Natrag   Forum.hr > Društvo > Psihologija > Psihokauč

Psihokauč Prozac Nation

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 02.08.2007., 21:19   #41
Quote:
zasto nitko ne predlozi da se svi vi sa slicnim problemima ne nadete jednu subotu ili nedjelju i ne odete recimo na neki rostilj,cugu,mozda cak i rafting...
Đizs, ti se očito nisi susreo s depresivnom osobom u pravom smislu riječi, pa pričaš budalaštine. I očito ne kužiš ozbiljnost situacije te da neke ljude ne veseli više ama baš ništa i da se takve stvari moraju LIJEČITI.
Da, druženje s hrpom drugih depresivnih duša kojima nije stalo ni do čega će jako pomoći... Kako se samo toga netko nije prije sjetio! Shvati da je kronična depresija BOLEST i kao takva se mora tretirati i stručno liječiti.
Ali bitno da ti ljude nazivaš kretenima jer se nisu sjetili napraviti vikend-žurku osobama kojima je svejedno hoće li se ujutro uopće probuditi. Way to go, champ!
Tigh is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2007., 21:33   #42
Ma koji ti sad k.. pucaš na agresiju Inzaghi? Pa čovjek je napisa pitanje i ljudi mu odgovaraju, za to forum i služi. Ako si i ti depresivan i želiš se družiti onda tako reci.

Depresivni, kad si priznaš da si bolestan otići ćeš tamo di idu bolesni ljudi i izlječit se. Psihići uvijek kenjaju "da šta ću ja pit lijekove koji će me promijenit kenjkenjkenj..." - pa ajde zamisli da imaš hebeni rak i da trebaš pit milju lijekova, jer bi isto to rekao??? Ne bi, zato se fino probudi i pomiriši tratinčice (ili neko slično cvijeće) i ajd se liječit.

DEPRESIJA = BOLEST
ništa sramotno, obična boleština.
__________________
"primjetio kod krupnih muskaraca koji su smrsavili glava im je i dalje ostala velika? koliko su dobili s tim?"
by dobaj
tarzančić is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2007., 22:43   #43
probaj s autosugestijom.
__________________
Netko je rekao: "Ne usudim se stati i razmisliti jer bih mogao shvatiti kako krenuti ispočetka"
Athony de Mello
izgubljena is offline  
Odgovori s citatom
Old 02.08.2007., 22:59   #44
Slažem se s prijedlogom da izađeš van i ne budeš toliko sam. I ja kad sam predugo sama počinem previše analizirati i razmišljati o glupostima. Otkako radim i imam psa, sve se promijenilo. Brinem se za još jednu živo biće i to mi pričinjava veliko zadovoljstvo. Kuća više nije prazna kad dolazim s posla i uvijek mi se netko veseli.
I fizički rad je jako dobra ideja. Izvrsno oslobađa od stresa. Nabavi boksačku vrćeu. Udaraj.
tonya is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2007., 11:12   #45
Quote:
tarzančić kaže: Pogledaj post
Depresivni, kad si priznaš da si bolestan otići ćeš tamo di idu bolesni ljudi i izlječit se. Psihići uvijek kenjaju "da šta ću ja pit lijekove koji će me promijenit kenjkenjkenj..." - pa ajde zamisli da imaš hebeni rak i da trebaš pit milju lijekova, jer bi isto to rekao??? Ne bi, zato se fino probudi i pomiriši tratinčice (ili neko slično cvijeće) i ajd se liječit.

DEPRESIJA = BOLEST
ništa sramotno, obična boleština.
Potpisujem od riječi do riječi!

ne znam zašto je tak teško prihvatit mogućnost da si bolestan- da ti mozak ne radi kak treba, to je bolest ko i svaka druga

nego sjebalo me ovo ono životne okolnosti, nemam samopouzdanja blablabla
kolko ljudi ima u puno gorim situacijama pa nisu u depresiji??

nisi ti kriv čovječe- nit okolnosti, nego tvoji neurotransmiteri i tome slično

a vi svi koji ga tješite i savjetujete - gubite vrijeme - boli njega briga, ne može i ne bude sigurno poslušao niti jedan savjet i postupio po njem
Šmizla is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2007., 20:17   #46
Exclamation

