Neizrecivost Božjeg imena

[*010#]

„Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!“

Stari Zavjet donosi zabranu izgovaranja imena Božjeg uzalud, zabranjuje i preventivno djeluje na skrnavljenje i profaniziranje Božjeg imena. No koje je Božje ime?
Stari Židovi su smatrali bogohuljenjem svako nepotrebno izgovaranje imena Jahvinog. Također su znali da riječ Jahve nije samo riječ, nego i stanje. Riječ JHVH predstavlja duhovno stanje temelja sveukupne zbilje izraženo kroz Ja Jesam, ili Ja sam Onaj koji jesam, kako se Bog objavio Mojsiju. Uz poštivanje prve Zapovijedi, ovu drugu Zapovijed nemoguće je prekršiti. Jer, čovjek, živa osoba stoji u odnosu s Bogom, ne može izgovoriti tu riječ ukoliko sama nije Bog. A svako drugo izgovaranje jest profaniziranje i skrnavljenje Boga. To stoga jer osoba koja olako izgovara te riječi očito nema dužnog poštovanja prema njima, niti zna što one predstavljaju, takvoj osobi prva Zapovijed ništa ne znači i bog te osobe je negdje drugdje. Da bi se u govornom jeziku lakše baratalo pojmovima koristi se riječ Bog koji bi trebao biti referenca na pravo ime Božje. Kada čovjek izgovara riječ Bog prije svega bi se trebao referirati na onaj Ja jesam kojeg ima u duši i kojeg duša predstavlja u vremenu i prostoru. Međutim riječ Bog izgubila je tu vezu, tu referencu i ta veza je prebačena na nešto izvan čovjeka, na neki pojam koji je nametnut od strane društva ili neke institucije. Sama riječ Bog je oskrnavljena i ta riječ ne predstavlja Ono što bi trebala predstavljati.
Kada je Isus bio upitan na sudu je li On Sin Božji, s punom snagom odgovara: „Ja Jesam!“ izgovarajući pri tome ime Božje pred zgranutim svećenstvo. To je za njih bila direktan dokaz bogohulstva a ne dokaz da taj Čovjek doista poštuje prvu Zapovijed. Razlog tome je što samo svećenstvo uopće nije poznavalo suštinu Imena.
I sama riječ Isus nešto znači. Naime, u prijevodi mi značilo: Ja Jesam Spasitelj! implicirajući na Drugu Božansku Osobu koja se javlja kroz Postojanje, na aspekt Boga preko kojega postajemo baštini Kraljevstva.
Na taj način druga Zapovijed se prenosi i na riječ Isus, i nije uputno bez potrebe izgovarati ime Onoga u nama koji nam donosi Kraljevstvo. Jer, kao što rekoh, pretjerano izgovaranje imena depersonlizira Boga u nama, otuđuje nas od Njega, i veže uz nešto izvana što su mase izprojicirale kao pojam koji stoji iza tog imena. A to nema veze sa Stvarnim u nama, jer se Bog javlja kroz osobu, jer je i sam Osoba, a ne kroz projicirani pojam izvana. Pretjerano izgovaranje i spominjanje imena Isusovog u svemu i svačemu pokazatelj su nepoznavanja suštine Spasitelja. Nadalje, to vodi k isključivosti. Naime, smatramo se privilegirani što eto baš mi imamo taj dar i čast da se samo nama objavio Bog i obznanio ime kojim Ga možemo zvati. Osoba koja stoji iza imena Isus u stvari nema ime koje bi čovjek mogao izgovoriti a da istovremeno ostane čovjek.
Svaka riječ ima svoju formu i suštinu. Forma su slova, raspored glasova kojim čovjek razumije u svojem umu o čemu se govori. Riječi mogu biti iz raznih jezika, različiti glasovi koji opisuju jednu te istu stvar. Engleski književnik William Shakespeare je rekao: „Ruža će mirisati isto bez obzira kako je zvali.“ jer je znao da su riječi i slova samo forma kojom se nastoji opisati suština. Kada dvije osobe ugledaju ružu, jedna je Englez a druga Hrvat, istu će stanje svijesti imati kada rukom pokažu na ružu i kažu: „Ruža!“ odnosno „Rose!“.
Tako je s imenima. Riječ imena je samo slovni zapis glasova, dok je suština nešto što je svim ljudima dostupno. Zato, ukoliko je ime Isus doista povezano s najdubljim u nama, nećemo bez potrebe govoriti to ime, nego ćemo Ga svjedočiti svojim postojanjem i životom. Isto tako, Bog koji se kroz Isusa objavio nama, nije dostupan i rezerviran samo za kršćane. Jer, u svojoj Providnosti Bog se kroz ostvarenje Isusovog karaktera može objaviti i osobama koje možda nikad nisu ni čule za Isusa. To je moć bezimenog Boga, Boga čije se ime ne može izgovoriti a da se ostane čovjek.
Da je drugačije, da same riječi nose suštinu, tada bi bilo jako bitno kako i na kojem jeziku izgovaramo ime Božje, tada bi bili posvećeni samim izgovaranjem čarobne riječi imena Božjeg što je pak magijska praksa, težnja i želja. Međutim, svijet ne funkcionira na taj način i ne postoje čarolije koje bi oslobodile Boga u nama kojeg smo sami zatočili.
Kao zaključak nameće se činjenica da se jedino životom i djelom, svojim postojanjem kroz koje se zrcali Božanski karakter objavljen kroz Isusa Krista može u potpunosti izreći vlastita vjera. Način na koji ćemo to činiti posve je različit od osobe do osobe, jer koliko god ima života, živih duša, toliko ima i načina življenja Boga.

