WWII pojedinosti

[Kontraktnik]

Molim samo bez spama i beskorisnih rasprava ! Iznosiću ovde neke delove radova vojnih istoričara i memoara učesnika, u skladu sa mogućnostima, bez hronološkog reda. Molim i da ne komentarišete ove ili one (npr. ideološke) stavove nekih pisaca, jer svako ima svoje mišljenje

[Kontraktnik]

Neprijatelj je zauzeo reone Voronježa, Staljingrada, i prilaze Kavkazu. Nemci su zauzeli industrijski Donbas, poljoprivredne regione Dona, Kubana, donje Volge. SSSR se našao u opasnoj situaciji. I pored toga neprijatelj nije ostvario svoje ciljeve i bio je prilično iscrpljen.

Dejstvujući na frontu od 1300 km na voronješkom i staljingradskom pravcu, grupa armija "B", u sastav koje su 1. novembra ulazile 82 divizije i 4 brigade, nije bila u stanju da slomi otpor levog krila Brjanskog, Voronješkog, Jugo-zapadnog, Donskog, Staljingradskog fronta. Glavne nemačke snage 6. i 4. tenkovska armija su bile uvučene u borbe oko Staljingrada.

Grupa armija "A" (1. tenkovska, 17 armija), sa 27 divizija, bila je zaustavljena frontu od 1000 km. Položaj neprijatelja je bio nesiguran jer je trošio strategijske rezerve.

Nastupanje neprijatelja, nije se više razvijalo. Uspesi osvajanja teritorije su se okrenuli protiv neprijatelja. U jesen 1942 frontovi grupa armija "A" i "B" prostirali su se na 2300 km, i pritom su se međusobno udaljavali, jer je grupa armija B bila u predelima Voronježa i Staljingrada, agrupa armija A u prvcu Tuapsea i Naljčika. Snabdevanje je bilo sve teže. Sovjetska armija je je sprovela nekoliko napadnih operacija da bi sprečila nemce da pojačavaju svoje snage na jugu. Takve operacije su bile na sinjavinskom pravcu (Lenjingrad), na Rževsko-Sičevskom snagama Kalinjinskog i Zapadnog fronta, a i na drugim mestima. Na južnom krilu neprijatelj je pretrpeo velike gubitke.

Zbog toga OKH je 14.10.1942 izdala naređenje da se pređe u odbranu, sa izuzetkom Staljingrada i uskih pravaca Tuapse i Naljčik. Glavni cilj je bio po svaku cenu zadržati dostignute pozicije. Kako su tvrdili trebalo je stvoriti uslove za nastavak nastupanja u 1943 godini, radi "uništenja Crvene armije".Naređenje je predviđalo

1. zadržati pozicije
2. aktivnu odbranu
3. ni najmanje odstupanje
4. u slučaju okružanja braniti se do pristizanja pomoći

Trebalo je utvrditi pozicije do mrazeva, uz pomoć zarobljenika i civilnog stanovništva. Aktivna odbrana se pravdala sprečavanjem sovjetske armije da postepeno preuzme inicijativu. Nemci su smatrali da će nastupanje biti nastavljeno na proleće 1943. Grupa armija "centar" je vodila borbe sa sovjetskim frontovima, pa su stoga nemci mislili da će tu doći do napada u početku novembra.

[Kontraktnik]

U jesen 1942 nemačko nastupanje je postepeno gubilo snagu. U posleratnim memoarima general Cajcler je napisao : "Prvi znak je bilo smenjivanje feldmaršala Lista. U to vreme na armije se nadnosila katastrofa".

Ne ulazeći da li su nemci naslućivali opasnost, ocena fašističkog generala je ispravna. Čak i u vrlo teškim okolnostima sovjetska armija je jačala. Proizvodilo se više oružja, stvarani tenkovski i mehanizovani korpusi, krupnije avio i artiljeriske jedinice. To je stvaralo uslove za pripremu kontraofanzive. Detaljnu karakteristiku nemačkih snaga dao je Horst Šajbert u knjizi " Među Donon i Donjecom, zima 1942-1943". Smatrao je da za poimanje krize potrebno analizirati položaj grupe armija B, pred kontraofanzivu.

