Kako dolazi do proboja obrambene linije?

[Ime81]

Možete li mi objasniti kako dolazi do pucanja obrambene linije tijekom napada?

Evo na što mislim:

Jasne su mi ofenzivne akcije na strateškoj razini, ali kada se spustim na mikrotaktičku razinu nije mi jasno kako je moguće da ofenzivna sila pređe brisani prostor i zauzme branjeni položaj?

Čak i ako je ispunjen uvjet 3:1 ili više ako iz točke kojeg kreće napad i branjene točke postoji brisani prostor, a branjena točka ima ukopane i u stambene objekte inkorporirane
ATGM-ove, automatske bacače granata, bestrzajne topove, teške strojnice, kako je moguće da napadač pređe ovu ravnicu između dva naselja bez da bude odbijen?

Evo primjera:

http://maps.google.com/maps?hl=en&sa...-8&sa=N&tab=wl

Nije mi jasno kako bi se Dražice (lijevo) osvojile napadom s desne strane kada postoji 800 m brisanog prostora.
To je samo primjer, nemojte da vas ograniči u objašnjavanju.




Još par pitanja:

Kada oklopne snage probiju liniju i dođe do eksploatacije rupe u neprijateljevoj obrani, koja je zadaća tenka nakon što je probio prvu obrambenu liniju i ušao iza nje?

Kako su Nijemci (a kasnije i Sovjeti) u WW2 s tolikim uspjehom koristili oklop kada praktički nisu postojali oklopni transporteri ni BVP-i?
OK, tenk probije liniju, ali kakve koristi od toga kada nema pješaštva da se iskrca iz mehaniziranih vozila i iskoristi nastale rupe u obrani?

[U-boat]

Evo kako

[Shpiro]

Moguće je jer se operacije ne izvode u vakuumu. Ne postoji samo mikrotaktička razina gdje imamo stranu A i stranu B, sačinjenu od pješaka koji jurišaju na protivnika. Sve više razine i susjedne razine itekako utječu na ishod. Od dugotrajnih strateških kampanja negiranja opskrbe protivniku, do vatrene podrške iz daljine koja ako i ne uništi protivnika (nerijetko je niti ne ošteti) opet ima nemali značaj neutraliziranja protivnika kroz vrijeme napada. Protivnik može birati hoće li se skloniti od baraže i preživjeti, ali tada neće moći nadzirati prilaz branjenom prostoru, ili će nadzirati prostor i riskirati nemale žrtve.

Tu su i raznorazne dimne zavjese, za situacije totalnog brisanog prostora bez ikakvih zaklona. A tenkovi, ako recimo probiju liniju, mogu i sami djelovati po neprijatelju, i to iza leđa, ili sa boka. Branitelj se odjednom nalazi u situaciji gdje mu prijetnja dolazi iz više smjerova, a možda nije jednako pripemljen ili sposoban braniti se prema svim tim smjerovima. Dok npr pokušava djelovati po tenkovima koji su učinili proboj (koji dakako ne stoje nego također izbjegavaju napade) događaju se proboji iz drugih smjerova.

Tenk nije samo oružje za probijanje, on ima posve pristojnu ulogu i samostalnog djelovanja na protivnike. Često je dovoljno dezorijentirati protivnike na par minuta, pribiti ih u zaklon pod paljbom, da u međuvremeno pješačka podrška iskoristi rupu. Općenito, djelovanje po tako malim i pokretnim metama kao što su pješaci, nije baš tako lako. Učinkovito pogađati takve ciljeve na preko 200-300 metara prilično je teško. Tako da brisani prostor od 800 metara zapravo nije 800 metara već recimo 200 metara zbilja opasnog prostora, nakon čega opasnost drastično opada. Ako branitelj i ima jaču opremu, ona će biti malobrojnija i manje mobilna te će se lakše i neutralizirati vatrenom podrškom iz daljine. Može branitelj ispucavati desetke minobacačkih granata po minuti na područje 800*800 metara, ali neće to imati ni blizu sličnu efikasnost kao kad smireno i izravno cilja pješaka puškom, sa 100 metara.