[LNP20]

Blisko povezano s problematikom Božjeg imena, preporučio bi
zainteresiranima, pa i ne samo zagriženim vjernicima,da pogledaju
izvrsni,misaono-provokativni "Pi" .

http://www.imdb.com/title/tt0138704/

[up99]

uf, odlican tekst!

Odlican primer Isusa pred svestenstvom, jer zaista sam svestan koliko je tesko postati to i zatim reci "Ja jesam".

Sta mislite da li je istina na na rodjenju svi JESMO, i da tokom zivota postajemo NISMO?

[*010#]

up99 kaže:

Sta mislite da li je istina na na rodjenju svi JESMO, i da tokom zivota postajemo NISMO?

Prilikom rođenja i u prvim danima ili tjednima života ljudsko biće ima određeno stanje koje bi bilo "preddvorje" stanja jestostii. To je stanje primarnog jastva kojeg gubimo i bezuspješno nastojimo vratiti stalnim ostvarivanje ciljeva. No, pravo jesam je nešto drugo, to je stanje Čistog jastva. U tom kontekstu se može reći da na početku donekle jesmo, a kasnije nismo.

Više o tome pogledaj na:

http://www.inet.hr/prince/psihologija_dogadjanja.htm

[LNP20]

*010# kaže:

Pa i ne znam baš. Instalirao sam software još dok sam neke knjige htio skinuti, međutim nikako da se konektiram i da počne download. Ne kužim u čemi je štos?

1 . Skini i instaliraj program micro torrent

http://www.utorrent.com/download.php

2. Klikni na link

http://www.btmon.com/Other/Unsorted/...DVDrip.torrent

Te još na "Download torrent" na stranici koja se pojavi.

3. Tad samo ili učitaš torrent u "Micro torrent"-u nakon ša si taj
file s *.torrent ekstenzijom save-o, ili kad klikneš na
link,staviš samo "Open with" i vjerovatno bi ti odmah trebo biti
ponuđen "Micro(u) Torrent" (za Firefox govorim). Klikneš OK,
automatski učita file u programu, namjestiš gdje želiš skinut i
stisneš "Ok" još jednom.

4. Nakon ša to napraviš,eventualno možeš kliknuti 2 puta
na file i ograničiti brzinu skidanja na nekih optimalno "10"
(kb), a nakon ša ti se skine, samo staviš "Stop" da ti previše
share-anja ne opterećuje rad na netu.


Ako ti ni tad neće,može biti da ti je Torrent program onemogućen
Firewallom, pa probaj skinuti restrikciju.

