Kada ti ne oproste

[silly_lovefool]

Ne znam je li postoji ovakva tema, ako da, onda se ispričavam.

Uglavnom. Jednom, u blaže pijanom stanju sam bila brutalno iskrena prema jednoj osobi koja mi nije toliko bliska, ali je bliska sa meni tada jako bliskom prijateljicom.


Shvatila sam u jednom poglavlju svog života....nekih mjesec dana nakon incidenta, da sam bila stvarno oštra, i da nije bilo u redu od mene da izjavim onako okrutne stvari, te mi je "palo" na pamet da se ispričam.
Stvarno sam imala jaki poriv da to učinim!


Furthermore, dotični se ponašao jako nezrelo i nakon moje isprike rekao:

"Nema šanse da ti oprostim!!" (onako povišenim tonom....)
Ostala sam cool i sama sebi rekla neka mu tamo, ionako je to njegova ljutnja.

I da, taj njegov odgovor je upravo potvrdio sve one "epitete" s kojima sam ga opisala. Upss....



Zanima me zašto ljudi ne mogu oprostiti???
Je li stvarno tako lako pogoditi nečiji ego i da se ta osoba ne može odvojiti od svojeg JA i postupiti humano, a to znači oprostiti.


Al opet, kaže se: "Ljudski je griješiti, božanski opraštati!"



Sve ovo ne bih nikad spomenula, nigdje, da nedavno nisam čula da me je ta ista osoba htjela ogaditi pred mojim prijateljima!
(Nije uspjela, ofc. A meni nikad nije palo na pamet da se spuštam tako nisko. Jedina stvar kad me pitaju u vezi njega što kažem je da mi je antipatičan.)




Molim vas da mi ukažete da nisam jedina budala na ovom svijetu koja se išla iskreno ispričati i nije dobila odgovor: Prihvaćam ispriku!



Istina je da nisam ništa očekivala i da sam se ispričala jer sam to imala na savjesti.


Eto....molim komentare da budu konkretni. Znači primjeri ili savjeti!!!






Hvala!

[Carica Hrdalo]

silly_lovefool kaže:

Ne znam je li postoji ovakva tema, ako da, onda se ispričavam.

Uglavnom. Jednom, u blaže pijanom stanju sam bila brutalno iskrena prema jednoj osobi koja mi nije toliko bliska, ali je bliska sa meni tada jako bliskom prijateljicom.


Shvatila sam u jednom poglavlju svog života....nekih mjesec dana nakon incidenta, da sam bila stvarno oštra, i da nije bilo u redu od mene da izjavim onako okrutne stvari, te mi je "palo" na pamet da se ispričam.
Stvarno sam imala jaki poriv da to učinim!


Furthermore, dotični se ponašao jako nezrelo i nakon moje isprike rekao:

"Nema šanse da ti oprostim!!" (onako povišenim tonom....)
Ostala sam cool i sama sebi rekla neka mu tamo, ionako je to njegova ljutnja.

I da, taj njegov odgovor je upravo potvrdio sve one "epitete" s kojima sam ga opisala. Upss....



Zanima me zašto ljudi ne mogu oprostiti???
Je li stvarno tako lako pogoditi nečiji ego i da se ta osoba ne može odvojiti od svojeg JA i postupiti humano, a to znači oprostiti.


Al opet, kaže se: "Ljudski je griješiti, božanski opraštati!"



Sve ovo ne bih nikad spomenula, nigdje, da nedavno nisam čula da me je ta ista osoba htjela ogaditi pred mojim prijateljima!
(Nije uspjela, ofc. A meni nikad nije palo na pamet da se spuštam tako nisko. Jedina stvar kad me pitaju u vezi njega što kažem je da mi je antipatičan.)




Molim vas da mi ukažete da nisam jedina budala na ovom svijetu koja se išla iskreno ispričati i nije dobila odgovor: Prihvaćam ispriku!



Istina je da nisam ništa očekivala i da sam se ispričala jer sam to imala na savjesti.


Eto....molim komentare da budu konkretni. Znači primjeri ili savjeti!!!






Hvala!

