Ljubav i religija

[Aquene]

Za početak moram naznačiti da sam ovaj nick preuzela od frendice koja ga više ne koristi tako da se ograđujem od tema koje je ona započinjala ili o njima pisala. Ne znam iskreno što je ona pisala i ne zanima me, hvala joj što mi ga je prepustila.

E sad, pokušat ću ukratko.
Dakle, dečko i ja smo zajedno već 4 godine, imamo jednu sretnu i ispunjenu vezu. U trenutku kad smo se upoznali, oboje smo bili ateisti. Dijelili smo poglede glede religije, odlučili da nećemo ni djecu podučavati jednog dana nekoj religiji.
Nedavno sam imala jedan jako težan period, jako jako težak. Osjećala sam se kao da sam na samom dnu, nisam mogla izbrisati crne misli iz glave, vrtilo mi se, srce mi je lupalo, nisam to nikako mogla zaustaviti.
U jednom trenu kad sam se vraćala s posla, nešto sam osjetila. Ne bih sada o tome nadugo jer nije ni važno.
Uglavnom, nešto u meni je govorilo da odem u crkvu. Otišla sam, ispovijedila sam se. Nisam to učinila od osnovne škole. Mrzila sam i Crkvu i sve što oni propovijedaju.
Otada odlazim u crkvu jednom tjednu, počela sam vjerovati. Imam tu potrebu.
Problem je što moj dečko jako čudno na to gleda, postajem mu daleka i strana. Bar ja mislim da on to tako gleda. Ja sam se jednostavno promijenila.
E sad, kako to uklopiti u vezu? Ja mu nikako ništa neću nametati, ali molim vas da mi možda svojim primjerom pojasnite ili date neki savjet kako uskladiti moju novopronađenu religiju s njegovim jakim ateizmom?
Ne želim da misli kako sam ja sad drugačija ili da ću ga na nešto prisiljavati...

[Ufur]

Cuj sry, ali to sta ti pises je ne moguce da se desi postojanom, intelektualnom, cvrstom i humanistickom ateisti, ovo sto si ti opisala je ne moguce.

Ovo mi totolano smrdi na fake temu.

[Flat]

ateizam ili vjera su osobne stvari pa ako cete ih drzati za sebe, nece biti problema.
moja mama je vjernica, nejde u crkvu, ali svaki dan moli. najcesce nisam niti svjestan njene vjere jer to drzi za sebe.

[Aquene]

Slažem se da su osobne stvari, ali kada dođu djeca više nisu baš samo osobne stvari i tu počinju problemi.

[Flat]

Aquene kaže:

Slažem se da su osobne stvari, ali kada dođu djeca više nisu baš samo osobne stvari i tu počinju problemi.

zasto bi tu bili problemi?
nek se djeca sama krste kad dodje vrijeme za to i kad ce biti u stanju sami primiti isusa u sebe.

ne bi li najvise fer bilo odgajati djecu na nacin da sama biraju sto ce? nije li to bas isusov nacin?

[Aquene]

Flat kaže:

zasto bi tu bili problemi?
nek se djeca sama krste kad dodje vrijeme za to i kad ce biti u stanju sami primiti isusa u sebe.

ne bi li najvise fer bilo odgajati djecu na nacin da sama biraju sto ce? nije li to bas isusov nacin?

Slažem se, ali to nije baš tako jednostavno, Ako si vegetarijanac, nećeš sigurno djetetu spremati meso. Ne možeš djetetu prenijeti nešto što nisi ili mu zatajiti ono što jesi.

I krštenje mi je zapravo najmanji problem, to neka napravi kada bude odrastao ukoliko želi, ali mom se dečku kosa diže na glavi pri samom spomenu na molitvu ili tome slično.
Da ne pričam o diskusiji da li da ide na vjeronauk ili tome slično.

Nije čudo da se ljudi pronalaze i spajaju i po tom religijskom ključu, tako je smislenije i lakše.
Malo mi je nova cijela ova situacija pa moram priznati da sam malo pogubljena.

[jopko_bopko]

Aquene kaže:

Slažem se da su osobne stvari, ali kada dođu djeca više nisu baš samo osobne stvari i tu počinju problemi.

Ne vidim zašto bi trebalo doći do problema. Ti djeci možeš pričati zašto vjeruješ, muž može pričati zašto ne vjeruje, a djeca će sama za sebe odlučiti.
Ako ćeš pak postati naporna vjernica koja će djeci i mužu nabijati grižnju savjesti i plašiti ih odlaskom u pakao, onda će biti problema, da.

