Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Zdravlje

Zdravlje Najvažnija stvar na svijetu
Podforumi: Žensko zdravlje, Stomatologija i oralna higijena

Zatvorena tema
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 17.01.2007., 18:35   #1
Pomoć obiteljima oboljelih od zloćudnih i drugih teških bolesti

Zbog vrlo teškog razdoblja u koje zajedno sa teško oboljelim zapadaju i njihovi članovi obitelji kao i drugi bliski ljudi, a nedostatka adekvatne psihološke i druge pomoći unutar našeg društva, odlučila sam se, i sama zahvaćena tim problemom, pokrenuti ovaj forum, gdje ćemo mi koji smo (bili) u tim problemima, pomagati jedni drugima savjetom i podrškom.

Ostavite ovdje svoj post, barem ću ja uvijek napisati neki odgovor, dati savjet ili biti barem uz vas kojima je tako teško, možda i teže nego onome koji se mora direktno boriti protiv bolesti.

Osobno sam prošla i još uvijek prolazim pakao i mislim da nitko to sam ne bi trebao prolaziti.

Veliki hug svima
Ivanicapeca is offline  
Old 17.01.2007., 23:27   #2
Danas je, treću sedmicu nakon prve hemoterapije, mom djedu pocela opadati kosa.
Pokusao je to sakriti od mene tako sto je cijeli dan nosio kacket, ali nije mu uspjelo. Nekad mi se cini da ima vise snage nego ja.
Lecka is offline  
Old 18.01.2007., 12:46   #3
Quote:
Lecka kaže: Pogledaj post
Danas je, treću sedmicu nakon prve hemoterapije, mom djedu pocela opadati kosa.
Pokusao je to sakriti od mene tako sto je cijeli dan nosio kacket, ali nije mu uspjelo. Nekad mi se cini da ima vise snage nego ja.
Da, ponekad stvarno izgleda kako je nama teže nego njima, jer nam se čini kako je pred nama jako veliki problem, kako bi i mi nešto trebali poduzeti, a ne činimo ništa.
Vjerujem da je tvoj djed zaključio ako je već netko u vašoj obitelji morao oboljeti od te bolesti, da je bolje da je to on nego ti.
Ja bih ponekad najradije preuzela maminu bolest na sebe da se ona ne muči, ali njoj bi sigurno bilo puno teže, jer kako ona kaže, iako je još uvijek relativno mlada, proživjela je neki život, stvorila obitelj, odgojila mene, kaže da je prezadovoljna kako sam ispala; s druge strane ispred mene je cijeli taj put.

Ne brini, tvome djedu će narasti ponovo kosa i biti će gušća nego prije.
I da mu ne naraste i da tako ostane, samo da je zdrav, ko šiša čelu!
Ivanicapeca is offline  
Old 18.01.2007., 13:32   #4
Slažem se da je teže onima koji su zdravi, nego onome bolesnome. Ja sam prije dvije godine bio imao seminom testisa i izrazito mi je bilo teško kad sam čuo od sestre kako mama plače doma jer joj sin ima rak! Naravno nije nikad to pokazivala pred menom!

Događ se da okolina previše navaljuje na onog bolesnog želeći mu iskazati nekakvu pažnju, a u principu ga dave i što je najgore bolesnik vidi u njihovim očima sažaljenje, koje opet ne djeluje najbolje na motivaciju samog bolesnika. Tak da po mom mišljenju treba biti malo oprezniji u tom pristupu bolesnome!
baboon is offline  
Old 18.01.2007., 13:51   #5
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Zbog vrlo teškog razdoblja u koje zajedno sa teško oboljelim zapadaju i njihovi članovi obitelji kao i drugi bliski ljudi, a nedostatka adekvatne psihološke i druge pomoći unutar našeg društva, odlučila sam se, i sama zahvaćena tim problemom, pokrenuti ovaj forum, gdje ćemo mi koji smo (bili) u tim problemima, pomagati jedni drugima savjetom i podrškom.

Ostavite ovdje svoj post, barem ću ja uvijek napisati neki odgovor, dati savjet ili biti barem uz vas kojima je tako teško, možda i teže nego onome koji se mora direktno boriti protiv bolesti.

