Miljenko Jergović, budući nobelovac ili precijenjeni skriboman?

[leone.sb]

šta si ti sad rekao? ne da mi se s tobom. vi desničari po onome što pričate i ispisujete sličite kao jaje jajetu. iste floskule, iste rečenice, isti izbor riječ i sintagmi. predosadno.

objavio je prije koji tjedan odličan članak o četničkom zločinu u rami. vrlo zanimljiv slučaj, dalo bi se od priče napisati dobar roman ili film.

[Lucky Jim]

Neću o forumskim ljevičarima.

Da, pročitao sam taj njegov članak o četničkom zločinu u Rami. Jedan od mnogih – ne znam što ti je bilo toliko zanimljivo u vezi s njim (banalnost zla…). Mogao si malo elaborirati. Znam da se istim zločinom bavio i mlađi Goldstein…

Jasno je da EPH kružok preferira drugu nad prvom Jugoslavijom, ali, nije baš poznat po pisanju o zločinima nad Hrvatima. Vjerojatno si ovaj članak i izvukao onako, malo trijumfalistički („vidite kako su za njih svi zločini - zločini ..." ).

Meni je zanimljiviji njegov veliki serijal o sarajevskom atentatu.

Zanimljivo mi je bilo kako jedna tako osjetljiva dušica romantizira i simpatizira terorizam. (Slično kao i s njegovim slovenskim rođacima, precima, koji su bili članovi TIGRE i „malo bacali bombe i pucali iz pištolja…“). Oh, kako bi te face postale nasilnici i mračnjaci, kako bi se tankoćutno suosjećalo s pobijenim nedužnim ženama i djecom u tim bezumnim aktima, da se radilo o ideološkim protivnicima…. Kako bi se secirao taj bolesni nacionalni supstrat koji od mladih ljudi stvara ubojice i teroriste....

O ubojicama Ferdinanda i njegove žene Sofije veli:

„vjerovali su u to da je pogubna, loša i primitivna svaka vjerska i nacionalna mržnja, vjerovali su, i to su propovijedali, da je Hrvat Srbinu brat.“

Hm, a jesu li ti mladi srpski poete vjerovali da su i Austrijanac i Srbin brat? Jesu li vjerovali da u Sofiji ubijaju svoju sestru??? Kako se Jerga tog pitanja nije sjetio???

S kakvom je samo slašću u jednom od kasnijih nastavaka istog serijala opisivao jednu scenu….

Naime, na nesretnog Ferdinanda je pripremao atentat i jedan Hrvat iz Žrnovnice (valjda je Hrvat, ako je odatle…), ali je ubojstvo spriječio neki lik, prijavivši ga. Tog Žrnovničanina ipak nije dopala nikakva tragedija, preživio je rat i uslijedio je njegov susret s tim likom koji ga je prijavio. Taj se susret dogadio za kraljevine SHS, kad je Žrnovničanin vjerojatno uživao u slavi statusa zaslužnog jugoslavenskog prvoborca, a Princip slavljen valjda kao Napoleon 1804….

Onda slijedi jedna zanimljiva Jergovićeva opaska: taj koji je spasio Žrnovničanina od postajanja ubojicom, (zamislite!), i koji je bio neki književnik i danas se spominje u nekom hrvatskom književnom leksikonu, a ovaj nesuđeni ubojica (zamislite samo!) se ne spominje. To mu je jedan od najjasnijih dokaza jednosti hrvatskog većinskog duha i leksikografije.

Ta mi njegova opaska govori i o tome kako Jergović zamišlja principe po kojima treba pisati književnu povijest.

Očito bi savjestan autor prvo trebao vidjeti kakvi su bili politički nazori određenog pisca, i, vodeći računa o mentalnom i moralnom zdravlju nacije (pogotovu mentalno i moralno sumnjivim nacijama, kao što je hrvatska), izbrisati i zatrti spomen svih koji ne vjeruju da su Hrvat i Srbin braća, a da je Sofija zaslužila "kuršum u glavu"....

Žao mi je, ali nisam našao taj nastavak on-line, pa nemam link…

[Gugenheim]

Lucky Jim kaže:

...
Zato je naš Jerga u ovom slučaju neobično blag... Prema vjerniku rektoru i prema onom koji ne nalazi ništa vrijedno u Knjizi.

"Čitanje" Jergovićeve podrške Borasu može biti i takvo, možeš to pripisivati i "jugoslavenstvu" i "antirimokatoličanstvu".

Ja bih, kao prilog razmišljanju, dodao i dva druga moguća motiva:

1. Boras kao izabrani rektor.
Kako i zašto je Boras izabran? Je li izabran od strane ovih li onih? Kome odgovara Boras? Čuo sam teorije da je Boras izabran kao "slabi kandidat", kompromis između nekih jakih grupacija. Čuo sam teoriju o "slabom kandidatu" uz koje će dekani raditi što hoće. Vrlo zanimljivom mi se čini teza da se sprema konačno cijepanje zagrebačkog sveučilišta, s čitavim nizom raznih interesa. Ne zaboravimo: Jergović piše u Jutanjem, a Jutarnji već godinama iz tjedna u tjedan vodi javni rat protiv javnih sveučilišta, a usput, vlasnik Jutarnjeg gura svoje i još par privatnih fakulteta... Tko zna čemu služi izbor Borasa za rektora, i kamo sve to vodi... Možda će se "prirodnjake" pustiti da "odu što pre", a onda privatnici dokrajčiti društveni dio sveučilišta..?