[Aquene]

jopko_bopko kaže:

Ne vidim zašto bi trebalo doći do problema. Ti djeci možeš pričati zašto vjeruješ, muž može pričati zašto ne vjeruje, a djeca će sama za sebe odlučiti.
Ako ćeš pak postati naporna vjernica koja će djeci i mužu nabijati grižnju savjesti i plašiti ih odlaskom u pakao, onda će biti problema, da.

Ne, to svakako neću postati. Upravo takva vjera me još u mladenačkim danima i bacila u ateizam. Bilo je to samo ono Bog će te kaznit, Bog te gleda, Bog sve zna, Bog se ljuti. Užas, ne mogu pojmiti da se takve stvari govore djeci.
Ali dobro, što je tu je.

Problem je što moj dečko nema razumijevanja za to što ja sada osjećam, jednostavno mu je užasno čudno. Do jučer smo se doslovno tome svemu skupa izrugivali maltene, a sada ja imam potrebu moliti...
Ne pričam mu previše o tome, ne želim ga ono totalno izbezumiti jer ovo je u rangu toga da je npr on jedan dan došao reći da želi ne znam, promijeniti spol.

Imali smo mi uvijek prije teološke rasprave i složili smo se oboje da je Isus bio čovjek i moralni učitelj, ali meni je Isus sada nešto drugo.

Eto, nadam se da ne zvučim ko neki freak. Ne želim ni pomisliti kako će mi prijatelji reagirati

[jopko_bopko]

Aquene kaže:

Problem je što moj dečko nema razumijevanja za to što ja sada osjećam, jednostavno mu je užasno čudno. Do jučer smo se doslovno tome svemu skupa izrugivali maltene, a sada ja imam potrebu moliti...
Ne pričam mu previše o tome, ne želim ga ono totalno izbezumiti jer ovo je u rangu toga da je npr on jedan dan došao reći da želi ne znam, promijeniti spol.

Imali smo mi uvijek prije teološke rasprave i složili smo se oboje da je Isus bio čovjek i moralni učitelj, ali meni je Isus sada nešto drugo.

Eto, nadam se da ne zvučim ko neki freak. Ne želim ni pomisliti kako će mi prijatelji reagirati

Ne znam koliko to traje, ali sigurno mu treba neko vrijeme da se prilagodi. Pokušavam zamisliti da sam na njegovom mjestu i da moj muž odjednom osjeti potrebu za vjerom. Stvarno ne znam kako bih reagirala, ali sigurno bi mi bio ogroman šok i imala bih na početku pritisak da moram paziti što govorim, jer kako se sad prešaltati da se ne smiješ više rugati onome čemu ste se do prije par mjeseci ili tjedana rugali skupa. Ali mislim da ga ne bih prestala voljeti i da bih uspjela prihvatiti tu preobrazbu. Ako bi on prihvatio život sa mnom u grijehu.

Uglavnom, mislim da to nije nepremostiva prepreka ako niti jedan od vas nije na ortodoksnom kraju spektra, bilo kršćanstva ili ateizma.

[Aquene]

Ma daleko sam ja od ortodoksnog, nadajmo se
Šalim se, jesam daleko od toga, ali opet je promjena.

Možemo se mi i dalje zezati, on mene sada zeza da se ne trebam vjenčati za njega ako sam vjenčana za Isusa i tako to.

A za vjenčanje u crkvi bi ja morala proći neke sakramente koje nemam, a i on nikad ne bi pristao na vjenčanje u crkvi tako da sam se pomirila da ništa od toga.

[Maclbeth]

Pa ne razumijem što očekuješ, čitavo vrijeme bila si protiv religije kao i on. Malo čudno mi je, priznajem, da sad odjednom (tako naglo) više nisi ateist. Bez uvrede, možda kod tebe nije slučaj taj, ali najčešće se radi o hirovima ljudi i pokušajima pronalaska sebe; pa kad nam to više nije ok, amo u nešto treće, četrto, peto, istodobno tražeći od okoline podršku i razumijevanje za obo što smo, dojučer odbacivali.

Ti si se promijenila. Ali on nije. Ako ste od početka bili za - da se ne vjenčate u crkvi, da ne odgajate djecu u religiji, itd.., zašto bi on sad trebao pristati na to sve jer je tebe nešto "puklo"?