Osobno sam prošla i još uvijek prolazim pakao i mislim da nitko to sam ne bi trebao prolaziti.

Veliki hug svima
Evo da se i ja pridružim...ako nekome mogu pomoći bilokakvim savjetom bilo bi mi drago
Osobno sam kroz te opake bolesti prošla nekoliko puta, obje bake, tata koji je nažalost izgubio bitku s tom bolesti a sad to još jednom prolazim s majkom i nadam se da ćemo ovaj put pobijediti .
Nije lako ali ponekad te život neugodno iznenadi...
Drž'te se svi i veeelika pusa!
__________________
Kada umreš,ti ne znaš da si umro i nije ti teško. Teško je drugima. Isto je i kad si glup
papricica is offline  
Old 18.01.2007., 14:17   #6
Quote:
baboon kaže: Pogledaj post
Događ se da okolina previše navaljuje na onog bolesnog želeći mu iskazati nekakvu pažnju, a u principu ga dave i što je najgore bolesnik vidi u njihovim očima sažaljenje, koje opet ne djeluje najbolje na motivaciju samog bolesnika. Tak da po mom mišljenju treba biti malo oprezniji u tom pristupu bolesnome!
Apsolutno se slažem i zato još jednom i ovim putem apeliram na one koji imaju nekog utjecaja da pokrenu i unutar opće zdravstvene zaštite program koji bi uključio neki oblik psihološke pomoći i savjetovalište za obitelji oboljelih. Postoji samo neki vid psihološke pomoći za bolesnike, iako mojoj mami nitko nije ponudio pomoć psihologa.
Teško je znati odrediti te granice ponašanja, jer za to treba biti vrlo racionalan, a svi se nalaze u stresnom razdoblju, jer radi se o zaista radikalnoj situaciji.

Zadnje uređivanje Ivanicapeca : 18.01.2007. at 16:56.
Ivanicapeca is offline  
Old 18.01.2007., 16:52   #7
Smile Bok

Evo da se i ja uključim , naime i sama sam u klinču sa račinom već dugi niz godina no za sada ja vodim i namjera mi je da tako i ostane. Obzirom da iza sebe ima cijeli niz kiruških zahvata, kemoterapija, zračenja invazivnih pretraga itd... stojim na raspolaganju SVAKOM tko treba moju eventualnu pomoć ili savjet....
dina9 is offline  
Old 19.01.2007., 11:18   #8
Istina, svi zaboravljaju da i obiteljima oboljelih treba psihološka pomoć. Ne samo da bolesnik nema istu, barem ne adekvatno i to besplatno, na uputnicu, nego se o obiteljima niti ne razmišlja.

U Americi (oni su praktičan narod) su izdali brošure različitih naziva tipa kako pomoći suprugu oboljelog, kako pomoći djeci, roditeljima,...? Savjeti su korisni.

Osobno razmišljam o registraciji udruge vezane prije svega na rak dojke, no može se to proširiti i na ostale vrste, a koja bi bila organizirana tako da bolesnik i njegova obitelj na jednom mjestu može dobiti cjelokupno potrebne informacije, savjete i preporuke vezane za svoju bolest (od kirurga, onkologa, interniste, radiologa, psihologa, psihijatra, fizijatra, fizioterapeuta, nutricioniste, homeopata, bioenergetičara,...). U sklopu toga bi se i tiskale brošure tipa: Što jesti za vrijeme liječenja, Kako reći djeci, Što znači kemoterapija, kojih ima tipova, za što služi, Kako se ponašati za vrijeme zračenja, Fizička aktivnost i fizijatrijski savjeti, Faze prihvaćanja bolesti i obrasci ponašanja,...).
Zita is offline  
Old 19.01.2007., 14:20   #9
Quote:
Zita kaže: Pogledaj post
Istina, svi zaboravljaju da i obiteljima oboljelih treba psihološka pomoć. Ne samo da bolesnik nema istu, barem ne adekvatno i to besplatno, na uputnicu, nego se o obiteljima niti ne razmišlja.

U Americi (oni su praktičan narod) su izdali brošure različitih naziva tipa kako pomoći suprugu oboljelog, kako pomoći djeci, roditeljima,...? Savjeti su korisni.