Njeno levo krilo, koje se graničilo sa grupom armija "Centar", činila je 2. nemačka armija, severo zapadno od Voronježa. Na 210 km imala je 14 divizija. Desno, na obali Dona, položaje je zauzimala 2. mađarska armija Na 190 km dolazilo je 12 divizija (2 nemačke). Zatim 8. italijanska armija, na 180 km dolazilo je 10 italijanskih i dve nemačke. Pored italijana bili su rumuni (3.armija), na 170 km 10 divizija.

Sledila je 6.armija (16 divizija na 140 km), 4.tenkovska armija (3 divizije na 50 km). Sedam rumunskih divizija u sastavu te armije bilo je raspoređeno na 200 km u izbočini Volge južno od Staljingrada, po brdovitoj visoravni Ergeni koja se prostire prema jugu. Predviđalo se da te rumunske jedinice stvore samostalnu 4. rumunsku armiju, posle popune. S njom skoro da nije imala sadejstvo 16. motorizovana divizija, koja je ulazila u sastav 4. tenkovske armije. Ona je bila raspoređena na 300 km do reke Terek

[Kontraktnik]

"Posebno je bila vredna pažnje,-piše Šajbert-neobična rastegnutost linije fronta grupe armija "B", skoro 1300 km (vazdušna linija od Ženeve do Kopenhagena), što je stvaralo problem u komandovanju, uz probleme sa vojskama četiri nacije. Među njima je bilo problema jer si mađari i rumuni bili neprijateljski nastrojeni međusobno, zato je među njima bila postavljena 8. italijanska armija. Po Šajbertovom zapažanju, nemačkim saveznicima su bili dodeljeni široki sektori, dok su nemačke jedinice u samom Staljingradu bile na uskom prostoru. Nemačke divizije u sastavu stranih armija nisu delovale na njih, jer su npr. predali svoje inženjerijske i artiljerijske jedinice, za borbe u samom Staljingradu.

U Staljingradu nemci su vodili borbe na malom prostoru, za svaku ulicu i dom. Nenemačkim armijama nedostajalo je manevarskih rezervi. Operativnih rezervi uz izuzetak 294. pešadijske, 22. nemačke tenkovske, i 1. rumunske tenkovske nije bilo. U nemačkoj su se nalazile novoformirane jedinice sumnjive borbrne vrednosti, dok su se u francuskoj nalazile tenkovske divizije sa novim naoružanjem. Za prebacivanje jedne t. divizije bilo je potrebno 80-90 železničkih ešalona, vreme od tri nedelje. Pruge nisu bile prebačene na zapodnevropski standard, nije bilo lokomotiva, vagona

Nemci su više pažnje počeli posvećivati odbrambenim položajima. Izgradili su na srednjem Donu i južno od Staljingrada odbrambeni pojas dubine 5-8 km. Na 1km dolazilo je 4 bunkera. Stavka je počela pomišljati na okruženje neprijatelja.

[demosten]

E ajd reci i od kuda to izvlačiš?

[Roy]

Kontraktnik kaže:

Molim samo bez spama i beskorisnih rasprava ! Iznosiću ovde neke delove radova vojnih istoričara i memoara učesnika, u skladu sa mogućnostima, bez hronološkog reda. Molim i da ne komentarišete ove ili one (npr. ideološke) stavove nekih pisaca, jer svako ima svoje mišljenje

OK, možda se i ovaj moj post može okarakterizirati kao spam ali prvo, ne vidim koja je svrha ovog threada (mislim da bi bilo bolje da si napisao neki uvod) i drugo ako očekuješ "raspravu" u kojoj će se svi slagati sa tobom i tvojim mišljenjem onda mislim da si promašio forum

[Kontraktnik]

Roy kaže:

OK, možda se i ovaj moj post može okarakterizirati kao spam ali prvo, ne vidim koja je svrha ovog threada (mislim da bi bilo bolje da si napisao neki uvod) i drugo ako očekuješ "raspravu" u kojoj će se svi slagati sa tobom i tvojim mišljenjem onda mislim da si promašio forum

U pravu si, da raspravu, ali ne what if, čak rasprava je dobrodošla !

demosten kaže:

E ajd reci i od kuda to izvlačiš?