2. Jergovićevo apriorno stajanje na stranu "Bosanca u Zagrebu"
Ova teorija je ovdje malo nategnuta, ali i i nju treba spomenuti. Boras jest rođen u Zagrebu, ali su mu roditelji doseljenici (tata iz Hercegovine). Jergovićeva mržnja prema svemu zagrebačkome, posebno prema ljudima koji se zovu "štef vugec" ili "jura haznhofer", vrlo često može se rezati nožem. Možda, barem podsvijesno, čovjek "bosanskih korijena", s prezimenom koje nije kajkavsko niti njemačko, Jergoviću sad izgleda kao "dobri Bosanac razapet u groznom Zagrebu"...

Nego...

Jergovićev višetjedni "feljton" u kojem glorificira Gavrila Principa, prava je "bomba" po svojim suludim idejama, očajnoj kompoziciji i anti-stilu pisanja. Kako objašnjavaš odsustvo bilo kakve reakcije i kritike? Time što nitko više Jergovićeva bulažnjenja niti ne čita? Ili time što nitko ozbiljan nema potrebe kritizirati nešto što je tako vidljivo loše?

[10 000]

Ima li itko ideju koliko on zarađuje na godišnjoj razini, samo od knjiga? Pročitao sam da mu EPH plaća enormne cifre na mjesečnoj razini.

[Lucky Jim]

Gugenheim kaže:

Nego...

Jergovićev višetjedni "feljton" u kojem glorificira Gavrila Principa, prava je "bomba" po svojim suludim idejama, očajnoj kompoziciji i anti-stilu pisanja. Kako objašnjavaš odsustvo bilo kakve reakcije i kritike? Time što nitko više Jergovićeva bulažnjenja niti ne čita? Ili time što nitko ozbiljan nema potrebe kritizirati nešto što je tako vidljivo loše?

Ja bih rekao da nema gdje.

Mislim da je odsustvo reakcije i kritike posljedica činjenice da u Hrvatskoj vlada unipolarni sustav, kad je u pitanju ideološko-kulturna politika.

EPH sa svojim timom pisaca (Dežulović, Jergović, Jurica Pavičić, Ante Tomić…), kazališnih i općenito kulturnih kritičara (likovna umjetnost, glazba, arhitektura..), urednika i vlasnika medija i njihovih financijera, predstavlja dobro organiziranu infrastrukturu za sustavnu propagandu „lijevog“ pogleda na svijet.

U biti se radi o weltanschaungu intelektualaca koji su nostalgični prema sistemu socijalističke Jugoslavije (bilo bi zanimljivo elaborirati tu intelektualnu poziciju...) i, još više su odlučni da sve iz devedesetih (stjecanje neovisnosti Hrvatske) trajno oslikaju u povijesti kao mrak i krivi korak.

EPH (u biti, najvažnije - Jutarnji) svoju hard-core ideologiju vrlo uspješno miksa s raznim sadržajima, od članaka i dodatak o „celebrityjima“, „fashionu“ i „lifestyleu“, preko članaka-doskočica u kojima je u vrlo ljepljivu smjesu smiksan dalmatinski smisao za humor i „lijevi“ pogled, preko feljtonističkih i kulturnjačkih članaka u kojima se uvijek veličaju kulturnjački artefakti (slike, skulpture, filmovi, glazba, arhitektura, knjige) svjetskih i domaćih autora s lijevim pogledom na svijet, pa sve do sadržaja koji su čisto ideološki.

Ma koliko EPH sustavno plašio ljude s „aveti hrvatskog fašizma“, činjenica je da kod nas ne postoji niti jedan medij koji bi imao desni (ili „desni“) program sličnog profila.

[leone.sb]

Lucky Jim kaže:

Ma koliko EPH sustavno plašio ljude s „aveti hrvatskog fašizma“, činjenica je da kod nas ne postoji niti jedan medij koji bi imao desni (ili „desni“) program sličnog profila.

pa to nešto govori, zar ne?

osim nine raspudića ne znam nijednog "desnog" komentatora vrijednog spomena.
nije naprosto lako suvislo i zanimljivo pisati o floskulama na kojima počiva desnica. kako npr. pričati o uzvišenosti domoljublja u zemlji u kojoj je preko 400 tisuća nezaposlenih i kako da to ne djeluje deplasirano i neukusno?

usput, važna napomena. kad se priča o desnici i ljevici obično se misli na onu idejno-svjetonazorsku razinu koja se tiče odnosa prema homoseksualcima, 2. svjetskom ratu, pravima manjina i sličnim stvarima s ruba aktualne ekonomsko-političke dinamike. zapravo je to otprilike sve što razlikuje jednog ovdašnjeg "desničara" i "ljevičara", čast iznimkama.

i jedni i drugi su međutim vrlo slični kad je riječ o nekim za naše živote daleko bitnijim stvarima kao što su npr. radnička prava, odnos prema državnoj administraciji (u kojoj podjednako parazitiraju i lijevi i desni, u kojoj podjednako kadrovira i hdz i sdp) i sl. tu nema neke razlike, eventualno se brblja o nekm stvarima, lijepe se članci po fejsu, ali se tu malo što ili nimalo ne mijenja.

dio desne populacije također je relativno neupućen u doduše složeno stanje na medijsko-političkoj pozornici. to se vidi u već mitskoj priči o "jutarnjem" kao nekakvom poligonu neojugoslavenstva. jebote pas, ako nešto čitam to je taj list. recimo davor butković je čovjek koji ne da je naklon jugoslaviji ili nekog sličnoj balkanskoj asocijaciji, nego sam kod njega čitao najžešće osude bilo kakve takve ideje. desničari to dakako ne znaju jer "jutarnji" ne čitaju ili čitaju površno, a neko im je prišapnuo da se "jutarnji" zalaže za obnovu jugoslavije. znači, trabunja se bezveze, a tu je tzv. desnica nenadmašna.

