Depresija - opća tema

[Gama7]

Tak se loše osjećam da je to očajno.

[Starwors11]

zoki89 kaže:

Nemaš se razloga osjećati krivim ... teško se dolazi do posla u ovoj državi, te to većina razumije. Iskreno kaži prijateljima da nemaš novca izlaziti, a da na tuđi račun stalno ne želiš ići. Pitaj ih da li im odgovora neki drugi (jeftiniji ili besplatni) oblik druženja.

A na ljude koji osuđuju svi mi naiđemo kroz život. Ako može taj prijatelj bez tebe, možeš i ti bez njega. Barem ti je pokazao kakav je zaista, pa sad možeš stvarati nova prijateljstva, sa nekime tko ti bolje odgovoara.

A borba protiv negativnih misli i forsiranje pozitive samo odmažu. Idi malim koracima, od nečega što bi mogao biti iskreno pozitivan - npr. zahvalnost za djevojku. Ako počneš izražavati pozitivu za ono što ti je prirodno, postepeno se taj stav može proširiti na druga područja života.

A oboje znamo da je samo pretpostavka da izlaza nema i da sreća nije namijenjena za tebe. Pretpostavka na temelju tvoje prošlosti, koja ne mora imati nikakve veze sa budućnosti. Pusti sva očekivanja i žaljenja, te jednostavno živi u trenutku najbolje što možeš i znaš, pa neka ispadne kako će biti. I zaista, nemoj se boriti protiv onog što ne želiš, već se zalaži za ono što ti se sviđa. Sve u pravoj mjeri, jer pretjerani trud izaziva kontraefekt.

Kazem ja iskreno svojim prijateljima, ali oni svi imaju ili bolji standard od mene da im roditelji imaju puno novca ili rade, glavno je da se izadje i napije a ja to nemogu financijski pratiti, bojim se toga da previse negativno uticem na ljude i da negativno pricam i onda mislim da ih odbijam od sebe mislio sam da ako jako treniram da ce svi moji problemi otici i da su osjecati bolje i kako sam puno trenirao fasovao sam hronični umor - pretreniranost :/ . Meni moja djevojka kaze zasto se ti nemozes opustiti i onda misli da je ona nesto krivo uradila i da nemogu da budem opusten zbog toga a ja sam stalno kao pod rucnom zbog svojih crnih misli .Najgore je to u svemu sto nemogu definisati sta zelim i da se samo tom cilju posvetim kad imam neki strah od neuspjeha i da cu se samo obrukati

[Starwors11]

Gama7 kaže:

Tak se loše osjećam da je to očajno.

Brate isti sam ti, ali pomaze kada ovdje ostavis svoje misli. Ovdje ima jako puno dobrih ljudi, iako svi imamo manje vise slicne probleme zajedno mozemo doci do rijesenja.

[zoki89]

Starwors11 kaže:

Kazem ja iskreno svojim prijateljima, ali oni svi imaju ili bolji standard od mene da im roditelji imaju puno novca ili rade, glavno je da se izadje i napije a ja to nemogu financijski pratiti, bojim se toga da previse negativno uticem na ljude i da negativno pricam i onda mislim da ih odbijam od sebe mislio sam da ako jako treniram da ce svi moji problemi otici i da su osjecati bolje i kako sam puno trenirao fasovao sam hronični umor - pretreniranost :/ . Meni moja djevojka kaze zasto se ti nemozes opustiti i onda misli da je ona nesto krivo uradila i da nemogu da budem opusten zbog toga a ja sam stalno kao pod rucnom zbog svojih crnih misli .Najgore je to u svemu sto nemogu definisati sta zelim i da se samo tom cilju posvetim kad imam neki strah od neuspjeha i da cu se samo obrukati

Pa nije to jedini oblik zabave i druženja, a definitivno ne najzabavniji. Smisli nešto što ti odgovara, pa pozovi nekog da ti se pridruži.

