Strah od braka

[Galileo]

Billi kaže:

zrela osoba ce odmjeriti posljedice svoje odluke, nece hitati ali to ne znaci da nece osjecati strah od nepoznatog u sto ulazi.

Zrela osoba će procijeniti moguće posljedice i odlučiti hoće li ući u nešto ili neće... Vjeruj mi, kad zrela osoba krene u nešto, ona nema straha pred tim....

[Billi]

Galileo kaže:

Zrela osoba će procijeniti moguće posljedice i odlučiti hoće li ući u nešto ili neće... Vjeruj mi, kad zrela osoba krene u nešto, ona nema straha pred tim....

nemozemo bas biti 100% zreli za sve odluke. ipak smo ljudi od krvi i mesa sa svojim strahovima. a nazalost, ljudi imaju strah od braka jer ih se ispire o vaznosti tog papira i bozjoj kazni ako ga ne ispunjavaju na nacin na koji se ocekuje. a raskid je nemoguc jer te cijelo selo mrzi.

[ema1]

tamica kaže:

Sto taj papir znaci?

Pravovaljani ugovor

Ne radi se o papiru ( loše sam se izrazila) , nego o činu.
Rekla sam, da nemogu racionalno objasniti taj osjećaj.... Ali kao da je to imaginarna "stepenica više odgovornosti".... nemam pojma.
Stvarno mi to nije prije značilo ni za k.... , ali sad kada sam pronašla "osobu svog života", nekako ( ne papir), brak kao institucija mi je prirodni slijed naše veze; prijašnje veze, nisu mi uopće ostavljale takav dojam. Inače je dragi treći koji me zaprosio , prijašnjoj dvojici sam odmah dala nogu, al ovaj put je to - to.
---- uf što ga objašnjavam za popizidt

Ja shvaćam ljude koji ne žele ući u brak jer sam i ja bila takva. Jednostavno me to nije interesiralo, ali gledajući sa ove točke, mislim da nisam bila sigurna ni u osobu s kojom sam bila, a ni spremna preuzeti odgovornost braka.
Život u dvoje također nosi svoje odgovornosti, al nekako uvijek imaš "slobodnog" prostora za pokupit stvari i otić ako se posvađate il nešto ne štima.... vjerujem da se ljudi manje trude izgladiti neke stvari nakon par godina. To isto slobodno napraviš i kada si u braku, ali više se trudiš da to ide dalje, možda griješim,,, ali vidim toliko primjera, možda je to psihološki učinak. bu!

[Cats]

ema1 kaže:

Život u dvoje također nosi svoje odgovornosti, al nekako uvijek imaš "slobodnog" prostora za pokupit stvari i otić ako se posvađate il nešto ne štima.... vjerujem da se ljudi manje trude izgladiti neke stvari nakon par godina. To isto slobodno napraviš i kada si u braku, ali više se trudiš da to ide dalje, možda griješim,,, ali vidim toliko primjera, možda je to psihološki učinak. bu!

Evo, ja ti mogu reć da ja nisam osjetila nikakvu razliku. Niti mi je prije formalizacije palo na pamet da bi mi bilo lako otić (živjeli smo skupa 6 godina prije vjenčanja), niti nakon potpisivanja nemam osjećaj da bi mi sad bilo teško, ako bi do toga došlo.
Za partnera te veže nešto puno više od papira, tako da ako su stvari složene pravilno, ne treba ti zvanična potvrda. A ako nisu, ni sto papira te ne može zadržat.

[walter]

MA nju je strah zajedničkog života, a ne braka. Nije se dobro izrazila. Strah od zajedničkog života je sasma normalan jerbo se mijenja stil života. Idite polako. Prvo ljetujte zajedno. Ako nijednom ne opere suđe i ne skuha ručak, onda traži drugog.

[ema1]

Cats kaže:

Evo, ja ti mogu reć da ja nisam osjetila nikakvu razliku. Niti mi je prije formalizacije palo na pamet da bi mi bilo lako otić (živjeli smo skupa 6 godina prije vjenčanja), niti nakon potpisivanja nemam osjećaj da bi mi sad bilo teško, ako bi do toga došlo.
Za partnera te veže nešto puno više od papira, tako da ako su stvari složene pravilno, ne treba ti zvanična potvrda. A ako nisu, ni sto papira te ne može zadržat.

Slažem se s tobom, ali sad dolazi pitanje zašto se uopće udavati? Mislim da je to ipak malo složenije. Živjeli ste zajedno 6 godina---- zašto niste i dalje tako nastavili?
Kao što sam rekla, meni je to neki prirodni slijed... neznam....Možda bolje da se maknem teme

[Cats]

Nije tema, zato samo ukratko - razlozi posve administrativne prirode, pošto je to bio jedini način da jedan od nas dvoje tu, u stranoj zemlji, osigura sigurnu egzistenciju.