Primjeri... recimo nakon situacije kad bivaš verbalno napadnut od trojice i pokušavaš argumentirano kontrirati ali sve prebace na tebe i ti unatoč svemu smogneš snage i razloga da se ispričaš, a bivaš najgrublje odbijen da ta isprika nema svrhe...

ma kakvi... ima nas još

[emofree KJ]

A sto kaze tvoj ego ,
da jedna njegova, ah tako humana, aktivnost nije prihvacena?

[Apophis]

silly_lovefool kaže:

Molim vas da mi ukažete da nisam jedina budala na ovom svijetu koja se išla iskreno ispričati i nije dobila odgovor: Prihvaćam ispriku!

Nisi jedina. Samo ako ga nisi maliciozno izvrijeđala, nego bila brutalno ISKRENA u čemu je problem?
Ok, kažeš možda nije bilo tvoje mjesto da kažeš neke stvari i to, ali ako si bila iskrena, osoba to nije u stanju prihvatit, zašto bi ti njeno mišljenje poslije i radnje bile iole bitne?
Ja daleko daleko više cijenim ljude koji imaju muda bit iskreni prema meni nego bilo koje druge.

Da, ljudima krhkog ega je lako biti povrijeđen i nije lako oprostiti. Ti si se ispričala, ok, da umiriš svoju savjest i da pokažeš da nisi ne znam, neka oštrokondža. Prihvaćanje isprike iskreno i nije toliko bitno ako misliš ono što si rekla. A misliš.

[silly_lovefool]

Carica Hrdalo kaže:

Primjeri... recimo nakon situacije kad bivaš verbalno napadnut od trojice i pokušavaš argumentirano kontrirati ali sve prebace na tebe i ti unatoč svemu smogneš snage i razloga da se ispričaš, a bivaš najgrublje odbijen da ta isprika nema svrhe...

ma kakvi... ima nas još

Da...znam to...pokušavam ne upadati u takve prepirke, jer znam kako su ljudi jednostavno sretni kad mogu nekoga pobijedit svojim besmislenim razmišljanjima, a sa vrlo malo razumijevanja ili logike.

Ugl. grozan osjećaj...kažeš sorry....a nisi kriv....ali to je druga stvar.
Svi imamo pravo na mišljenje.

emofree KJ kaže:

A sto kaze tvoj ego ,
da jedna njegova, ah tako humana, aktivnost nije prihvacena?

Haha....na kojem je ovo jeziku....ne razumijem baš...

Ne....svi imamo ego...ali nekada bi bilo poželjno da ga zaboravimo.
Samo me interesira...ako mi ne može oprostiti i još govori loše o meni mojim frendovima....onda iza toga stoji nešto.

Apophis kaže:

Nisi jedina. Samo ako ga nisi maliciozno izvrijeđala, nego bila brutalno ISKRENA u čemu je problem?
Ok, kažeš možda nije bilo tvoje mjesto da kažeš neke stvari i to, ali ako si bila iskrena, osoba to nije u stanju prihvatit, zašto bi ti njeno mišljenje poslije i radnje bile iole bitne?
Ja daleko daleko više cijenim ljude koji imaju muda bit iskreni prema meni nego bilo koje druge.

Da, ljudima krhkog ega je lako biti povrijeđen i nije lako oprostiti. Ti si se ispričala, ok, da umiriš svoju savjest i da pokažeš da nisi ne znam, neka oštrokondža. Prihvaćanje isprike iskreno i nije toliko bitno ako misliš ono što si rekla. A misliš.

Da...ja se definitivno jesam osjećala bolje i zaboravila na tu situaciju nakon isprike. Ali on valjda ne želi da zaboravim, čim mi je rekao: Nema šanse da ti oprostim!

Želi da se kajem?? To mi je smiješno.
Žalosno smiješno.