ponovimo još jednom. "jutarnji list" i eph općenito je medijska kuća koja uglavnom propagira interese krupnog kapitala, piše uglavnom negativno prema državnom birokratskom aparatu kao zaostavštini, pazi sad ovo druže desničarski, socijalizma i općenito protiv bilo kakvog miješanja države u tržište, dakle liberalizam. a lijeva orijentacija je tek logičan izbor. i naravno, eph se spreman prikloniti bilo kojoj opciji koja će joj, lupam sad, otpisati dio višemilijunskog duga.
i što bi liberali trebali zagovarati, ratne zločince ili neke provincijske tete ugodinama koje su u menopauzi otkrile krista i poriv za političkom karijerom pa se sad bore protiv homoseksualaca i aboridžina (ili srba, ne znam, ne pratim toliko)?

mislim super ste mi vi desničari, lijepo se izražavate, vidim i revno koristite i hrvatski pravopis koji je besprijekoran, ali mi se čini da ne vidite niti kontate stvari van svoje avlije. i kao i osrednji ljevičari, vaši pandani, najviše se ložite na u suštini besprizorno nevažne teme za široke mase, kao što je glagoljica (ili ćirilica, tako nešto) ili krbavska bitka (ili bitka na lijevča polju, ne znam jer više nisam u školi pa ne idem na satove povijesti).

i dok se tako ljevica i desnica bave aktualnostima iz vremena naših pradjedova, treća strana, banke i krupni kapital lagano ulaze i preuzimaju sve bitne elemente države i društva (ekonomiju, medije, političare) i diktiraju našu i vašu stvarnost.

[Lucky Jim]

leone.sb kaže:

pa to nešto govori, zar ne?

osim nine raspudića ne znam nijednog "desnog" komentatora vrijednog spomena.

Jednostavno mi se ne da trošiti vrijeme na rasprave tipa "desničari su glupi, pa ne mogu proizvesti intelektualce takvog kalibra kao što su Tomić, Butković etc etc.)"

Denis Kuljiš se , u vrijeme kad je bio EPH-ova perjanica, hvalio da je jednom sazvao sve svoje novinare i rekao im da u toj redakciji vrijedi jedno pravilo: Nitko ne smije napisati ni jednu jedinu pozitivnu rečenicu o Franji Tuđmanu.

Ono što ja želim reći je da pažljivi čitatelj može vidjeti jedan vrlo jasan koncept Yutarnjeg, postavljen odozgo, na sličan način kako ga je u svojoj redakciji postavio Kuljiš.

Večernji, recimo, ima po kojeg novinara koji se pozitivno odnosi prema onom protiv čega je Yutarnji monolitno, ali je očito da ne postoji "koncept postavljen odozgo". Večernji, recimo, obiluje otrovnim antiklerikalnim tekstovima, bio je agresivno protiv referenduma (koji je proglašen homofobnim) etc etc.
Konzervativnoj misli u Hrvatskoj ne nedostaje autora - nedostaje im medij s "konceptom postavljenim odozgo".

leone.sb kaže:

nije naprosto lako suvislo i zanimljivo pisati o floskulama na kojima počiva desnica. kako npr. pričati o uzvišenosti domoljublja u zemlji u kojoj je preko 400 tisuća nezaposlenih i kako da to ne djeluje deplasirano i neukusno?

Lako je na isti način i "lijeve" ideje vulgarizirati, pa ne bih ni o tome...
Ne vidim kako si došao do tog zaključka da patriotizmu nema mjesta kad je u zemlji teška situacija. To je upravo situacija kad je potreban. To što su neki lopovi glumili tu ideju, samoj ideji ne može ništa.

leone.sb kaže:

usput, važna napomena. kad se priča o desnici i ljevici obično se misli na onu idejno-svjetonazorsku razinu koja se tiče odnosa prema homoseksualcima, 2. svjetskom ratu, pravima manjina i sličnim stvarima s ruba aktualne ekonomsko-političke dinamike. zapravo je to otprilike sve što razlikuje jednog ovdašnjeg "desničara" i "ljevičara", čast iznimkama.

i jedni i drugi su međutim vrlo slični kad je riječ o nekim za naše živote daleko bitnijim stvarima kao što su npr. radnička prava, odnos prema državnoj administraciji (u kojoj podjednako parazitiraju i lijevi i desni, u kojoj podjednako kadrovira i hdz i sdp) i sl. tu nema neke razlike, eventualno se brblja o nekm stvarima, lijepe se članci po fejsu, ali se tu malo što ili nimalo ne mijenja.

dio desne populacije također je relativno neupućen u doduše složeno stanje na medijsko-političkoj pozornici. to se vidi u već mitskoj priči o "jutarnjem" kao nekakvom poligonu neojugoslavenstva. jebote pas, ako nešto čitam to je taj list. recimo davor butković je čovjek koji ne da je naklon jugoslaviji ili nekog sličnoj balkanskoj asocijaciji, nego sam kod njega čitao najžešće osude bilo kakve takve ideje. desničari to dakako ne znaju jer "jutarnji" ne čitaju ili čitaju površno, a neko im je prišapnuo da se "jutarnji" zalaže za obnovu jugoslavije. znači, trabunja se bezveze, a tu je tzv. desnica nenadmašna.

ponovimo još jednom. "jutarnji list" i eph općenito je medijska kuća koja uglavnom propagira interese krupnog kapitala, piše uglavnom negativno prema državnom birokratskom aparatu kao zaostavštini, pazi sad ovo druže desničarski, socijalizma i općenito protiv bilo kakvog miješanja države u tržište, dakle liberalizam. a lijeva orijentacija je tek logičan izbor. i naravno, eph se spreman prikloniti bilo kojoj opciji koja će joj, lupam sad, otpisati dio višemilijunskog duga.
i što bi liberali trebali zagovarati, ratne zločince ili neke provincijske tete ugodinama koje su u menopauzi otkrile krista i poriv za političkom karijerom pa se sad bore protiv homoseksualaca i aboridžina (ili srba, ne znam, ne pratim toliko)?

