Traženje

[Floverka]

nije li traženje samo još jedan od iluziornih koncepata, koji nas zapravo
udaljava od našeg sebstva i pridonosi osjećaju izdvojenosti?




- Na vašem video zapisu «The Flowering of Human Conscious», vi
govorite o «novoj» svijesti koja se pojavljuje u vremenu u kojem živimo. Što
to znači? Nije li sadašnji trenutak uvijek bio dostupan iskrenim tragačima? Što
je to novo u našem sadašnjem vremenu u povijesti? Želite li ukazati na
izvjesni evolucijski proces, ubrzavanje ljudskog duhovnog razvoja?


Eckhart Tolle: Da, sadašnji trenutak je uvijek bio dostupan
duhovnim tragačima, ali, dok tražite vi niste dostupni sadašnjem trenutku.
«Traženje» implicira to da vi gledate u budućnost tražeći neki odgovor ili
postignuće, duhovno ili nekako drugačije. Svi su u traženju, traženju da
dodate nešto onome što već jest, bilo da se radi o novcu, odnosima,
vlasništvu, znanju, statusu, ili duhovnom postignuću.
«Traženje» znači da vam je potrebno više vremena, više budućnosti, više
ovoga ili više onoga. I u tome nema ništa loše. Sve to ima svoje mjesto u
ovome svijetu. Zaraditi novac, sakupiti znanje, svladati neku novu vještinu,
istražiti nova područja, stići od točke A do točke B; za sve te stvari
potrebno vam je vrijeme. Vrijeme vam je potrebno za gotovo sve, osim za
jedno; da prigrlite sadašnji trenutak.
Nije vam potrebno vrijeme da biste se otvorili snazi sadašnjeg trenutka i tako
se probudili u onome što uistinu jeste, s onu stranu imena i oblika i shvatili
da u dubini svoga bića, vi već jeste potpuni, cijeli, jedno s bezvremenom biti
cjelokupnog života. Zato ne samo da vama nije potrebno vrijeme, već je ono
prepreka toj spoznaji. Traženje je prepreka, potreba za dodavanjem nečega
onome što jeste je prepreka. Priča vašeg života, kako se razvija, bilo da ste
u ovom svijetu uspješni ili neuspješni… da, to jest važno, to jest značajno;
relativno, a ne apsolutno. Samo je jedno od apsolutnog značaja i ako vam to
promakne, promakla vam je dublja svrha vašeg života, koju ja nazivam
procvatom ljudske svijesti. I na kraju vam ništa drugo neće donijeti
zadovoljstvo.
Neki od prvih ljudskih bića kod kojih se javila nova svjesnost u potpunosti,
postali su velikim učiteljima čovječanstva, kao što su Buddha, Lao Tzu ili
Isus, iako su njihova učenja uvelike pogrešno protumačena, posebno kada su
se pretvorila u organizirane religije. To su bile prve manifestacije procvata
ljudske svijesti. Kasnije su se pojavili i drugi, neki od njih su postali poznati i
ugledni učitelji, dok su ostali vjerojatno ostali relativno nepoznati ili možda
čak u potpunosti nepriznati.
Na periferiji organiziranih religija, s vremena na vrijeme su se javljali određeni
pokreti u kojima se manifestirala nova svjesnost. To je omogućilo duhovno
buđenje nekim pojedincima unutar tih pokreta. Takvi pokreti su; u
kršćanstvu, gnosticizam i srednjovjekovni misticizam; u budizmu, zen; u
islamu, pokret sufija; u hinduizmu, učenje pod nazivom advaita vedanta.
Međutim, muškaraca i žena koji su u potpunosti doživjeli prosvjetljenje uvijek
je bilo tek nekolicina, na velikoj vremenskoj udaljenosti; rijetki cvjetovi
svjesnosti.
Donedavno još nije postojala potreba za velikim brojem ljudskih bića koji bi bili
probuđeni. Po prvi puta u ljudskoj povijesti, danas transformacija svijesti
velikog opsega postaje nužnošću ukoliko čovječanstvo želi preživjeti.
Znanost i tehnologija su proširili posljedice disfunkcije ljudskog uma u
njegovom neprobuđenom stanju do te mjere da čovječanstvo, a vjerojatno
niti naš planet, neće uspjeti preživjeti još sto godina ukoliko ljudska svijest
ostane nepromijenjena. Kao što sam ranije spomenuo, evolucija se obično
javlja kao odgovor na kriznu situaciju, a mi smo sada suočeni s takvom
kriznom situacijom. Upravo zbog toga danas je proces buđenja naše vrste
izuzetno ubrzan.
Ovo novo duhovno buđenje velikog opsega prvenstveno se javlja ne u
granicama organiziranih religija, već van takvih struktura. Međutim jedan dio
buđenja javlja se također i unutar postojećih crkvi i vjerskih institucija u
kojima se članovi tih kongregacija ne poistovjećuju sa strogim i isključivim
sustavima vjerovanja čija je nesvjesna svrha poticati osjećaj odvajanja o
kojem ovisi opstanak struktura egoističnog uma.