Quote:
depresivan kaže: Pogledaj post
Iskreno, ne vidim izlaz iz ove situacije osim samoubojstva.
Teško da se mogu promijeniti. Iz više razloga. Toliko sam zaglibio
da ne vidim izlaz. Samopouzdanje je teško vratiti a čini mi se da ću
vječno biti nezadovoljan. Toliko sam izgubio volju za životom da mi se
teško pokrenuti. Više mi ništa ne čini zadovoljstvo niti u čemu pronalazim
sreću i mir. Nikada se nisam zaljubio. Čak me ni to više ne zanima.
Broj Centra za krizna stanja jest 01 24 21 603
Može doći svatko 'sa ulice', dakle bez uputnice, i zatražiti psihijatrijsku pomoć. Jednostavno dođeš i porazgovaraš. Ne moraš se prethodno najaviti. Rade 24/7 - Kišpatićeva, KBC Rebro. Bijela kućica s desne strane kad uđeš na gornji ulaz. Molim te potraži pomoć.
SuiCaedere is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2007., 20:21   #47
Quote:
SuiCaederekaže:

Broj Centra za krizna stanja jest 01 24 21 603
Može doći svatko 'sa ulice', dakle bez uputnice, i zatražiti psihijatrijsku pomoć. Jednostavno dođeš i porazgovaraš. Ne moraš se prethodno najaviti. Rade 24/7 - Kišpatićeva, KBC Rebro. Bijela kućica s desne strane kad uđeš na gornji ulaz. Molim te potraži pomoć.
kaj tocno rade ljudi kad nazoves taj broj?
lociraju otkud zoves i dodju po tebe?
wtf

zasto bi trazio pomoc. nemre mu doktor pomoci, drugim rijecima:
platit putovanje na bahame, kupit ferrarija... etc... kaj bi vec tog autora topica veselilo. ništa? takodjer. ne moze mu pomoc.

iako iskreno sumnjam da ga ferrari nebi barem malo razveselio.
Weedeemer is offline  
Odgovori s citatom
Old 03.08.2007., 21:50   #48
odi psihologu. ja sam bila dva puta (tj. kod dva razlicita, jednom u srednjoj i jednom na faksu) i STVARNO mi je pomoglo! uvidis neke stvari koje su ocite, a neces nikome povjerovat jer ti nisu dovoljan autoritet.
ja sam bila depresivna dok sam isla u srednju skolu, stvarno sam bila down, cak sam se jednom skoro bacila sa 10. kata, popila tablete, rezala vene (sve samo da bih privukla pozornost koju nisam dobila jer ljudi oko mene se nisu znali nositi sa svojim problemima, a kamoli s mojim). kad sam otisla na faks i upoznala nove ljude, svijet mi je postao ljepsi.
odi psihologu, ako ne znas gdje, pitaj svog doktora opce medicine ili odi na filozofski faks u zg (dolje u podrumu, mislim da utorkom mozes dogovorit termin) ili ako nisi iz zg, na svakom faksu bi trebao biti psiholog pa odi pitaj.
ne slusaj ljude koji ti govore: a ubij se! niti nemoj ocekivati bilo sto od svoje okoline - life´s a bitch. ljudi sebi ne mogu pomoci, pa kako da pomognu drugima.
promijeni svoje drustvo, promijeni navike, npr. prestani slusat glazbu koju slusas, prestani gledati filmove koje gledas, pocni se drugacije oblaciti i polako mijenjaj stav u glavi (uz pomoc strucnjaka).
svijet je sjebano mjesto, ali ne daj mu da te ubije! stvarno stvarno te kuzim, ali bit ce ljepsih dana, vjerovao ili ne!
i pokusaj pronaci neku vjeru. vjeruj u energiju, vjeruj u boga, u sveto tele, bilo sta jer drugacije se ne moze.
ajde, ne daj se i ne slusaj netolerante seljake koji ti ne mogu niti zele pomoci!