mislim super ste mi vi desničari, lijepo se izražavate, vidim i revno koristite i hrvatski pravopis koji je besprijekoran, ali mi se čini da ne vidite niti kontate stvari van svoje avlije. i kao i osrednji ljevičari, vaši pandani, najviše se ložite na u suštini besprizorno nevažne teme za široke mase, kao što je glagoljica (ili ćirilica, tako nešto) ili krbavska bitka (ili bitka na lijevča polju, ne znam jer više nisam u školi pa ne idem na satove povijesti).

i dok se tako ljevica i desnica bave aktualnostima iz vremena naših pradjedova, treća strana, banke i krupni kapital lagano ulaze i preuzimaju sve bitne elemente države i društva (ekonomiju, medije, političare) i diktiraju našu i vašu stvarnost.

Već sam napisao da bi bilo zanimljivo elaborirati intelektualnu poziciju Yutarnjeg.
Ti si ili površno prišao ovoj raspravi ili namjerno ideš na "straw man argument".

Ja ne tvrdim da bi EPH ekipa htjela u ovom trenutku uvesti socijalizam u Hrvatsku i obnoviti "samoupravnu" Jugoslaviju. Njihovo romantiziranje Jugoslavije i ocrnjivanje devedesetih ima drugu logiku i razloge i složeno je:

1) Ekipa koja je bila u strukturama moći u bivšem sustavu se dobrim dijelom vrlo uspješno prestrojila u neoliberalni koncept. Oni predstavljaju jedan povezani blok ljudi u Hrvatskoj koji imaju novac i moć i romantiziranjem Jugoslavije zajednički brane svoju "bolju prošlost" i jedni druge.

Njihovo ocrnjivanje devedesetih je, s druge strane, oblik borbe protiv drugog bloka ljudi u kojem ima onih koji danas u Hrvatskoj imaju novac - onih koji su u bivšoj Jugoslaviji bili ugnjeteni ili uopće nisu živjeli ovdje.

2) Tu ima i ljudi koji su čisto nostalgični jer su oni ili ljudi iz njihovog miljea samo solidno živjeli u Jugoslaviji, a tranzicija i globalizacija su uništili tu "idilu".

Ti ljudi su često uvjereni da je uzrok svih njihovih problema nekakva mitska "pljačka i uništavanje" i nemaju pojma, recimo, što je "rust belt" u Americi.
Oni vjeruju da bi se svaka "trikotaža" u Hrvatskoj održala da nije bilo "krađe"...

Tog sloja ima i u Yutarnjem, ali je još bitnije zastupljen u njihovoj publici.

3) Treća komponenta zbog koje ja taj list pišem kao Yutarnji se tiče židovske zajednice u Hrvatskoj, preciznije, grupe oko Goldsteinovih, koja je vrlo bliska ovom listu.

Temeljne vrijednosti koje ona beskompromisno brani su:
a) romantiziranje Tita i njegovog pokreta, bez obzira na totalitarnost i žrtve;
b) obnova i jačanje srpsko-hrvatskih veza, pa i po cijenu zatvaranja očiju pred velikosrpstvom i otvorenim četništvom koje je potpuno zagospodarilo srpskom političkom scenom.

Ova treća komponenta je glavni faktor koji sada usmjerava Jergovićevu magnetsku iglu.
Slavko Goldstein je, kao vrhunaravno opravdanje podržavanja Sanadera dok je bio na vlasti, naveo njegovo (Sanaderovo) čestitanje pravoslavnog Božića s "Hristos se rodi".
Nije čudno onda što Jergović o ubojicama "sestre" Sofije i "brata" Ferdinanda piše ovako:

"Pripadnici Mlade Bosne, sarajevski gimnazijalci i idealisti, pobunjenici i revolucionari, najbolji su dio jednoga naraštaja. Ono u što su oni vjerovali bilo je duboko ispravno. Vjerovali su, recimo, u to da bi narodi u Bosni i u svim južnoslavenskim zemljama trebali sami odlučivati o svojoj sudbini, ali što je važnije, vjerovali su u to da je pogubna, loša i primitivna svaka vjerska i nacionalna mržnja, vjerovali su, i to su propovijedali, da je Hrvat Srbinu brat"

[Gugenheim]

Lucky Jim kaže:

Ja ne tvrdim da bi EPH ekipa htjela u ovom trenutku uvesti socijalizam u Hrvatsku i obnoviti "samoupravnu" Jugoslaviju. Njihovo romantiziranje Jugoslavije i ocrnjivanje devedesetih ima drugu logiku i razloge i složeno je:

"Romantiziranje Jugoslavije" zapravo nije karakteristika Jutarnjeg i EPH općenito. Njihovi neoliberalni pamfleti idu upravo suprotno onome što bi od "romantizirane Jugoslavije" danas čitateljima moglo biti zanimljivo - protiv su sigurnih radnih mjesta, besplatnog školstva i zdravstva... Tek se tu i tamo, kao antipod snažnom ekonomskom antijugoslavenstvu, pojavi poneki članak na efemernu temu (npr. umjetnost) koji s nostalgijom priča o Jugoslaviji. Dakle, s te strane nisi u pravu.