Sa jednog tajnog sajta

[Kontraktnik]

Ideja se pojavila u septembru 1942, ali je bila daleko od ostvarenja. Staljin, Žukov i Vasiljevski, su razmatrali neke najšire ideje. U prvoj polovini septembra druga dvojica su došli na da se upoznaju sa situacijom, Žukov na staljingradski front (severno od Staljingrada), da bi izučio situaciju na mostobranima na Donu. Vasiljevski je boravio na jugoistočnom frontu tj. 57. armiji. Izdao im je naredbu da zauzmu pozicije između jezera Sarpa, Caca i Barmancak. Staljin im je ukazao da ništa ne govore o generalnom planu. Posle njihovog povratka, odeđeni su pravci napada, snage, rokovi prikupljanja. Bilo je predviđeno tri fronta - donski, staljingradski, jugozapadni (koje je tek trebalo formirati)

Jugo zapadnom i donskom frontu bio je dodeljen G.K.Žukov, a stalingradskom Vasiljevski. Krajem septembra izneti su detalji plana. Ceo oktobar je prošao u planiranju, prvobitne namere su proširene. Granica udara severo zapadno od Staljingrada pomerena je jugo zapadnije od Serafimoviča. Napad planiran za 9 tj 10 novembar je odložen, zbog logističkih razloga. Jedan od razloga je bila i nedovoljna spremnost avijacija. Staljin je insistirao da avijacija mora štititi svoje jedinice i napadati položaje neprijatelja. Najteži zadatak je stajao pred jugo-zapadnim frontom. Jedinice jugozapadnog i staljingradskog fronta trebale su prići istočnoj obali Dona u predelu Sovjetski, Kalač 4 dana od početka. Početak za JZ i donski front 19. 11., staljingradski 20 11. Noć pred nastupanje je pročitano naređenje. Frontovi su bili pojačani sa jednom tenkovskom (5.), 10 pešadijskih divizija, 6. pešadijskih brigada, dva tenk. , dva meh. , i dva konjička korpusa, četiri tenkovske brigade, jedan tenkovski puk, 20 artilerijskih pukova

[Kontraktnik]

http://militera.lib.ru/memo/russian/...sky/index.html

Mapa napada tri fronta, iznesite neko zapažanje !

Zato što ilustracije nisu indeksirane idite na Список иллюстраций, pa na Окружение немецко-фашистских войск под Сталинградом. 19—30 ноября 1942 г.

[Kontraktnik]

Kontraktnik kaže:

Molim i da ne komentarišete ove ili one (npr. ideološke) stavove nekih pisaca, jer svako ima svoje mišljenje

Povlačim izjavu, sorry

[Kontraktnik]

Jedva da se može negirati, neslaganje između grupe armija B (tj 6. armije) i OKH.
U jednom od Paulusovih dokumenata stoji : Sredinom oktobra 1942, osmatranjem se uvidelo pojačavanje sovjetskog transporta u reon Kletska-Serafimovič ka frontu 3. rumunske armije. Istovremeno, primećivalo se kretanje istočno od Staljingrada, južno i jugozapadno od 4.t. armije. ta zapažanja su slata štabu grupa armija B, pri tom ukazujući na slabost saveznika, tj. odsustvo artiljerije i pt naoružanja, kao i na slab moral. Donesete su neke početne mere za pojačanje odbrane. Svedočanstvo Vilhelma Adama posle posete Fon Paulusu 17 ili 18 oktobra- Govorio sam mu ono već mnogo puta ponovljeno u nemačkoj: Šesta armija brzo završava sa rusima, i onda je ratu kraj. Paulus se umorno osmehnuo-
"To bi bilo, dobro , ali to je još daleko. Vrh. komanda se odnosi nehajno prema našim upozorenjima. Od 44. p. divizije dobili smo izveštaj o povećanoj aktivnosti pred njihovim frontom, kao i od 376 p. divizije. Sprema se napad, a ja nemam dovoljno snaga, naša vojska krvari u Staljingradu. Ne dozvoljavaju mi da obustavim napad na Staljingrad, a nedaju mi tri nove divizije, dali su 5 inženjerijskih bataljona, kao da one mogu zauzeti grad.