Osobno razmišljam o registraciji udruge vezane prije svega na rak dojke, no može se to proširiti i na ostale vrste, a koja bi bila organizirana tako da bolesnik i njegova obitelj na jednom mjestu može dobiti cjelokupno potrebne informacije, savjete i preporuke vezane za svoju bolest (od kirurga, onkologa, interniste, radiologa, psihologa, psihijatra, fizijatra, fizioterapeuta, nutricioniste, homeopata, bioenergetičara,...). U sklopu toga bi se i tiskale brošure tipa: Što jesti za vrijeme liječenja, Kako reći djeci, Što znači kemoterapija, kojih ima tipova, za što služi, Kako se ponašati za vrijeme zračenja, Fizička aktivnost i fizijatrijski savjeti, Faze prihvaćanja bolesti i obrasci ponašanja,...).
Upravo sam na to i mislila. Čovjek je ovdje jednostavno prepušten sam sebi i užasno me frustrira činjanica kako postoji psihološka pomoć i grupe za alkoholičare i narkomane, a za ljude s rakom ne postoji, iako ih ima puno više i često puta nisu sami sebi krivi za svoju bolest. Da nema nekih hrabrih ljudi koji su oboljeli od raka i koji istupaju javno da bi se izborili za besplatan i najbolji lijek koji mogu dobiti, da se ne priča o eventualnoj prevenciji kroz banke matičnih stanica, i jednom godišnje obilježavanje dana borbe protiv raka, o ovoj bolesti se u javnosti uopće nebi govorilo, jer je to nešto strašno i ljudi o tome ne vole slušati. U glavama prosječnih ljudi rak je jednak smrti, a o smrti se ne govori. U glavama bolesnih i njihovih obitelji rak je jednak borbi za život, a ta borba uključuje puno više od dobrog i uspješnog onkološkog liječenja.
Ivanicapeca is offline  
Old 20.01.2007., 21:38   #10
stvarno bi nam nesto takvo trebalo! Kad smo vec kod toga - da li curke mozete preporuciti nekog dobrog onkologa? Moze i na PM. Hvala.
Bani is offline  
Old 21.01.2007., 14:35   #11
Quote:
Bani kaže: Pogledaj post
stvarno bi nam nesto takvo trebalo! Kad smo vec kod toga - da li curke mozete preporuciti nekog dobrog onkologa? Moze i na PM. Hvala.
Dr. Gamulin na Rebru. Jako savjesna dr.
Ivanicapeca is offline  
Old 21.01.2007., 14:48   #12
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Upravo sam na to i mislila. Čovjek je ovdje jednostavno prepušten sam sebi i užasno me frustrira činjanica kako postoji psihološka pomoć i grupe za alkoholičare i narkomane, a za ljude s rakom ne postoji, iako ih ima puno više i često puta nisu sami sebi krivi za svoju bolest. Da nema nekih hrabrih ljudi koji su oboljeli od raka i koji istupaju javno da bi se izborili za besplatan i najbolji lijek koji mogu dobiti, da se ne priča o eventualnoj prevenciji kroz banke matičnih stanica, i jednom godišnje obilježavanje dana borbe protiv raka, o ovoj bolesti se u javnosti uopće nebi govorilo, jer je to nešto strašno i ljudi o tome ne vole slušati. U glavama prosječnih ljudi rak je jednak smrti, a o smrti se ne govori. U glavama bolesnih i njihovih obitelji rak je jednak borbi za život, a ta borba uključuje puno više od dobrog i uspješnog onkološkog liječenja.