Posebna priča jesu "povijesne teme". One zapravo nisu nikakav vrijednosni stav vlanika ili redakcije, već stanadardan dio neoliberalne propagande. Princip je jednostavan: zamagljuj stvarnost pričama o ustašama i partizanima i javnost neće imati pojma što ekonomski predatori za to vrijeme rade u društvu. Dok 7 dana eksploatoiraš temu ćirilice, Vukovara, Jasenovca ili Bleiburga, 7 tvrtki otpusti 200 radnika, donese se 10 predatorskih zakona u tišini, oprosti se 10 višemilijunskih poreznih dugova kapitalistima, prepusti se 10 atraktivnih zemljišta kapitalistima... Uz to, nitko se niti ne sjeti što bi pravi domoljubi danas trebali raditi - boriti se protiv neoliberalizma. Boriti se protiv stranih banaka, stranih telekoma, prepuštanja hrvatskih resursa strancima, propagirati proizvodnju i kupovinu domaće hrane i sl. Umjesto toga, glasilo kapitalista Jutarnji (i EPH u cjelini) preko Jergovića, Dežulovića i sličnih uporno u javnost guraju ustaško-komunističke ratove iz prošlog stoljeća, tako da se nitko niti ne sjeti što se događa danas...

Dok nam se javni zdrastveni sustav namjerno urušava, da bi na njegovo mjesto zasjeo privatni kapital i stvorio sistem samo za bogate, Jergović pište plahte tekstova o 1. svjetskom ratu, ratu od prije 100 godina. Plaćen je da piše o 1. svjetskom ratu, a ne o zdravstvu. On će se, sa novcem koji dobiva, moći liječiti gdje god hoće. A svi mi, mala raja, mali Hrvati, Srbi, Jevreji, Romi, Rusini, Čerkezi, Polurumunji-polumađari..., za razliku od superbogataša Jergovića, nećemo moći plaćati troškove privatnog zdravstva koje snažno promiče Jergovićev novinski list.

[Lucky Jim]

Gugenheim kaže:

"Romantiziranje Jugoslavije" zapravo nije karakteristika Jutarnjeg i EPH općenito. Njihovi neoliberalni pamfleti idu upravo suprotno onome što bi od "romantizirane Jugoslavije" danas čitateljima moglo biti zanimljivo - protiv su sigurnih radnih mjesta, besplatnog školstva i zdravstva... Tek se tu i tamo, kao antipod snažnom ekonomskom antijugoslavenstvu, pojavi poneki članak na efemernu temu (npr. umjetnost) koji s nostalgijom priča o Jugoslaviji. Dakle, s te strane nisi u pravu.

Ovdje izgleda nitko ne čita, samo piše.

Dakle, još jednom:

Yutarnji NE propagira ideju da se u Hrvatsku vrati ekonomski sustav "samoupravne" Jugoslavije. Čak ni kada piše o najvećem rastu BDP-a u svijetu (u Jugoslaviji 50-ih) ili kad piše da "Tito" za 35 godina izgradio koliko je Tuđman za 5 godina uništio...

Jugoslaviju se romantizira ne radi oponiranja sadašnjem ekonomskom sustavu (jer u njemu izvrsno profitiraju razne sastavnice onih koji kreiraju Yutarnji), nego iz razloga i od strane sastavnica koje sam već opisao u svom prethodnom postu.

Iz ekonomskih razloga se te teme guraju u prvi plan jer se tako mobilizira i osigurava podrška i izborna baza one neoliberalne skupine koja je bila u strukturama moći u Jugoslaviji. No, te teme (holokaust, ustaštvo etc...) su prominentne i iz drugih razloga (sastavnica 3 iz prethodnog posta).

Gugenheim kaže:

Princip je jednostavan: zamagljuj stvarnost pričama o ustašama i partizanima i javnost neće imati pojma što ekonomski predatori za to vrijeme rade u društvu. Dok 7 dana eksploatoiraš temu ćirilice, Vukovara, Jasenovca ili Bleiburga, 7 tvrtki otpusti 200 radnika, donese se 10 predatorskih zakona u tišini, oprosti se 10 višemilijunskih poreznih dugova kapitalistima, prepusti se 10 atraktivnih zemljišta kapitalistima... Uz to, nitko se niti ne sjeti što bi pravi domoljubi danas trebali raditi - boriti se protiv neoliberalizma. Boriti se protiv stranih banaka, stranih telekoma, prepuštanja hrvatskih resursa strancima, propagirati proizvodnju i kupovinu domaće hrane i sl. Umjesto toga, glasilo kapitalista Jutarnji (i EPH u cjelini) preko Jergovića, Dežulovića i sličnih uporno u javnost guraju ustaško-komunističke ratove iz prošlog stoljeća, tako da se nitko niti ne sjeti što se događa danas...

Ne bih se složio da su ideološke i "ideološke" teme u Yutarnjem isključivo u funkciji dimne zavjese i opijuma za mase za makinacije koje provode neoliberali.
Ideološke teme su konstanta Yutarnjeg , iste su bile i za HDZ-ove vlasti.

[Gugenheim]

Lucky Jim kaže:

Ne bih se složio da su ideološke i "ideološke" teme u Yutarnjem isključivo u funkciji dimne zavjese i opijuma za mase za makinacije koje provode neoliberali.
Ideološke teme su konstanta Yutarnjeg , iste su bile i za HDZ-ove vlasti.

Neoliberalno pamfletiranje Jutarnjeg traje od početaka 2000-tih. Za vrijeme Račanove, Sanaderove, Kosoričine i Milanovićeve vlade. Konstanta je svakodnevno pljuvanje javnog i državnog i svakodnevno promicanje kapitalizma i privatnog. Dimnoj zavjesi služi tih par "novinara" i "kolumnista" koji su plaćeni da ne pišu o važnim temama, već da pišu o prošlosti. Da to gazdama nije korisno, ne bi tako dugo plaćali tih nekoliko osoba za takvu vrstu tekstova.