[up99]

*010# kaže:

Prilikom rođenja i u prvim danima ili tjednima života ljudsko biće ima određeno stanje koje bi bilo "preddvorje" stanja jestostii. To je stanje primarnog jastva kojeg gubimo i bezuspješno nastojimo vratiti stalnim ostvarivanje ciljeva. No, pravo jesam je nešto drugo, to je stanje Čistog jastva. U tom kontekstu se može reći da na početku donekle jesmo, a kasnije nismo.

Više o tome pogledaj na:

http://www.inet.hr/prince/psihologija_dogadjanja.htm

OK. a sta ako ja hocu da postignem stanje cistog jastva, sta trebam da radim? Ili jel mislis da je to proces koji traje? da li mislis da je odgovor u Bibliji ili nekoj drugoj knjizi? I jel smatras da je puno da covek tako nesto trazi?

[Blaise]

*010# kaže:

Da je drugačije, da same riječi nose suštinu, tada bi bilo jako bitno kako i na kojem jeziku izgovaramo ime Božje, tada bi bili posvećeni samim izgovaranjem čarobne riječi imena Božjeg što je pak magijska praksa, težnja i želja. Međutim, svijet ne funkcionira na taj način i ne postoje čarolije koje bi oslobodile Boga u nama kojeg smo sami zatočili.
Kao zaključak nameće se činjenica da se jedino životom i djelom, svojim postojanjem kroz koje se zrcali Božanski karakter objavljen kroz Isusa Krista može u potpunosti izreći vlastita vjera. Način na koji ćemo to činiti posve je različit od osobe do osobe, jer koliko god ima života, živih duša, toliko ima i načina življenja Boga.

Riječ ne nosi suštinu, ona je neizreciva. Sve što se može izreći, nije suština. Ako postoje nazivi, njihovim ponavljanjem nećemo se približiti biti (iako, ovo je tema za raspravu).
Riječi, međutim, nose određene vibracije koje odjeknu ili ne odjeknu. Riječi su samo nosači onog što bismo "željeli" izreći. Dok mi izgovaramo, događa se proces koji nema veze niti s riječima niti s nama.

Neizrecivo se "zrcali" kroz nas, ide iznutra prema van. Svatko to čini (tj. biva) na svoj način, recimo to tako, sukladno svom unutarnjem stanju. Do opasnosti dolazi kad počinjemo tumačiti tko živi Boga, a tko ne jer nema instrumenata kojima to možemo odrediti niti izmjeriti.

[emnasut462]

*010# kaže:

„Ne izusti imena Gospodina Boga svoga uzalud!“

Stari Zavjet donosi zabranu izgovaranja imena Božjeg uzalud, zabranjuje i preventivno djeluje na skrnavljenje i profaniziranje Božjeg imena. No koje je Božje ime? Riječ JHVH predstavlja duhovno stanje temelja sveukupne zbilje izraženo kroz Ja Jesam, ili Ja sam Onaj koji jesam, kako se Bog objavio Mojsiju. I sama riječ Isus nešto znači. Naime, u prijevodi mi značilo: Ja Jesam Spasitelj! Svaka riječ ima svoju formu i suštinu.

yhvh je proces stvaranja i nije jedini...jedan aspekt svega...
yshvh je isto ali je jedan kvalitet promjenjen...takoder nije jedini....

a sto se tice ... mojsija ''moses- zar to nije naziv za staroegipatske visoke svecenike -ako se dobro sjecam...

[*010#]

up99 kaže:

OK. a sta ako ja hocu da postignem stanje cistog jastva, sta trebam da radim? Ili jel mislis da je to proces koji traje? da li mislis da je odgovor u Bibliji ili nekoj drugoj knjizi? I jel smatras da je puno da covek tako nesto trazi?