sretno!
guerriera is offline  
Odgovori s citatom
Old 07.08.2007., 00:44   #49
Quote:
depresivan kaže: Pogledaj post
Ne znam odakle bi počeo. Uglavnom radi se o tome da u zadnje
vrijeme gubim kontrolu nad vlastitim životom i najradije bi se ubio.
Nikada nisam imao samopouzdanja i vjere u sebe što je dovelo do toga da nisam mogao ostvariti skoro nikakve ciljeve u životu, pa čak ni postaviti ih.
Nedavno sam dao otkaz i osjećam da tonem sve dublje i dublje u dubinu iz koje se neću nikada izvući i jedino
rješenje koje vidim je samoubojstvo. Mislim da cijeli izvor mojih problema
seže duboku i da se već poteže godinama (a sad su mi već
neke godine) i to sve zbog svojeg veće navedenog lošeg mišljenja o sebi
i nedostatku samopuzdanja.
Jeste li ikada doživjeli kad nešto uraditi automatski sebe kritizirate
do te mjere da to što ste napravili ne vrijedi apsolutno ništa?
Također ne mogu ostvariti normalan odnos s ljudima, gubim prijatelje,
zatvaram se u sebe. Nikada nisam imao curu niti vidim mogućnost da ću je
imati jer uvijek nešto zaserem.
Jednostavno, sebe vidim kao totalnog luzera i zato bi htio okončati
život. Je li se netko od vas tako osjeća(o)?
Ja sam još mlad ali ovo tvoje stanje me plaši, mogo bi i ja završit tako. Bolje da si nađem curu.......... >>>help?<<<

Zvuči ko ja u budućnosti, SHIT SHIT ovo nije dobro. Jesi probo psihijatrijsku pomoć? Zanima me.
__________________
Trapped between worlds
The Wraith is offline  
Odgovori s citatom
Old 09.08.2007., 03:07   #50
Gle i ja sam bila u depresiji,i još sam...ovo su mi jedni od najsjebanijih dana u životu,juče sam si išla rezat vene,al nisam mogla...nemam snage ubit se...a sve to zbog toga jer nevjerujem da ču ikad više bit sretna, zbog loših iskustva,čini se kao da ovo mjesto postaje nepodnošljivo ,kao da je bog odustao od mene,koda sam u crnoj rupi i tako,to,sad znam i ja da je to pogrešno,znam teško se oduprijet tim mislima..to što nisi imo curu i nije neka velka stvar...ionak uvjek veze zavše prekidima,sama sranja,blabla,imaš vremena...prijatelji,ok to je več malo sjebanije znam jer sam u istoj situaciji,al znaj da ipak nikad nečeš bit sam...znaš kako bi se reklo čudni su putevi božiji,možda misliš da je teško prekrenuti film iz te crne depresije u ljepe sunčane dane...al nije,mislim da bi se trebo počet lječit to bi ti bilo najbolje rješenje, život je kučka,ponekad se samo poredaju nesretne okolnosti,al znaš kako kažu poslje kiše uvjek dolazi sunce...možda da odeš na neki grupni izlet ...volontiraš čula sam i da to pomaže...samo znaj da nisi bezvrjedan,nitko nije,i svi smo mnogo veči borci nego što i sami shvačamo,i zato ne daj se,ja vjerujem u tebe...pozdrav