A kad se na to nalijepi npr Goldstein, onda je to otprilike zato što su pomno odabrane tzv "lijeve" i tzv "desne" ekonomske elite (obje neoliberalne) u javnosti stvorile dojam da s desnica i ljevica bore oko istih tema kao u 2. svjetskom ratu. Nacije, vjere, ustaše, partizani, UDBA, komunisti i sl. Pa se onda npr Goldstein nalijepi na Jutarnji s idejom "bolje sa udrugom poslodavaca nego sa ustašama"... Jutarnji je otprilke stvorio taj dojam, da ne postoji ništa drugo osim dvije grupe građana - kapitalisti i ustaše...

[Lucky Jim]

Gugenheim kaže:

Jergovićev višetjedni "feljton" u kojem glorificira Gavrila Principa, prava je "bomba" po svojim suludim idejama, očajnoj kompoziciji i anti-stilu pisanja.

Zanimljiv je Jergovićev odnos prema temi sarajevskog atentata.

U uvodu feljtona je, naravno, iskoristio i ovu priliku da popljuje hrvatsku kulturnu i cjelokupnu javnost što ne obiljevažava ovu prevažnu 100-godišnjicu slavnog srpskog Vidovdana. Iako i sam piše da je izvjesno da bi do „Velikog rata“ došlo i bez atentata…

A kasnije u tekstu piše da se koleba hoće li od ove teme i feljtona napraviti nešto veće – neki roman, vjerojatno – ili će sve ostati na efemernoj dnevno-novinskoj formi.

Njegov ambivalentni odnos prema temi govori puno toga.

Baviti se njome mu je atraktivno iz više razloga. On se vidi kao Veliki pisac, onaj koji daje smisao „istoriji“ i oslikava „ove naše prostore“ u maniri njegovog slavnog duhovnog oca, pripadnika Mlade Bosne, kraljevog diplomata, masona i nobelovca, Andrića.

Pisati o sarajevskom atentatu se uklapa u program miljea njegovih pokrovitelja, koji mu trebaju pomoći uzdići se na elizejske poljane vječne književničke svjetske slave.

Mlada Bosna je pokret za Jugoslaviju, a neki od njenih pripadnika su kasnije postali i komunisti i borci za drugu Jugoslaviju. Obilježavanje ovog događaju u „Beogradu, Zagrebu, Sarajevu“ bi mogao biti povod za novo zajedničko okupljanje …

No, mislim da oklijeva zato što ispunjavanje ove domaće zadaće toliko očito izaziva da se napiše djelo koje bi pokroviteljima dalo nešto upravo suprotno od onog što oni žele.

Gavrilo Princip, naš mladi „poeta“ i navodni ljubitelj Whitmana, je u biti tinejdžer koji nikako nije uspijevao završiti srednju školu u Bosni, pa su ga rođaci financirali da proba u Beogradu. No, očito mu škola „nije baš išla“, pa je spavao po tržnicama i sanjao neki lakši način da napravi nešto „veliko“.

Recimo da ubije nekoga iz kraljevskih krugova.

Bombe, pištolje i ampule s otrovom mu je dao Dragutin Dimitrijević Apis - šef obavještajnog odjeljenja Ratnog ministarstva i generalštabni pukovnik vojske Kraljevine Srbije, osnivač tajne organizacije Ujedinjenje ili smrt. Sudjelovao je u uroti u kojoj je bacanjem ljudi kroz prozor svrgnuta dinastija Obrenovića (koja je, za razliku od Karađorđevića, bila pro-zapadno orijentirana) i u kojoj je ubijena vjerojatno najnačitanija kraljica koju su „ovi naši krajevi imali“ – Draga Mašin.

Jergović vjerojatno i sam osjeća koliko šuplje djeluje umanjivanje važnost te mračne osobe, podvodača maloljetnih klinaca, u ovom događaju.
Naime, otpisivati one koji govore o Apisu, "princu i arhetipu svih srpskih zavjerenika", kao luckaste "teoretičare zavjera i domaće paranoike" se može u jednom subotnjem broju yutarnjeg, ali bi za roman, pa čak i po Jergovićevim kriterijima, bilo pomalo, paaa... neuvjerljivo .

Ne može se napisati roman o sarajevskom atentatu, a da kod iole zrelog čitatelja ne izazove niz asocijacija i tokova misli koje su za Jergovićev milje neugodne i nepoželjne. Sam početak „borbe za Jugoslaviju“ predstavlja instrumentalizaciju naivnih iza koje stoji mračna nacionalistička i velikosrpska ideja.

Nekako bi trebalo taj demon nacionalizma, tajnih zavjera, velikodržavnih ideja i ideologija kojim se cijelo 20. stoljeće truju duše naivnih i koje su ga učinile toliko krvavim prikazati kao nešto plameno pozitivno, a to se čak i Jergoviću vjerojatno čini neskladnim.

Tako se neodoljivo nameće ideja da je to Apisovo „Ujedinjenje ili smrt“ cijelo vrijeme živjelo sakriveno iza ideje Jugoslavije, izronilo iz JNA (zanimljivo, u obliku Pokreta za Jugoslaviju) 1991. i učinilo krvavim i kraj prošlog stoljeća u Bosni i Hrvatskoj.

Pri kraju feljtona se Jergović hvata u koštac s tim i piše jednu tiradu u kojoj se Apisa pravovjerno stavlja u ravnotežu s hrvatskim nacionalistima i u nevjerojatnoj akrobaciji konstatira da je on predstavnik nacionalista i da je zajednički cilj svih njih vječiti sukob Srba i Hrvata. A ne, recimo, "bratski život sva tri plemena jednog naroda pod krunom Karađorđevića..."