preuzeto odavde

[Beljki]

florine kaže:

Neki od prvih ljudskih bića kod kojih se javila nova svjesnost u potpunosti,
postali su velikim učiteljima čovječanstva, kao što su Buddha, Lao Tzu ili
Isus, iako su njihova učenja uvelike pogrešno protumačena, posebno kada su
se pretvorila u organizirane religije.

Dok je oko Lao Tzua i Isusa upitna uopce njihova povjesna egzistencija Budha je sam osnovao organiziranu religiju, tj monasku zajednicu.

A za sve ostalo bih rekao da je tipicna moderna njuejdjofsa "tehno bajka".

[albaharija]

florine kaže:

nije li traženje samo još jedan od iluziornih koncepata, koji nas zapravo
udaljava od našeg sebstva i pridonosi osjećaju izdvojenosti?




- Na vašem video zapisu «The Flowering of Human Conscious», vi
govorite o «novoj» svijesti koja se pojavljuje u vremenu u kojem živimo. Što
to znači? Nije li sadašnji trenutak uvijek bio dostupan iskrenim tragačima? Što
je to novo u našem sadašnjem vremenu u povijesti? Želite li ukazati na
izvjesni evolucijski proces, ubrzavanje ljudskog duhovnog razvoja?


Eckhart Tolle: Da, sadašnji trenutak je uvijek bio dostupan
duhovnim tragačima, ali, dok tražite vi niste dostupni sadašnjem trenutku.
«Traženje» implicira to da vi gledate u budućnost tražeći neki odgovor ili
postignuće, duhovno ili nekako drugačije. Svi su u traženju, traženju da
dodate nešto onome što već jest, bilo da se radi o novcu, odnosima,
vlasništvu, znanju, statusu, ili duhovnom postignuću.
«Traženje» znači da vam je potrebno više vremena, više budućnosti, više
ovoga ili više onoga. I u tome nema ništa loše. Sve to ima svoje mjesto u
ovome svijetu. Zaraditi novac, sakupiti znanje, svladati neku novu vještinu,
istražiti nova područja, stići od točke A do točke B; za sve te stvari
potrebno vam je vrijeme. Vrijeme vam je potrebno za gotovo sve, osim za
jedno; da prigrlite sadašnji trenutak.
Nije vam potrebno vrijeme da biste se otvorili snazi sadašnjeg trenutka i tako
se probudili u onome što uistinu jeste, s onu stranu imena i oblika i shvatili
da u dubini svoga bića, vi već jeste potpuni, cijeli, jedno s bezvremenom biti
cjelokupnog života. Zato ne samo da vama nije potrebno vrijeme, već je ono
prepreka toj spoznaji. Traženje je prepreka, potreba za dodavanjem nečega
onome što jeste je prepreka. Priča vašeg života, kako se razvija, bilo da ste
u ovom svijetu uspješni ili neuspješni… da, to jest važno, to jest značajno;
relativno, a ne apsolutno. Samo je jedno od apsolutnog značaja i ako vam to
promakne, promakla vam je dublja svrha vašeg života, koju ja nazivam
procvatom ljudske svijesti. I na kraju vam ništa drugo neće donijeti
zadovoljstvo.
Neki od prvih ljudskih bića kod kojih se javila nova svjesnost u potpunosti,
postali su velikim učiteljima čovječanstva, kao što su Buddha, Lao Tzu ili
Isus, iako su njihova učenja uvelike pogrešno protumačena, posebno kada su
se pretvorila u organizirane religije. To su bile prve manifestacije procvata
ljudske svijesti. Kasnije su se pojavili i drugi, neki od njih su postali poznati i
ugledni učitelji, dok su ostali vjerojatno ostali relativno nepoznati ili možda