A sav taj strah od utjecanja negativnim riječima i od neuspjeha prirodno dođe mnogim ljudima - problem je kad mu počneš pridavati pažnju. Pusti ga da dođe i prođe kao svaka druga emocija. Nemoj graditi stavove na temelju tog straha. Čak i kad doživiš neki neuspjeh, život će nastaviti dalje, te probaš opet i drugi puta će biti bolje.

[Gama7]

Starwors11 kaže:

Brate isti sam ti, ali pomaze kada ovdje ostavis svoje misli. Ovdje ima jako puno dobrih ljudi, iako svi imamo manje vise slicne probleme zajedno mozemo doci do rijesenja.

Nemam nikakvih misli. Samo neki općeniti strah i beskrajna praznina.

[zoki89]

Gama7 kaže:

Nemam nikakvih misli. Samo neki općeniti strah i beskrajna praznina.

Pokušaj uočavati lijepe sitnice u svakodnevnom životu, puštati si različitu glazbu, prisječati se ili maštati o nečem lijepom itd. - meni je poticanje takvih misli pomoglo da se ponovno pojave emocije i nestane taj osjećaj praznine.

[Gama7]

zoki89 kaže:

Pokušaj uočavati lijepe sitnice u svakodnevnom životu, puštati si različitu glazbu, prisječati se ili maštati o nečem lijepom itd. - meni je poticanje takvih misli pomoglo da se ponovno pojave emocije i nestane taj osjećaj praznine.

Najljepše što mogu zamisliti jest da mi više nikada neće trebati trodon i tome slično. Ili da jednostavno umrem bez puno muke. Samo da mi se nešto od toga ispuni, ništa drugo ne tražim.

[Starwors11]

zoki89 kaže:

Pa nije to jedini oblik zabave i druženja, a definitivno ne najzabavniji. Smisli nešto što ti odgovara, pa pozovi nekog da ti se pridruži.

A sav taj strah od utjecanja negativnim riječima i od neuspjeha prirodno dođe mnogim ljudima - problem je kad mu počneš pridavati pažnju. Pusti ga da dođe i prođe kao svaka druga emocija. Nemoj graditi stavove na temelju tog straha. Čak i kad doživiš neki neuspjeh, život će nastaviti dalje, te probaš opet i drugi puta će biti bolje.

Kad odem na basket igrati ostanem po 3 sata ali kad je lijepo vrijeme i lijepo bude a ovako kada odem na kafu sa bilo kim kada pricam u isto vrijeme mislim lose i neznam sta da pricam, a kada nas je vise osjecam se tako povuceno i negativno da to nemozes zamisliti i imam osjecaj da me izdvajaju i ne zele samnom pricati i druziti se u posljednje vrijeme sam poceo mucati ko kakav dedo ili govoriti nepovezano, mama mi kaze sto ne citas knjige a i kad uzmem citati ne zapamtim nista jednostavno nemam nikakvu motivaciju za bilo sta, najruznije se osjecam kada puknem i izgalamim se na mamu a ona ni kriva ni duzna moja djevojka ima drustvo puno izlazi druzi se, a ja nista od toga i tako imam nisko samopostovanje i samopouzdanje cini mi se da je sve manje svaki dan pocelo mi je sve oko mene ici na zivcne nemam vise strpljenja ni za sebe a kamoli za druge, osjecam kao da je sve protiv mene i da nemam izlaza. Samo se zamislim nekad kako je onima koji nemaju roditelja a normalno zive i onda mi jos teze bude, pa zasto se ja osjecam tako prazno i bezvoljno U posljednje vrijeme iako uzimam antidepresive sve mi se vise mota po glavi to da prekinem ovo sve jer nemam vise snage da se izborim iz svega ovoga

[zoki89]

Gama7 kaže:

Najljepše što mogu zamisliti jest da mi više nikada neće trebati trodon i tome slično. Ili da jednostavno umrem bez puno muke. Samo da mi se nešto od toga ispuni, ništa drugo ne tražim.