p.s. znam da ne želiš bit u ovakvom stanju i sve bi dao samo da izađeš iz njeg al sjeti se naprimjer gladne djece u africi,one s napuhnutim trbusima,ne od hamburgera i slatkiša nego od gladi,sjeti se onih koji če tugovat za tobom,vjeruj sigurno če bit takvih,sjeti se onih kojima je mnogo teže,i što bi oni dali da imaju što i ti,ok slažem se da novac nemože zamjenit sreču,ali eto bar budi sretan što nemaš neku drugu strašnu bolest(fizičku)bolnu, znaj depresija je izlječiva,i uvjek ima izlaza...samo ako vjeruješ u njega,znam da je ponekad teško vjerovat, al eto ja vjerujem u tebe,i da tu još negdje postoji sreča za tebe,ostani,bar iz znatiželje, a i nije pristojno vračat darove(život) ... zamisli da je ta depresija čovjek koj te napada, i što radiš s nekim tko te napada,napadaš i ti njega,eto pa napadni tu depresiju,zgnječi ju,ja vjerujem da si jači od nje,pozdrav....kako bi rekla jedna pjesma: its just a ride,its just a ride,no need to run,no need to hide,its just a ride,enjoy in ride...
__________________
Stop analysing my behaviour
If you're too dumb to work it out
dresden doll is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.08.2007., 01:44   #51
Šta se tiče depresije...liječih se od nje 4 godine s tabletama, raznoraznim terapijama i sličnim sranjima...ništa- jedino što se promjenilo su te kemijske supstance- tipa- u mozgu imaš hormon sreće i tuge- da nebudem prestručna-i sad - dok si u depri raste tuga, sreća pada i ne stvara se ponovno- onda imaš magic pills koji ti uravnotežuju te kemijske procese- tj. potiču hormon sreće da rste ponovno. S tim da niko nezna šta se događa s hormonom tuge- e pa nakon 4 godine liječenja mogu vam reć iz prve ruke- ON OSTAJE-NE NESTAJE. Tj. u mozgu se stvori sljedeće- ambivalentni osječaji, histerične promjene raspoloženja, nagli skokovi između pozitive i negative, neznaš kam bi sa sobom ponekad od sreće- onda dođe faza depresije pa bi se najradije šuknuo pod vlak, al to sve zajedno u periodu od 10minuta...itd...
Na kraju postaneš lucidna osobo koja ni sama nezna koji joj je qrtz,,,,
Ovak: šta se tiče tableta ima PREDOBRIH..njamnjam...(hehe)...ali ne vjerujem da će ti dugoročno pomoć- isto tako- odi psihijatru pa umri od smijeha dok ti on bude postavljao pitanja,analizirao i sl. i na temelju tvojih odgovora donio dijagnozu- neuroza,depresija,anksioznost,letargija,i sl. kao da ti to neznaš i on je sad ponovno otkrio Ameriku.
neznam stvarno šta bih ti rekla i savjetovala....hm...mislim...
Depresija je stanje duše- ako si takav po prirodi- negativnija, pesismističnija osoba- nema ti pomoći od drugih. Al si možeš sam pomoći na način da se prihvatiš kakav jesi s tim da svoj pesimističan pogled preokreni u cinizam i sarkazam na svijet i uživaj....ak ti do sad nije išlo, tj. ako si to tako gledao- nebude ni od sad.Sve što budeš radio neće bit dobro,tj. ti nečeš bit zadovoljan...
kažem- stanje duše- a ne postoji tableta za dušu- jel tako???
Nauči se živjeti s tim...
Ili odi po tablete...
tihana88 is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.08.2007., 01:52   #52
ALOOO
ej nemoj tako odmah brate
većina ljudi je prošla slično pa nas evo živi i zdravi. već tvoje pitanje znači da imaš volju živjeti. malecku, ali ipak... nemoj da te čitamo u kronici, odi smjesta u apoteku, pojedi nešto i trk doktoru. nisu oni tako strašni, ali prije se raspitaj koji je kakav, da ne bi dobio košuljicu zbog nekog metuzalema kojem je košulja rješenje za sve probleme.