čak u potpunosti nepriznati.
Na periferiji organiziranih religija, s vremena na vrijeme su se javljali određeni
pokreti u kojima se manifestirala nova svjesnost. To je omogućilo duhovno
buđenje nekim pojedincima unutar tih pokreta. Takvi pokreti su; u
kršćanstvu, gnosticizam i srednjovjekovni misticizam; u budizmu, zen; u
islamu, pokret sufija; u hinduizmu, učenje pod nazivom advaita vedanta.
Međutim, muškaraca i žena koji su u potpunosti doživjeli prosvjetljenje uvijek
je bilo tek nekolicina, na velikoj vremenskoj udaljenosti; rijetki cvjetovi
svjesnosti.
Donedavno još nije postojala potreba za velikim brojem ljudskih bića koji bi bili
probuđeni. Po prvi puta u ljudskoj povijesti, danas transformacija svijesti
velikog opsega postaje nužnošću ukoliko čovječanstvo želi preživjeti.
Znanost i tehnologija su proširili posljedice disfunkcije ljudskog uma u
njegovom neprobuđenom stanju do te mjere da čovječanstvo, a vjerojatno
niti naš planet, neće uspjeti preživjeti još sto godina ukoliko ljudska svijest
ostane nepromijenjena. Kao što sam ranije spomenuo, evolucija se obično
javlja kao odgovor na kriznu situaciju, a mi smo sada suočeni s takvom
kriznom situacijom. Upravo zbog toga danas je proces buđenja naše vrste
izuzetno ubrzan.
Ovo novo duhovno buđenje velikog opsega prvenstveno se javlja ne u
granicama organiziranih religija, već van takvih struktura. Međutim jedan dio
buđenja javlja se također i unutar postojećih crkvi i vjerskih institucija u
kojima se članovi tih kongregacija ne poistovjećuju sa strogim i isključivim
sustavima vjerovanja čija je nesvjesna svrha poticati osjećaj odvajanja o
kojem ovisi opstanak struktura egoističnog uma.


preuzeto odavde

Danas su pojedinci pozvani da se suoče s onostranim unutar sebe bez svećenika, bez crkve, bez obreda - sami, jer ne postoji nijedno mjesto gdje bi se moglo otići i sakriti se, ne postoji nitko za rame za plakanje. Sve ono što se je do sada moglo naučiti na 'putu traženja' iliti duhovnom putovanju potrebno je sada primijeniti u praksi, imati odvažnosti, samodiscipline, hrabrosti 'zagristi metak'. Transformacija je trenutna samo ako se tako odluči. Oni koji u malodušnosti ne uskoče barem u zadnji vagon kompozicije izlaze iz igre.

[Joanna4]

Kako E. Tolle (i ostali istomisljenici) mogu biti sigurni da je bas ovo vrijeme evolucije? Kako "zna" da planet nece prezivjeti jos 100 godina? Kako "zna" da je ovo pravo budjenje? Kako itko zna koje je? Zvuci mi to kao i katolicanstvo: "samo u katolickoj crkvi zivi Bog, samo postujuci 10 zapovijedi mozete u raj..."

Napomena: do prije par dana sam bila uvjerena da E. Tolle "zna", skupa s hrpom ljudi koji nas navode u istom smjeru. Ali, kao sto sam prije 7-8 godina pocela sumnjati u katolicanstvo, cak i krscanstvo, tako sumnjam i u ovo...

[tatyana39]

Joanna4 kaže:

Kako E. Tolle (i ostali istomisljenici) mogu biti sigurni da je bas ovo vrijeme evolucije? Kako "zna" da planet nece prezivjeti jos 100 godina? Kako "zna" da je ovo pravo budjenje? Kako itko zna koje je? Zvuci mi to kao i katolicanstvo: "samo u katolickoj crkvi zivi Bog, samo postujuci 10 zapovijedi mozete u raj..."