Iskreno se nadam da će ti život donijeti najbolje za tebe.

Starwors11 kaže:

Kad odem na basket igrati ostanem po 3 sata ali kad je lijepo vrijeme i lijepo bude a ovako kada odem na kafu sa bilo kim kada pricam u isto vrijeme mislim lose i neznam sta da pricam, a kada nas je vise osjecam se tako povuceno i negativno da to nemozes zamisliti i imam osjecaj da me izdvajaju i ne zele samnom pricati i druziti se u posljednje vrijeme sam poceo mucati ko kakav dedo ili govoriti nepovezano, mama mi kaze sto ne citas knjige a i kad uzmem citati ne zapamtim nista jednostavno nemam nikakvu motivaciju za bilo sta, najruznije se osjecam kada puknem i izgalamim se na mamu a ona ni kriva ni duzna moja djevojka ima drustvo puno izlazi druzi se, a ja nista od toga i tako imam nisko samopostovanje i samopouzdanje cini mi se da je sve manje svaki dan pocelo mi je sve oko mene ici na zivcne nemam vise strpljenja ni za sebe a kamoli za druge, osjecam kao da je sve protiv mene i da nemam izlaza. Samo se zamislim nekad kako je onima koji nemaju roditelja a normalno zive i onda mi jos teze bude, pa zasto se ja osjecam tako prazno i bezvoljno U posljednje vrijeme iako uzimam antidepresive sve mi se vise mota po glavi to da prekinem ovo sve jer nemam vise snage da se izborim iz svega ovoga

Mislim da bi ti pomoglo da se nekom maksimalno otvoriš - da ne skrivaš svoju negativu, strahove i neugodnosti, već da to sve možeš izraziti, a da drugoj osobi ne smeta. Za veća društva te razumijem, jer to niti meni nikako ne odgovara.

Što se tiče knjiga, kažu da prosječna osoba zapamti 10% pročitanog. Pokušaj uzeti list papira ili neku bilježnicu, te jednostavno zapisivati bitne i zanimljive stvari dok čitaš. Ne samo da ćeš to moći pregledati kad god poželiš, već ćeš i bolje zapamtiti zapisano. Meni taj pristup veoma pomaže.

Ako si svjestan da ponekad planeš na mamu bez razloga, možeš joj se barem naknadno ispričati. Definitivno bi joj to značilo, te pozitivno utjecalo na vaš odnos.

A kakav odnos imaš sa djevojkom? Možete li o svemu pričati i da li si pozitivniji uz nju?

[Gama7]

zoki89 kaže:

Iskreno se nadam da će ti život donijeti najbolje za tebe.

Prazne riječi. A ljudi svejedno nisu sposobni za iskrenost.

[Death-of-Art]

Ja sam sad u nedoumici...
Radim trenutno kao konobarica preko student servisa.
Znači...moglo bi se reći...fizički posao uglavnom.
Meni tih 9 sati rada vrlo brzo prođe jer sam okupirana pizdarijama. Čisti ovo, peri ono, posluži ovog onog... nema tu nekog pretjeranog razmišljanja niti velikih dubioza.
Gazda mi je dobar. Lokal je čisto ok.

A nudi mi se drugačija vrsta posla. Uredski posao.
Koji daje puno veću perspektivu od konobarenja...jer, ruku na srce... konobarenje je ono što radimo kad nemamo šta drugo za raditi i uvijek se svodi na isto. Nema tu nekog napretka.

Ja znam šta je uredski posao. Već sam to radila i već sam dala otkaz na jednom super radnom mjestu zato jer me u to vrijeme uhvatila teška depresija od koje sam spavala non stop.

Naime... problem je u tome da je moj depresivno-anksiozni poremećaj otišao u progresiju onda kad sam upisala fakultet koji je zahtijevao zbilja maksimalno razmišljanje i promišljanje o čitavom životu, kozmosu, smislu, besmislu...i ostalo.