Upornim napadima na grad nemci su se lišili rezervi, imali su samo šest divizija razbacanih na velikom prostoru. da bi de popravila situacija u rezervu je uvedena 22 t. divizija i 1 rumunska t. armija. U Koteljnikovo južno od Staljingrada još početkom oktobra došla je rum. 4. armija

Prebacivanje sovjetske vojske, bilo je vezano za velike teškoće zbog slabe železničke mreže, jesenjeg vremena i aktivnosti nemačke avijacije. obim prevoza bio je u septembru 22 292 vagona, u oktobru 33 236, novembru 41 461 no i to je bilo nedovoljno

[Scotsman]

Kontraktnik kaže:

http://militera.lib.ru/memo/russian/...sky/index.html

Mapa napada tri fronta, iznesite neko zapažanje!

Nijemci u ovoj operaciji zapravo nisu mogli ništa. Rusi su ih predobro zatvorili i dobro su znali stanje bočnih strana njemačkih linija, koje su držali Rumunji i Talijani. Rumunji su se često žalili na opskrbu koju im daje njemačka strana, to je bio veliki problem. Oklopnih jedinica gotovo da i nisu imali a ono malo protuoklopnog oružja je bilo nedovoljno da zaustavi ruski nalet. Sa južne strane Staljingrada uopće nisu primjećivali veće ruske pokrete sve dok skoro nisu došli pred njih, čak su se i sami Rusi čudili njemačkoj (rumunjskoj, talijanskoj) neaktivnosti na tom području. Sa sjeverne strane su tek možda par dana prije zamijetili ruske pokrete i upozorili glavni stožer o mogućem ruskom zimskom napadu, dok su u glavnom stožeru smatrali da Rusi spremaju zimsku ofenzivu na središnjem dijelu Istočnog fronta, ove pokrete su smatrali varkom zanoseći se idejom da Rusi nemaju tolike rezerve za toliko opsežne ofenzive na više frontova.
I dalje se nastavljaju napadi na sam Staljingrad, sve snage se usmjeravaju na zamišljeni konačni udarac, dok se bokovi ostavljaju nezaštićenima za ono što slijedi. Rusima je pogodovalo što Nijemci nisu izbili na cijelu obalu Dona što je još više olakšalo prebacivanje ljudi i tenkova za predstojeću operaciju, dok je sa južne strane to bilo još lakše jer je Vogla na tom dijelu bila daleko od njemačkih linija.
Na sam dan operacije vladala je totalna zbunjenost u njemačkoj komunikaciji, recimo sam Paulus je za ofenzivu saznao tek u 9.45h a čak i kad je primio službeno izvješće nije je smatrao ozbiljnom prijetnjom. Još toga jutra nešto prije 5h zarobljen je ruski časnik koji je na ispitivanju rumunjskim časnicima rekao za planove ofenzive i njen točan početak, ali nisu ga shvatili ozbiljno jer sve do par trenutaka prije 5h nisu zamijećene nikakve aktivnosti na ruskoj strani, sve je ukazivalo na još jedan uobičajen dan.
Čak i kad je ofenziva započeta, Luftwaffe-u je djelovanje bilo otežano, nisu mogli sudjelovati u ratnim operacijama zaustavljanja ofenzive na sjevernom dijelu fornte. Richthofen je zapisao slijedeće: "Još jednom su Rusi majstorski iskoristili loše vrijeme. Kiša, snijeg i ledena magla zaustavili su sve naše lijetove. 8. zračni korpus je uz velike poteškoće postigao da uzlete jedan ili dva zrakoplova. Ne možemo bombardiranjem spriječiti prelaženje Dona."
Totalnu pogubljenost pridonijela je i Hitlerova želja da iz vlastitog stožera izdaje naredbe, ništa se na terenu nije smjelo pokrenuti bez njegovog odobrenja, što je još više otežalo ionako lošu situaciju njemačke vojske između Volge i Dona. Primjerice, Paulus se nije usudio izdati zapovijed za premještanjem oklopnih jednica na sjever prema nadirućim Rusima dok to nije odobrio Hitler, što je ovaj isprve odbio. Često je prošlo po pola dana ili čak i dan za samo jednu povratnu zapovijed što je bilo totalno pogubno za Nijemce kada im je trebala maksimalna brzina zapovijedanja i brzo donošenje odluka u skladu s trenutnom situacijom koja se mijenjala iz sata u sat. Kada je odobreno premještanje dijela snaga u pomoć Rumunjima koji su pružali otpor koliko su mogli, bilo je prekasno, Rusi su prodrli u stepu i više ih se nije moglo zaustaviti, jednostavno nisu imali snage za to. Kessel se mogao zatvoriti.