[voorn7]

uff..imam i ja takva dva primjera....

s ovim jednim frendom, vise nisam u nikakvim kontaktima...a s drugim je onak nategnuto..nije ko prije...

prva situacija je bila totalna bzvz, glupa, djetinjasta itd.....frend je ocekivao moju ispriku sto meni ni dan danas ne pada na pamet buduci da je sve bila zezancija koja se provlacila cijelu vecer, od strane cijele ekipe, no on je moj smijeh protumacio kao izrugivanje dok od drugih, na istu temu, nije..buduci da sam s njim vec imala takvih scena, i uvijek se u ime prijateljstva ispricavala i povukla.....sad sam cvrsto ostala kod svog stajalista da se nemam za sto ispricati. on se duri i dalje, presao preko naseg prijateljstva ko da ga nikad nije ni bilo, tako da u principu ne zalim u svezi svoje odluke.

druga situacija je ukljucivala moju ispriku, iako nisam bas u potpunosti shvacala zasto bi ja snosila krivicu a ne osoba koja je direktno profitirala iz te situacije ali...naletila sam na famoznu "decki se drze zajedno".....

ne zalim ni za jednim ni za drugim....cista sam pred sobom i znam koja je bila stvarna intencija....

[Graham]

Apophis kaže:

Nisi jedina. Samo ako ga nisi maliciozno izvrijeđala, nego bila brutalno ISKRENA u čemu je problem?

Problem je jer brutalna iskrenost traži brutalno prihvaćanje tuđe iskrenosti.

"Istina" se ne sipa u lice, to je obično znak nepoštivanja drugih bića oko sebe i produkt nerazmišljanja.

Ne vidim zašto bi se u slučaju isprike nužno očekivalo da druga strana oprosti?
Opet nepoštivanje.


U ovom slučaju nadam se da će autorica naučiti lekciju.

[Apophis]

Graham kaže:

Problem je jer brutalna iskrenost traži brutalno prihvaćanje tuđe iskrenosti.

pa slažem se. Zato i kažem - ako je u pitanju bila iskrenost, čemu ispričavanje? Eventualno bi se mogao ispričat u stilu- jebiga, sorry bio sam cuga, pa sam formirao rečenice malo grublje, jer si me nadrkao sa svojim sranjima, ali basically stojim iza onoga što sam rekao, ako to ne možeš prihvatit, jebiga.

[Sopor]

Graham kaže:

Problem je jer brutalna iskrenost traži brutalno prihvaćanje tuđe iskrenosti.

"Istina" se ne sipa u lice, to je obično znak nepoštivanja drugih bića oko sebe i produkt nerazmišljanja.

Ne vidim zašto bi se u slučaju isprike nužno očekivalo da druga strana oprosti?
Opet nepoštivanje.


U ovom slučaju nadam se da će autorica naučiti lekciju.

Točno!!

I tema je o tebi - jer očito - ti nisi u stanju oprostiti njemu - jer on tebi ne oprašta brutalnost (iskrenu)!!

[cidery]

Apophis kaže:

Nisi jedina. Samo ako ga nisi maliciozno izvrijeđala, nego bila brutalno ISKRENA u čemu je problem?
Ok, kažeš možda nije bilo tvoje mjesto da kažeš neke stvari i to, ali ako si bila iskrena, osoba to nije u stanju prihvatit, zašto bi ti njeno mišljenje poslije i radnje bile iole bitne?
Ja daleko daleko više cijenim ljude koji imaju muda bit iskreni prema meni nego bilo koje druge.

Da, ljudima krhkog ega je lako biti povrijeđen i nije lako oprostiti. Ti si se ispričala, ok, da umiriš svoju savjest i da pokažeš da nisi ne znam, neka oštrokondža. Prihvaćanje isprike iskreno i nije toliko bitno ako misliš ono što si rekla. A misliš.

ispričavanje je znak slabosti...pogotovo ako se ispričam egocentriku i nakon toga se osjećam loše...prepustimo te plemenite geste bajkama...ili se počnimo slagat sa vlastitim mišljenjem

[Štrikalica]

cidery kaže:

ispričavanje je znak slabosti...pogotovo ako se ispričam egocentriku i nakon toga se osjećam loše...prepustimo te plemenite geste bajkama...ili se počnimo slagat sa vlastitim mišljenjem

Kaj tebe sad pere?

Ispričavanje je znak kulture, dobrog odgoja i društvene osjetljivosti..

Druga je priča to kad se treba, a kad se ne treba ispričati. Osobno nemam problem s time da se za neke sitnije stvari ispričam iako smatram da sam u pravu..ako su okolnosti takve da će ta isprika pomoći u smirivanju situacije, a meni neće pasti kruna s glave.

Taman ako se i ispričam u situaciji u kojoj se definitivno nisam morala ispričati, opet mi je to draže nego nerazrješeni odnosi i glupi konflikti.