Da nije toga bilo, ne bi nam na pamet palo ić se potpisivat.

[ema1]

Cats kaže:

Nije tema, zato samo ukratko - razlozi posve administrativne prirode, pošto je to bio jedini način da jedan od nas dvoje tu, u stranoj zemlji, osigura sigurnu egzistenciju.

Da nije toga bilo, ne bi nam na pamet palo ić se potpisivat.

Ajde vaš je brak imao višu svrhu od mog budućeg- moj će započet u dvorištu

Oprosti što sam gurala nos u privatnost

[SaveAss]

norah kaže:

Jel nekog bilo strah udat se ili ozeniti?
Npr. veza funkcionira super godinama i sad kad treba brak sklopiti, nisi bas siguran.

Ima takvih koliko hoćeš...
Samo čemu strah?
I čemu brak?

A pogotovo - čemu strah i brak?

Mislim da ne treba ništa forsirati (pa ni onda kada djeca dođu...što se zakonskih stvari tiče ni to nije bauk)...

Potpisujem ono što Cats kaže: "Za partnera te veže nešto puno više od papira, tako da ako su stvari složene pravilno, ne treba ti zvanična potvrda. A ako nisu, ni sto papira te ne može zadržat"

[snjeska]

covjece ja sam totalno suprotna od vas,s deckom ne zivim nit cu zivjet prije vjencanja,a udajem se za mj i pol 09.09.
u vezi sam tek 1,5 godine i sad se pitam dal je brzo il nije
jedva cekam da se udam,volim ga,obozavam ga i jedva cekam da budem samo njegova,njegova i njegova

[Natch]

Mariette kaže:

Dugo ste skupa i mislim nakon 8 godina vrijeme da se ta veza razvije u nesto vise.

ja znam par koji je skupa ono od srednje skole, 12 godina. i zivjeli su skupa, i ono, mislim, dosada ziva uglavnom.

i sad, zena je vec pocela pomalo stariti, obitelj pita hoce li se (nakon desetljeca i pol hodanja) zeniti i oni utvrde termin, jel.

i uglavnom, mladozenju SAD uhvati panika od braka (ne prije 3 godine ili prije 6 ili pirje 12). kao, strah od buducnosti.
molim vas.

da ne duljim, oni su se, nakon 5 mjeseci njegovih panicnih napada i njenih ispada bijesa (prilikom cega ga je jedanput morala i pretuci) vjencali.

pa vi procijenite isplati li se to ili ne.

[Bila boja]

walter kaže:

MA nju je strah zajedničkog života, a ne braka. Nije se dobro izrazila. Strah od zajedničkog života je sasma normalan jerbo se mijenja stil života.

Po meni, ovo je pravi problem.
Jer ljubav u relaciji kada izlazimo dotjerani, namirisani, i rasploženi za zabavu je jedan oblik odnosa. Zajednički život je nešto potpuno drugo u kojem otkrivamo u partneru cijeli niz stvari o kojima prije pojma nisamo imali (da recimo obožava srolati prljave čarape u lopticu i sakriti ih pod kauč).
Meni je najpresudniji trenutak bila odluka da krenem živjeti sa partnerom, dakle da pokušam sa jednom osobom izgraditi zajednički život sa svim dogovorima, kompromisima (WC je uvijek zauzet baš kad tebi treba) i problemima.
A kada već sa nekim živiš odlazak u općinu ili crkvu je samo logičan slijed (ukoliko ga želite) i ne vidim čega bi se čovjek trebao bojati.
Ja se nisam bojala.

[Natch]

Bila boja kaže:

Ja se nisam bojala.

a cega bi se bojala?

[Bila boja]

Natch kaže:

a cega bi se bojala?

Da to neće moći tako zauvijek.
I nije. Razvela sam se.

[Natch]

Bila boja kaže:

Da to neće moći tako zauvijek.
I nije. Razvela sam se.

eto. za svaku situaciju postoji prakticno rjesenje.

[walter]

snjeska kaže:

covjece ja sam totalno suprotna od vas,s deckom ne zivim nit cu zivjet prije vjencanja,a udajem se za mj i pol 09.09.
u vezi sam tek 1,5 godine i sad se pitam dal je brzo il nije
jedva cekam da se udam,volim ga,obozavam ga i jedva cekam da budem samo njegova,njegova i njegova

Ljubav prolazi jednakom brzinom kojom se troše detergenti.

[Natch]

aj walter ne seri

[walter]

Kad bude ribala kuhinjski pod, suze će joj ići od sreće. A on izvaljen u fotelji pije pivo.

Sad je napokon moj moj moj. Uhvatila sam ga!

ha ha ha ha

[Natch]

mislis da se toga plasi?

[walter]

Natch kaže:

mislis da se toga plasi?

Ko?