Moglo bi se reći da mi je upravo moje razmišljanje...moja svijest... najgori neprijatelj vezano za moju bolest.

I zašto se moja depresija uvijek povlačila u situacijama kad sam radila ko konobarica. Jer nisam imala baš lufta za razmišljanje.
Jer takva vrsta rada naprosto... je nešto što te stvarno svede na čistu psihomotoriku i obavljaš svoj posao totalno mehanički. Prešaltaš se u takav film...čistog mehanicizma...i da me jebeš...meni to odgovara.
Tih devet sati preznojavanja je meni odmor za mozak i ja dođem doma s bolovima u kičmi...al me totalno boli kurac što Mađarska nema more.
Počistim stan nabrzinu, skuham ručak, stavim veš prat... odradila sam svoje i mogu gledat film i zaspat.
Istina je da moraš u tom poslu ostvariti neku komunikaciju s gostima... ali su to oni sitni razgovori i pizdarije koje izgovaraš ko već napamet naučenu pjesmicu. Ne ulaziš u ne znam kakve polemike s gostima. Kulturan si, nasmiješ se, prosereš neki aforizam i aj bok...idem oprat čaše.

Ali ono..26 mi je godina... i nisam više dijete nego osoba koja se u karijeri već trebala ostvariti.
Ajde da mi je 19 pa bi konobarila... al opet mi je nekako to posao za mlade koji samo hoće uhvatit neku lovu i ništa drugo.
A ja bih ipak možda malo više od života i posla.

I sad ne znam šta ću.
Bojim se ako opet počnem raditi u uredu da će mi se mozak uključiti i izvlačiti iz podsvijesti sva najveća moguća sranja jer uredski...ma kakav god da bio... i makar ja morala obraditi 200 različitih klijenata dnevno i razmišljati o rješavanju ovog ili onog problema...nikad mi nije to dinamično u smislu fizičkog posla koji me jednostavno odvoji od mog mozga.

Šta vi mislite?

[saucer]

Ima li to tvoje negativno razmišljanje veze samo sa sjedenjem ili viškom vremena?

Mislim, ako sjediš u uredu, a cijeli si dan na telefonu, kopaš po tablicama, pišeš dokumente i u hrpi su posla, onda je to po meni ekvivalentno hopsanju oko gostiju i pranju čaša u kafiću cijeli dan. Jedino što je ovo drugo fizički napornije...

Sad, možda je jedino problem u sljedećem: ako si solo u uredu i nije situacija kao u kafiću da ti se stalno netko obraća i zove, onda možda misli same krenu u krivom smjeru bez obzira na posao koji čeka?

[Tinkerbell 8]

potpuno te razumijem. ja nikad nisam bila zdravija nego kad sam konobarila.
a uredski posao, muka mi je pri samoj pomisli. to mi je bio okidač za najteže depresije.
to je tako monotono za popizdit, dok u konobarenju stalno hodaš, komuniciraš s ljudima, ali to su onako "light" razgovori. tako da, meni je konobarenje bilo odmor za psihu.
mislim da nam jednostavno treba fizički rad, a uredska atmosfera sama po sebi djeluje depresivno.

[Starwors11]

zoki89 kaže:

Iskreno se nadam da će ti život donijeti najbolje za tebe.



Mislim da bi ti pomoglo da se nekom maksimalno otvoriš - da ne skrivaš svoju negativu, strahove i neugodnosti, već da to sve možeš izraziti, a da drugoj osobi ne smeta. Za veća društva te razumijem, jer to niti meni nikako ne odgovara.

Što se tiče knjiga, kažu da prosječna osoba zapamti 10% pročitanog. Pokušaj uzeti list papira ili neku bilježnicu, te jednostavno zapisivati bitne i zanimljive stvari dok čitaš. Ne samo da ćeš to moći pregledati kad god poželiš, već ćeš i bolje zapamtiti zapisano. Meni taj pristup veoma pomaže.

