Natrag   Forum.hr > Lifestyle > Gastronomija

Gastronomija Za kuhare i kuharice te one koji to žele postati
Podforumi: Eno i ino, Hrana i zdravlje, Kuhinja bez mesa

Odgovor
 
Tematski alati Opcije prikaza
Old 22.05.2010., 00:55   #1
Ždrebetina i konjetina





Volite li da vam ovakvo nešto zarže iz tanjura ? Koliko upotrebljavate konjsko meso i što radite ? Mnogi ljudi koje poznam zaziru od konzumiranja ždrebetine ili konjetine, iz meni potpuno nepoznatog razloga, ali su im istovremeno Gavrilovićka ili Mortadela ukusni. Koji je Vaš stav ?
Pellaprat is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 00:57   #2
jela sam pršut i gulaše od konjetine, i bili su mi super. nisam nikad sama spremala jer nisam imala prilike nabaviti meso.
nego, kakve veze imaju konjetina i mortedela? zar su od konjetine?
extreme is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 01:30   #3
Quote:
extreme kaže: Pogledaj post
jela sam pršut i gulaše od konjetine, i bili su mi super. nisam nikad sama spremala jer nisam imala prilike nabaviti meso.
nego, kakve veze imaju konjetina i mortedela? zar su od konjetine?
U dobru mortadelu uvijek ide dio konjetine, nažalost postotak ne znam, ali je sigurno preko 15%, jer svaki brend taji svoju recepturu. U neke poznatije, pretežno s juga Italije ide i dio magarećeg mesa. Na našem tržištu mortadela Pešun ima solidnu količinu konjetine. Zbog toga je Pešun prije 6-7 godina službeno i registrirao specijaliziranu klaonicu i preradu konja u Oborovu, kraj Zagreba.
Pellaprat is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 02:05   #4
u gavrilovicku ne ide konjetina
mozda u one neke blijede kopije doticne

a i ona tri puta u dvije godien sto jedem mortadelu, jedem onu koja je bez konjetine

znam da je kakti licemjerno, ali ne mogu jest konje
ono, nema teoretske sanse

duboko sam uvjerena da bih prije umrla od gladi nego pojela konja, a muka mi je od same pomisli na konjsku klaonicu
s druge strane nemam takvih problema s kravama
svinje su mi vec upitne, ali mogu ih jest
Zla patka is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 08:24   #5
Da,ja isto ne mogu jesti konjetinu,neznam zasto
Davno sam probala kobasice i salamu od konjetine i bila je ukusna,al ja nisam mogla jest...Sto rece Zla patka,nemam takav problem sa kravama i svinjama....
__________________
Jel bas moras da dises dok sam nervozna !!!?HA!??
mafri is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 08:50   #6




Vrlo traženi i skupi proizvodi iz mjesta Zasavica u Srbiji.
Nekad, prije II svjetskog rata, tvornica Gavrilović je bila najveći otkupljivač magaraca za preradu u ovom "regionu". Danas sigurno ne, kada ih je u cijeloj Splitsko-dalmatinskoj županiji preostalo registriranih 444 grla. No u Albaniji i Bugarskoj se magarac može nabaviti za manje od 100 eura, a Hrvatska je usvojila zakone i pravilnike o uvozu i zdravstvenoj ispravnosti magarećeg mesa, te mesa mula i mazgi.
Pellaprat is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 09:44   #7
Quote:
Pellaprat kaže: Pogledaj post
U dobru mortadelu uvijek ide dio konjetine, nažalost postotak ne znam, ali je sigurno preko 15%, jer svaki brend taji svoju recepturu. U neke poznatije, pretežno s juga Italije ide i dio magarećeg mesa. Na našem tržištu mortadela Pešun ima solidnu količinu konjetine. Zbog toga je Pešun prije 6-7 godina službeno i registrirao specijaliziranu klaonicu i preradu konja u Oborovu, kraj Zagreba.
viš, ovo nisam znala..
baš ću idući put potražiti tu Pešun mortadelu(znaš gdje ju imaju?? ).
inače, nemam problema sa jedenjem konjetine. Ne pravim razliku među životinjama.. jedem krave, svinje, zeke, srne, pa mogu i konje
extreme is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 09:44   #8
Proizvodi od konjskog mesa

Velike površine poplavnih i vlažnih travnjaka uz lijevu obalu rijeke Savu između Siska i Nove Gradiške od davnina su se koristile za ispašu stoke. Uz goveda i svinje, na tom području do današnjih dana sačuvala se i tradicija uzgoja posavskih konja.