A onog tko ne prihvati ispriku (naravno, onu koja se odnosi na neke minornije stvari, a ne na "oprosti što sam ti ubio sestru"), pogodila bi nogom. I jesam u nekoliko navrata.

[cidery]

Štrikalica kaže:

Kaj tebe sad pere?

Ispričavanje je znak kulture, dobrog odgoja i društvene osjetljivosti..

Druga je priča to kad se treba, a kad se ne treba ispričati. Osobno nemam problem s time da se za neke sitnije stvari ispričam iako smatram da sam u pravu..ako su okolnosti takve da će ta isprika pomoći u smirivanju situacije, a meni neće pasti kruna s glave.

Taman ako se i ispričam u situaciji u kojoj se definitivno nisam morala ispričati, opet mi je to draže nego nerazrješeni odnosi i glupi konflikti.

A onog tko ne prihvati ispriku (naravno, onu koja se odnosi na neke minornije stvari, a ne na "oprosti što sam ti ubio sestru"), pogodila bi nogom. I jesam u nekoliko navrata.

mene ne pere sad i ponekad...mene pere 24 sata dnevno već jedno 10-ak godina...tvoja lucidnost,inteligencija i obrazovanje uopće nisu upitni...možda malo više društvene osjetljivosti...

[Apophis]

cidery kaže:

ispričavanje je znak slabosti...pogotovo ako se ispričam egocentriku i nakon toga se osjećam loše...prepustimo te plemenite geste bajkama...ili se počnimo slagat sa vlastitim mišljenjem

jasno mi je na što misliš. Ispričavanje je znak slabosti kada se ispričavaš kontra vlastitog iskrenog mišljenja radi "mira u kući". Tu se slažem.

Znaš šta je jedino veći znak slabosti?
Ne biti se u stanju ispričati uopće i nikad, ni kada znaš da nisi u pravu. Onda si pravi egocentrik oko kojeg se svaka veza bez obzira na njenu prirodu urušava, a između ostalim i slabić koji to krije iza velikog "bravada".

[w.stella]

ni ja ti ne bi oprostila
ne razumijem kako si ljudi dopuste da rade i govore svakakve gadarije, i onda misli da ako kazu "oprosti" sve je okej i ko da se nije nista desilo!?
pa daj promisli prije nego sto nekog brutalno izvrijedas i kazes mu stvari koje ocito ne zasluzuje (jer ti je poslje bilo zao sto si rekla i imala si potrebu ispricati se sto znaci da mislis da si pogrijesila i da taj doticni to nije zasluzio)..

preko nekih stvari je tesko prijeci, i potrebno je puno vise od riječi oprosti da se nekom oprosti.

[Zzbunjeni]

ne bi ti ni ja oprostio a ja sam inače baš miroljubiv

a baš to,zašto bi samo 'oprosti' ispravilo sve,prvo izvrijeđaš nekog a uz to još kao da želiš toj drugoj osobi dio odgovornosti pripisat tj. neće kao oprostit jer ima preveliki ego

a mozda je i u cijeloj prici osoba zbilja neki snob koja je zasluzila vrijeđanje

[nitko&ništa]

Brutalna iskrenost je ponekad kudikamo gora stvar od najgore uvrede koju možes smislit.
Drugo, nije samo bitna isprika kojom, jeli, skidaš stvar sa savjesti... već je bitan i način na koji to veliš. Mislim da većina može skužit kad je isprika iskrena ili pak kad je riječ samo o formalnosti.
Zatim, različito doživljamo uvrede, što je za nekog beznačajno za drugog je kraj svijeta... naprosto nismo svi jednako osjetljivi.
No, bit stvari je, kao što je netko gore primjetio, da ti je ego malo dobio po piksi zato što ovaj nije htio prihvatit tvoju skrušenu ispriku ... jebiga, bit će bolje drugi put.

Osobno, lako opraštam, ali malo teže zaboravljam... otkantao sam samo jednu osobu, nije da joj nisam oprostio, ali taj oprost je beznačajna stvar, više radi mene nego radi nje, jer ona više nema mogućnosti povratka u moj svemir.