Uglavnom, djelovanje po protivniku i traje. Da 90 ljudi ide jurišati na 30 ukopanih ljudi, ne bi tu bilo savršene komunikacije i podjele meta. Neki bi branitelji ne znajući djelovali po istim metama. Ciljanje traje. S 200 metara će neloš strijelac pogoditi statičnu metu, ali pokretnu, ne znam baš. Tko zna koliko metaka bi tu bilo ispaljeno prije pogotka. http://www.angelfire.com/art/enchanter/range.html I ne pričamo tu o rafalima koji neće ništa pogoditi, već preciznim, ciljanim hicima. Prolaze sekunde između njih. A po području djelovanja strijelca puca barem napadačev 12,7mm pozicioniran u daljini. Danas je situacija nešto malo drukčija (ali ne mnogo) ali u sukobima s neprofesionalim vojnicima golem je faktor i psihička sprema te trening. Pod stresom si, treba se sjetiti obuke, možda nikad dosad nisi ubio čovjeka - ti ćeš pucati i pucati prije nego pogodiš nekoga. Brojke ispaljenih metaka u sukobima uspoređene s poginulim vojnicima su goleme. GOLEME. Često se mogu naći brojke od 25 tisuća pa i 200 tisuća ispaljenih metaka po ubijenom vojniku. Ako te brojke i jesu tendenciozne i van konteksta, opet sugeriraju da je neki realni omjer jako daleko od par metaka po pogođenom vojniku. Prije stotine ili tisuće metaka po vojniku. A to traje. Uzima vrijeme. Sigurno i usporava napredovanje napadača, al opet traje. Dakle taktička situacija unutar deset minuta može se posve promijeniti. Tih 200 metara brisanog prostora tu može ali i ne mora biti odlučujući faktor.

Takvi bezglavi juriši se zapravo niti ne rade. Prvenstveno je bitno imati informacije. Ako znaš da je netko utvrđen, radiš pripremu za napad. Slabiš mu obranu postepeno. Nećeš se zadovoljiti ni 3 na 1 omjerom. Nema tu fair playa. Ako si možeš priuštiti, napast ćeš ga s omjerom 10 na 1. Drugo su (rijetke) situacije kad niti ne znaš što je u selu, a bitno je doći što prije, nema se vremena točno utvrditi situacija pa se možda i dogodi ovakav juriš. To obično ide na dušu zapovjednika, ne nužno ovih na bojnom polju već i ovih viših, koji forsiraju neke naredbe, a nemaju preciznu sliku bojišta.

[električni_zec]

A prije svega toga zrakoplovstvo malo popegla prostor, pa šta ostane...

Inače su ovi scenariji what-if jako nezahvalni, jer praktično i nema konkretnijih iskustava nakon WW II za takve masovke, sve su bile kratkotrajne kampanje u specifičnim uvjetima: Faklandi, A-stan, prašume. Bili su i jako asimetrični, a nekako je i trend da se danas svako ratovanje dovede do nekakvog gradskog scenarija, gdje je situacija poprilično drugačija.
Iračani su recimo prvo bili desetkovani salvama dalekometnih raketa, zrakoplovstvo i jurišni helikopteri su razbijali cijele postrojbe oklopa, tek kasnije se krenulo na već desetkovanu i demoraliziranu, obezglavljenu vojsku...

[fgzcvijetic]

Ime81 kaže:

Kako su Nijemci (a kasnije i Sovjeti) u WW2 s tolikim uspjehom koristili oklop kada praktički nisu postojali oklopni transporteri ni BVP-i?
OK, tenk probije liniju, ali kakve koristi od toga kada nema pješaštva da se iskrca iz mehaniziranih vozila i iskoristi nastale rupe u obrani?

Pješaštvo je slijedilo tenkove - pješke.