Nekoga bi čitanje o sarajevskom atentatu moglo čak navesti i da se pozabavi četničko-partizanskim ustankom iz 1941. u okolici Principovog Obljaja i sudbinom tamošnje "braće" Hrvata ...

Zato se čini da je i sam Jergović zaključio kako je domaća zadaća, jednostavno, nerješiva…

Ili se varam?

[leone.sb]

jako dobar mu je zadnji tekst o reakciji ljudi i medija u nas o agresiji na gazu. vrlo dobro prokazuje licemjerje pojedinaca i, što je puno važnije, naših "elita", podjednako i lijevih i desnih koje pokazuju da su američke pudlice.

jedino mi je sporan detalj gdje tvrdi da bi nam zločin u ahmićima trebao biti jednak kao zločini izraelaca u gazi jer su u oba slučaja žrtve muslimani. načelno se slažem s tim, ali tu mu, možda nehotično, promiče bit. ja se recimo ne solidariziram s palestincima u gazi jer su ove ili one vjere, jer su politički igrači ovih ili onih nego upravo iz razloga što su - žrtve. i to žrtve daleko nadmoćnijeg neprijatelja koji pokazuje svoje prljavo, nacističko lice uz blagoslov onog kurviša iz state departmenta. ista stvar je s ahmićima. čitao sam što se tamo dogodilo i osjetio sam gađenje prema krvnicima i suosjećanje prema žrtvama iz istog, temeljnog razloga kao i u slučaju gaze.

ja jednostavno ne mogu ni načelno pomisliti da bih osjećao ikakvo razumijevanje prema dariju kordiću i zlodjelima njegove bande samo zato što je on hrvat iz bosne pa ima vjekovni išju s bošnjacima. tome tko bi, predložio bih da s kordićem ode na kavu, znači s čovjekom koji bi i tebe mogao ubiti kao mačku jednako kao što je ubijao bošnjake. ljudi ne kontaju da je ubojica ubojica, samo što u ratu oblači nacionalni dres.

[sleng]

leone.sb kaže:

jako dobar mu je zadnji tekst o reakciji ljudi i medija u nas o agresiji na gazu. vrlo dobro prokazuje licemjerje pojedinaca i, što je puno važnije, naših "elita", podjednako i lijevih i desnih koje pokazuju da su američke pudlice.

jedino mi je sporan detalj gdje tvrdi da bi nam zločin u ahmićima trebao biti jednak kao zločini izraelaca u gazi jer su u oba slučaja žrtve muslimani. načelno se slažem s tim, ali tu mu, možda nehotično, promiče bit. ja se recimo ne solidariziram s palestincima u gazi jer su ove ili one vjere, jer su politički igrači ovih ili onih nego upravo iz razloga što su - žrtve. i to žrtve daleko nadmoćnijeg neprijatelja koji pokazuje svoje prljavo, nacističko lice uz blagoslov onog kurviša iz state departmenta. ista stvar je s ahmićima. čitao sam što se tamo dogodilo i osjetio sam gađenje prema krvnicima i suosjećanje prema žrtvama iz istog, temeljnog razloga kao i u slučaju gaze.

ja jednostavno ne mogu ni načelno pomisliti da bih osjećao ikakvo razumijevanje prema dariju kordiću i zlodjelima njegove bande samo zato što je on hrvat iz bosne pa ima vjekovni išju s bošnjacima. tome tko bi, predložio bih da s kordićem ode na kavu, znači s čovjekom koji bi i tebe mogao ubiti kao mačku jednako kao što je ubijao bošnjake. ljudi ne kontaju da je ubojica ubojica, samo što u ratu oblači nacionalni dres.

Ali kod njega i je štos u tome cijelo vrijeme. Njemu uvijek promiče bit, nehotično ili ne. On je jugonostalgičar koji će uvijek ovako ili onako to pokazati bez obzira o kojoj temi piše. Kordić je zločinac, Muslimani u Ahmićima su žrtve, to je jsano ko dan. Ali i drugi su bili žrtve. Recimo u njegovom Sarajevu gdje su svi stradali, sve tri nacije u granatiranju kao što je sad u Gazi. Sličnost je očita. Ali ne, on se sjeti Ahmića koje su čisti pokolj, kao i Srebrenica i Prijedor i Stupni Do i Jablanica. Da, sve su to žrtve, ali zanimljivo što bivši Sarajlija izdvaja.

[leone.sb]

sleng kaže:

Ali kod njega i je štos u tome cijelo vrijeme. Njemu uvijek promiče bit, nehotično ili ne. On je jugonostalgičar koji će uvijek ovako ili onako to pokazati bez obzira o kojoj temi piše. Kordić je zločinac, Muslimani u Ahmićima su žrtve, to je jsano ko dan. Ali i drugi su bili žrtve. Recimo u njegovom Sarajevu gdje su svi stradali, sve tri nacije u granatiranju kao što je sad u Gazi. Sličnost je očita. Ali ne, on se sjeti Ahmića koje su čisti pokolj, kao i Srebrenica i Prijedor i Stupni Do i Jablanica. Da, sve su to žrtve, ali zanimljivo što bivši Sarajlija izdvaja.

sad tebi promiče bit. mislim da je jasno zašto je on za primjer uzeo ahmiće, a ne sarajevo ili stupni dol. da je on kojim slučajem bošnjak ili srbin ili da piše za bošnjačke ili srpske medije te nastoji razotkriti bošnjačko ili srpsko licemjerje, onda bi on pisao o stupnom dolu ili sarajevu. dakle, u pravu je, licemjerno je ako hrvat ne osuđuje ili relativizira ahmiće, a tobože suosjeća s palestincima.

i taj tekst mu je dobar. posebno onaj dio o reakciji naših političara, tj. izostanku reakcije koja govori dovoljno.