Ova autohtona pasmina konja odlikuje se otpornošću i izdržljivošću te grla tijekom većeg dijela godine slobodno borave na otvorenim livadama Lonjskog i Mokrog polja. Nekada su se konji uglavnom koristili za rad, ali se i njihovo meso među lokalnim stanovništvom uobičajeno koristilo za prehranu. Danas se konji uglavnom uzgajaju za izvoz, poglavito na talijansko tržište, a Sisačko-moslavačka županija vodeća je po broju konja u Hrvatskoj. Iako u manjoj mjeri, običaj korištenje konjskog mesa za prehranu prisutan je i danas u selima Lonjskog Polja. Tako se od svježeg konjskog mesa priređuju lokalni specijaliteti kao što su ždrebeći i konjski gulaš te razne vrste odrezaka, dok se od prerađevina proizvode tradicionalne suhe konjske kobasice.


KONJSKA KOBASICA


Tradicionalna konjska kobasica koja je izrađuje na ovom području je trajna fermentirana kobasica koja se proizvodi iz usitnjenog konjskog mesa i tvrde leđne slanine svinja, uz dodatak soli i mljevenog crnog papra i crvene ljute paprike.

Kao sirovina za proizvodnju konjskih kobasica koriste se grla oba spola u dobi od 2 do 3 godine starosti i starija, odnosno uobičajene završne mase između 500 i 700 kg. Kobasice se proizvode sezonski, tijekom hladnog dijela godine od studenog do veljače. Nakon klanja, iskrvarenja i rasijecanja trupa vrši se odabir dijelova mesa za preradu. Za proizvodnju kobasica koriste se najkvalitetniji dijelovi mesa:

leđni dio (svi mišići osim pod-slabinskih mišića - ¨biftek¨)
lopatice (svi mišići, bez podlaktica)
butovi (svi mišići, bez potkoljenica)
Nakon rasijecanja, dijelovi mesa za preradu u kobasice nožem se pažljivo čiste od kostiju, vezivno-tkivnih ovojnica, krvnih žila, tetiva te masnog tkiva. Temeljito očišćeni mišići dijelovi narezuju nožem se na manje komade (200-250 g), razvrstavaju prema finoći i građi mišićnog tkiva, slažu u pletene košare od vrbova pruća te ostavljaju da se ocijede na hladnom. Osim konjskog mesa, za pripremu kobasica koristi se svinjska tvrda leđna slanina. Slanina se guli od kože, nožem izrezuje na kockice veličine 3x3 mm do 5x5 mm, rasprostire u tankom sloju na pladnjevima i ostavlja na hladnom da se namrzne.

Ohlađeno meso melje se u mesoreznici kroz rupe promjera 5 mm za finije mišićne dijelove, odnosno kroz rupe promjera 3 mm za grublje mišićne dijelove. Samljeveno meso se međusobno pomiješa te se dodaje namrznuta slanina u količini od 10 % mase mesa. Na usitnjeno meso i slaninu dodaju se kuhinjska sol i začini: mljeveni crni papar i začinska crvena ljuta paprika.

Sastojci nadjeva rukama miješaju dok se ne postigne ravnomjerni raspored i dobra povezanost svih sastojaka nadjeva . Ovako pripremljeni nadjev ostavlja se da odstoji preko noći na hladnom.

Nadjev se puni u prirodna konjska crijeva ili češće u umjetne ovitke promjera 40-45 mm. Težina svježe nadjevenih kobasica uobičajeno se kreće od 600 - 800 g. Kod uporabe prirodnih konjskih crijeva, nadjevena kobasica se vezuje tzv. ¨moslavačkim vezom¨, kod kojeg se težina kobasice pri vješanju ravnomjernije raspoređuje. Kod uporabe umjetnih ovitaka vezivanje kobasice je uobičajeno. Po vezivanju kobasice se vješaju na drvene motke tako da se međusobno ne dodiruju i prenašaju se u pušnicu.

S dimljenjem se započinje sutradan. Primjenjuje se uobičajeni način hladnog dimljenja, a kao sirovina za proizvodnju dima koriste se cjepanice graba, bukve i voćarica. Kobasice se dime tijekom 20-30 dana. Obično se loži svakog trećeg - četvrtog dana, odnosno ukupno 5 do 6 dimova. Tijekom ove faze kobasice postepeno fermentiraju i gube vlagu.

Nakon završenog dimljenja, kobasice se premještaju na zrenje u mikroklimatski stabilne podrumske prostorije temperature 15 do 18 °C. Zrenje traje oko tri mjeseca tijekom kojih se postiže karakterističan okus i aroma te mikrobiološka stabilnost i održivost kobasica. Od nadijevanja do optimalne zrelosti proizvoda potrebna su oko 4 mjeseca uz prosječni težinski kalo od oko 30 %.