Polazeći od temeljnih aksioma i postavki Teorije događaja vidljivo je da u biti postoji samo jedan potpuni događaj kojeg zovemo apsolutni događaj. Taj događaj ima svoje odlike ili aspekte usmjerenosti, događanja i polja događanja. Primjenjeno na psihologiju događanja govorimo o Apsolutnom događaju koji se drugim događajima-promatračima tog događaja, vidi kao subjekt trojstvene naravi: kao aspekt polja-to da jest, da se događa, kao usmjerenost događanja koje je uvijek usmjereno u svoju nutrinu-u samog sebe, i kao sam događaj događanja-jastvenost događanja.
U religioznoj terminologiji govorimo o Bogu Apsolutu u tri osobe: Ocu, Duhu i Sinu. Bog Otac kao prva Božanska osoba odgovara aspektu polja događanja, polja svijesti, Duh Sveti kao treća Božanska osoba jest usmjerenost svijesti ka polju svijesti. I konačno sama jastvenost, bićevitost kakvu ljudi mogu pojmiti u samima sebi jest druga Božanska osoba-Sin Božji. Ujedno je taj aspekt onaj emanirajući aspekt Apsoluta po kojemu očitovano postoji- „po kome je sve stvoreno“.
U psiholgiji događanja kao cilj ostvarenja osobe navedeno je ostvarenje stanja Čistog jastva na način da se staro lokalizirano jastvo mora transformirati, uzdignuti. Odnosno, čovjek-osoba koja teži tom cilju treba preokrenuti usmjerenje svoje svijesti, od izvanjskog ka unutarnjem.
Što to znači praktički, odnosno što pojedinac treba činiti da to ostvari?
Budući da je Apsolut sveprisutan, sa svim svojim aspektima, tako je i kroz aspekt Čistog jastva već nazočan u mogućnosti ostvarenja u svakoj osobi. Rekli bismo da je čovjek već slobodan, samo to ne zna. A znati je isto što i biti. I stoga osoba koja teži ostvarenju Čistog jastva u sebi, treba prihvatiti tu činjenicu, spoznati ali ne umom, nego svojom suštinom tako se preda bivstvu-znanju kojeg nosi u sebi. Religiozni ljudi kažu da treba prihvatiti Krista kao Spasitelja. No to su isprazne riječi na razini lightworkerskih fraza iza kojih se skrivaju upravo oni koji se boje suočiti sa znanjem. Jer, ako se to samo prihvaća umom, punjenjem baze podataka ništa se ne postiže.
Što onda znači predati se, spoznati?
Sve se svodi u tri koraka: stati-pogledati-biti!
Stati sa svim svojim naporima da nešto postignemo što ćemo pripisati sebi. Mi ništa ne postižemo, mi smo kapljica vode u tijeku rijeke.
Pogledati da smo tijek rijeke, tijek života, i da u svakom trenu imamo ono što nam treba, a ono za čime žudimo a što nemamo, izraz je neznanja, odnosno težnje da posjedujemo, da svojom sviješću nešto ograđujemo kao svoje. Sve što nas okružuje a što smatramo svojim tek je usputno nama dano na korištenje.
I konačno posjedovanje treba prerasti u bivanje, u postojanje. A postojanje jest izražavanje svojih mogućnosti. Tada više neće biti jaza između želja i mogućnosti, jer sve što trebamo već imamo u sebi, a sve što treba za očitovanje toga dolazit će spontano jer ćemo biti u skladu s događanjem Apsolutnog događaja.

[*010#]

Blaise kaže:

Neizrecivo se "zrcali" kroz nas, ide iznutra prema van. Svatko to čini (tj. biva) na svoj način, recimo to tako, sukladno svom unutarnjem stanju. Do opasnosti dolazi kad počinjemo tumačiti tko živi Boga, a tko ne jer nema instrumenata kojima to možemo odrediti niti izmjeriti.

Hvala na dopuni, lijepo je to rečeno. I slažem se naravno da opasnost nastaje kada si netko uzme za pravo da drugome određuje živi li il' ne živi Boga. Ta to svatko zna za sebe ponaosob najbolje, život nam je ogledalo, nek' svatko za sebe to prosudi.

[*010#]

emnasut462 kaže:

yhvh je proces stvaranja i nije jedini...jedan aspekt svega...
yshvh je isto ali je jedan kvalitet promjenjen...takoder nije jedini....

a sto se tice ... mojsija ''moses- zar to nije naziv za staroegipatske visoke svecenike -ako se dobro sjecam...

Bog u Starom Zavjetu je opisan na više načina, više imena. Sam Apsolut je neizreciv, i može se reći da je JHVH niži "emanat" koji predočuje proces stvaranja odnosno bivanja. Dakako da nije jedini, mnogo je JHVH-a, u svakom od nas po jedan.