Budi u religiji koliko hoćeš, ali ne nameći mu ništa. Vjeruj u što vjeruješ i ne nameći njemu ili djeci. Možda si takve sreće pa i on pođe za tobom. Ali sve u svemu, možete i ovako fukncionirati, zašto ne, samo ne postani ono dosadno zanovijetalo. Znam iz iskustva jednu osobu koja se preobratila; iz poptunog agnostika u katolika u prvom redu oltara. I ono, živi satarluk od priče; sad je ona katolkinja, bog je sve, bog je svuda, bog će pomoć, ma nemam pojma što više.. A do jučer je govorila; koji bog, što mi je bog pomoga, ne dobivam plaću - vidiš da nema boga itd. Sad svaki put ka je sretnem, ne gine mi propovijed s njene strane.

Ali, iskreno mene više zanima, zašto si odjednom počela vjerovati i ići u crkvu?

[Flat]

to bi mogla biti kao prica iz dr housea pa da je na kraju u pitanju neka egzoticna spora koja se uvukla u mozak.

p.s. nisam vjernik, ali vjerujem.

[TincH]

Aquene kaže:

Slažem se, ali to nije baš tako jednostavno, Ako si vegetarijanac, nećeš sigurno djetetu spremati meso.

Ako si pametan, hoces, jer organizmu koji raste trebaju vitamini iz mesa/ribe, proteini i aminokiseline.
I moras odvojiti svoj vlastiti ego od organizma djeteta.

Isto je s religijom.
Ti idi, ispovijedaj se, vjeruj. Ne moraju to raditi i tvoji u obitelji. Oko djece uzmi u obzir i sto muz misli. Iako, oni kad narastu stignu se preobratiti i krstiti ako zele.
Kao sto si uostalom i ti

Aquene kaže:

Problem je što moj dečko nema razumijevanja za to što ja sada osjećam, jednostavno mu je užasno čudno. Do jučer smo se doslovno tome svemu skupa izrugivali maltene, a sada ja imam potrebu moliti...
Ne pričam mu previše o tome, ne želim ga ono totalno izbezumiti jer ovo je u rangu toga da je npr on jedan dan došao reći da želi ne znam, promijeniti spol.

Ne shvacam te.
Zasto je problem u miru ici u crkvu, sama, bez decka, ako osjetis potrebu?
Zasto uopce moras s njim o tome? Pa to je tvoja osobna stvar.

[Uranija]

Aquene kaže:

Slažem se, ali to nije baš tako jednostavno, Ako si vegetarijanac, nećeš sigurno djetetu spremati meso. Ne možeš djetetu prenijeti nešto što nisi ili mu zatajiti ono što jesi.

I krštenje mi je zapravo najmanji problem, to neka napravi kada bude odrastao ukoliko želi, ali mom se dečku kosa diže na glavi pri samom spomenu na molitvu ili tome slično.
Da ne pričam o diskusiji da li da ide na vjeronauk ili tome slično.

Nije čudo da se ljudi pronalaze i spajaju i po tom religijskom ključu, tako je smislenije i lakše.
Malo mi je nova cijela ova situacija pa moram priznati da sam malo pogubljena.

A da si odeš pregledati glavu?
Bez zezancije.
Takva nagla promjena u uvjerenjima mi ne miriši na dobro premda sam i sama vjernik.

Bojim se da ti je ta trauma iz straha prihvatila religiju kao odgovor. Vjernik moraš biti i razumom, ne samo jedno jutro sam se probudila i sjetila Isusa.
Mislim ok ako je tako, ali bolje eliminirati neke druge stvari.

[Aquene]

Maclbeth kaže:

Pa ne razumijem što očekuješ, čitavo vrijeme bila si protiv religije kao i on. Malo čudno mi je, priznajem, da sad odjednom (tako naglo) više nisi ateist. Bez uvrede, možda kod tebe nije slučaj taj, ali najčešće se radi o hirovima ljudi i pokušajima pronalaska sebe; pa kad nam to više nije ok, amo u nešto treće, četrto, peto, istodobno tražeći od okoline podršku i razumijevanje za obo što smo, dojučer odbacivali.

Ti si se promijenila. Ali on nije. Ako ste od početka bili za - da se ne vjenčate u crkvi, da ne odgajate djecu u religiji, itd.., zašto bi on sad trebao pristati na to sve jer je tebe nešto "puklo"?

Budi u religiji koliko hoćeš, ali ne nameći mu ništa. Vjeruj u što vjeruješ i ne nameći njemu ili djeci. Možda si takve sreće pa i on pođe za tobom. Ali sve u svemu, možete i ovako fukncionirati, zašto ne, samo ne postani ono dosadno zanovijetalo. Znam iz iskustva jednu osobu koja se preobratila; iz poptunog agnostika u katolika u prvom redu oltara. I ono, živi satarluk od priče; sad je ona katolkinja, bog je sve, bog je svuda, bog će pomoć, ma nemam pojma što više.. A do jučer je govorila; koji bog, što mi je bog pomoga, ne dobivam plaću - vidiš da nema boga itd. Sad svaki put ka je sretnem, ne gine mi propovijed s njene strane.