Primjera radi, za razliku od Nijemaca koji su koristili lake i brze tenkove, britanci su svoj oklop koncipirali na teško oklopljenim tenkovima koji su bili jedva nešto brži od pješaka.

Britanski tenk Matilda II bio je neprobojan za njemačke tenkovske topove i tek uporaba 88-ca zaustavlja njihove prodore u Francuskoj (protuudar u Arrasu) i Sjevernoj Africi. Da Nijemci nisu imali 88-ce pitanje je bi li tako lako zadržali Francusku i toliko se održali u S. Africi.

[rokurota]

fgzcvijetic kaže:

Da Nijemci nisu imali 88-ce pitanje je bi li tako lako zadržali Francusku i toliko se održali u S. Africi.

pomocu 105 ice..

[fgzcvijetic]

Shpiro kaže:

.

Takvi bezglavi juriši se zapravo niti ne rade. Prvenstveno je bitno imati informacije. Ako znaš da je netko utvrđen, radiš pripremu za napad. Slabiš mu obranu postepeno. Nećeš se zadovoljiti ni 3 na 1 omjerom. Nema tu fair playa. Ako si možeš priuštiti, napast ćeš ga s omjerom 10 na 1. Drugo su (rijetke) situacije kad niti ne znaš što je u selu, a bitno je doći što prije, nema se vremena točno utvrditi situacija pa se možda i dogodi ovakav juriš. To obično ide na dušu zapovjednika, ne nužno ovih na bojnom polju već i ovih viših, koji forsiraju neke naredbe, a nemaju preciznu sliku bojišta.

Zapravo, ne rade se od I svjetskog rata.

Uzmimo primjer bitke na Sommi 1916.

Usprkos osmodnevnom neprekidnom artiljerijskom bombardiranju (ispaljeno preko 1,5 M granata) i omjeru snaga 3:1, nakon bezglavog juriša Britanci i Francuzi imaju 64.000 ljudi izbačenih iz stroja kontra 10.000 njemačkih i uz minimalna postignuća (a i to samo na francuskoj strani fronta). Uzaludno krvoproliće.

Nakon toga je trebalo streljati Haiga ali je plavokrvno govno, koje je žrtvovalo toliko vlastitih ljudi (Passchendaele je još gori "pothvat" od Somme), umrlo u svom krevetu.

[Growler]

Taktički zaključak:

Prvo raspališ da napadnuti spuste glavu i sakriju se u rupe, onda iskoristiš to što ne gledaju i pređeš sve do recimo 100m od mjesta padanja granata/bombi/mina .
Onda raspališ iz teškog naoružanja jurišne postrojbe osiguravajući da i dalje da nitko od napadnutih ne diže glavu. Istovremeno mikro obuhvatom upasti s boka na položaje pod vatrom...
I onda dođe svizac i zamota čokoladu !
Šalu na stranu, teorija bi bila ovo spomenuto a praksa... bolje ju ne znati.

P.S.
Zadnjih godina u U.S. postrojbama (USMC) odlučili su nešto promjeniti pristup vatrenoj podršci te se u osnovnim postrojbama za vatrenu podršku umjesto strojnice (velike vatrene moći - masa metaka ) uvodi preciznije i lakše oružje (manja količina zrna-veća preciznost) , što bi trebalo dati bolje rezultate <- navodno.zanimljivo je i to da će nastojati koristiti ga i kao snajper i kao strojnicu.
http://marinecorpstimes.com/news/201...rifle-062911w/
Planirana zastupljenost bi trebala biti 3 marinca s M-4/M-16 i jedan s M-27 (<-razvoj iz HK416) u vatrenom timu.
http://en.wikipedia.org/wiki/M27_Inf...utomatic_Rifle
I tako bi M-27 trebala tjerati zločeste dečke da drže glave u rupi, trošeći manje municije i dajući veću pokretljivost.


Ako bude novaca, kako su počeli godinu neće imati ni za marendu.