Napomena: do prije par dana sam bila uvjerena da E. Tolle "zna", skupa s hrpom ljudi koji nas navode u istom smjeru. Ali, kao sto sam prije 7-8 godina pocela sumnjati u katolicanstvo, cak i krscanstvo, tako sumnjam i u ovo...

Pa u biti ne možeš znati je li zna, ali isto tako sa sigurnošću ne možeš reći da ne zna.

Nekad niije važno što o nekim stvarima znamo važno je kad o njima čujemo kako iznutra to osjećamo.

Osobno osjećam da je u pravu. Ne bi dramatizirala, ali nešto je u zraku i sluti se vjetar velikih promjena.

Kad će cijela stvar eksplodirati i da li je zametak novoga doba već prisutan to ne znam, ali vjerujem da ćemo te stvari za našeg života doživjeti....

[Beljki]

nesto je stalno u zraku i promjene su stalne. Zamisli da u danasnje vrijeme dodje neko od prije 100, 300, 3000 god...

na ovom svijetu sve je podlozno neprestanim perturbacijama i promjenama, ali sve je to kvaliteta vanjske stvarnosti, nista sto je promjenjivo i nije vjecno nema trajne vrijednosti pa ih ne bih tu niti trazio. ALi je dobro orudje, sekte i sektice su se uvijek hranile na "kataklizmama", "promjenama", "mesijama", "odabranosti", "tajnim bratstvima i kulturama", "tajnom pradrevnom povjescu" i slicnim stvarima koje golicaju ljudsku mastu nudeci bajke odraslima.

[Joanna4]

Hvala tatyana, bas sam se sjetila da sam ovu tvoju drugu recenicu nekidan i ja upotrijebila... valjda sam jucer imala male crvice sumnje... sto i nije lose.
Zanimljivo, svi najavljuju promjene, pa se povlace onome sto je nepromjenjivo... potakli ste me na jos istrazivanja.

Cak i ako E. Tolle nije u pravu (ili bilo tko drugi), sve je u vjeri u to da ides pravim putem... i on postaje pravi za tebe... I hvala Bogu sto zivimo u vrijeme slobode i nebrojenih mogucnosti!

Zivi bili pa vidjeli, kazu stari ljudi...

[r0nin]

Sloboda je izvan vremena kao i taj put o kome pricas.

[tatyana39]

Beljki kaže:

nesto je stalno u zraku i promjene su stalne. Zamisli da u danasnje vrijeme dodje neko od prije 100, 300, 3000 god...

na ovom svijetu sve je podlozno neprestanim perturbacijama i promjenama, ali sve je to kvaliteta vanjske stvarnosti, nista sto je promjenjivo i nije vjecno nema trajne vrijednosti pa ih ne bih tu niti trazio. ALi je dobro orudje, sekte i sektice su se uvijek hranile na "kataklizmama", "promjenama", "mesijama", "odabranosti", "tajnim bratstvima i kulturama", "tajnom pradrevnom povjescu" i slicnim stvarima koje golicaju ljudsku mastu nudeci bajke odraslima.

Zacijelo je promjena jedna jedina stalnost.

Isto tako je sigurno da čovječanstvo prolazi stalno kroz evolucijske promjene, a nekad u nekim točkama dešavaju se i revolucije, tj velike nagle promjene.

Ekološka kriza, kriza goriva i energije, nestabilnost tržišta, sve jače polariziranje u svim smjerovima tko zna do ćega će dovesti. Teško da će slijedećih godina sve proći glatko ukoliko upravo KOLEKTIVNA SVJESNOST se ne promjeni. Ukoliko rigidno razmišljanje zasnovano na uskom interesu bogatih pojedinaca i država ostane nepromjenjeo vjerovatno će doći do eksplozije.

Ali kao što je rekla Joanna - živi bili pa vidili, pa ovdje opet o tome razgovarali ...(ako naravno se ne desi nekakva opća zbrka pa interneta ne nestane..... )

[pohota]

Joanna4 kaže:

Kako E. Tolle (i ostali istomisljenici) mogu biti sigurni da je bas ovo vrijeme evolucije? Kako "zna" da planet nece prezivjeti jos 100 godina? Kako "zna" da je ovo pravo budjenje? Kako itko zna koje je? Zvuci mi to kao i katolicanstvo: "samo u katolickoj crkvi zivi Bog, samo postujuci 10 zapovijedi mozete u raj..."