Nisam mogla odoliti, a da ne podržim ovu temu. Čak su mi i suze došle, jer to je prava istina. Moj život je neprestana borba, ali to je moja stvarnost.Dva puta u deset godina.Prvi puta Hodchkin, a nedavno sarkom vezivnog tkiva. Čovjek se pomiri. Nema opuštanja. Najviše me boli što proživljavaju moji najdraži.
Bravo Ivanicapeca i hvala za ove riječi!
JEJA is offline  
Old 21.01.2007., 15:23   #13
Quote:
JEJA kaže: Pogledaj post
Moj život je neprestana borba, ali to je moja stvarnost.Dva puta u deset godina.Prvi puta Hodchkin, a nedavno sarkom vezivnog tkiva. Čovjek se pomiri. Nema opuštanja. Najviše me boli što proživljavaju moji najdraži.
Nema mirenja, samo prihvaćanje! Pobijediti ćeš i ovaj put, jer nisi sama i imaš najmilije uz sebe!
Nedavno nas je napustila Zazie, naša draga forumašica, imala je rak na plućima. U jednom je postu napisala kako joj je maćeha jednom prilikom dok je čekala nalaze rekla kako da ne uzima previše k srcu i zdravo za gotovo eventualno loše nalaze, jer stvari u životu osciliraju, danas je ovako, a sutra drukčije. Tada joj se, kaže, napokon sve posložilo u glavi i počela je taj svoj rak prihvaćati kao kroničnu bolest s kojom se mora naučiti nositi i mislim da je to uspjela. Umrla je sretna( čini mi se, a i kažu ljudi koji su je poznavali) , jer je točno znala tko je i što želi u životu, što je veseli i što voli i iznad svega naučila je prihvaćati stvari, ali nikako se nije pomirila, nego se borila. U svakom slučaju, nije izgubila, samo je dobila i to spoznaje koje netko u 100 godina svog života ne dobije. Ti ih isto imaš i dobit ćeš ih još, i ne samo to, živjeti ćeš još jako dugo da te spoznaje možeš širiti oko sebe ljudima.
Drži mi se i klanjam se tvojoj hrabrosti
Ivanicapeca is offline  
Old 21.01.2007., 17:10   #14
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Dr. Gamulin na Rebru. Jako savjesna dr.
hvala ti . Cula sam da vecina njih salje automatski na kemoterapiju a ako nema metastaza ja ne vidim razloga tome.
Bani is offline  
Old 21.01.2007., 18:00   #15
Quote:
Bani kaže: Pogledaj post
hvala ti . Cula sam da vecina njih salje automatski na kemoterapiju a ako nema metastaza ja ne vidim razloga tome.
Ovisi valjda i o vrsti karcinoma, a i vjerojatno zato što je teško vidjeti stanje na staničnoj razini pa se želi spriječiti i držati pod kontrolom da se stvar ne proširi, jer kad krene često ide galopirajuće brzo.
Konkretno znam slučaj jedne gospođe koja je bila na mamografiji u sklopu sistematskog pregleda unutar firme i nije bilo ničega sumnjivog niti čudnog. Nakon 4 mj. napipala je bolnu kvržicu dok se tuširala i poslana je opet na mamograf i ovaj put je ženi nađen tumor s metastazama i svi su se čudili kako se 4 mj. prije nije ništa našlo iako je već onda morao postojati neki proces koji još nije bio vidljiv na mamografu. Odmah je poslana kod onkologa na obradu.
Kod nekih vrsta karcinoma je sistem da se zrači i odradi kemoterapija i nakon toga se tumor smanji pa ga je onda lakše operativno ukloniti.
Evo ovo što sam napisala sve mi je objasnila dr. sa Rebra, zaista je zlatna žena i nije joj teško za ništa dati objašnjenje.
Ivanicapeca is offline  
Old 21.01.2007., 18:44   #16
Drži mi se i klanjam se tvojoj hrabrosti[/QUOTE]