Tak da jednostavno ima svakakvih situacija i ni sam nisi siguran kak ćeš ragirat, možeš samo laprdat o tome.

[silly_lovefool]

w.stella kaže:

ni ja ti ne bi oprostila
ne razumijem kako si ljudi dopuste da rade i govore svakakve gadarije, i onda misli da ako kazu "oprosti" sve je okej i ko da se nije nista desilo!?
pa daj promisli prije nego sto nekog brutalno izvrijedas i kazes mu stvari koje ocito ne zasluzuje (jer ti je poslje bilo zao sto si rekla i imala si potrebu ispricati se sto znaci da mislis da si pogrijesila i da taj doticni to nije zasluzio)..

preko nekih stvari je tesko prijeci, i potrebno je puno vise od riječi oprosti da se nekom oprosti.

Zašto si dopuštam biti iskrena? Zato jer mi je preko glave isforsiranog, umjetnog, licimjernog, bahatog, arogantnog i "ja sam popio svu pamet svijeta" ponašanja.

Ta osoba je rekla da bi isto meni mogla reći svašta, a nije...je li sad on dostojanstveniji ili samo licimjerni gad koji u očima drugih želi ispast dobrica??
Meni nije problem da mi osoba svašta kaže....ako to ima neki smisao!

Ja sam njemu rekla neke stvari jer sam bila povrijeđena, a to sam i rekla.
Isprika je bitna i nije nikad kasno za nju.

Zzbunjeni kaže:

ne bi ti ni ja oprostio a ja sam inače baš miroljubiv

a baš to,zašto bi samo 'oprosti' ispravilo sve,prvo izvrijeđaš nekog a uz to još kao da želiš toj drugoj osobi dio odgovornosti pripisat tj. neće kao oprostit jer ima preveliki ego

a mozda je i u cijeloj prici osoba zbilja neki snob koja je zasluzila vrijeđanje

Pa već sam ovo objasnila...

Nije stvar u egu trenutno....Nego u tome da je ON pričao mojim frendovima da sam ovakva i onakva. Kako to odjednom? Ja sam već odavno zaboravila na sve.

Nisam očekivala išta ispravitit, nego očistiti savjest!! A vjerujem da ima slučajeva gdje je netko nekome rekao nešto uvredljivo i nije se ispričao.

Formalna ili ne! Moja isprika je bila s dobrom namjerom i iskrena. On se ponijeo bahato i za par minuta sam vidjela kako je zapeo i pao....i pomislila...hej, pa ne trebam sad ja tu vršit svetu dužnost pokajnice cijeli život, kad osobu koja ne zna oprostiti isti moment kazni Bog.

nitko&ništa kaže:

Brutalna iskrenost je ponekad kudikamo gora stvar od najgore uvrede koju možes smislit.
Drugo, nije samo bitna isprika kojom, jeli, skidaš stvar sa savjesti... već je bitan i način na koji to veliš. Mislim da većina može skužit kad je isprika iskrena ili pak kad je riječ samo o formalnosti.
Zatim, različito doživljamo uvrede, što je za nekog beznačajno za drugog je kraj svijeta... naprosto nismo svi jednako osjetljivi.
No, bit stvari je, kao što je netko gore primjetio, da ti je ego malo dobio po piksi zato što ovaj nije htio prihvatit tvoju skrušenu ispriku ... jebiga, bit će bolje drugi put.

Osobno, lako opraštam, ali malo teže zaboravljam... otkantao sam samo jednu osobu, nije da joj nisam oprostio, ali taj oprost je beznačajna stvar, više radi mene nego radi nje, jer ona više nema mogućnosti povratka u moj svemir.

Tak da jednostavno ima svakakvih situacija i ni sam nisi siguran kak ćeš ragirat, možeš samo laprdat o tome.

Da....ovo je bila brutalno iskrena uvreda...sasuta tako u lice da je osoba mogla....ili uzvratitit ili ignorirati. On se pjenio, ali nije uzvratio....i čini mi se da ga gnjev prema meni još drži.






Meni nije bitno da mi oprosti jer sam se ispričala. To sam navela da bi shvatili ponašanje, tako se zove tema i sve....ali ŠTO SE NALAZI U UMU TIH LJUDI?