Napomena: do prije par dana sam bila uvjerena da E. Tolle "zna", skupa s hrpom ljudi koji nas navode u istom smjeru. Ali, kao sto sam prije 7-8 godina pocela sumnjati u katolicanstvo, cak i krscanstvo, tako sumnjam i u ovo...

Zivot je misterij i treba ga zivjeti, a ne shvacati.

ili kako kaže stara kineska;

ako nešto nije moguće objasmiti onda to niti ne objašnjavaj. neobjašnjavanjem ćeš to najbolje objasniti.

a i ta historicistička ideja da čovječanstvo prolazi kroz epohe i da evoluira (odakle i ka čemu?) u stvari lažan je koncept. ne postoji evolucija kao takva, druga je stvar što mi uzimamo zdravo za gotovo svaki budalasti koncept koji nam se servira.

[contra rationem]

florine kaže:

nije li traženje samo još jedan od iluziornih koncepata, koji nas zapravo
udaljava od našeg sebstva i pridonosi osjećaju izdvojenosti?
[/URL]

Ne znam što misliš pod traženjem. Ja svakog jutra muku mučim da se izdignem iz težine praznih radnji. Mali rituali, ispijanje čaja od mirisnih trava iz vrta, pokoja pročitana pjesma, ili redak od Hamvasa, glazba. I ne uspije mi uvijek. Ne uspije mi uvijek uzdići trenutak. Kad kažeš traganje, to mi zvuči ko štrebanje. Spoznaja? Meditacija? Doživljaj? Ljubav? Istinska povezanost sa svime?

Tražila sam jednu pjesmu od Kavafisa, kao pojašnjenje. Nisam ju mogla naći, možda i ova posluži:


Konstantin Kavafis
ZIDOVI

Bez milosti, bez obzira, bez stida i prava
zidove oko mene sagradiše trostruke.

I sad nepomično tu stojim i očajavam.
Ne mislim na drugo: grizem se od muke;

Toliko je posla trebalo obaviti vani.
Nikad ne začuh šum, da su zidari se rojili.

Ah, što ne pazih kad bjehu zidovi podizani.
Neprimjetno su me od svega svijeta odvojili.

[ontheedge]

nisam čito ekharta iz uvodnog do kraja(poso pati) jer sam ga čitao prije tako da.. on teško može fulat...
al traženje je normalna stvar koja se implicira u svaku individuu, samo su objekti traženja, situacije, bla bla svojstvene svakoj individui u skladu sa njom samom.ae. kako je neko gore pripomenuo da ovdje ništa nije stalno to je ono što je isto svakoj individui ma kako ona imala različite objekte upoznavanja te različitosti koja je sam manifestacije stalnog. ugh. oće reć nekom treba toljaga po glavi nekom tramvajn nekom nešto treće što će ga prizemljit. nekom bazen nekom bara nekom more. isto je u stvari. jedino što su posljedice mogućno teže za izgubljeni majkrokozmos u ovoj dolini suza ako te parni valjak nagazi neš shvatit ništa kad odeš u bestjelesne bespućine. a ako te samo trkne biciklo onda moš zapitat se šta i kako. tako eto malo promišljanjem o životu postajemo svjesni te različitosti koja je ista za svakog. ili postajemo svjesni te tišine okruženoj bukom. jesmo u krugu više kraju il više prema sredini tako je i buka il životne sićuejšn turbulente. eto tako mi to tražimo malo iako je sve tu i sad uvijek prisutno. al diš to objasnit ikom kad te tramvajn razvali

[Floverka]

contra rationem kaže:

Ne znam što misliš pod traženjem.

konkretno, prije dva - tri tjedna, luiz je ovo napisala na temi o duhovnom putovanju:

trazenje, trazenje, trazenje.....sebe, svog smisla.........

neki pronadju to sto traze, neki ne,
putovali ili ne. to lezi u nama, pa
je sasvim svejedno gdje ili kada.

vazno je znat i moc prepoznati.