ŽDREBEĆA KOBASICA

Za proizvodnju ždrebećih kobasica koriste se grla oba spola starosti do godine dana a tehnologija proizvodnje jednaka je kao i u proizvodnji konjskih kobasica.


MIJEŠANA KOBASICA

Proizvodi se prema gore opisanoj tehnologiji iz mješavine konjskog i svinjskog mesa u omjeru 70 : 30.
Pellaprat is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 09:45   #9
ono što ja znam je da konjetina ima jako visok udio željeza i da se jedino zbog toga ne bi trebalo pretjerivati s tom vrstom mesa.
ne znam.. ono, previše željeza ne valja..
extreme is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 09:47   #10
Quote:
extreme kaže: Pogledaj post
viš, ovo nisam znala..
baš ću idući put potražiti tu Pešun mortadelu(znaš gdje ju imaju?? ).
inače, nemam problema sa jedenjem konjetine. Ne pravim razliku među životinjama.. jedem krave, svinje, zeke, srne, pa mogu i konje
Na Branimircu i na tržnici u Dubravi.
Pellaprat is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 09:55   #11
na Dolcu u Zg ima štand samo sa konjetinom, kupih jednom bilo fino
grogo bolger is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 09:56   #12
A, ovu divotu ima restoran "Badi" u Lovrečici.
http://gastroistra.com/garyscookbook-104
Pellaprat is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 09:59   #13
Quote:
Pellaprat kaže: Pogledaj post
Na Branimircu i na tržnici u Dubravi.
a ne drže neki centri?? zg mi nije baš usput...
extreme is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 10:11   #14
Quote:
extreme kaže: Pogledaj post
ono što ja znam je da konjetina ima jako visok udio željeza i da se jedino zbog toga ne bi trebalo pretjerivati s tom vrstom mesa.
ne znam.. ono, previše željeza ne valja..
Ni sa čim ne valja pretjerivati.
Konjsko meso:
- ima visoki postotak bjelančevina
- postotak masti u odnosu na druga mesa je najmanji
- bogato je kompleksom vitamina B
- sadrži velike količine željeza
- sadrži male količine kolesterola

Zbog svog sastava konjsko meso je pogodno za ishranu osoba s visokim tlakom, kožnim oboljenjima i anemijom. Konjska mast, osim što je pogodna za jelo, ujedno je i ljekovita. Koristi se za jelo, artritis, reumu, tvrdu kožu. U kombinaciji s divljim kestenom izvrstan je lijek za vene.
Pellaprat is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 10:24   #15
Quote:
Pellaprat kaže: Pogledaj post
[

Nekad, prije II svjetskog rata, tvornica Gavrilović je bila najveći otkupljivač magaraca za preradu u ovom "regionu"
koliko si ti siguran u ovo?
ja tvrdim s 80% sigurnosti da to nije tocno

kad smo kod 2.svj. rata i konjetine
moj deda je umirao od gladi u ratu,a nije htjeo pojest konja
i onda je dao veliki vuneni sal za zdjelicu mlijeka
ocito nam je to u obitelji

kad pomislim krava vidim sniclu i burek
kad pomislim konj vidim konje vrane po livadi razigrane

ziher bi svi ti recepti za zdrebetinu i konjetinu bili odlicni s teletinom i junetinom
Zla patka is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 11:05   #16
Quote:
Zla patka kaže: Pogledaj post
koliko si ti siguran u ovo?
ja tvrdim s 80% sigurnosti da to nije tocno

kad smo kod 2.svj. rata i konjetine
moj deda je umirao od gladi u ratu,a nije htjeo pojest konja
i onda je dao veliki vuneni sal za zdjelicu mlijeka
ocito nam je to u obitelji

kad pomislim krava vidim sniclu i burek
kad pomislim konj vidim konje vrane po livadi razigrane