Ali, iskreno mene više zanima, zašto si odjednom počela vjerovati i ići u crkvu?

Da, bilo je naglo, ali takve stvari i dođu naglo. Teško da mogu doći postupno jer ili te lupi ili te ne lupi.
Možda je hir, možda će to vrijeme pokazati, ali sada mogu pričati samo o onome što trenutno osjećam.
Mislim s jedne strane da je i u redu za čovjeka da se traži, da propitkuje. Ako si s nekim u vezi cijeli život, prirodno je da će se ta osoba malo mijenjati, neće biti baš identična onoj osobi od prvog dana.

Mijenjao se i on, dakako, mijenjao je neke stavove, došao do nekih zaključaka, ali religija je malo škakljivo područje jer je van svega vidljivoga i opipljivoga pa se tu uvijek lome koplja.

Ovi ljudi koji prisiljavaju druge na svoju religiju i dave druge time su na potpuno krivom putu iako misle da čine dobru stvar.
Velim da sam zbog takvih i zamrzila kršćanstvo i oni su zapravo najveći neprijatelji te religije iako za sebe misle suprotno.

A zašto sam počela vjerovati i ići u crkvu? Pa jako je teško o tome pričati, a da ljudi ne pomisle da si potpuni luđak.
Iskreno, prolazila sam kroz groznu fazu i ozbiljno sam razmišljala o tome da si oduzmem život. Nešto me vuklo, moje misli su bile potpuno crne.
I u jednom trenutku kad sam se vukla na posao i samo razmišljala o tome na koji način to napraviti, nešto se spustilo na moje misli. Nešto je bilo uz mene, hodalo uz mene. Kao da mi je šapnuto "volim te, ti si mi dragocjena, ja te volim i uz tebe sam".
Budući da živim u rimokatoličkom svijetu, moja prva misao je bila da je to Isus ili Duh Sveti. Da živim u Indiji bi vjerojatno to povezala s nečim drugim tako da je donekle i kulturološki uvjetovano.
Od toga dana je sve nekako drugačije, moje misli su dragije, lagane, nježne. Otišla sam i ispovijedila sve, baš sam izgrcala iz sebe sva sranja. Pomoglo je.
Imam potrebu ne zaboraviti to što se dogodilo, imam neku potrebu odužiti se nekako time što ću unaprijediti svoj život, postati bolja i čvršća osoba.

Eto, ukratko.

[Aquene]

Flat kaže:

to bi mogla biti kao prica iz dr housea pa da je na kraju u pitanju neka egzoticna spora koja se uvukla u mozak.

p.s. nisam vjernik, ali vjerujem.

sinkopa?

TincH kaže:

Ako si pametan, hoces, jer organizmu koji raste trebaju vitamini iz mesa/ribe, proteini i aminokiseline.
I moras odvojiti svoj vlastiti ego od organizma djeteta.

Isto je s religijom.
Ti idi, ispovijedaj se, vjeruj. Ne moraju to raditi i tvoji u obitelji. Oko djece uzmi u obzir i sto muz misli. Iako, oni kad narastu stignu se preobratiti i krstiti ako zele.
Kao sto si uostalom i ti

Ne shvacam te.
Zasto je problem u miru ici u crkvu, sama, bez decka, ako osjetis potrebu?
Zasto uopce moras s njim o tome? Pa to je tvoja osobna stvar.

Ne želim ja njega vući na misu, imam poštovanja prema njegovim uvjerenjima, nije uopće u tome stvar. Niti ga mislim siliti na crkveno vjenčanje, uopće se ne radi ovdje o tome.
Htjela sam vidjeti kako su se ljudi nosili s nekim takvim promjenama u svojim dugogodišnjim vezama.
Jer nije to mala stvar. Kod mene je religija u pitanju, ali može biti i sto drugih stvari. Eto, meni moj dečko može sutra reći da se učlanjuje u HZD ili tome slično haha

Uranija kaže:

A da si odeš pregledati glavu?
Bez zezancije.
Takva nagla promjena u uvjerenjima mi ne miriši na dobro premda sam i sama vjernik.