evo, ja sam išla i za nešto puno benignije, pa je ispalo da samo pretjerujem, jer sam pod prevelikim stresom. nije mi ni tablete dao, samo recept: odi na sunce, smiri se i posveti sebi par sati, pomiriši cvijeće i vidi kako je lijep svijet...
kad poludiš, odi se negdje smiri, pa nazad među kretene. za tebe, nazad u stvarnost. pokušaj naći neku zanimaciju za ruke, piši, crtaj, izrađuj police, prefarbaj stan... samo se nemoj još ubijat
evo ja brijem po kompu, da me ne muči stvarnost
nadam se da sam ti bar malo pomogla
__________________
ne znam što radim, ali ipak to činim
Mjuza u skladu s nickom
"take your decisions with courage, detachment, and a touch of madness" coelho
instant madness is offline  
Odgovori s citatom
Old 10.08.2007., 23:19   #53
eh da i ja sam u depri več dvije god.,liječim se več 4 mjeseca,ah sve je to velika konfuzija i pakao,sranje zašto nas je bog stvorio i taj ritam života koji če neke od nas uništiti.previše sam več toga rekao i prošao a prijatelj koji je bio u istoj situaciji nažalost napravio je ono o čemu ovdje pišete,SAMOUBOJSTVO,nije fer,imao je muda i ostavio troje djece,mislite da mu je sad tamo ljepše,ko zna možda je ,ali zasigurno njegovoj djeci nije,moje mišljenje,samo pozitiva i sve teraj kvragu koji te j..u,možda sam prestrog ali život je okrutan i to je istina,
ako preživim ovaj pakao od depre,opet ču se javiti zato tebi prijatelju puno sreče i drži se NE POSUSTAJ ,nisi sam
__________________
živi brzo , umri mlad i budi lijep mrtvac
-James Dean-
tpani11 is offline  
Odgovori s citatom
Old 11.08.2007., 22:40   #54
Quote:
depresivan kaže: Pogledaj post
Ne znam odakle bi počeo. Uglavnom radi se o tome da u zadnje
vrijeme gubim kontrolu nad vlastitim životom i najradije bi se ubio.
Nikada nisam imao samopouzdanja i vjere u sebe što je dovelo do toga da nisam mogao ostvariti skoro nikakve ciljeve u životu, pa čak ni postaviti ih.
Nedavno sam dao otkaz i osjećam da tonem sve dublje i dublje u dubinu iz koje se neću nikada izvući i jedino
rješenje koje vidim je samoubojstvo. Mislim da cijeli izvor mojih problema
seže duboku i da se već poteže godinama (a sad su mi već
neke godine) i to sve zbog svojeg veće navedenog lošeg mišljenja o sebi
i nedostatku samopuzdanja.
Jeste li ikada doživjeli kad nešto uraditi automatski sebe kritizirate
do te mjere da to što ste napravili ne vrijedi apsolutno ništa?
Također ne mogu ostvariti normalan odnos s ljudima, gubim prijatelje,
zatvaram se u sebe. Nikada nisam imao curu niti vidim mogućnost da ću je
imati jer uvijek nešto zaserem.
Jednostavno, sebe vidim kao totalnog luzera i zato bi htio okončati
život. Je li se netko od vas tako osjeća(o)?
naravno da jesam al samoubojstvo nikako nije rjesenje, treba biti borac, glavu gore
__________________
I don't hate pople...I just feel better when they're not around." — Charles Bukowski (The Movie: Barfly)
yaya is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2007., 14:28   #55
Ja sam pokušao samoubojstvo sa 16 godina (sad mi je 18.) time što sam popio 2 kutije valiuma,2 kutije sanvala,1 kutiju fevarina,2 kutije prazina.Bio sam 3 dana u komi i kasnije mjesec dana na psihijatriji u bolnici.
Nerado se sječam toga zato jer mislim da mi je to bio najgluplji potez u životu koji mi ga je i sasvim izmjenio.Mislim da kad bih bio na primjerenim dozama lijekova da se to nebi dogodilo (odnosno meni trebaju puno veće doze lijeka tijekom ljeta).
Imam granični poremečaj ličnosti i teško se nosim s time,ali s vremenom,psihoterapijom,i lijekovima mi je sve bolje.