Ako si svjestan da ponekad planeš na mamu bez razloga, možeš joj se barem naknadno ispričati. Definitivno bi joj to značilo, te pozitivno utjecalo na vaš odnos.

A kakav odnos imaš sa djevojkom? Možete li o svemu pričati i da li si pozitivniji uz nju?

Zato sam i razmisljao da odem na psihoterapije i da se otvorim maksimalno, ispricam se ja mami ali bude mi jako krivo i sebe krivim sto sam takav zivcan a djevojka nije stalno tu u drugom je gradu a imamo iskren odnos ali neke joj stvari nisam mogao reci a opet ne zelim da je lazem rekao sam joj da uzimam terapije ali nisam joj rekao da je moja porodica u jako losoj financijskoj situaciji ona nema te brige kao ja. Lijepo se osjecam uz nju ali i sa njom mi nekad bude neugodno jer budem nervozan i mislim konstantno da cu nesto uraditi sto ce njoj zasmetati i sto ce pokvariti nas odnos jako je puno volim i nebi zelio da se to desi

[zoki89]

Starwors11 kaže:

Zato sam i razmisljao da odem na psihoterapije i da se otvorim maksimalno, ispricam se ja mami ali bude mi jako krivo i sebe krivim sto sam takav zivcan a djevojka nije stalno tu u drugom je gradu a imamo iskren odnos ali neke joj stvari nisam mogao reci a opet ne zelim da je lazem rekao sam joj da uzimam terapije ali nisam joj rekao da je moja porodica u jako losoj financijskoj situaciji ona nema te brige kao ja. Lijepo se osjecam uz nju ali i sa njom mi nekad bude neugodno jer budem nervozan i mislim konstantno da cu nesto uraditi sto ce njoj zasmetati i sto ce pokvariti nas odnos jako je puno volim i nebi zelio da se to desi

Definitivno probaj otići na psihoterapiju i otvoriti se. A s djevojkom se opusti - ako je voliš i poštuješ, nečeš se glupo ponijeti prema njoj. A ako je njoj zaista stalo, neće te napustiti samo zato jer nije trenutno sve idealno.

[ray of light]

Death-of-Art kaže:

Ja sam sad u nedoumici...


Šta vi mislite?

kužim te. bila sam u jednoj fazi gdje mi je odgovarao samo fizički posao i nisam se mogla zamisliti raditi u struci...no tad nisam imala ni nekakvu ponudu za tako nešto pa sam imala još vremena za kupovanje, pomogla mi je psihoterapija da krenem, bilo je užasno teških perioda i bolovanja, ali izvukla sam se

porazgovaraj o tome sa šrinkom koji bi trebao imati pravi uvid u tvoje sadašnje stanje
svjesna si da konobariti nemreš još slijedećih 20 g. jer će tražiti mlađu
a uredski posao je trajnija opcija

[Sabura]

Često se spominje poslovica " U radu je Spas" ili "Rad pobjeđuje sve" pa tako i naše crne misli i depresiju. Sigurno je svatko iskusio da kada se preokupira nekim poslom na kratko vrijeme zaboravi na sebe i svoj život i bar na trenutak osjeca neku vrstu mira. Za takve situacije ljudi često kažu da su paradoksalne jer se s jedne strane fizički čovjek apsolutno umori dok se s mentalne strane osjeca odlično ili u najmanju ruku puno bolje nego obično.
Glavni uzrok depresivnih stanja je kontinuirana zarobljenost u vlastitom umu odnosno onaj mali "ja" u našim glavama koji je glavni krivac za našu patnju. To je uzrok depresije a posljedice su umor, apsolutna nezainteresiranost, strah, suicidalne misli, itd..
Današnja praksa psihoterapije je u prosjeku propisivanje tableta i savjeti u smislu nađite nekakav hobi, neku zanimaciju odnosno preokupirajte se nečim. Nema ništa loše u hobijima, dapače,ali pronalazak neke zanimacije samo u cilju da uzmaknemo depresiji je zapravo samo bijeg od depresije a ne pobjeda nad depresijom. Tako razne vrste tableta i različite vrste bijega od depresije zapravo samo pokušavaju izliječit posljedicu depresije a ne i njezin uzrok.
Pokušaje izdvojiti sat vremena i poslušati predavanje čovjeka koji je također prolazio kroz teške depresivne epizode i imao suicidalne misli, na izvrstan način opisuje naše malo "ja" odnosno naš ego i način izlaska iz patnje.