lijepo zvuči i sama sam se nerijetko služila tom frazom...TRAŽENJE i mislila sam
da sam zbog toga u prednosti pred drugima, jer i kad ne radim ništa, ja tražim,
iskorištavam svoje vrijeme. no međutim, zabezeknula me ispraznost ove fraze
(ništa osobno luiz )i u jednom trenu prosvjetljenja meni je savršeno
nejasan postao taj koncept potrage. potraga za čime? - kad je sve što je potrebno,
nužno, bitno upravo ovdje. ja se ne bih nalazila na ovom mjestu sada, da to
nema određenu bitnost. jedina stvarna i opipljiva stvar je sadašnjost i ja ju ispunjavam
svojim tijelom i svojim mislima. dakle sav smisao je sada. nema potrage u budućnosti,
jer ni budućnost ne postoji.
zaključivši to, nadoštukala se ideja da sam nezadovoljna sadašnjošću (što
znači sobom) i da tražeći zapravo bježim od ovog disonantnog stanja,
odgađam svoj život i sebe onakvu kakva jesam. a jesam samo sada i ovdje,
ne tamo i onda. osjećam da 'potragom' bježim od jedine odgovornosti koju imam
prema svijetu - da budem ono što jesam.

slučajno sam se u tome svemu spotakla o Tolla, nisam ga nešto pretjerano
pručavala, već mi je igrom slučajnosti jedna njegova knjiga završila na desktopu,
pa mi se učinilo zgodnim, što mi se uslijed potrage sam od sebe podmetnuo ovakav
njegov zaključak

contra rationem kaže:

Ja svakog jutra muku mučim da se izdignem iz težine praznih radnji. Mali rituali, ispijanje čaja od mirisnih trava iz vrta, pokoja pročitana pjesma, ili redak od Hamvasa, glazba. I ne uspije mi uvijek. Ne uspije mi uvijek uzdići trenutak. Kad kažeš traganje, to mi zvuči ko štrebanje. Spoznaja? Meditacija? Doživljaj? Ljubav? Istinska povezanost sa svime?

ja sam na rituale uvijek gledala kao na nešto što proizlazi iz života samog.
mislim da ne bismo smjeli živjeti rituale, već im dozvoliti da oni ožive, sasvim
spontano, kao posljedica svakodnevne potrebe. recimo u mojoj kupaoni
najjače svjetlo izmežu 14 i 15h popodne. voda u kadi tada poprimi predivnu
prozračnu snagu i osjećam kao da se kupam u plavičastoj svjetlosti - to je
ritual za mene, a to je postao zato jer mi paše i jer iz toga crpim snagu i
smirujem kaos koji me većinu vremena obuzima. mislim da usiljeni rituali koji se
rade samo zato da bi se popunila forma nemaju nikakvu korist. isto tako
ritual traženja. ljudi nisu isti (koliko god se mi htjeli zavarati, iako imamo svi
ista prava - nismo svi isti), a oni kojima je dato, bit će inicirani, bez obzira
željeli to oni ili ne. to nadilazi naše ovozemaljske želje, to je u sferi kozmičkih
težnji i našeg pulsa sa istim tim univerzumom. vjerujem da svatko pulsira na
svojoj frekvenciji. zato ne vrijede pravila, savjeti, šablone i tuđi rituali. svatko
mora živjeti svoj život, ali ne čekati da život započne.

evo, ja sam slučajno našla nešto lijepo...ili je ono pronašlo mene

Auburn and Ivory

[Floverka]

Joanna4 kaže:

Napomena: do prije par dana sam bila uvjerena da E. Tolle "zna", skupa s hrpom ljudi koji nas navode u istom smjeru. Ali, kao sto sam prije 7-8 godina pocela sumnjati u katolicanstvo, cak i krscanstvo, tako sumnjam i u ovo...

sumnja samim svojim postojanjem potvrđuje i postojanje onoga drugoga - vjere.
ne vjere kao institucije, religije, već kao kontrast na drugoj strani klackalice.