Sad,kada ništa na svijetu
nemože vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta
netreba tugovati već tražiti snage u
onom što je ostalo i s time živjeti.
@call is offline  
Odgovori s citatom
Old 12.08.2007., 14:37   #56
[QUOTE=@call;9691726

Sad,kada ništa na svijetu
nemože vratiti dane prohujalog ljeta,
naš sjaj u travi i blještavost svijeta
netreba tugovati već tražiti snage u
onom što je ostalo i s time živjeti.[/QUOTE]


Lipo si ovo napisa...
__________________
"...U zivotu sam prosao kroz mnoge teske trenutke, a neke od njih su mi se stvarno i dogodili..."
nu_tela is offline  
Odgovori s citatom
Old 13.08.2007., 13:50   #57
....onom što je ostalo i s time živjeti.

hm upravo tako ,a meni je ostala neizmjerna bol ,samoća i suze ....
__________________
Ako duboko pogledaš u moje oči, vidjet ćeš mi dušu...
i znat ćeš kakva sam i što osjećam ...
al' molim te šuti, jer to je samo tvoja spoznaja...
Antibacterial is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.05.2008., 21:58   #58
Samoubojstvo

Ovo nije zajebancija. Već neko vrijeme razmišljam da se ubijem, ali još nemam hrabrosti za takav čin. Ono čega se najviše bojim je da ću ostati živ ili da ću ostati nekakva biljka prikopčana za aparate u komi. Jednostavno se bojim. Imam odredenih privatnih problema koji su nerijesivi. Malo sam trazio po internetu teme vezane uz smrt, samoubojstvo,... Mene zanima dali znate neke web stranice koje podrzavaju samoubojstvo? Pokusavam naci preko interneta emocionalnu potporu za takav čin, ljude koji su odlučili isto kako bi jedan drugog potpomagali i davali si razne savjete.
Takoder me zanima nesto vezano uz samu smrt, kakav je osjećaj, sta kazu ljudi koji su prezivjeli kliničku smrt i nekako su se vratili, njihova iskustva?
Npr. Bernard Grujic (čovjek koji se izvuko iz kliničke smrti 3 puta) kaze da smrt nije nista strasno da je to jedan osjećaj blaženstva i ugode. Da smrt nije nesto cega se treba bojati nego zivot? Sta kazu ostali? Imate li kakve stranice za pronaci nesto na tu temu? Zelim saznat sto vise o onome s cim se planiram suočiti. Jednostavno bol i patnja je prevelika. Ovako jednim potezom rjesavam sve, ali jos nemam hrabrosti za to ucinit. Moze se reci da sam dvostruka kukavica. S jedne strane nemogu rjesiti svoje probleme, a s druge strane nemam hrabrosti uciniti to. Trenutno sam na sredini. Da ili ne? Ako su drugi mogli valjda cu moc i ja. Tesko je biti sam bez emocionalne potpore, a moja obitelj je dolje. Imam 24g. Mozda je vrijeme da joj se pridruzim svojoj majci u grobu. Bit cemo obitelj ponovno.
ztrew is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.05.2008., 22:31   #59
a koji je to razlog koji je nerješiv pa bi se zbog toga ubio? ne postaje ništa šta se nemre riješiti
bond007 is offline  
Odgovori s citatom
Old 14.05.2008., 22:40   #60
Quote:
ztrew kaže: Pogledaj post
Ovo nije zajebancija. Već neko vrijeme razmišljam da se ubijem, ali još nemam hrabrosti za takav čin. Ono čega se najviše bojim je da ću ostati živ ili da ću ostati nekakva biljka prikopčana za aparate u komi. Jednostavno se bojim. Imam odredenih privatnih problema koji su nerijesivi. Malo sam trazio po internetu teme vezane uz smrt, samoubojstvo,... Mene zanima dali znate neke web stranice koje podrzavaju samoubojstvo? Pokusavam naci preko interneta emocionalnu potporu za takav čin, ljude koji su odlučili isto kako bi jedan drugog potpomagali i davali si razne savjete.
Takoder me zanima nesto vezano uz samu smrt, kakav je osjećaj, sta kazu ljudi koji su prezivjeli kliničku smrt i nekako su se vratili, njihova iskustva?
Npr. Bernard Grujic (čovjek koji se izvuko iz kliničke smrti 3 puta) kaze da smrt nije nista strasno da je to jedan osjećaj blaženstva i ugode. Da smrt nije nesto cega se treba bojati nego zivot? Sta kazu ostali? Imate li kakve stranice za pronaci nesto na tu temu? Zelim saznat sto vise o onome s cim se planiram suočiti. Jednostavno bol i patnja je prevelika. Ovako jednim potezom rjesavam sve, ali jos nemam hrabrosti za to ucinit. Moze se reci da sam dvostruka kukavica. S jedne strane nemogu rjesiti svoje probleme, a s druge strane nemam hrabrosti uciniti to. Trenutno sam na sredini. Da ili ne? Ako su drugi mogli valjda cu moc i ja. Tesko je biti sam bez emocionalne potpore, a moja obitelj je dolje. Imam 24g. Mozda je vrijeme da joj se pridruzim svojoj majci u grobu. Bit cemo obitelj ponovno.
koji je tebi k....!šta si takav slabić,srami se.kako uopće imaš muda se pojaviti na forumu sa takvim pričama.
daklu is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 15:15.