji pogodio Ladislav Jurkemik, a Ulrich Uli Hoeness zapucao je visoko preko grede. Svijet je bio konsterniran: ako Česi pogode peti penal, sve je gotovo, strašna Beckenbauerova Njemačka će izgubiti. Je li to uopće tehnički moguće? Je li dopušteno pravilima?

Mišo Kovač brk


Otac je odgovorio da je to teoretski moguće, ali da nije dokazano u praksi. Otkako je izgubila ono mitsko polufinale protiv Italije na Mundijalu u Meksiku 1970., Njemačka je u posljednjih šest godina poražena samo u jednoj jedinoj službenoj utakmici, na Svjetskom prvenstvu u Njemačkoj, kada ju je pobijedila jedina reprezentacija koja je to teoretski mogla - Istočna Njemačka.
Lopti je tada prišao igrač s brojem sedam, Antonín Panenka, jedan od onih igrača zbog kojih su se sličice istočnoeuropskih nogometaša uvijek pozorno gledale prije razmjene, jer su sve bile iste i izgledale kao “duple”: isto ovalno slavensko lice uokvireno istom ravnom i uredno u stranu počešljanom tamnom kosom što pokriva uši, a po sredini isti ponosni brk što ga u Bosni zovu “klanfa”, a kod nas “mišo kovač”.
Svi su poljski, češki, istočnonjemački ili sovjetski igrači izgledali tako, kao što su im tako izgledali i disidenti i partijski sekretari, i nobelovci i kondukteri, i likovi iz Menzelovih filmova i sâm Jirí Menzel, jednako izvođači teških fizičkih poslova, kao i izvođači zabavnih pjesama i odlučujućih jedanaesteraca.
Antonín Panenka, govorili su oni koji znaju, dobro je izvodio slobodne udarce i jedanaesterce, imao je fantastičan centaršut, dugi pas - nešto poput nepoznatog češkog pretka Davida Beckhama - i onaj slavenski višak povjerenja u sebe, što nas je tada, u vrijeme kad se još navijalo protiv Njemačke, zapravo plašio. Kad je onako jebeno samopouzdan do jaja prišao lopti, uzeo je u ruke i namjestio na “kreč” sjevernog šesnaesterca Marakane, bilo je posve jasno da neće završiti dobro i da će se Njemačka opet izvući. Pred njim je, da užas bude veći, stajao veliki Sepp Maier, u istim onim svojim prevelikim rukavicama, još većim crnim hlačama i svijetloplavoj majici, u kakvim se Jerkoviću, Šurjaku, Džajiću, Popivodi i društvu i danas javlja u košmarnim snovima.
Antonín Panenka, sam pred Maierom i sam sa sobom, jedini je pouzdano znao što će se dogoditi. U stvari, odlučio je to još prije nego što je s reprezentacijom uopće doputovao u Jugoslaviju. Ako na Europskom prvenstvu bude u prilici da puca jedanaesterac, napravit će to, šta ima veze, nogomet je ipak samo igra. Nije, doduše, računao da bi se to baš moglo dogoditi u finalu, ili još luđe, u raspucavanju penala nakon produžetaka finalne utakmice, ili - najluđe - pri odlučujućem penalu na kraju, onom koji bi odlučivao prvaka Europe, ali odlučio je kako je odlučio i sad ne smije zajebati.
Tako je u petnaest do jedanaest navečer 20. lipnja 1976. Antonín Panenka uzeo veliki zalet, tako je veliki zalet uzeo da je izašao iz televizijskog kadra i zatrčao se valjda tamo s vrha Banjičkog Venca, a onda - na užas selektora Václava Ježeka, svojih dvadeset suigrača i svih petnaest milijuna Čehoslovaka - samo kopačkom potkopao loptu i lagano je pospremio posred gola.

...
Cijelii tekst na

http://www.jutarnji.hr/antonin-panen...umber=1#page_1

http://www.jutarnji.hr/multimedia/dy...a_285485S1.jpg
__________________
The 50-50-90 rule: Anytime you have a 50-50 chance of getting something right, there's a 90% probability you'll get it wrong
Bask is online now  
Old 11.07.2010., 19:21   #204
šta jest jest... tekst-ubojica
B52 is offline  
Old 11.07.2010., 20:14   #205
Odličan tekst. Tko bi rekao i da se na nešto takvo može naletit.
__________________
When preparation meets opportunity you call it luck .
Wannabes is offline  
Old 12.07.2010., 14:48   #206
N. Zeland jedini neporažen na SP-u
dr. van Nostrand is offline  
 


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 17:01.