[N'dugu]

U osnovi, čovjek je isti kakav je bio i prije 300000 godina. Tada je postojalo samo stotinjak ljudi u Africi, izumirali su, i onda je jedan od njih smislio kako da se ubija velike i opasne životinje na daljinu - lukom i strijelom, strelicama na ispuhavanje, itd. I svi mi danas potječemo od tog prvog čovjeka, što se može dokazati slijeđenjem gena Y svih današnjih ljudi prema zajedničkom pretku.
E sad, da li smo mi kao vrsta u kriznoj situaciji, to je veliko pitanje. Nema nas više stotinjak, nego 10 milijardi skoro, i pobili smo sve oko sebe što mrda. Baš i ne izgleda kao opis krize. Ako bi klimatske promjene koje smo sami potaknuli i pobile puno ljudi, to Zemlju ne bi previše diralo, a nakon 100 milijuna godina opet bi se razvio skroz novi život. Tako da to i nije neki problem. S druge strane, opet bi vjerojatno ostalo dovoljno ljudi, ali bi morali graditi civilizaciju s neke niže točke, što se vjerojatno već prije događalo u povijesti. Čovjek gradi Babilonsku kulu, ali kad se previše primakne nebu - bum! I opet ispočetka. Dakle, sve je to već viđeno, i nikakve posebne krize tu nema. Civilizacije dolaze i prolaze, samo mi mislimo da je naša najbolja i vječna. A ima puno nedostataka. Sve više, izgleda. I taj materijalizam, okrenutost isključivo iskorištavanju svega oko sebe, baš nije normalan. Po tome mi baš nemamo jako dobru civilizaciju, iako su nam tehničke mogućnosti veće od drugih civilizacija u povijesti. To je jedan ekstrem, a ekstremi za sobom povlače ekstremne reakcije.
Duhovnost kakvu mi sada imamo uopće nam ne govori kako da smanjimo taj ekstrem. Samo reciklira stare priče iz drugih civilizacija, koje uopće nisu bile tehnološki tako razvijene, a to je i biznis. Mi smo tu duhovnost potpuno okrenuli onako kako nama i našoj civilizaciji paše. Nemamo pojma što su mislili i kakvi su bili Asteci, stari Kinezi, Indijci, sjeverni ljudi koji su pisali runama, ali mislimo da možemo zaraditi na prodaji njihovih knjiga, debelo isfalsificiranih i adaptiranih pri tome, i time da solimo ljudima pamet. Stalno si pričamo jednu te istu priču, kako smo mi najbolji i sve najbolje znamo.
Znamo da ima ljudi u Amazoni i Africi koji žive kao i prije 300 000 godina, ali je li netko kada probao otići kod njih i pitati ih što oni misle? Ne, mi smo previše superiorni. Te ljude ćemo strpati u nekakav kavez, kao u zoo-vrtu, samo zato što imaju drukčiju kulturu i civilizaciju, ali ćemo zato priznati ljudska prava velikim majmunima koje smo već naučili pušiti cigarete i služiti se znakovnim jezikom.

[ontheedge]

N'dugu kaže:

U osnovi, čovjek je isti kakav je bio i prije 300000 godina. Tada je postojalo samo stotinjak ljudi u Africi, izumirali su, i onda je jedan od njih smislio kako da se ubija velike i opasne životinje na daljinu - lukom i strijelom, strelicama na ispuhavanje, itd. I svi mi danas potječemo od tog prvog čovjeka, što se može dokazati slijeđenjem gena Y svih današnjih ljudi prema zajedničkom pretku.
E sad, da li smo mi kao vrsta u kriznoj situaciji, to je veliko pitanje. Nema nas više stotinjak, nego 10 milijardi skoro, i pobili smo sve oko sebe što mrda. Baš i ne izgleda kao opis krize. Ako bi klimatske promjene koje smo sami potaknuli i pobile puno ljudi, to Zemlju ne bi previše diralo, a nakon 100 milijuna godina opet bi se razvio skroz novi život. Tako da to i nije neki problem. S druge strane, opet bi vjerojatno ostalo dovoljno ljudi, ali bi morali graditi civilizaciju s neke niže točke, što se vjerojatno već prije događalo u povijesti. Čovjek gradi Babilonsku kulu, ali kad se previše primakne nebu - bum! I opet ispočetka. Dakle, sve je to već viđeno, i nikakve posebne krize tu nema. Civilizacije dolaze i prolaze, samo mi mislimo da je naša najbolja i vječna. A ima puno nedostataka. Sve više, izgleda. I taj materijalizam, okrenutost isključivo iskorištavanju svega oko sebe, baš nije normalan. Po tome mi baš nemamo jako dobru civilizaciju, iako su nam tehničke mogućnosti veće od drugih civilizacija u povijesti. To je jedan ekstrem, a ekstremi za sobom povlače ekstremne reakcije.
Duhovnost kakvu mi sada imamo uopće nam ne govori kako da smanjimo taj ekstrem. Samo reciklira stare priče iz drugih civilizacija, koje uopće nisu bile tehnološki tako razvijene, a to je i biznis. Mi smo tu duhovnost potpuno okrenuli onako kako nama i našoj civilizaciji paše. Nemamo pojma što su mislili i kakvi su bili Asteci, stari Kinezi, Indijci, sjeverni ljudi koji su pisali runama, ali mislimo da možemo zaraditi na prodaji njihovih knjiga, debelo isfalsificiranih i adaptiranih pri tome, i time da solimo ljudima pamet. Stalno si pričamo jednu te istu priču, kako smo mi najbolji i sve najbolje znamo.
Znamo da ima ljudi u Amazoni i Africi koji žive kao i prije 300 000 godina, ali je li netko kada probao otići kod njih i pitati ih što oni misle? Ne, mi smo previše superiorni. Te ljude ćemo strpati u nekakav kavez, kao u zoo-vrtu, samo zato što imaju drukčiju kulturu i civilizaciju, ali ćemo zato priznati ljudska prava velikim majmunima koje smo već naučili pušiti cigarete i služiti se znakovnim jezikom.