[sleng]

leone.sb kaže:

sad tebi promiče bit. mislim da je jasno zašto je on za primjer uzeo ahmiće, a ne sarajevo ili stupni dol. da je on kojim slučajem bošnjak ili srbin ili da piše za bošnjačke ili srpske medije te nastoji razotkriti bošnjačko ili srpsko licemjerje, onda bi on pisao o stupnom dolu ili sarajevu. dakle, u pravu je, licemjerno je ako hrvat ne osuđuje ili relativizira ahmiće, a tobože suosjeća s palestincima.

i taj tekst mu je dobar. posebno onaj dio o reakciji naših političara, tj. izostanku reakcije koja govori dovoljno.

Gle, razumijem ja zašto je on uzeo Ahmiće kao primjer. Ali on nije Bošnjak, niti Srbin, a niti Hrvat nego Jugoslaven koji se vješto prilagođava kako treba kako vjetar puše.
I Gaza zaista više liči na Sarajevo, kakogod uzmeš.
I naravno, svako će relativizirati svoje zločine i to je prokletstvo koje sve prati nažalost. Međutim, zločin u Ahmićima su napravili bosanski Hrvati, a ne mi iz Hrvatske. Druga država, kako ga god okreneš. A on, ako se želi toliko baviti svim time, neka se lijepo vrati u Sarajevo. Al hell, ovdje je dobra lova.
O reakciji pak naših političara je previše trošiti i riječi.
I za kraj, samo neka on ne priča o licemjerju.

[LouReeth]

Napad smijeha samo za naslov članka. Dalje ne trebam ni čitati. Patologija iz udžbenika.

[Popij Pipi]

Lucky Jim kaže:

...

Nekoga bi čitanje o sarajevskom atentatu moglo čak navesti i da se pozabavi četničko-partizanskim ustankom iz 1941. u okolici Principovog Obljaja i sudbinom tamošnje "braće" Hrvata ...

Zato se čini da je i sam Jergović zaključio kako je domaća zadaća, jednostavno, nerješiva…

Ili se varam?

Moglo bi, pogotovo ako se netko potrudi upoznati s pokoljem Obrenovića 1903. godine.

Kažu da su ih izmasakrirali i izmrcvarili do neprepoznatljivosti, da su crijeva okolo visila, a da je jedan od atentatora nožem otkinuo jednu od Draginih bradavica i od tad nosio u novčaniku i pokazivao znatiželjnicima sve tamo do tridesetih godina.

Isti rukopis kao i 1941.

[spiritual beggar]

LouReeth kaže:

Napad smijeha samo za naslov članka. Dalje ne trebam ni čitati. Patologija iz udžbenika.

Bio u Stocu? Znaš nešto što ostali ne znaju? I, na kraju, šta se to zove u Stocu po Maku Dizdaru, a da nisu njegovo ime sačuvali stolački Bošnjaci, zapravo, njegovi najbliži?

[Grunf]

LouReeth kaže:

Napad smijeha samo za naslov članka. Dalje ne trebam ni čitati. Patologija iz udžbenika.

Baš patologija.

Njemu su u kolumnama svi gradovi u kojima su Hrvati većina otužni i poniženi. Svi ti gradovi se trebaju obnavljati stoljećima da vrate nekadašnje blještavilo itd.

A svi gradovi u kojima su Bošnjaci većina ili Srbi, to su gradovi koji žive punim plućima, živahni i napredni, koji su preboljeli rane rata i sad gledaju u svijetlu budućnost.

[Lucky Jim]

leone.sb kaže:

da je on kojim slučajem bošnjak ili srbin

Kad smo već kod toga....
Je li netko od vas od Jergovića igdje pročitao eksplicitnu izjavu da se smatra Hrvatom i svoje djelo dijelom hrvatske književnosti (kao što se, recimo, Meša Selimović, deklarirao dijelom srpske književne tradicije).
Ja to ne mogu zamisliti, da bi se on mogao "spustiti u takvo blato" .... Ja vjerujem da se on intimno osjeća pripadnikom jednog drugog naroda (vjerojatno bi u tom smislu bilo korisno pročitati "Rod").

leone.sb kaže:

ili da piše za bošnjačke ili srpske medije te nastoji razotkriti bošnjačko ili srpsko licemjerje, onda bi on pisao o stupnom dolu ili sarajevu.

Ne znam kako piše o Srbima ili Bošnjacima kad piše za bošnjačke ili srpske medije, ali znam da je u našim medijima Srbima puno podilazio. Pročitao sam u njegovim tekstovima puno više pozitivnih stvari o Beogradu i srpskoj kulturnoj javnosti nego o Zagrebu i hrvatskoj (precizniji, o ovom drugom, kad se govori o generalnim ocjenama, a ne o nekim većinom egzotičnim ili jugo-pojedincima, nisam pročitao ništa pozitivno).

Njegov pokušaj "preobraćanja" i "prosvjetljivanja" Hrvata je kuriozno neinteligentan za jednog "poznavatelja duša". Već i svakoj mami s foruma Roda je poznato kako su grdnje i ponižavanja kontraproduktivni u odgoju. No, on za Hrvate nema ništa drugo nego pljuckanje.

Njegov cilj - ako ga uopće ima i ako nije u pitanju čista, neutilitaristička iskrena mržnja i gađenje prema Hrvatima i purgerima - može biti samo potaknuti Hrvate da se prestanu osjećati Hrvatima, tj. da Hrvata nestane.