Ovi gore su mi rekli, ja ti ne bih oprostila, preko uvrede se teško prelazi, znamo kad je isprika iskrena....To je sve u redu, ali ne daje odgovor na moje pitanje.


A kako je to ne oprostiti?? PA on mora živjeti sam sa sobom svaki dan. Njega to još drži, a od toga ima ohoho mjeseci.


Svi ljudi koji su bili prisutni u tom trenutku mi nisu ništa zamjerili....na takvom ponašanju jer su shvatili zašto sam sve to rekla. Jedino me jedna ženska gleda ispod oka....NE VOLI ME!

Kakvi su oni koji ne mogu oprostiti???
Je li ponos uvijek tako bitan, i sprječavanje da dopre do tebe neki dublji osjećaj?


Nije sad stvar u mom primjeru, nego kako vi gledate na takve ljude i jeste li kad tako postupili i ZBOG ČEGA??? Ponosa, ta vam osoba nije nikad bila draga ili ste prekompetitiivni u životu i ne volite ljude koji kritiziraju???

Zašto je nekima i dalje najljepši zvuk zvuk ulizivanja?
Kakvi su TO ljudi??

[Zzbunjeni]

ti se meni cinis ovak malo nervozna
kažu da čaj od kamilice ujutro umirujuće za živce djeluje


a cekaj sta ti oces tocno,zas ti je bitno da on prihvati ispriku,da moš mirno spavat?jel o tom cijela prica?...sta nikad nisi vidjela da se neki ljude
ne podnose

cuo sam da se ljudi posvadjaju i vise nikad ne pricaju a ti se cudis sto ti ispriku ne prihvati

[Štrikalica]

w.stella kaže:

ni ja ti ne bi oprostila
ne razumijem kako si ljudi dopuste da rade i govore svakakve gadarije, i onda misli da ako kazu "oprosti" sve je okej i ko da se nije nista desilo!?
pa daj promisli prije nego sto nekog brutalno izvrijedas i kazes mu stvari koje ocito ne zasluzuje (jer ti je poslje bilo zao sto si rekla i imala si potrebu ispricati se sto znaci da mislis da si pogrijesila i da taj doticni to nije zasluzio)..

preko nekih stvari je tesko prijeci, i potrebno je puno vise od riječi oprosti da se nekom oprosti.

Zzbunjeni kaže:

ne bi ti ni ja oprostio a ja sam inače baš miroljubiv

a baš to,zašto bi samo 'oprosti' ispravilo sve,prvo izvrijeđaš nekog a uz to još kao da želiš toj drugoj osobi dio odgovornosti pripisat tj. neće kao oprostit jer ima preveliki ego

a mozda je i u cijeloj prici osoba zbilja neki snob koja je zasluzila vrijeđanje

a jeste neki nježni cvjetići..

totalno mi je suludo da netko ne prihvati iskrenu ispriku za najobičniji verbalni sukob.. što biste tek učinili da vam je ta osoba nešto ukrala, nekog ubila, nanjela vam neko konkretno zlo, a ne samo u facu stresla što vas ide ili ne ide..

[Omaha]

Ono što pijan govori, trijezan misli. To je istina.
Pouka - nemoj piti ili budi iskrena i to se ne može dogoditi.
Ja sam na tvojoj strani, s tom razlikom da sam ja uvijek i sa svakim otvorena i ne može mi se dogoditi da mi u alkoholu nešto omakne. Da bi toj osobi bilo manje bolno to što je čula od tebe, možda si trebala reći to isto u nekoj normalnoj konverzaciji. Ovako se stječe drugačiji dojam. Mada je rezultat isti, rekla si istinu. Ili svoje mišljenje, koje toj osobi može biti važno i ne mora. Iz tog razloga ne razumijem zšto se ljudi vrijeđaju kada umjesto hvalospjeva čuju i onu drugu stranu.

Kad bi svi bili iskreni i otvoreni, tj. pošteni, manje bi zla bilo.
Većina ne može podnijeti istinu, upravo zbog samoveličine.
Danas se diplomacija, tj. govor u rukavicama veliča do nebesa. A iza leđa....znamo šta se dogodi.
Da se razumijemo, nije potrebno vrijeđati ljude. Ali je pomalo tužno gledati mnoge kako žive u uvjerenju da su direktori svemira.