[asmodeus]

A Monte Casino? Više od 50 000 poginulih/izbačenih iz stroja na strani saveznika nasuprot 20 000 njamaca u obrani. Strašni gubici u napadu.

[fgzcvijetic]

asmodeus kaže:

A Monte Casino? Više od 50 000 poginulih/izbačenih iz stroja na strani saveznika nasuprot 20 000 njamaca u obrani. Strašni gubici u napadu.

Je, u pravu si.

Pored Cassina tu je i malo poznata bitka u Hürtgenskoj šumi - 33,000 Amera kontra 28,000 Nijemaca (odnos snaga 120,000 protiv 80,000). Preporučujem izvrstan film na ovu temu: Kad trube utihnu (When Trumpets Fade)

[katra46]

Danas se ne cini da je era za pjesacke jurise. Profesionalci su predobro upuceni u to kako isti zavrsavaju po napadaca, a regruti imaju prioritet 1 da ne poginu. Sovjetskih komesara koji tjeraju ljude u juris prijetnjom da ce ih upucat u ledja vise ne postoje. 3:1 je bio MINIMALNI omjer za napad u ww2. Napad s losijim omjerom se smatralo da nema sanse da uspije.

Cijela ideja pokretnog ratovanja je bila da se ukopani polozaji ne napadaju, nego ih se zaobidje, pa kad ukopanima nestane graha, municije i zivaca, onda neka oni izadju na brisani prostor. U primjeru s mape ako je to mjesto, Drazice, dobro branjeno, onda ga je pametnije zaobici i produziti dalje, a ostaviti nesto vlastite pjesadije da docekaju branitelje kad isplaze iz svojih rupa. Tenkovima ne treba asfaltirana cesta da prodju.

Ako se radi napad, ekipa gore je opisala artiljerijsku pripremu. Uz to iza pjesaka trebali bi ici tenkovi i transporteri koji tuku po protivnickim polozajima. Pa tko izadje da zapuca iz 50cal po napadacima moze racunati s 105 ili 120mm tenkovnskom granatom na svoj polozaj u roku par sekundi. Isto vrijedi za ATGM-ove. Napadac ce popit nesto pogodaka, ali ako dovede koncentraciju teske opreme, onda je u prednosti. Vazna je naravno i psihologija, jer od 20 ljudi u rovu ako 2-3 izvire i dobiju metak ili geler vugla, onda ostali bas nece biti skloni izvirivanju nego ce mozda dic pusku i opalit pokoji "somalijski" rafal u generalnom smjeru napada.

Takav se koncentriran napad napravi na jednu tocku, sto slabiju, po mogucnosti gdje je granica 2 protivnicke postrojbe (tamo obicno slabije brane jer svaki zapovjednik ce gledati da prebaci krivnju na susjednog), te se kroz rupu prolazi i krece u manevar zaokruzivanja. Ne napada se po cijeloj liniji fronte.

Danas je na manevarsku bitku presudna uloga zrakoplovstva, jer nema koristi od proboja ako ce na tenkove i transportere letjeti protivnicke bombe i rakete iz helikoptera tijekom cijelog manevra: masakritat ce ih.

No tko ima vise aviona, topovnjaca, tenkova, transportera, artiljerije... taj moze ili koncentrirati snage na malom prostoru i probiti obranu, ili vrsiti manevre.

U Oluji mislim da su napadi bili klasicni pjesacki uz potporu tenkova distribuiranih po pre-ww2 (ili british ww2) doktrini, za podrsku pjesadiji. Uz to bilo je nesto artiljerijske potpore. Taktika je radila jer srbi nisu imali obranu u dubini, odnosno jos vise jer bi nakon sloma prve linije bjezali, valjda u strahu da ne budu zadnji koji ostanu u vatrenom kontaktu kad ostatak njihovih digne sidro.
U sektoru sjever imali su bolje pripremljene pozicije i tamo napadi HV-a nisu uspjeli slomiti liniju obrane sve dok nisu dosle jedinice HV-a koje su probile losije branjena podrucja, pa su se srbi povukli u strahu od okruzivanja.

