U petak sam bila na Floraartu. Osim cvijeća imala sam priliku vidjeti ili samo čuti i neke domaće životinje. Na sajmu cvijeća. Usred Zagreba.
Što se ponija tiče, hajde dobro! Služe za jahanje, pa mi je to izgledalo donekle ok, iako u nekom širem smislu, mislim da rentanje konja svakih pola sata drugoj osobi baš i nije neka sreća za njega. Osim ako se ne radi o za tako nešto posebno uvježbanim rehabilitacijskim konjima.
Odnekud s Bundeka čula sam i magarca. Ne znam je l' tu bio u službi inače jadranskog turističkog biznisa fotkanja s magarcem (ja sam onaj desno
), pa ne znam u kojoj se ulozi našao na Bundeku. Sigurno ne zbog najboljeg cvjetnog aranžmana.
No, ono zbog čega sam otvorila ovu temu je ovca. Jedna jedina. U majušnom toru. Od jutra do večeri. Od srijede do nedjelje.
Skupljaju se ljudi, najviše s djecom, ciče, vesele se... a ovca tužno bleji i pokušava pasti ono malo trave. Svako toliko krene prema ogradi i izgleda jedino ja vidim da traži izlaz iz ove po nju izrazito stresne situacije.
Ovcu su, kao
duhoviti 
komparativni primjer za kosilicu ili što već stavili neki reklamni pametnjakovići angažirani od Husqvarne.
Prišla sam promatračima i glasno prosvjedovala protiv mučenja životinje. No, nisam sigurna da me je itko razumio. Osim ovce! Jer je jučer (subota) bila vijest na televiziji da je pobjegla i da su je jedva uhvatili na raskršću onih brzih prometnica pokraj Bundeka. Muka mi je i pomisliti, prvo, da ju je mogao pogaziti automobil, drugo, koliki stres je proživljavala bezglavo jureći prema nekom svom zamišljenom spasu od silne galame promatrača, malog prostora, nepoznatog i neodgovarajućeg okoliša. Pitam se i gdje je ovca smještena preko noći. Ovce se noću (čak i ljeti) stisnu u toru i tako se griju, dijele osjećaj zaštićenosti i spavaju. Ova sirotica je, ako ništa drugo, drhturila od straha, ako ne i od hladnoće.
Ima još primjera korištenja životinja u reklamne svrhe, ali o tome u nekom sljedećem postu.
Životinje u reklamnim kampanjama
Da je ovca art shvatio bih, ali ovako doista 
Linearni mod