ja uopče ne mislim da je moja civilizacija najljepša i najbolja. nit mislim da su ljudi isti bili prije 300 000 godina. al da je kriza kriza je. al mutiranim čudnjikavcima nije. tako da to ovisi o kutu gledišta

[luiz]

Beljki kaže:

nesto je stalno u zraku i promjene su stalne. Zamisli da u danasnje vrijeme dodje neko od prije 100, 300, 3000 god...

na ovom svijetu sve je podlozno neprestanim perturbacijama i promjenama, ali sve je to kvaliteta vanjske stvarnosti, nista sto je promjenjivo i nije vjecno nema trajne vrijednosti pa ih ne bih tu niti trazio. ALi je dobro orudje, sekte i sektice su se uvijek hranile na "kataklizmama", "promjenama", "mesijama", "odabranosti", "tajnim bratstvima i kulturama", "tajnom pradrevnom povjescu" i slicnim stvarima koje golicaju ljudsku mastu nudeci bajke odraslima.

jel i ovo neka bajka?

[pukovnikz]

Meni se jako sviđa njegova knjiga Moč sadašnjeg trenutka nešto tako originalno a opet tako fundamentalno.
Vjerujem da on zna što govori.

[Ges]

florine kaže:

nije li traženje samo još jedan od iluziornih koncepata, koji nas zapravo
udaljava od našeg sebstva i pridonosi osjećaju izdvojenosti?

zavisi kako gledaš na traženje
traženje je proces koji se kontinuirano odvija, dakle i u sadašnjosti. traženje dovodi do shvaćanja, lakšeg poimanja i prihvaćanja svega oko nas, kao i vremena. i što je najvažnije, traženje dovodi do mogućnosti shvaćanja za usklađenjenjem prošlosti, budućnosti i sadašnjosti u sadašnjosti na način da smo svjesni svojih akcija i njihovih reakcija u svakom trenutku prošlosti, sadašnjosti i budućnosti. to pak dovodi do balansa nas, radnji koje izvodimo i cilja kojem težimo.

a o izvdojenosti: svi smo mi sami na našem putu. ovaj materijalni život nema za svrhu konačno riješenje već iskustvo puta te koliko god to okrutno izgledalo, sam moraš savladat to iskustvo... kao što su to učinili Buda, Isus i mnogi ostali Kirstovi... svi su oni sami samcati došli do shvaćanja

[pukovnikz]

Duhovni tragaoc. To je za mene najbolji pojam za osobu sklonu duhovnosti, jer se naglašava traganje otvorene osobe koja nije blokirana predrasudom ni dogmom.
Traganje mora bit nadahnuto i intuitvno iznad razuma ali nikako odbacit razum.
Ako odbacimo razum onda nikad do mudrosti već padamo u fanatizam.