ziher bi svi ti recepti za zdrebetinu i konjetinu bili odlicni s teletinom i junetinom
Ja sa 81% sigurnosti da je točno. Podatke sam dobio od jednog tehnologa klaonice u Petrinji koji je u Gavriloviću radio 43 godine. Sada je pokojni, ali žive njegovi recepti za suhomesnate proizvode koje sam neke uspio izmoliti. Ako je on slagao mene, a ne znam zašto bi, onda sam i ja u krivu. Kod njega sam bio više puta doma i svake je godine za svoje potrebe nabavljao jednog magarca, dao ga kastrirati i hranio oko godinu dana, pa u kobasice, a konjetinu, u stvari meso ometa je kupovao od specijaliziranog mesara u Pakracu koji je bio polutalijan. Po njegovom receptu danas kobasice,trajne, vrlo slične "Gavrilovićki" izrađuje jedan veliki konjar u Martinskoj Vesi kod Siska.
Inače, slične trajne kobasice, izuzetno ukusne, izrađuje i farmer "mentor Joža" s Nove TV, vlasnik više od 50 kobila, blizu Križa.
Pellaprat is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 11:31   #17
I meni je žao konja , ali mi je žao i pajceka , pa ga pojedem(ne koljem). No konjetina me razočarala. Kupila sam na Dolcu neko meso za saft ili gulaš i komad kosti za juhu. Gulaš nije bio fini -nije meso pustilo nikakav miris. Ko da sam radila sa šniclima od soje , a juhu sam hitila. Isto bez okusa .Kak da sam komad drveta sa malo masti kuhala u juhi. To mi se nikad nije sa teletinom , svinjom , kravom , janjetom dogodilo. Kaj ja znam.
A sad off , jučer sam bila na Kvatriću u onoj tržnici za iznutrice i kupila brizle i janjeće iznutrice. Danas je fini ručak!
ANUŠKA is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 12:04   #18
Quote:
Pellaprat kaže: Pogledaj post
Ja sa 81% sigurnosti da je točno. Podatke sam dobio od jednog tehnologa klaonice u Petrinji koji je u Gavriloviću radio 43 godine. Sada je pokojni, ali žive njegovi recepti za suhomesnate proizvode koje sam neke uspio izmoliti. Ako je on slagao mene, a ne znam zašto bi, onda sam i ja u krivu. Kod njega sam bio više puta doma i svake je godine za svoje potrebe nabavljao jednog magarca, dao ga kastrirati i hranio oko godinu dana, pa u kobasice, a konjetinu, u stvari meso ometa je kupovao od specijaliziranog mesara u Pakracu koji je bio polutalijan. Po njegovom receptu danas kobasice,trajne, vrlo slične "Gavrilovićki" izrađuje jedan veliki konjar u Martinskoj Vesi kod Siska.
Inače, slične trajne kobasice, izuzetno ukusne, izrađuje i farmer "mentor Joža" s Nove TV, vlasnik više od 50 kobila, blizu Križa.
prave omjere i recepte zna samo par osoba glavni i odgovorni u proizvodnji
ovi kaj su radili po klaonicama - tehnolozi, veterinari itd. ne znaju 100% prave recepte i omjere

u gavrilovicku se ne stavlja konjsko meso 1001%

mislim, sigurna sam ja da je to njegovo bilo prva liga...sam velim da nije po originalnoj recepturi
Zla patka is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 14:31   #19
Quote:
Zla patka kaže: Pogledaj post
prave omjere i recepte zna samo par osoba glavni i odgovorni u proizvodnji
ovi kaj su radili po klaonicama - tehnolozi, veterinari itd. ne znaju 100% prave recepte i omjere
Lagani off, ali nekak mi se čini da su te priče o supertajnim receptima raznoraznih prehrambenih proizvoda više mitologija korištena u marketinške svrhe nego stvarnost. Vjerujem da prije 200 godina nisu svi u proizvodnji znali recept, ponajprije zato jer od 20 ljudi koji su sudjelovali u proizvodnji, njih dvoje je znalo čitati i pisati, a ostali su miješali smjesu. Možda se i danas pazi da točne omjere zna mali broj ljudi, ali da netko baš silno želi saznati točan sastav ne bi išao podmititi direktora proizvodnje nego bi odnio zimsku u laboratorij i tražio egzaktne udjele masti,soli.....a sam proces proizvodnje ionako je gotovo identičan proizvodnji drugih salama.
Isto tako, da ljudima ponudiš zimsku od gavrilovića, ali im kažeš da je to neka jeftina mađarska salama- 70% njih bi reklo: Nije loša, ali ipak nije kao gavrilovćka, 20% bi reklo: Ova mi čak i više paše nego gavrilovićka, a 10% bi reklo da ne kuži razliku.
Ne želim uopće ulaziti u pitanje kvalitete gavrilovićka, ali kao i kod najvećeg dijela proizvoda, svoju popularnost više temelji na tzv. snazi branda nego na superiornom okusu, kvaliteti sirovina i specifičnosti recepta.
dajrakije is offline  
Odgovori s citatom
Old 22.05.2010., 15:09   #20
ne jedem konjetinu...žao mi je konja...
ninjanippon is offline  
Odgovori s citatom
Odgovor


Tematski alati
Opcije prikaza

Kreni na podforum




Sva vremena su GMT +2. Trenutno vrijeme je: 23:52.