Zima, glad, nedostatak lijekova, tople odjeće, municije, goriva, rezervi u ljudstvu i tehnici, loš i spor sustav zapovijedanja, fanatičnost Rusa - sve je to samo još više pogodovalo padu kod Staljingrada, dogodilo se neminovno. Nijemci uz sve ovo jednostavno nisu imali šanse. Čak je i von Manstein znao da im ne može pomoći, sve i da je otvorio koridor za izlaz, taj bi koridor bio dug desecima milja, što bi bilo nebranjivo i predstavljao bi još veći gubitak za njemačku vojsku, dok mnogi vojnici iz Kessela ne bi izašli jer jednostavno nisu imali snage za proći stepu na nogama, ne bi izdržali ni par kilometara. Surovo, ali istinito.
Njemačka je vojska dolaskom zime i ruskim tvrdim otporom svakim danom sve više bila osuđena na propast, velika ruska operacija je samo potvrdila ono što je moralo biti...

[Kontraktnik]

Scotsman kaže:

Richthofen je zapisao slijedeće: "Još jednom su Rusi majstorski iskoristili loše vrijeme. Kiša, snijeg i ledena magla zaustavili su sve naše lijetove. 8. zračni korpus je uz velike poteškoće postigao da uzlete jedan ili dva zrakoplova. Ne možemo bombardiranjem spriječiti prelaženje Dona."

Sigurno da su prelazi bili dobro zaštićeni, ali ni to ne bi nemce sprečilo da je bilo pogodno vreme !

[Kontraktnik]

Scotsman kaže:

fanatičnost Rusa

Za ruse stoji da su u velikoj većini neradnici, pijanice, nemarni , ali nisu fanatici. Njihova samosvest je vrlo niska tj treba im mnoga da shvate situaciju, uz to su vrlo lako menjaju stav. Napad na Staljingrad je trajao dugo, pa je još duboko u teritoriji Rusije, kod sovjetskih vojnika se počeo javljati osećaj besa koja je trajala već drugu godinu, tj i da nije bilo Staljinove naredbe borili bi se do poslednjeg jer su već postali očajni od mržnje prema napadaču

[Scotsman]

Nisam tu mislio na onu japansku vrstu fanatičnosti, da su Rusi u globalu takvi, nisu bili takvi u tom smislu, ali su bili jako, jako ustrajni u obrani, na to sam ciljao. Što je ta zemlja pretrpila u svim tim godinama, a opet se nisu nikako dali. Puno puta su izvukli nemoguću situaciju. To mora slomiti moral napadača.
Sam primjer ruske obrane u industrijskom dijelu Staljingrada (kao i u cijelom gradu i zemlji, primjera je mnogo), u poznatim borbama za staljingradske tvornice je za respekt. Situacija bezizlazna, hrane i municije jako malo, dodatne trupe rijetko stižu, napadi su konstantni ali oni se nisu dali. Mogli su se predati, bila je takva situacija da bi to bilo i razumljivo, ali borili su se do kraja. I to možeš nazvati fanatizmom, na takav fanatizam sam mislio, gledano kroz želju da ne popuste ni malo.