[Epos]

Ime81 kaže:

Možete li mi objasniti kako dolazi do pucanja obrambene linije tijekom napada?

nikad nemas dosta ljudi i tezih oruzja da pokrijes branjenu liniju u cijeloj duzini kak ti to crno bijelo zamisljas. napravi se neka provizorna obrana da primi prvi udar, na tezisne tocke stavis PO i AA oruzje i koju minu i to je to. u pozadini je rezerva koja uleti na podrucje na koje se skoncentrirao protivnik pa kom obojci kom opanci... e sad se mozemo vec saha igrat pa rec da ako protivnik fingira napad na jednoj strani, odvuce nase rezerve a ustvari napadne na drugoj eto pizdarije....to se moze i na visoj i nizoj razini primjeniti.

sve ostalo i iznad toga je izuzetno kompleksno i iziskuje puno vise od ko koga. decki su se toga vecinom i dotakli- tu je recimo i obavjestajna priprema, maskiranje, izvidjanja s obje strane, pa zaobilazenje otpornih tocaka, pa arti priprema pa CAS, pa ovo ono...

inace mi je dosta interesantan prvi i drugi zaljevski rat jer znam da se nije bilo lako naci u pustinji u frontalnom sukobu s danas najacom silom na svijetu- SAD. s gustom sam procital ovu studiju gdje je objasnjeno na prilicno jasan nacin zasto su iracani popusili TAKO JAKO.
znaci nije bilo sporno da ce popusiti nego je sporno kaj su popusili tako brzo i tako jako nasuprot malim zrtvama s koalicijske strane.
ako netko ima strpljenja neka procita tekst i vidi koje su krucijalne pogreske iracke vojske bile...mene je iznenadila studija i kak nisam bas na strateskoj razini prejak, ovo mi je bilo jedno velikoooo prosvjetljenje
http://www.comw.org/rma/fulltext/victory.html


samo malo da vas motiviram jednim zanimljivim detaljem iz studije:
"Third, Iraqi covering forces systematically failed to alert their main defenses of the U.S. approach, allowing even Republican Guard units to be taken completely by surprise. Going back at least as far as World War I, all Western armies have used covering forces - whether observation posts, forward reconnaissance screens, or delaying positions - to provide warning to the main defenses that they are about to be attacked. Ideally, these covering forces serve other functions as well (such as stripping away the opponent's recon elements, slowing the attacker's movement, or channeling the assault), but the minimum function they must perform is to notify the main defense of an attacker's approach. This is not difficult. A one-word radio message is enough to sound the alarm. Even less can work if commanders agree in advance that failure to check in at specified times will be taken as warning of attack. The brevity of the message makes it virtually impossible to jam; the procedural backup of interpreting silence as warning means that even a dead observer can provide an alert.(72)

Yet at 73 Easting, for example, the Iraqi main position received no warning of the 2nd ACR's approach. A few observation posts were deployed well forward of the main defenses, but these were evidently destroyed without sending any messages, and without the local commander interpreting silence as evidence of attack.(73)

As a result, the Iraqi defenders were unready to meet the attack when it arrived. At a minimum, this slowed their reaction time in the initial exchange of fire. It may also have provided some U.S. attackers an opportunity to engage empty targets for the crucial opening minutes of the battle. Combat vehicles are rarely fully manned unless standing watch or otherwise on alert, which the Tawakalna as a formation was not. Thus it is likely that only a few on-watch vehicles were fully manned, while others would have been empty or manned by skeleton crews. In fact, there is evidence to suggest that many Iraqi crews interpreted the opening explosions of the battle as an air attack (they had received no warning of a ground advance); hence even some skeleton crews abandoned their vehicles to take cover in nearby air raid shelters at the very moment the ground attack began. As the attack's nature became clear, many of these crews attempted to remount, but by then dozens of Iraqi tanks and BMPs had already been destroyed, and by the time the remounting crews could get their weapons into action still more had been lost.(74)"

[Ime81]

katra46 kaže:

Uz to iza pjesaka trebali bi ici tenkovi i transporteri koji tuku po protivnickim polozajima. Pa tko izadje da zapuca iz 50cal po napadacima moze racunati s 105 ili 120mm tenkovnskom granatom na svoj polozaj u roku par sekundi. Isto vrijedi za ATGM-ove.