Bojim se da ti je ta trauma iz straha prihvatila religiju kao odgovor. Vjernik moraš biti i razumom, ne samo jedno jutro sam se probudila i sjetila Isusa.
Mislim ok ako je tako, ali bolje eliminirati neke druge stvari.

Nije ništa psihosomatsko, vjeruj mi. Osim ako ne idemo u one krajnosti u kojima se tvrdi da je religija općenito psihoza...
Ja jesam vjernik razumom, nisam zaluđena. I vjeru propitkujem i ne slažem se sa svime što propovijeda Crkva.

[shtefy]

Mi smo oboje uvjereni ateisti. Za to imamo svoje argumente, stavove koje smo izgrađivali kroz čitav život, obrazovanje, iskustvo... Da mm iznebuha dođe i objavi mi kako je odjednom dobio znak ili tako nešto, i da je postao vjernik, dala bih mu razuman rok da razgovara sa stručnom osobom, a potom spakovala dijete i sebe ako to ne učini.

Da ga mjesecima gledam kako čita o religiji, razgovara s vjernicima, informira se, razmišlja, promišlja... to bih mogla prihvatiti, iako teško i sigurno bi došlo do trzavica. Ali preobraćenje u trenu bi mi bilo apsolutno neprihvatljivo.

[Uranija]

Aquene kaže:

Nije ništa psihosomatsko, vjeruj mi. Osim ako ne idemo u one krajnosti u kojima se tvrdi da je religija općenito psihoza...
Ja jesam vjernik razumom, nisam zaluđena. I vjeru propitkujem i ne slažem se sa svime što propovijeda Crkva.

Religija je psihoza samo ako je čovjek i inače psihotičan pa mu to dođe kao točka na i.
Nije stvar u promjeni, već u brzini kojom si iz harkor ateiste postala drugi spektar.

Ako si stvarno doživjela obraćenje, a on je u mjestu u kojem je, popričajte o budućnosti.
Ako je tolerantan kao čovjek, ne vidim zašto ne bi bio i prema tvojim uvjerenjima.
Nešto je drugo ako se sad tvoja uvjerenja kose s njegovim, a to bi bilo i da si naglo postala vegan.

[Aquene]

A da ti muž kaže da je htio počiniti samoubojstvo i da ga je neka sila u tome spriječila, bi li mu bila podrška ili bi i dalje intelektualizirala oko toga?

I ne bi prihvatila njegovu religiju iako te ne bi davio njome nego bi to bilo nešto privatno, njegovo?
Ja nigdje nisam rekla da ja nekoga time davim.

[Aquene]

Uranija kaže:

Religija je psihoza samo ako je čovjek i inače psihotičan pa mu to dođe kao točka na i.
Nije stvar u promjeni, već u brzini kojom si iz harkor ateiste postala drugi spektar.

Ako si stvarno doživjela obraćenje, a on je u mjestu u kojem je, popričajte o budućnosti.
Ako je tolerantan kao čovjek, ne vidim zašto ne bi bio i prema tvojim uvjerenjima.
Nešto je drugo ako se sad tvoja uvjerenja kose s njegovim, a to bi bilo i da si naglo postala vegan.

Ispričavam se svima zapravo, jako sam pogriješila u uvodnom postu. Naime, nisam ja nikada bila ateist već agnostik. Uvijek miješam to, ispričavam se.
Dakle, vjerovala sam da postoji nešto, ali to je bilo uglavnom new age shvaćanje. Svi smo mi energija, Svemir je kreator i tako dalje.
A bilo je svjetlosnim godinama udaljeno od kršćanstva to moje vjerovanje. Recimo da sam bila kombinacija new agea i budizma kao filozofije.
I dalje mi je budizam prihvatljiva filozofija i nisam odbacila Budina učenja jer je on svakako bio produhovljen i plemenit čovjek.

Zapravo sam cijeli svoj život mislila da Bog nije prisutan i da mu nije stalo. Da postoji, ali se ne miješa. U tom trenutku sam osjetila da nečemu je stalo, nešto me povuklo. Nije objašnjivo i ne namjeravam to dijeliti s ljudima, mogu s vama ovdje anonimno na forumu, ali ne želim to ono na sva zvona.

A sad dečko isto mislim da nije baš hardkor ateist, nije ono pozitivistički materijalist, više vjeruje u reinkarnaciju čiji ja nisam zagovornik.
Ali ok, ja mu se u to ne petljam.

Tako da ste možda u mom uvodnom postu bili krivo navedeni da smo bili ono baš totalni ateisti, ali nismo. Tek mi je sad to palo napamet.
Oduvijek miješam ateiste i agnostike pa više ne znam što je izraz za što.