Na linku je predavanje iz dva dijela svako traje po otprilike sat vremena

http://campingtina.com/blog/eckhart-...udske-svjesti/

Pozdrav

[aliceliddell]

Ljudi moji, nije me bilo 5 mjeseci na forumu, na ovim temama, na druge ni ne idem i baš sam mislila da mi dobro ide. Tanka je linija između "dobro mi ide" i guram stvari pod tepih. Usosila sam se s faksom, nisam išla dugo na nastavu, tata mi je bio na operaciji, nemamo para, faks stišće. Dečku ne mogu dočarati koliko je ozbiljna situacija, jedan je od onih koji misle da svjež zrak i pozitivne misli mogu riješiti to. Da mogu, već bi mi bilo bolje. Ne želim ga opterećivati, ne pričam o tome s roditeljima, ako kažem što bojim se da će misliti da sam promašaj. Sve bih dala da nema ničeg više. Da nema misli, da sve bude oke. Pila sam ad, anksiolitike. Nekih 5 mjeseci. Nisu mi baš puno pomogli. Osjetila sam razliku, ali mislim da je bio placebo. Selim se uskoro. Osjećam se izgubljeno i uplašeno. Osjećam se samo. Najradije bih da mogu plakati toliko dugo da izbacim to iz sebe. Zaboravila sam koliko pisanje ovdje pomaže. Hvala vam. :* evo me nazad

[Flissiicoo]

Sabura kaže:

Često se spominje poslovica " U radu je Spas" ili "Rad pobjeđuje sve" pa tako i naše crne misli i depresiju. Sigurno je svatko iskusio da kada se preokupira nekim poslom na kratko vrijeme zaboravi na sebe i svoj život i bar na trenutak osjeca neku vrstu mira. Za takve situacije ljudi često kažu da su paradoksalne jer se s jedne strane fizički čovjek apsolutno umori dok se s mentalne strane osjeca odlično ili u najmanju ruku puno bolje nego obično.
Glavni uzrok depresivnih stanja je kontinuirana zarobljenost u vlastitom umu odnosno onaj mali "ja" u našim glavama koji je glavni krivac za našu patnju. To je uzrok depresije a posljedice su umor, apsolutna nezainteresiranost, strah, suicidalne misli, itd..
Današnja praksa psihoterapije je u prosjeku propisivanje tableta i savjeti u smislu nađite nekakav hobi, neku zanimaciju odnosno preokupirajte se nečim. Nema ništa loše u hobijima, dapače,ali pronalazak neke zanimacije samo u cilju da uzmaknemo depresiji je zapravo samo bijeg od depresije a ne pobjeda nad depresijom. Tako razne vrste tableta i različite vrste bijega od depresije zapravo samo pokušavaju izliječit posljedicu depresije a ne i njezin uzrok.
Pokušaje izdvojiti sat vremena i poslušati predavanje čovjeka koji je također prolazio kroz teške depresivne epizode i imao suicidalne misli, na izvrstan način opisuje naše malo "ja" odnosno naš ego i način izlaska iz patnje.

Na linku je predavanje iz dva dijela svako traje po otprilike sat vremena

http://campingtina.com/blog/eckhart-...udske-svjesti/

Pozdrav

vrlo korisno..

[cinici_minci]

Probaj s drugim ad, izbaci anksiokitike i pocni vjezbati.

Sent from my GT-P3110 using Tapatalk HD