Da, ali pazi ovo: ruski ATGM-ovi imaju mogućnost da se tronožac s projektilom odvoji od upravljačke stanice i dislocira, povezan kabelom.

Zamisli koja jednostavna ali fantastična mogućnost.

Znači, nakon što bi se ATGM demaskirao ispaljenjem, te tenkovske granate koje spominješ bi išle na bezvrijedni tronožac s praznom cijevi od pleksiglasa, a operater s upravljačkom jedinicom skriven 30 metara dalje priključuje novi kabel koji ga povezuje s novim projektilom, također dislociranim.

[žalac_1]

Ime81 kaže:

Kako su Nijemci (a kasnije i Sovjeti) u WW2 s tolikim uspjehom koristili oklop kada praktički nisu postojali oklopni transporteri ni BVP-i?
OK, tenk probije liniju, ali kakve koristi od toga kada nema pješaštva da se iskrca iz mehaniziranih vozila i iskoristi nastale rupe u obrani?

tako je bilo u prvoj fazi rata, kad se pravi pokretni rat (da pješaštvo prati tenkove u napadu) tek razvijao u praksi.

Al već od sredine rata je druga priča.
Nijemci u oklopnim i oklopno-mehaniziranim divizijama posjeduju tranportere, u vidu polugusjeničara, bilo kao transportno sredstvo ili vozila za podršku pješacima (opremljeni teškim naoružanjem tipa laki PO top, minobacač, bacač plamena, PZO top itd..)
Rusi su, praktični i jednostavni kakvi su bili, ulogu APC-a u tenkovskim postrojbama posvetili tenku - pješaci tzv. tankodesantniki su često u navalama ulazili u bitku na tenkovima (opremljeni automatima).
P.S. Pogledaj ruske tenkove i vidit ćeš rukohvate po kupoli i nadgrađu.

[Decimus]

Ime81 kaže:

nije mi jasno kako je moguće da ofenzivna sila pređe brisani prostor i zauzme branjeni položaj?

Sa samo dvije stvari koje su srž svakog rata - manevar i vatra. Oko kojih postoji još 2 stvari, ali ove dvije su razlog zašto pobjeđuješ, čak i na brisanom prostoru.

Svaki vojnik mora biti tjelesno spreman da bi se mogao kretati, ali ne kao muha bez glave nego zauzimati bolji položaj u odnosu na neprijatelja (manevar). Mora biti i naoružan da bi mogao udariti kad treba i gdje treba (vatra). Binom su dvojica. Dok se jedan kreće (manevrira) da zauzme bolji položaj, drugi ga štiti vatrom. Dok se jedna desetina kreće druga je štiti vatrom. Dok bojna manevrira topnička bitnica je štiti vatrom ....

Ovo je naravno pojednostavljeno, stvari su ipak malo kompliciranije. Ali u osnovi jest jednostavno. Dok si pod vatrom moraš sagnuti glavu. Pri tome ne vidiš i to se koristi da se drugi element primakne i uzme bolji položaj od tebe da bi te mogao i dalje držati pod vatrom dok ti se ne primakne da te ubije, pregazi ili iskoristi tvoj strah od toga.