Hvala na podršci, ovo je prvi puta da govorim o tome.Sarkom sam operirala prije mjesec i pol, super je prošlo , sve su očistili i nije bilo potrebno ni zračenje ni kemo. To sam prošla prvi put. Ali treba biti oprezan, jer sam to slučajno otkrila.Tko se mogao nadati da će me dohvatiti ponovo nakon točno 10. godina, iako idem redovno na kontrole. Znaš, čak nije stvar ni u hrabrosti, meni je takav ritam života i volim da tako to prihvati i moja okolina.
Prije 10. god se nije o raku uopće toliko govorilo ni pisalo, nisi imao s kim o tome pričati (barem ne o Hodckhinu).O tijeku, terapiji, posljedicama,... Nažalost sad sam to prošla i sa sarkomom. Svi zloćudni tumori su grozni, i treba pisati o svima.
Više me bole neke druge nepravde u našem društvu!

JEJA is offline  
Old 21.01.2007., 19:13   #17
@ ivancicapeca - ako je operirano i sve cisto kaj ne bi onkolog trebao poslati na markere i magnetsku rezonancu ili CT i ak je i to cisto ne dati kemo? Drugo ako nakon pretraga nekaj "smrdi". Jos nekaj jel svaki onkolog za "sve" ili vezano za dio tijela koji je zahvacen?

@Jeja - nedaj se! ja ti se divim na hrabrosti i stavu
Bani is offline  
Old 21.01.2007., 19:26   #18
Quote:
Bani kaže: Pogledaj post
@ ivancicapeca - ako je operirano i sve cisto kaj ne bi onkolog trebao poslati na markere i magnetsku rezonancu ili CT i ak je i to cisto ne dati kemo? Drugo ako nakon pretraga nekaj "smrdi". Jos nekaj jel svaki onkolog za "sve" ili vezano za dio tijela koji je zahvacen?

@Jeja - nedaj se! ja ti se divim na hrabrosti i stavu
Konkretno kod tumora mozga moje mame (glioblastom) je sve bilo očišćeno i trebala je obaviti zračenje i kemo, ali je zbog sve jedno loših ustvari beznadnih prognoza bila odustala od toga želeći da proživi to što joj preostaje bez mučenja. Nakon 4 mj. radila je MR i nije bilo ničega što bi ukazivalo na recidiv (markeri za tumor na mozgu ne postoje). Nako 2 mj. od tog MRa dobila je recidiv i onda ipak pristala na zračenje i kemo.
Dakle, nije svaki karcinom isti. Postoje različite vrste i različiti stadiji, zato su dobri onkolozi jako važni da procijene što je činiti i kako pristupiti problemu.
Ivanicapeca is offline  
Old 21.01.2007., 19:33   #19
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Zbog vrlo teškog razdoblja u koje zajedno sa teško oboljelim zapadaju i njihovi članovi obitelji kao i drugi bliski ljudi, a nedostatka adekvatne psihološke i druge pomoći unutar našeg društva, odlučila sam se, i sama zahvaćena tim problemom, pokrenuti ovaj forum, gdje ćemo mi koji smo (bili) u tim problemima, pomagati jedni drugima savjetom i podrškom.

Ostavite ovdje svoj post, barem ću ja uvijek napisati neki odgovor, dati savjet ili biti barem uz vas kojima je tako teško, možda i teže nego onome koji se mora direktno boriti protiv bolesti.

Osobno sam prošla i još uvijek prolazim pakao i mislim da nitko to sam ne bi trebao prolaziti.

Veliki hug svima
Čestitke za topic! Uključit ću se u debatu ako mogu pomoći nekome ...
slovenka25 is offline  
Old 22.01.2007., 10:00   #20
Quote:
Ivanicapeca kaže: Pogledaj post
Konkretno kod tumora mozga moje mame (glioblastom) je sve bilo očišćeno i trebala je obaviti zračenje i kemo, ali je zbog sve jedno loših ustvari beznadnih prognoza bila odustala od toga želeći da proživi to što joj preostaje bez mučenja. Nakon 4 mj. radila je MR i nije bilo ničega što bi ukazivalo na recidiv (markeri za tumor na mozgu ne postoje). Nako 2 mj. od tog MRa dobila je recidiv i onda ipak pristala na zračenje i kemo.
Dakle, nije svaki karcinom isti. Postoje različite vrste i različiti stadiji, zato su dobri onkolozi jako važni da procijene što je činiti i kako pristupiti problemu.

hvala ti . cuj ti si stvarno jedna vrlo hrabra mlada osoba i ja uvijek velim da postoji razlog za sve sto nam se desava i da u zivotu dobijemo uvijek tocno onoliko s koliko se mozemo nositi. To ti ukazuje koliko si jaka a vjerojatno ni sama nisi bila svjesna dok ti se to nije dogodilo.
Bani is offline  
Zatvorena tema


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:22.