[Scotsman]

Kontraktnik kaže:

Sigurno da su prelazi bili dobro zaštićeni, ali ni to ne bi nemce sprečilo da je bilo pogodno vreme !

Ušao si u nagađanje, pričamo o tome što je točno bilo. Jer i o tome bi se dalo raspravljati, možda bi dobar dio zaustavili, ali sve? Preširoka je to fronta bila, teško je reći da li bi uspjeli do kraja. Možda bi, možda ne, na takvoj su fronti nagađanja lutrija, mogle su odlučivati sitnice. Možda bi zaustavili na sjeveru, ali Rusima je jug bio otvoren, čista otvorena stepa s već prebačenim armijama preko Volge.

[Kontraktnik]

Scotsman kaže:

Preširoka je to fronta bila, teško je reći da li bi uspjeli do kraja. Možda bi, možda ne, na takvoj su fronti nagađanja lutrija, mogle su odlučivati sitnice. Možda bi zaustavili na sjeveru, ali Rusima je jug bio otvoren, čista otvorena stepa s već prebačenim armijama preko Volge.

Mislio sam na vazdušne napade koji bi dolazili u obzir da je vreme dozvolilo, tj ne na klimu generalno, nego na loše vreme tih dana

[Scotsman]

Ma shvatio sam ja kaj ti želiš reći, ja sam za to i govorio, sve je upitno sve i da ih je poslužilo vrijeme. Osobno, ja vjerujem da bi ih Nijemci možda i zaustavili zračnim napadima (bar u počecima), ali teško mi je reći da bi ih sigurno zaustavili. Ali opet, ajde da gledamo da je vrijeme konstantno dobro, koliko bi Nijemci dugo zračnim napadima mogli zaustavljati rusku ofenzivu i prebačaj preko rijeke? Opet ne zadugo...

Kako god okreneš, Nijemci nisu mogli izbjeći ono što im se dogodilo. Bili su jednostavno predaleko za onakvu logistiku kakvu su imali, bili su predaleko za dobru popunu ljudstva, bili su predaleko za nadomještanje tehnike. Uz sve činjenice koje su bile, znači skoro pa nikakva pomoć, sa stanjem koje je bilo Nijemci su mogli samo malo odužiti stvari. Da je Hitler malo ozbiljnije shvaćao stvari i doslovno više stvari podredio Staljingradu bilo bi zajebano za Ruse, ali to spada pod what if. Ovako, uz sve što su imali, uz sve što ih je snašlo, od vremena, gladi, nedostatka municije i svega ostaloga, manjak oklopnih snaga, nafte, toplih skloništa (obična drva za potpalu nisu imali!), odjeće itd., ludost je bila uopće očekivati da Nijemci nešto ozbiljnije mogu poduzeti. Da me krivo ne shvatiš, Rusi su često kod Staljingrada bili u očajnoj situaciji, tu je malo falilo da čak uspiju dok su još Nijemci bili sposobni napadati svom snagom i dok su imali rezerve. Njihov kraj je bio označen početkom zime i okupljanjem sovjetskih armija za zimsku ofenzivu. Otporom koji su pružali do kraja 1. mjeseca je samo ono što svaki čovjek osjeća - da se drži što duže može. Ali oni su bili otpisani davno prije.

[Kontraktnik]

Pročitao sam u jednoj hrvatskoj knjizi (o hrvatskoj jedinici u Staljingradu) o žestokoj borbi koja se vodila u jednom od staljingradskih zavoda uz upotrebu noževa i bacača plamena !

[Scotsman]

Kontraktnik kaže:

Pročitao sam u jednoj hrvatskoj knjizi (o hrvatskoj jedinici u Staljingradu) o žestokoj borbi koja se vodila u jednom od staljingradskih zavoda uz upotrebu noževa i bacača plamena !

Daj malo pojedinosti ako ti se da i ako možeš.