[BD-zg]

katra46 kaže:

U Oluji mislim da su napadi bili klasicni pjesacki uz potporu tenkova distribuiranih po pre-ww2 (ili british ww2) doktrini, za podrsku pjesadiji. Uz to bilo je nesto artiljerijske potpore. Taktika je radila jer srbi nisu imali obranu u dubini, odnosno jos vise jer bi nakon sloma prve linije bjezali, valjda u strahu da ne budu zadnji koji ostanu u vatrenom kontaktu kad ostatak njihovih digne sidro.
U sektoru sjever imali su bolje pripremljene pozicije i tamo napadi HV-a nisu uspjeli slomiti liniju obrane sve dok nisu dosle jedinice HV-a koje su probile losije branjena podrucja, pa su se srbi povukli u strahu od okruzivanja.

Nisi u pravu jer oluja je bila čisti blitz
Precizno topničko granatiranje,napadi avijacije,združeni napad oklopa, pješadije i borbenih helikoptera,ubačene specijalne postrojbe u pozadinu sa ciljem uništavanja komunikacije
Nisu se povukli nego su ostali na sjeveru u okruženju i u planu je dogovoreno da im se ostavi koridor za povlačenje jer bi bili masakrirani

[koka36]

Ime81 kaže:

Možete li mi objasniti kako dolazi do pucanja obrambene linije tijekom napada?

Evo na što mislim:

Jasne su mi ofenzivne akcije na strateškoj razini, ali kada se spustim na mikrotaktičku razinu nije mi jasno kako je moguće da ofenzivna sila pređe brisani prostor i zauzme branjeni položaj?

Čak i ako je ispunjen uvjet 3:1 ili više ako iz točke kojeg kreće napad i branjene točke postoji brisani prostor, a branjena točka ima ukopane i u stambene objekte inkorporirane
ATGM-ove, automatske bacače granata, bestrzajne topove, teške strojnice, kako je moguće da napadač pređe ovu ravnicu između dva naselja bez da bude odbijen?

Evo primjera:

http://maps.google.com/maps?hl=en&sa...-8&sa=N&tab=wl

Nije mi jasno kako bi se Dražice (lijevo) osvojile napadom s desne strane kada postoji 800 m brisanog prostora.
To je samo primjer, nemojte da vas ograniči u objašnjavanju.




Još par pitanja:

Kada oklopne snage probiju liniju i dođe do eksploatacije rupe u neprijateljevoj obrani, koja je zadaća tenka nakon što je probio prvu obrambenu liniju i ušao iza nje?

Kako su Nijemci (a kasnije i Sovjeti) u WW2 s tolikim uspjehom koristili oklop kada praktički nisu postojali oklopni transporteri ni BVP-i?
OK, tenk probije liniju, ali kakve koristi od toga kada nema pješaštva da se iskrca iz mehaniziranih vozila i iskoristi nastale rupe u obrani?

https://www.youtube.com/watch?v=P0qo30TygS4

Jako dobar snimak pokušaja proboja koji je samo djelomično uspio kolko kužim iz snimke (ima i drugi dio).
Vidi se skoro cjela akcija napada na jako utvrđenu liniju...

[Ime81]

Epos i ostali, evo par zanimljivih linkova:

http://etloh.8m.com/strategy/offense.html

http://en.wikipedia.org/wiki/Soviet_deep_battle

http://en.wikipedia.org/wiki/File:SO...ERSON_PLAN.bmp

http://mitglied.multimania.de/kamara...201989%200.png

http://mitglied.multimania.de/kamara...ion%201977.png

http://mitglied.multimania.de/kamara...fghanistan.PNG

http://mitglied.multimania.de/kamarantaman/BTR%20Bn.png


Kakva je uloga dimne zavjese u napadu oklopa?

[William Morgan]

koka36 kaže:

https://www.youtube.com/watch?v=P0qo30TygS4

Jako dobar snimak pokušaja proboja koji je samo djelomično uspio kolko kužim iz snimke (ima i drugi dio).
Vidi se skoro cjela akcija napada na jako utvrđenu liniju...

Ima ovdje rasprava o toj akciji koju su muslimani izgleda izgubili odmah nakon što su osvojili onaj bunker, a neki ik objašnjava tijek kontranapada:
http://slavicnet.com/sokolac/sokolac_hresa_forum.html